Nakon pet godina uzastopnog organiziranja Osmomartovskog noćnog marša, članice kolektiva ove su godine zbog epidemioloških okolnosti odlučile prosvjed na ulici zamijeniti slavljem ženske borbe u odgovornijem i sigurnijem online formatu. “Ove godine ne možemo vas pozvati da na 8. mart zauzmemo ulice i marširamo, ali možemo vas pozvati da prepoznate golem teret koji su žene preuzele u pandemiji”, poručuje fAKTIV podsjećajući na radnice koje su u protekloj godini postale najvažnije osobe u našim životima: prodavačice, medicinske sestre, čistačice – “žene, kojima iza zatvorenih vrata doma radni dan nikad ne prestaje”.

Stoga ove godine predlažu odmor kao oblik otpora: “Odmorite na jedan sat, odmorite na jedan dan – kao zalog za budućnost kada teret brige i njege neće biti isključivo na leđima žena”. Pozivaju sve žene da im na društvene mreže (FB/TW/IG) i putem e-maila pošalju fotografije svog osmomartovskog odmora, ili ih podijele na vlastitim profilima na društvenim mrežama uz hashtag #odmor8mart.

Uz poziv na kolektivnu akciju, ususret 8. martu fAKTIV na svojim društvenim mrežama objavljuje i niz videa o specifičnim područjima feminističke borbe: ženskom radu, pravu na besplatan i dostupan pobačaj, seksualnoj edukaciji, pravima trans i interspolnih osoba te solidarnosti prema migrantima. Serijal pod zajedničkim nazivom 8. mart – Bile smo, jesmo, bit ćemo! pogledajte ovdje.

“8. mart naš je dan – dan kada izlazimo na ulice, dan kada slavimo svaku borbu, svaki ženski glas koji je progovorio o tretmanu u bolnicama, rodilištima i ginekološkim ordinacijama diljem zemlje. O ograničavanju prava na pobačaj. O institucijama koje nasilje žele zadržati u četiri zida. O tretmanu i uvjetima na radnom mjestu. O tretmanu u vlastitom domu. Ženska svakodnevica razlog je za glasan otpor”, poručuju organizatorice.

Okupljanje počinje u 18 sati na Trgu žrtava fašizma, a povorka prema Zrinjevcu kreće do 18.30. 

U programu ove godine sudjeluje 25 gradova i 28 neovisnih kina, u kojima će gledateljice i gledatelji moći vidjeti kultni klasik Federica Fellinija 8 1/2 iz 1963. godine, dugometražni igrani prvijenac Katarine Zrinke Matijević, Trampolin, te Sve što dolazi, djelo mlade francuske redateljice Mie Hansen-Løve.

Treći Ženijalni dani odvijaju se u 28 nezavisnih kino dvorana: Art-kino Croatia, Art-kino Metropolis MSU, Centar za kulturu Čakovec, Gradsko kino Sinj, Kino 30. svibanj, Kino Europa, Kino Gorica, Kino Karaman, Kino Marof, Kino Mediteran Bol, Kino Mediteran Hvar, Kino Mediteran Imotski, Kino Mediteran Jelsa, Kino Mediteran Komiža, Kino Mediteran Lastovo, Kino Mediteran Omiš, Kino Moslavina, Kino Pazin, Kino Pobjeda, Kino Samobor, Kino Slatina, Kino Sloboda, Kino Urania, Kino Valli, Kino Velebit, Kino Zabok, Kinoteka Zlatna vrata i MM centar.

Detalji o rasporedu projekcija moći će se pronaći na web stranicama ili Facebook stranici Kino mreže kao i kina koja sudjeluju u programu.

Suprotno praksi svih dosadašnjih saziva Vlade da bar na Međunarodni dan žena saslušaju žene, ova Vlada odbila je bilo kakvu komunikaciju s prosvjednicama.

“Takvo ponašanje samo potvrđuje političke najave udara na ženska prava i civilno društvo općenito te strahove da će žene zaštitu svojih prava morati potražiti na međunarodnim pravnim i političkim institucijama”, ističu iz Ženske mreže Hrvatske i podsjećaju da je jedan od prvih zaključaka i preporuka UN-ova Odbora za praćenje provedbe Konvencije o eliminacije svih oblika diskriminacije žena – osiguravanje ustavnog i zakonodavnog okvira za zaštitu prava žena te funkcioniranje sekularne države. 

Zahtjevi Mreže tiču se političke podzastupljenosti žena, radnih prava žena i tržišta rada, nasilja nad ženama, zdravstvene zaštite i seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena te zaštite ustavnog poretka i primjene međunarodnih konvencija i preporuka.

Ističe se potreba za hitnom primjenom izbornih kvota, zatim kvota u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti te u nadzornim i upravnim odborima javnih ustanova i poduzeća, kao osnivanje ministarstva za žene. 

“Danas je samo 20% žena u Saboru, između 10 i 20% žena na lokalnoj/područnoj razini i samo 14% posto ministrica u Vladi RH, što jest pokazatelj diskriminacije žena u politici i kočnica provedbe politike zaštite prava žena i ravnopravnosti spolova na svim drugim područjima. To mora prestati. Ženama je dosta!, ističe se u priopćenju. 

Također, traže se i izmjene Zakona o radu koji će zaštiti trudnice i žene na roditeljskom dopustu, ugovore o radu na neodređeno kao standardne ugovore o radu, smanjivanje mogućnosti neplaćenog i potplaćenog ženskog rada, aktivne mjere kojima će se osigurati jednake plaće za isti rad, uvođenje menadžerskih kvota i aktivne mjere zapošljavanja mladih majki te zaustavljanje agencijskog rada i nasilnog premještanja poslova u javnim službama u kojima su pretežno zaposlene žene u privatnu sferu.

“Stopa radne aktivnosti žena iznosi samo 44,6%. Stopa nezaposlenosti žena je 16,8% dok je stopa zaposlenosti samo 37%. Žene su za svoj rad neplaćene, potplaćene ili manje plaćene. Ne želimo biti jeftina radna snaga! Ne želimo gubiti radna prava kako bi se pogodovalo kapitalu. Ženama je dosta!”, poručuju iz Mreže. 

U području nasilja nad ženama traži se kaznena odgovornost za počinitelje partnerskog nasilja, da osuđeni nasilnici kaznu služe u zatvoru a ne na javnim radovima, da policija pravi razliku između partnerskog nasilja, tj. muškog nasilja nad ženama u intimnoj vezi i nasilja među ostalim članovima obitelji, zaustavljanje prijavljivanja žena kao počiniteljica nasilja, najčešće u slučajevima kad su se branile od nasilja, hitne i ozbiljne promjene u državnoj politici prema nasilju nad ženama i njihovu primjenu u praksi odmah, osiguranje trajnog, sustavnog i dostupnog financiranja autonomnih ženskih skloništa i savjetovališta te ratifikacija i primjena Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

“Svake godine u Hrvatskoj bude ubijeno između 20 i 30 žena od strane partnera. Država ne poduzima odgovarajuće mjere da to spriječi. Žene su tako diskriminirane od počinitelja nasilja i od sustava. Primjena Istambulske konvencije značit će promjenu zakona i praksi. Ženama je dosta!”

U području zdravstvene zaštite i seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena potrebna je dosljedna primjena Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, hitna promjena čl. 20. Zakona o liječništvu i onemogućavanje priziva savjesti na pružanje zdravstvene zaštite u javnom zdravstvu, onemogućavanje kolektivnog priziva savjesti u nizu bolnica i kliničkih centara, sankcioniranje liječnika koji diskriminiraju žene i uskraćuju im zdravstvenu skrb, opće pokrivanje pobačaja i suvremene kontracepcije iz sredstava HZZO-a, uključivši tablete RU 486 i ellaOne tablete sukladno pravu Europske unije, osiguravanje dostupnosti i pristupačnosti suvremenih oblika kontracepcije i reproduktivnih usluga svim ženama, uvođenje kvalitetnog programa seksualnog odgoja u škole, s odgovarajućim brojem sati.

“Zdravstvena zaštita, posebno pravo na pobačaj, medicinski potpomognutu oplodnju i kontracepciju je sve teže ostvarivo jer veliki broj liječnika i liječnica (70%) i drugog medicinskog osoblja uskraćuje pravo ženama na zdravstvenu zaštitu”, stoji u priopćenju, “Za nerad i diskriminaciju, te uskraćivanje zdravstvene skrbi liječnici nisu kažnjeni. Ženama je dosta diskriminacije u sustavu javnog zdravstva!”

U području zaštite ustavnog poretka i primjene međunarodnih konvencija i preporuka nužno je dosljedno poštivanje ustavne odredbe o odvojenosti crkve od države, osiguranje zaštitite i poštivanje ženskih ljudskih prava od negativnog utjecaja religijskih i drugih sociokulturalnih stavova i vrijednosti, osiguranje primata UN-ove Konvencije o eliminaciji svih oblika nasilja prema ženama nad Vatikanskim ugovorima, poštivanje preporuka UN-ova Odbora za ljudska prava, UN-ova Odbora za ukidanje diskriminacije žena, UN-ova Odbora protiv torture i Univerzalnog periodičnog pregleda UN-a, sve iz 2015. godine.

“Ženama je dosta kršenja i urušavanja njihovih prava i sloboda kao ravnopravnih građanki!”, zaključuje se i dodaje: “Pozivamo Vladu da članstvo u međunarodnim asocijacijama koristi radi hitne uspostave mira i sigurnosti kako bi se izbjeglice postupno mogle vratiti kućama. Zahtijevamo solidarnost s izbjeglicama, otvaranje granica, omogućavanje dobivanja pomoći i azila. Odlučno se protivimo slanju hrvatske vojske na izbjeglice. I kao temeljni uvjet za oživotvorenje prava žena tražimo dosljedno poštivanje ustavnih vrednota, nezavisnosti medija i kulture te otpor svim oblicima fašizacije društva“.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Piše: Vatroslav Miloš

U nedjelju, 8. marta, obilježili smo Međunarodni dan žena. Povijesno, to je dan koji bi nas trebao podsjećati na svakodnevnu borbu žena za društvenu, ekonomsku, medijsku i egzistencijalnu ravnopravnost. Jedan dan za borbu koja je svakodnevna. Nova koncepcija Dnevnika, umjesto da nameće nove standarde, nemušta je u želji za oponašanjem “pristupačnosti” svojih komercijalnih konkurenata. Na Međunarodni dan žena Sanja Mikleušević Pavić i Đurica Drobac podsjetili su nas da žene, iako su obrazovanije, zarađuju manje od muškaraca, ali, ako ništa, barem imaju statističku privilegiju živjeti dulje od muškaraca. Da i tih nekoliko godina viška i dalje budu manje plaćene od muškaraca. 

S druge strane, na nevidljivost žena u javnom prostoru izuzetnom su akcijom ukazali aktivisti i aktivistkinje udruga PaRiter, SOS telefon – Grad Rijeka i Druga Rijeka. “Dio riječkih ulica, njih oko 160, danas, 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, nose imena istaknutih ženskih ličnosti, koje su svojim radom doprinijele jačanju ženskih prava, znanstvenim i teorijskim dostignućima te su kulturnim, političkim i javnim djelovanjem odigrale važnu ulogu u oblikovanju društva u kojem živimo. (…) Cilj ove akcije je upozoriti na sustavno zanemarivanje žena, koje su odigrale važnu ulogu u bližoj i daljoj povijesti te uvriježeno neprepoznavanje istaknutih ženskih ličnosti u dodjeljivanju imena ulicama, parkovima, trgovima te javnim ustanovama. Naime, na području grada Rijeke, od 637 ulica, njih samo 25 (3.9 posto) nosi imena žena, dok 256 (40.2 posto) nosi imena muškaraca. No, Rijeka kao takva nije iznimka jer je situacija slična i u ostalim hrvatskim gradovima. Prema istraživanju iz 2001. godine, kada se iz statistike uklone neosobna imena, dolazimo do omjera od 94.7 posto naprema 5.2 posto u korist imena ulica nazvanih prema muškarcima.”, stoji u priopćenju koje je prenijela Libela. No da ulice Rijeke ne bi ostale zatrpane “kruhom i ružama” pobrinuo se Novi list u prigodničarskom tekstu u kojemu je izjavu dala i Dubravka Šuica. Ista ona HDZ-ova zastupnica koja je u ožujku prošle godine u Europskom parlamentu glasala protiv izvješća o ravnopravnosti muškaraca i žena, a kojim se htjelo jamčiti istu plaću za isti posao. I kad smo već kod ulica, u Zagrebu je nekoć jedna od njih nosila ime Clare Zetkin, njemačke socijalistkinje i aktivistkinje čijim je zalaganjem, među ostalim, i došlo do ustanovljenja Međunarodnog dana žena. Aleja Clare Zetkin, danas ulica Vladimira Ruždjaka, nalazila se na zagrebačkoj Savici. U neposrednoj blizini nekadašnje ulice Rose Luxemburg, današnje ulice Zinke Kunc. 

“Neki životi vrijedniji su od drugih”, piše Owen Jones u svojoj prošlotjednoj kolumni u Guardianu. Ono što ne znamo ili ne želimo znati jest da u ovom trenutku u Demokratskoj Republici Kongo, kao i u nešto bližim nam Ukrajini i Siriji, razmjeri su razaranja i ljudskih žrtava neshvatljivi. Budući da ta zemlja za Zapad nema nikakvu stratešku važnost, ističe Jones, za oko 6 milijuna mrtvih u sukobima – nikoga nije briga. 

Fotograf Ken Schles u 1980-ima živio je u njujorškom East Villageu i dokumentirao heroinsku i, posljedično, epidemiju AIDS-a koja u to doba harala tom četvrti. Schles je više puta ono čemu je svjedočio opisivao kao “ratnu zonu”, a mnoge je fotografije snimio s prozora svog stana, što možda najbolje svjedoči o beznađu koje je u to doba bilo sveprisutno u toj četvrti. Više možete čitati na stranicama portala Dangerous Minds. 

Vratimo se ovdje na trenutak Leonardu Nimoyu i Zvjezdanim stazama. Leigh Williams, novinar koji za više medija prati teme koje se tiču znanosti, objavio je uistinu dirljiv članak o filozofskim korijenima, “duhu čuda i otkrića” i poslijeratnog entuzijazma koji je inspirirao seriju. “Spock i njegovi kolege iz Zvjezdanih staza”, piše Williams, “personificirali su tu poslijeratnu, svemiru okrenutu, ‘javnosektorsku’ iskru za avanturom, znatiželjom i amibicijom; ljudski poriv, duh pothvata (Enterprise), mogli biste reći, no ne u želji za profitom već zbog tih kvaliteta samih, dakle svega onoga što je izgubljeno tamo negdje u 1980-ima”.

Prošloga nas je tjedna napustio Vlada Divljan, osnivač VIS-a Idoli i jedan od ključnih glazbenika jugoslavenskog novog vala. Nažalost, niti jedan medij nije uspio objaviti tekst koji bi se iole analitički – bez patetike i nostalgije za vremenima koja se nikada neće vratiti – osvrnuo na njegovu karijeru i značaj za popularnu kulturu. 

Velika koalicija ženskih organizacija, sindikalnih grupa i mreža ove će godine na maršu za Dan žena tematizirati novi Zakon o radu koji je unatoč nedostatku argumentirane javne rasprave i žestokom protivljenju svih sindikalnih središnjica te velikog broja udruga civilnog društva i javnosti prošao prvo saborsko čitanje. Novi Zakon o radu dodatno promovira nesigurne, fleksibilne oblike rada (rad na određeno, agencijski rad i prijenos ugovora o radu – outsourcing), legalizira dugogodišnje nezakonito ponašanje poslodavaca (pogotovo kada je riječ o prekovremenom radu), produljuje radni tjedan i do 60 sati te ograničava pravo na sindikalno organiziranje i štrajk.

Ovakav zakon imao bi osobito teške posljedice po žene koje su, osim što većinom obavljaju neplaćeni, njegovateljski rad, već dodatno diskriminirane na tržištu rada, bilo zbog trudnoće, starosti ili naprosto spola.

Sve su građanke i građane pozvani pridružiti se subotnjem Maršu kako bi još jednom pokazali da se protivimo ovakvim izmjenama radnog zakonodavstva koje idu na štetu radništva.

Izvor: MMC Luka