Program započinje u 19 sati otvorenjem pop-up izložbe We Came Here to Dance fotografkinje i vizualne umjetnice Jelene Janković. Ova izložba nastaje kao reakcija na transformaciju prostora i nakon izvedbe. Autorica koristi kombinaciju fotografije i rizografije gradeći vizualni ritam ponavljanja. “Njezin rad razvija se na sjecištu dokumentacije i umjetničke interpretacije, a kroz dugogodišnje praćenje izvedbenih umjetnosti, posebno suvremenog plesa, oblikovala je prepoznatljiv vizualni jezik kojim bilježi tijelo, pokret i odnos izvođača i prostora”, stoji u tekstu najave.

U 20 sati na rasporedu je izvedba španjolske predstave Mercedes máis eu autorica Janet Novás i Mercedes Peón. U Mercedes máis eu, kako piše u najavi, “ples i glazba razvijaju se kao ravnopravni scenski jezici, u izvedbi koja se gradi iz odnosa, prisutnosti i intenziteta”. Ova predstava polazi od kolektiva, “ali iz perspektiva i senzibiliteta koji nisu arhetipski. Ona je suptilan prijedlog zajedničke osjetljivosti, ali i snažna posvećenost umjetničkom djelovanju i znanju”, stoji u najavnom tekstu.

Više detalja o predstavi i ulaznicama pronađite ovdje, a o izložbi na poveznici.

S Robertom je autorska predstava Roberte Milevoj nastala u suradnji s dramaturgom Lukom Bosancem i glazbenikom Nenadom Sinkauzom koja otkriva nježan i duboko osoban odnos plesačice s vlastitom prošlošću, umjetnošću i tijelom. Na pozornici se odvija dijalog između sjećanja i sadašnjosti, između nje i plesa – odnosa koji više nije strastveno razbuktan, već smiren, gotovo kontemplativan, ali još uvijek prožet uzbuđenjem otkrića.

The Pink Jam otvoreni je performans koji okuplja kolektiv plesača i glazbenika. U ovom eksperimentu bez čvrstog scenarija, sve se događa u sadašnjem trenutku: improvizacija, komunikacija, sudaranje ideja i čista umjetnička energija. Sudionici performansa zajedno s publikom brišu granice između generacija, formi i umjetničkih izraza, stvarajući prostor u kojem ples i glazba dišu jedno uz drugo. Na pozornici će se spojiti plesači Alexandra Madsen, Andrea Gotovina, Elda Kosanović, Ivona Medić, Mark Marić, Marko Gašparović, Nika Disney, Noa Pavlinović, Ognjen Vučinić, Rina Renier, Roberta Milevoj, Zora Cvijanović te glazbenici Borko Rupena, Carlos Andres Fagin i Marco Quarantotto.

Detalje o izvedbama i ulaznicama potražite ovdje.

U utorak, 29. travnja u 20 sati, na programu je izvedba Selfiemorphia autora i koreografa Marina Lemića. Kroz igru ogledala i pokreta, ova predstava istražuje kako tehnologija i odnosi oblikuju naše poimanje sebe. Selfiemorphia je ogledalo društva – doslovno i metaforički – koje propituje našu autentičnost u digitalnom dobu.

Idućeg dana, Roberta Milevoj u 20 sati kroz solo izvedbu S Robertom prikazat će kako istraživanje vlastite prošlosti izgleda kao temelj za stvaranje izvedbenog djela i plesnog vokabulara u sadašnjosti. Autobiografski ili autorefleksivni elementi postaju uporišta za gradnju koreografskog materijala.

Ulaz na predstavu Selfiemorphia na Međunarodni dan plesa je besplatan, te je zbog ograničenog broja mjesta potrebna rezervacija. Ulaznice za predstavu S Robertom dostupne su po promotivnoj cijeni od 6 eura.

Više informacija potražite ovdje.

Premda je riječ o dijelu kulturnog polja posebno teško pogođenom pandemijskom krizom, kao i redovnom kulturnom politikom koja ju gura na marginu, obilježavanjem Međunarodnog dana plesa (29. travnja) plesna scena još jednom pokazuje svoju vitalnost. U petak, 24. travnja članice Zadarskog plesnog ansambla “okupirale” su kamene kolone na zadarskoj rivi i izvele akciju ususret važnom datumu, a 28. travnja po prvi puta kreće prigodni trodnevni program u organizaciji Udruge plesnih umjetnika Hrvatske.

Kako stoji u UPUH-ovom priopćenju, “Međunarodni dan plesa održava se svake godine 29. travnja na rođendan francuskog baletnog reformatora i svestranog kazališnog umjetnika Jeana Georgesa Noverra (1727. – 1810.)”. “U ovom turbulentnom periodu koji je zadesio sve naše kolegice i kolege,” ističu, “teško je prihvatiti činjenicu obustave našeg rada. Sada, kada je naša potreba za kretanjem, za živućim i neposrednim osjećajem dijeljenja i komunikacije, za provođenjem vremena u zajedničkom radu i međusobnom učenju stavljena u pitanje, upravo sada trebamo potaknuti jedni druge i slaviti naš rad.”

Koreograf i plesni umjetnik Matija Ferlin u prigodnoj je poruci na zamolbu Plesnog odbora Hrvatskog centra ITI napomenuo kako je “ples navikao na krize”. I uistinu bi se stanje na plesnoj sceni moglo opisati kao stanje kontinuirane krize na svim razinama, od neriješenog pitanja infrastrukture, preko izuzetno niskog javnog financiranja, do krajnje egzistencijalne nesigurnosti plesnih umjetnica i umjetnika. Pandemija koronavirusa ove je datosti višestruko pogoršala, a iz institucija još uvijek izostaje adekvatna reakcija. Ministarstvo kulture tako je dodijelilo pomoć isključivo samostalnim umjetnicima, ostavivši za sada njihove brojne kolegice i kolege koji su “tek” članovi strukovnih udruga da iščekuju neku sličnu mjeru – jedinu koja će im konkretno olakšati preživljavanje ovog razdoblja bez mogućnosti rada.

Iz UPUH-a stoga ističu humanitarni karakter obilježavanja Međunarodnog dana plesa i pozivaju sve koji su u mogućnosti da doniraju sredstva za Fond potpore članicama i članovima Udruge.

Raspored aktivnosti obuhvaća videoperformanse, plesne filmove, izvedbe, radionice i intervjue i uključuje umjetnice i autorice poput Nikoline Komljenović, Zrinke Šimičić Mihanović, Eleonore Vrdoljak, Vesne Mačković, Larise Lipovac i Hrvoja Jelinčića, Marija Vrbanca, Koraljke Begović i Nastasje Štefanić, Nikice Viličić, Tamare Curić, Martine Hrlić Rogić, Irene Mikec, Zorane Mihelčić, Tatjane Rupcich i drugih.

Detaljne informacije o programu i načinu uplata donacija dostupne su na UPUH-ovoj službenoj stranici.

Pokretačka ideja za stvaranje serije fotografija u okviru fotografskog projekta MOVEM(OM)ENT – MOVEMENT / MOVE / MOMENT / OM  bila je želja autorice da zabilježi pokret kao jezik putem kojeg objekt / plesač progovara i prenosi interpretaciju svog viđenja stvarnosti; daje prikaz svojih mišljenja i stavova o životu, ulogama koje sami preuzimamo ili koje nam daje društvo i okolina, skrivenim željama i potisnutim nadama koje držimo za sebe u strahu od osude i nerazumijevanja. Preuzimanjem identiteta likova koje plesači sami oblikuju i interpretiraju na trenutak nam dopuštaju da vidimo tek neke od slojeva svoje duše, izvorne esencije koja se na kratko manifestira te na površinu, iz nesvjesnog, izvlači i  osvješćuje kompleksnost i slojevitost svakog od nas. Promatrač i objekt koji promatra su povezani. Energija koju prenosi pokret se interpretira na mnoštvo načina samim procesom promatranja i za svakog od nas koji smo u ulozi promatrača je različita jer je doživljaj u konačnici rezultat sinergije svih prethodnih iskustava svakog pojedinca kao zasebne jedinke. Promatraču se daje prostor za stvaranje vlastitog doživljaja, vlastite priče i prilika da osvijesti vlastiti kreativni poticaj koji je svakodnevnicom potisnut duboko u nama.