Nakon tri uspješna izdanja NoMAD MOVIE ART-a u kojima su hrvatski autori interpretirali filmske klasike, ove godine projekt se nastavlja. Tema ovogodišnje izložbe su autorski pogledi na Mediteran kakav danas jest i kakav bi mogao biti. “Mediteran 2035 spaja retrospektivu i budućnost, fokusirajući se na stvarni, suvremeni Mediteran –onaj koji živimo i osjećamo”, stoji u najavnom tekstu.

Sedam autora – Franka Tretinjak (Pula), Lucija Bužančić (Split), Luka Duplančić (Split), Goran Radošević (Split), Ivan Milas (Split), Vjeran Juhas (Pula) i Boris Pehar (Mostar) pozvani su da kroz svoj medij (fotografiju, dizajn, ilustraciju ili tipografiju) osmisle i artikuliraju osobni doživljaj Mediterana danas i svoju viziju njegova sutra, u formatu digitalnog printa limitirane edicije.

Kako navodi najavni tekst, izložba Mediteran 2035 “otvara prostor za vizualno pripovijedanje kojepreispituje identitet, kritizira promjene i propituje budućnosti: klimatskepromjene, društva u tranziciji, turizam koji briše autentičnost i gradove kojipostaju kulise.”

Uz bok s novim radovima, bit će izloženi i odabrani plakati interpretacija mediteranskih filmskih klasika iz ranijih izdanja NoMAD MOVIE ART-a kao kontrast suvremenim vizijama Mediterana.

Više detalja o ovoj izložbi u sklopu Pula film festivala koja se može posjetiti do 31. srpnja pronađite ovdje.

DJ kolektiv Maledetta Discoteca kroz svoj SoundCloud kanal i nastupe uživo obilježio je scenu italo disca, foksirajući se na 70-e, 80-e, funk, boogie, OST i suvremenu groovy glazbu. Osim toga, pokrenuli su i nezavisnu izdavačku kuću usmjerenu na vinilna izdanja.

U maloj community luci, koja, kako kažu organizatori_ce u najavnom tekstu “još čuva ostatke identiteta grada, lučici, još nije pregažena charter vezovima i turističkim restoranima”, glazba Jadrana i Mediterana bez žanrovskih i stilskih ograničenja će obilježiti veći dio dana.

Organizatori_ce zaključno pozivaju na dolazak riječima: “Večer za noćno kupanje, večer iz 80-ih, večer iz vremena kad smo vjerovali u budućnost, večer za sve, i za stare i za mlade, i za điraše i za neđiraše.”

Program je u cjelosti besplatan, a više detalja pronađite ovdje.

Prva polovica marta u Rijeci govori štošta. Na istočnoj strani grada Sveučilište u Rijeci, odnosno Centar za napredne studije jugoistočne Europe, u suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Danske u RH i Maerskom, organiziraju konferenciju Connectivity and Maritime Security for the Mediterranean. Nekoliko dana ranije, ATRAC (Jadranski edukativno-istraživački centar za reagiranja na iznenadna onečišćenja mora) zapadnije, u Muzeju Grada, organizira Dan otvorenih vrata za 10. obljetnicu postojanja Centra. U centru grada, u Filodrammatici, Drugo more u suradnji s kolektivom Oaza, a u okviru projekta MADE IN Platforma i festivala Moje, tvoje, naše, otvara izložbu (Ne)ukroćeno more.

Tri male riječke vijesti, pravilno raspoređene gradom, naizgled djeluju nepovezano. Trima događajima zajednička je tema – more. Razlike među njima su značajne i tiču se pristupa. Program Sveučilišta bavi se povezivanjem. Kako stoji u knjižici programa, “povezivanje na Mediteranu je dvostruki mač: potiče ekonomski rad i regionalnu međuovisnost, a pritom izlaže ranjivosti infrastrukture, upravljanja i sigurnosnih sistema.” Za spomenutu konferenciju, Rijeka je prvenstveno lučki grad, Jadransko more je transportni koridor, pojava koja na značaju dobiva prema strateškoj ulozi koju ima za NATO. Jedan od suorganizatora programa, Maersk, danski je logistički mogul znakovit po transportu oružja.

ATRAC program, na drugoj strani grada i značenja, usmjeren je na posljedice. Siniša Orlić, ravnatelj uprave sigurnosti plovidbe u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, za Novi List tim je povodom izjavio: “[V]alja imati na umu da se u hrvatskim lukama godišnje pretovari oko 23 milijuna tona različitih tereta, od čega gotovo polovinu čine tereti koji su klasificirani kao opasni. Ostvarujemo i promet od oko devetnaest milijuna putnika godišnje, a na području našeg epikontinentalnog pojasa nalaze se tri polja za eksploataciju ugljikovodika. Kada sve uzmemo u obzir, postoje značajne potencijalne opasnosti od pomorskih nesreća i onečišćenja mora. Zbog toga je naša obaveza da samostalno i u suradnji s ostalim državama koje okružuju Jadran, kao i svim dionicima plana intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora, posvetimo posebnu pažnju zaštiti mora.” 

Izložba (Ne)ukroćeno more, bavi se “morem kao ekosustavom i morem kao resursom” i u slučajnoj igri značenja, postavlja se u metaforičku sredinu. Naime, iz lokalnih vijesti lako je uočiti složenost teme koja za grad kakav je Rijeka ima opipljive posljedice. Za neupućene, iako smještena uz more, Rijeka ni po čemu ne nalikuje klasičnom jadranskom obalnom mjestu – za one koji u njoj žive, riječ je o gradu koji je tek slučajno na moru pa ga zbog toga zaobilaze kako masovni turizam, tako i mehanizmi kojima se ulaže u održivost.

Pisati o izložbi koja se u spomenutom kontekstu bavi morem, priziva fusnote u kojima bubri život izvan galerijskog prostora. Razumljivo je stoga kako su tri rada izložena u (Ne)ukoroćenom moru, osmišljena kao dio šireg diskurzivnog i interdisciplinarnog programa, a ono što ih čini osobitim je što su njihovi autori, Robertina Šebjanič, Igor Eškinja te Silvio Vujčić i Miro Roman, radove stvarali po narudžbi, pri čemu je važan dio njihovih projekata bio istraživački rad.  

La decouverte de la pourpre (Otkriće purpura) riječkog umjetnika Igora Eškinje u središte promatranja stavlja kvrgavi volak. Riječ je o vrsti puža koji se od pretpovijesti koristio za bojanje tkanina, a koji je zbog interesa za purpurni pigment činio temelj feničke ekonomije. Eškinja signalizira kulturnu povijest – od Rubensove skice po kojoj Theodor van Thulden slika prizor Herkula i psa na čijem krznu ostaje pigment, do ljubičaste kao simbola luksuza na odjeći vladara. Ono što pripada sadašnjosti proizvodni je višak. Prazne kućice volka opstaju kao neiskoristivi materijal i za Eškinju su tihi subjekt povijesti koji u galerijskom prostoru dobiva centralno mjesto. Kako će napomenuti tijekom diskusije, vjerojatni je razlog preživljavanja volka pad Rimskog carstva. 

Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo vizualnog umjetnika i modnog dizajnera Silvija Vujičića, arhitekta i znanstvenika Mire Romana i kolektiva SOLL multimedijalni je postav koji se sastoji od video snimke i modne kolekcije izložene na 3D-print modelima. SOLL, umjetna inteligencija čiji se rad koristi sa 6 različitih UI pretraživača (stoga kolektiv), treniran je na bazi sastavljenoj od 31656 mediteranskih tekstilnih uzoraka. SOLL koristi Mediteran kao polazište za stvaranje te proizvodi ili “dovršava” Mediteran kao uzorak za tekstilni materijal. Rezultat SOLL-ovog rada je udaljeno čitanje (distant reading) u kojem se materijalno reinterpretira tijelo (prema bazi skulptura božanstava tipičnih za područje), i iz Mediterana kao apstraktnog načela (baza mediteranskih uzoraka) izvodi tekstilna kolekcija.

Rad Jadran I: Odjeci ponora slovenske umjetnice Robertine Šebjanič, nastao na temelju rezidencijalnog boravka autorice na istraživačkom brodu TARA na Baltičkom moru, problematizira trajne tragove ljudskog djelovanja na more kao ekosustav. Dvodijelni postav se sastoji od video eseja i velikih vunenih tepiha s morskim motivima. Šebjanič se zanima za soničko zagađenje pa ga unosi u iskustvo promatranja ostataka oružja; dok gledamo snimke čahura biokemijskog otpada na morskom dnu, na zvučnome zapisu kakofono se gomilaju imena organizacija iz čijih je projekata oružje došlo. Kao što je morski biosustav napadnut zvukovima ljudskoga djelovanja, tako Šebjanič intervenira u iskustvo gledanja snimke. Naspram oružja i institucija, autorica postavlja sporu, manualnu praksu izrade tepiha. Riječ je kontrastiranju grubih vojnih akcija s lokalnim zanatskim radom kao činom ljubavi i ugode.

Otpor materije

Davor Mišković iz Drugog mora u katalogu izložbe reći će “još je Homer u Odiseji pisao kako je more sila koja će slomiti čovjeka”, a izložba (Ne)ukroćeno more poigrava se otporom materije prema nesmotrenosti ljudskih činova.

Pišući o materijalističkoj agensnosti, Jane Bennett kao jednu od dvije maksime za istraživački postupak u Powers of the Hoard: Notes on Material Agency navodi “stavljanje stvari u prvi plan, ljudi u pozadinu” (2012). Upravo takav, materijalistički i objektni pristup, djelovao je kao referenca koja se uporno plela u moj doživljaj sva tri rada u Filodrammatici. 

Igre u radovima Eškinje i Šebjanič podsjetile su me na drage dnevnike čitanja. Kvrgavi volak motiv je kakvim bi se u Saturnovim prstenovima bavio Sebald ili kakvog bi u Kada više ne razumijemo svijet uz priču o prusko plavoj naveo Labatut.

Šebjanič, čiji mi je rad pobudio intenzivnu reakciju, izvrće odnos ljudskog djelovanja i materije kako bi patološka isprepletenost čovjeka s ekosustavom postala bolno evidentna. Snimke morskog dna, a poglavito zvuk koji presijeca miran ritam dubine, spojen s tepihom koji evocira kućno i dom, grebe u načine na koje smo kao civilizacija unijeli nemir u habitate, kao da su mjesta koja možemo koristiti prema vlastitoj ugodi i nahođenju. 

Govorimo dakle o radovima koji daju glas materiji u koju je povijest fizički otisnuta. Ona nije diskurzivna jer materija nije tekst, ali će pažnja usmjerena na objekt, neminovno proizvesti priču o životu materijala. 

S druge strane, rad Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo Mediteran vidi samo kao tekst, pa se u artificijelnoj izvedbi zaključaka o njemu autori poigravaju materijalnim apsurdima do kojih dolazi u čitanju Mediterana: savršena, ali disfigurirana ljudska tijela, odjevena u kupaći kostim koji savršeno reprezentira podneblje a da o njemu ne govori gotovo ništa. Zamjerka od koje promatrajući ovaj rad nisam mogla pobjeći tiče se održivosti. S obzirom da je riječ o izložbi koja nastoji problematizirati ekološke katastrofe, uporaba UI kao znakovitog potrošača vode kao resursa djelovala mi je neoprezna, ali kako je riječ o novim izazovima u korištenju tehnologije, vjerujem da je tek potrebno dobro promisliti i jasno kodificirati načine na koji pristupamo temi generativnih modela.

Vratim li se na vijesti s početka ovoga članka, promatrajući postav, činilo mi se da materija vrišti. Naime kada je more postavljeno u središte, a ljudi u pozadinu, priča o kulturi i povijesti Mediterana značajno se opire perspektivi kakva je, primjerice, nametnuta u opisu konferencije Sveučilišta. 

Nakon izložbe premećem etimologiju pojma talasokracija, pitam se tko čime vlada i drago mi je da je netko ozbiljno prebacio more u poziciju subjekta. Neukroćenost iz naslova izložbe gubi zagrade, a ja držim fige da Rijeka neće, kao u radnji neke klimatske fikcije, postati jedan koridor za valove. 

Okupljajući kroz izložbu i simpozij suvremene umjetnike i stručnjake iz Hrvatske i inozemstva, ovogodišnji program interdisciplinarne manifestacije Moje, tvoje, naše istražuje temu mora kao ekosustava i mora kao resursa, pri čemu se posebno zanimanje pridaje odnosu različitih oblika organizacije povijesno prisutnih i uvijek promjenjivih ljudskih aktivnosti usmjerenih prema moru.

Na grupnoj izložbi u Galeriji Filodrammatica bit će premijerno predstavljene tri nove umjetničke produkcije. Slovenska umjetnica Robertina Šebjanič izlaže rad Jadran I: Odjeci ponora, u kojem istražuje često nevidljive zagađivače u našim vodama – morske depozite odbačenih eksplozivnih naprava i municije koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju morskim ekosustavima i ljudskom zdravlju.

Rad La decouverte de la pourpre (otkriće purpura) riječkog umjetnika Igora Eškinje bavi se sudbinom kvrgavog volka, morskog puža koji živi na prostoru cijelog Mediterana iz čijih se oklopa od prapovijesnih vremena dobivao rijetki i skupocjeni purpurni pigment za bojanje tekstila, koji ga je već u vrijeme Rimskog Carstva doveo na rub izumiranja zbog pretjeranog izlova.

Vizualni umjetnik i modni dizajner Silvio Vujičić te arhitekt i znanstvenik Miro Roman, na izložbi će predstaviti rad Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo, nastao uz pomoć umjetne inteligencije SOLL, kroz koji istražuju priče, materijale i uzorke u dizajnu tekstila nastale u interakciji Mediteranskog mora i stanovnika njegovih obala.

Kroz razgovor o svojim radovima i razlozima odabira tema kojima su se bavili, navedeni će umjetnici ujedno otvoriti i diskurzivni dio programa, koji je u velikoj dvorani Filodrammatice na rasporedu 7. i 8. ožujka.

Više detalja o programu možete pronaći na službenoj stranici organizacije.

Za potrebe te manifestacije, BJCEM traži dva međunarodna kustosa_ice (jednog iz Slovenije i jednog s euro-mediteranskog područja) čije će glavni zadaci biti:

• razrada koncepta Bijenala počevši od koncepta Borderless
• priprema poziva za odabir umjetnika
• odabir umjetnika u sporazumu s članovima BJCEM-a (očekivani odabir je oko 100 umjetnika)
• koordinacija postavljanja izložbi; razvoj programa događanja i predbijenalskih rezidencija

Ovaj poziv je otvoren za kustose_ice s potvrđenim interesom za kulturnu i suvremenu umjetničku produkciju na Mediteranu i/ili u otočnim, udaljenim i malim područjima. Dvoje kustosa_ica morat će raditi zajedno i surađivati ​​s Izvršnim uredom BJCEM-a, članovima BJCEM-a i programskim timom GO! 2025.

Kako bi bili kvalificirani, kandidati moraju dolaziti, živjeti ili raditi u jednoj od sljedećih zemalja: Albanija, Alžir, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Republika Cipar, Češka, Danska, Egipat, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Jordan, Kosovo, Latvija, Litva , Libanon, Libija, Luksemburg, Malta, Crna Gora, Maroko, Nizozemska, Norveška, Sjeverna Makedonija, Palestina, Poljska, Portugal, Republika San Marino, Rumunjska, Srbija, Sirija, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Tunis, Turska , Velika Britanija, Ukrajina.

Svi potrebni dokumenti, motivacijska pisma i obrasci za prijavu moraju se poslati na mediterranea@bjcem.org najkasnije do 24. lipnja u 21 sat.

Više informacija o uvjetima natječaja i potrebnoj dokumentaciji možete pronaći ovdje.

O izložbi piše sama autorica:

“Hrvatska obala obično se opisuje jednodimenzionalnim frazama koje obećavaju prekrasne plaže, sunčano vrijeme i kristalno čisto more, a najčešće se prikazuje jednako jednodimenzionalnim, visoko estetiziranim fotografijama, na kojima se pretapaju različite nijanse nebeskog i morskog plavetnila, u kombinaciji sa sunčanim šljunčanim i pješčanim plažama, s povremenim varijacijama na temu antičkih građevina, srednjovjekovnih zidina ili strmih litica.

To je pogled kojeg ne zanima stvarni život koji se odvija na toj obali, pogled u potpunosti podređen turističkoj eksploataciji. On je zapravo već stoput viđen, predvidljiv i reducirajući, pogled kojem je svejedno tko ga i kako gleda. Jer taj pogled zanima isključivo povećanje broja turista i noćenja, dok iza njega ostaju skrivene sve složenosti i zanimljivosti koje čine stvarno bogatstvo obale.

U ovoj me seriji zanimalo istražiti upravo te, na prvu, naizgled nezanimljive slojeve života na obali, koji se nikada ne nalaze u prvom planu, već egzistiraju mimo reklamnih panoa i Instagram reelova sunčanih otočkih plaža i gradskih panorama ‘od kojih zastaje dah’. Zanimalo me provjeriti što sve obala može biti, ako ju pogledamo iz malo drugačije perspektive, ako i njoj i sebi dopustimo da predahnemo između dvije sezone, dvije navale turista, ako se zajedno zaigramo u potrazi za njenim maštovitijim značenjima. Ove fotografije tako, pomalo paradoksalno, zapravo prikazuju nostalgiju za nekim vremenom koje možda nikada nije ni postojalo, u kojemu se jedan uz drugog nalaze kadrovi začuđujuće ljepote, tihog humora i preplavljujuće usamljenosti. Ponekad vrlo direktne, ponekad istovremeno metaforičke, fotografije su većinom nastajale izvan sezone, tijekom mojih putovanja, od Istre i Kvarnera preko Cresa, Raba, Dugog otoka i Brača, do Primoštena, Starigrada i Brela.

Ljudska prisutnost na njima je ponekad jasno vidljiva, a ponekad se samo može naslutiti u začudnim kompozicijama detalja ili jednako začudnim građevinskim intervencijama. Ali ono što ih u svakom slučaju povezuje jest otpor dosadi, predanost borbi protiv stereotipnih pogleda s početka ovog teksta te vjera u mogućnost imaginacije neke drugačije obale.”

Sanja Merćep rođena je 1989. u Zagrebu. Fotografijom se počinje baviti nakon završetka studija na Ekonomskom fakultetu. 2022. godine upisuje diplomski studij Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Rječnik je izlazio redovito u nedjeljnom prilogu Mediteran dnevnih novina Novi list u razdoblju od 10. travnja do 20. studenog 2011. Njegova namjena nije bila sveobuhvatnost već više-manje prikriven poziv čitateljima da kroz umjetničku interpretaciju nekih svakodnevnih interakcija osvijeste vlastitu rutinu. On otkriva zaboravljene / zanemarene / previđene prostore izvan granica ustaljenih vizura i pretpostavljenih značenja, što bistri poglede i oslobađa kretanje”, stoji u najavi organizatora.

Na izložbi sudjeluju: Lara Badurina, Željko Badurina, Tomislav Brajnović, Nemanja Cvijanović, Boris Cvjetanović, Tanja Dabo, Vlasta Delimar, Rafaela Dražić, Alen Floričić, Amela Frankl, Tina Gverović, Igor Grubić, Vlatka Horvat, Josip Pino Ivančić, Helena Janečić, Ivana Keser, Božena Končić Badurina, Igor Kuduz, Kristina Leko, Siniša Labrović, Vlado Martek, Dalibor Martinis, Kata Mijatović, Marijan Molnar, Dan Oki, pacijenti Psihijatrijske bolnice Vrapče, Vedran Perkov, Sandra Sterle, Mladen Stilinović i Goran Trbuljak.

Izložba će biti otvorena od 19. prosinca do 17. siječnja 2014. godine u Galeriji Prozori.

Foto: Jonathan Cohen

Protjerivanje kulture iz dnevnog tiska samo je jedna od radnji kojima je osnovni cilj pretvoriti tisak u propagandni materijal interesnih grupa, kojima, naravno, kultura ne predstavlja apsolutno ništa. Pri tome ne treba zaboraviti  da Republika Hrvatska novinama naplaćuje sniženi PDV kako bi im pomogla da nastave funkcionirati u tržišnim uvjetima. Odluka je pravdana time da je tisak od javnog značaja i interesa za građane ove zemlje. Je li konstantno suzbijanje kulture sa stranica hrvatskih novina također od javnog interesa za građane ove zemlje? 

Povodom ukidanja “Arterije” na tribini će se raspravljati o neprestanoj tabloidizaciji pisanog novinarstva posljednjih godina, odnosno desetljeća, a osobito o trivijalizaciji tekstova o kulturi u kulturnim rubrikama dnevnika i tjednika.

Gosti Književnog petka su Nenad Bartolčić i Maja Hrgović. Urednik i voditelj je Ivan Glušac. Tribina će se održati 9. studenog u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat, s početkom u 20 sati.