“Većina pružatelja medijskih usluga u RH djeluju kao trgovačka društva te su samim time ove mjere usmjerene i na njih”, stoji u priopćenju Ministarstva kulture kao odgovor na medijske upite o Vladinim mjerama namijenjenima pomoći medijskom sektoru. Ipak, napominje se kako resorno ministarstvo nastavlja pratiti stanje u području medija te će “razmotriti uvođenje i dodatnih mjera kojima bi se zaštitili mediji, ne samo komercijalni već i neprofitni”. Za ove potonje, koji ionako funkcioniraju bez stalnih prihoda, osuđeni na projektno preživljavanje, predviđena je isplata sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2020. godinu, uz mogućnost prilagodbe tematskih i programskih osnova posebnim okolnostima. Ministarstvo kulture dogovorilo je i ubrzanje procesa evaluacije projektnih prijava za poziv Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, financiranog iz sredstava Europskog socijalnog fonda, a koje u ladicama Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva stoje već gotovo deset mjeseci.

Riječ je o pozivu o kojem de facto ovisi preživljavanje neprofitnog sektora, desetkovanog ukidanjem programa potpore i rezanjem subvencija, koji će se i za onaj mali dio financijskog kolača koji mu je ostao u budućnosti izgledno natjecati s profitnim medijima. Objava poziva je, podsjetimo, pomicana u više navrata još od 2017. godine, da bi natječaj konačno bio raspisan u travnju 2019., i to u polovičnom iznosu – umjesto predviđenih 30 neprofitnim je medijima u prvoj fazi na raspolaganju ostalo 15 milijuna kuna. Druga faza natječaja vezana je uz donošenje novog Zakona o elektroničkim medijima koji će, po svemu sudeći, omogućiti da za drugu polovicu sredstava konkuriraju i komercijalni mediji. U svakom slučaju, čini se da se dosad predložene Vladine mjere za pomoć neprofitnom medijskom sektoru u osnovi odnose ne provedbu ranije predviđenih programa, pa i onih s kojima se već dobrano kasni.

Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske u svom su priopćenju istaknuli kako Vladine mjere “ne obuhvaćaju dovoljno i na adekvatan način novinare i medije, unatoč činjenici da je novinarstvo u zdravstvenoj i ekonomskoj krizi kakva prijeti od epidemije koronavirusa potrebnije nego ikad”. Traže da se financijska potpora poduzetnicima, u ovom slučaju nakladnicima, veže uz obavezu zaštite prava radnika te zadržavanje razine plaća i honorara vanjskim suradnicima i slobodnim novinarima. Pritom ne treba zaboraviti da nakladnici općeinformativnih dnevnih tiskovina već uživaju značajne porezne olakšice – pravo koje su stekli uz uvjet poboljšanja radnih uvjeta novinarki i novinara i proizvodnju medijskog sadržaja od javnog značaja.

Dosadašnja praksa pokazala je da su od takve državne potpore korist imali tek najveći tržišni igrači, dok se značajnije investiranje u novinarski rad nije dogodilo, zbog čega svaka daljnja intervencija nužno mora uključivati zaštitni osigurač poput onog kojeg predlaže krovna strukovna udruga. Recentni napisi prema kojima se urednici istih medija tajno sastaju s predstavnicima Vlade, posebno u kontekstu naknadnog trošenja javnog novca na oglase u tim istim medijima, dodatno produbljuju sumnju u učinak predviđenih mjera za pomoć medijskom polju, posebno njegovom kritički raspoloženijem dijelu.

Apeli za spas medijskog sektora dolaze i iz drugih zemalja regije, pa je tako i Udruženje novinara Srbije (UNS) ovih dana zatražilo od Vlade da u svoj program podrške gospodarstvu prioritetno uvrsti mala i srednja poduzeća, među kojima je i najveći broj medija u Srbiji. U predloženim mjerama traže oslobođenje od poreza na dobit, doprinosa i poreza na zaradu te naplate komunalnih naknada i ostalih nameta gradova i općina, uključujući porez na imovinu, sve dok traje izvanredno stanje i sljedeća tri mjeseca. Navode kako se takve mjere prije svega trebaju odnositi na tiskane i lokalne medije, koji su u ovom trenutku najugroženiji.

Ni mjere donesene na razini (ne)obično tihe Europske unije ne predviđaju posebne intervencije za pomoć medijima, zbog čega je niz aktualnih i bivših europarlamentaraca predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen uputilo otvoreno pismo u kojem, pored kratkoročnih akcija, predlažu i razvoj i implementaciju određenih politika, poput reguliranja digitalnih platformi i sektorskih strategija, neophodnih za dugoročno održanje sektora kojeg se u ovim trenucima prepoznaje kao dio “kritične infrastrukture” i “zanimanje od sistemskog značaja”.

S druge strane Atlantika interes za financijskom pomoći medijima očekivano ne pokazuje država, već neočekivano – Facebook. Nakon sporne uloge koju je platforma odigrala u američkim predsjedničkim izborima 2016. i debakla s aferom Cambridge Analytica, odlučili su izdvojiti 100 milijuna dolara za pomoć medijima u “osiguranju protoka i vidljivosti pouzdanih informacija”. Ta sredstva uključuju 25 milijuna dolara hitnih donacija za lokalno novinarstvo te 75 milijuna dolara u obliku pomoći za promociju, što – iako se na prvu možda čine velikodušnom i društveno odgovornom gestom – u osnovi predstavlja vraćanje malog dijela sredstava koje digitalni div zarađuje na oglašavanju natrag izvornim proizvođačima sadržaja.

Pored dezinformacija koje se, unatoč poduzetim mjerama, i dalje nekontrolirano šire društvenim mrežama, pandemija je donijela i zaoštravanje pitanja medijskih sloboda: od slučaja Mađarske koja će pod Orbanovom diktaturom zatvorom kažnjavati širenje lažnih vijesti (ili onog što vlasti odgovara da se takvim kvalificira), preko Egipta iz kojeg je Guardianova novinarka morala pobjeći zbog objave vijesti koja dovodi u pitanje službene informacije o razmjerima epidemije, do Brazila u kojem Bolsonaro istu naziva “medijskim trikom”. Reporteri bez granica, koji su upravo manjak medijskih sloboda u Kini prepoznali kao jedan od ključnih uzroka širenja bolesti koju uzrokuje COVID-19, pokrenuli su platformu Tracker 19 na kojoj mapiraju uplitanja u medijsko izvještavanje koja dolaze od strane državnih vlasti, kao i namjerno proizvođenje i širenje dezinformacija.

Cilj ovog, kao i nekolicine drugih pokušaja dokumentiranja nepravilnosti, pa i teških kršenja ljudskih prava, je praćenje njihovog dugoročnog utjecaja na medijske slobode te provjereno i pouzdano informiranje koje se u krizama poput ove pokazuje ključnim, ne samo za održavanje demokratskih sustava, već i doslovno za očuvanje ljudskih života.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Prošlogodišnje brutalno ubojstvo novinara Jamala Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu šokiralo je svijet, ali i ukazalo na sve propusniju liniju između verbalnog i fizičkog nasilja, otvorenog animoziteta političkih lidera prema medijima i izloženosti novinara najgrubljim napadima, a nerijetko i smrtnoj opasnosti. Da otvorena netrpeljivost više nije vezana samo uz autokratske režime potvrdio je i Donald Trump prozivajući medije “neprijateljima naroda”, lako kapitalizirajući na već postojećem nepovjerenju javnosti prema mainstream medijima, a pridružuje mu se i sve veći broj svjetskih čelnika koji medije ne prepoznaju kao neophodne temelje zdrave demokracije.

Da neprijateljstvo koje prema medijima izražavaju politički lideri potiče sve ozbiljnije prijetnje i unosi nezapamćenu razinu straha i opasnosti u novinarsku profesiju svjedoči i godišnji izvještaj Reportera bez granica (RSF) kojim se tradicionalno evaluira stupanj pluralizma, nezavisnosti medija i sigurnosti novinara u sto osamdeset svjetskih zemalja. Prikupljeni podaci odnose se na pluralizam, medijsku nezavisnost i autocenzuru, zakonodavni okvir, transparentnost te kvalitetu infrastrukture koja podupire produkciju vijesti i slobodno kruženje informacija, a sam naziv ovogodišnjeg izvještaja  – Krug straha – ukazuje na zabrinjavajuće trendove u analiziranim područjima. 

Indeks RSF-a pokazuje da su medijske slobode u vidljivom padu na globalnoj razini, uključujući i zemlje koje na ovakvim listama tradicionalno imaju najbolje pokazatelje. Uz spomenute Sjedinjene Američke Države, u kojima je medijska klima po prvi puta označena kao problematična, silaznu putanju bilježe i zemlje poput Nizozemske i Švedske u kojima rastu fizički i online pritisci na novinare koji istražuju korupciju i organizirani kriminal. Na dnu liste nema iznenađenja – posljednja mjesta “suvereno” drže Vijetnam, Kina i Turkmenistan, koji je ove godine na začelju zamijenio Sjevernu Koreju. 

Iako u komparaciji svjetskih regija europske zemlje načelno stoje najbolje po pitanju medijskih sloboda, ubojstva novinara/ki u Malti, Slovačkoj i Bugarskoj u razdoblju od samo nekoliko mjeseci raspršili su iluziju o Europi koja štiti temelje demokratskih vrijednosti. Fizičko nasilje, prijetnje i zastrašivanja novinara koji istražuju korupciju, veze između visoke politike i organiziranog kriminala, ili pak zlouporabu sredstava EU postaju standardni “profesionalni rizici”, a opresivnom ozračju doprinosi i uznemirujuća antimedijska retorika. Tako se s najviših razina političkog establišmenta brojnih zemalja slijevaju klevete i uvrede spram novinarki i novinara, čime se direktno ugrožava njihova sigurnost i potpiruje intenzivna klima straha.

Erozija medijskih sloboda koju RSF kontinuirano bilježi u proteklih nekoliko godina jasno se naslanja na urušavanje demokratskih institucija i napuštanje “zapadnoeuropskih dogmi” sve autoritarnijih vlasti. Pa iako instrumentalizacija medija u državnom vlasništvu u propagandne svrhe nije novost, posebno zabrinjava njihovo korištenje za uznemiravanje i prijetnju svima onima koji propituju politike i postupke vladajuće garniture. Za razliku od Poljske i Mađarske gdje se u javnim medijima vode otvorene difamacijske kampanje, RSF primjećuje i efikasnost prijetnji financijskim iscrpljivanjem novinara i medijskih kuća, u kojima je Hrvatska rekorder.

Tako je, unatoč rastu indeksa, u hrvatskom dosjeu zabilježeno da je HRT pod očitim političkim pritiskom, u kojem interesne skupine pokušavaju utjecati na njegovu uređivačku politiku i poslovanje. “Uprava HRT-a čak tuži zaposlenike koji su ukazali na te probleme, a otišla je tako daleko da je podnijela tužbu protiv Hrvatskog novinarskog društva”, navode Reporteri bez granica i tako se pridružuju nizu relevantnih međunarodnih organizacija koje se negativno očituju o stanju medijskih sloboda u Hrvatskoj, dok predsjednik Vlade i resorna ministrica i dalje hladno odmahuju rukom. 

“Ako politička debata krišom ili otvoreno skreće u atmosferu građanskog rata u kojem se novinari tretiraju kao žrtveni jarci, onda je demokracija u velikoj opasnosti”, rekao je glavni tajnik RSF-a Christophe Deloire. “Zaustavljanje zatvorenog kruga straha i zastrašivanja krajnje je nužno za sve koji žele sačuvati slobode stečene tijekom povijesti”, dodaje. Na isto su u nizu navrata upozoravale Međunarodna i Europska federacija novinara (IFJ–EFJ), dok je potonja uoči skorašnjih izbora za novi saziv Europskog parlamenta objavila manifest s preporukama budućim parlamentarcima koje poziva da sudjeluju u promicanju slobode medija, medijskog pluralizma i kvalitetnog novinarstva. Kako će se o njemu izjasniti domaći kandidati imat ćemo prilike saznati na okruglom stolu Europa treba medije, koji se 2. svibnja održava u Novinarskom domu. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

World Press Freedom Indeks objavljuje se jednom godišnje od 2002. godine, a u sto osamdeset zemalja svijeta bilježi slobodu medija na temelju evaluacije pluralizma, nezavisnosti medija, kvalitete zakonskih odredbi te sigurnosti novinara u svakoj zemlji. Stupanj slobode novinara određuje se prema rezultatima standardiziranog upitnika i ostalim dostupnim podacima o zlostavljanju i nasilju nad novinarima. Podaci prikupljani u upitniku odnose se na pluralizam, medijsku nezavisnost i samocenzuru, zakonski okvir, transparentnost i kvalitetu infrastrukture koja podupire produkciju vijesti i informacija. World Press Freedom Indeks objavljuje organizacija Reporters Without Borders (RSF), koja je od svog osnutka 1985. godine u francuskom Montpellieru razgranala svoju mrežu korespondenata na sto trideset svjetskih zemalja, što joj omogućava brzu mobilizaciju prilikom značajnih događaja, kao i iscrpno bilježenje političkih i drugih kretanja. Organizacija prati i nasilje, ograničenja i zastrašivanja kojima su izloženi novinari i pojedini mediji što također ulazi u krajnju evaluaciju medijskih sloboda.

Izvještaj iz 2017. godine pokazuje očekivane rezultate, najbolje rangirana je Norveška te ju slijede ostale skandinavske zemlje, ali i Costa Rica i Jamaica, dok su na začelju Eritreja i Sjeverna Koreja. Pri dnu liste nalazi se i Sirija u kojoj je ove godine poginulo osam novinara obavljajući svoj posao, te četvero građana koji su izvještavali o stanju u zemlji putem različitih medija. Zemlje kao što su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo nazadovale su zbog sve većeg nadzora novinara i građana, kao i kršenja prava na povjerljivost izvora. Poljska se spustila sedam mjesta u odnosu na prethodnu godinu nakon što je vladajuća partija javne radio i TV postaje pretvorila u oruđe vlastite samopromocije i propagande, dok je Turska nakon propalog puča ušla u kategoriju zemalja s najviše zatočenih medijskih djelatnika.

Hrvatska se nakon 63. mjesta 2016, ove godine nalazi na 74. mjestu. Velik dio lošijeg rezultata odnosi se na repove Hasanbegovićeve ere, primjerice kadrovske čistke na HRT-u jedan su od glavnih razloga lošijih bodova, no kao problematični posebno se navode i pritisci na novinare koji istražuju korupciju, organizirani kriminal ili ratne zločine. Također, prijetnje tužbom i verbalni napadi na redakciju Novosti, te zahtijevanje prestanka financiranja novina srpske nacionalne manjine nisu doprinijele boljoj slici hrvatske medijske scene.

Situacija nije mnogo drugačija ni na globalnoj razini. Indikator kršenja sloboda medijskog izvještavanja ove je godine najviši od početka objavljivanja rezultata, a samo u zadnjih pet godina opće ograničenje medija i kršenje medijskih sloboda poraslo je za 14 posto. Regija Europske Unije i Balkana koja se na globalnoj mapi proučava zajedno i dalje je područje najvećih medijskih sloboda, no upravo je ovdje ove godine zabilježen najveći porast negativnih čimbenika, a u zadnjih pet godina on iznosi čak 17.5 posto (u isto vrijeme za Azijsko-pacifičko područje to je samo 0.9 posto).

Na medijske slobode i pluralnost medija uvelike utječe njihovo financiranje pa je strategija dokidanja financiranja odabrana kao jedan od načina ušutkavanja politički nepodobnih glasova u Hrvatskoj. Kako bi održali glavu iznad vode, neprofitni se mediji sve više odlučuju sredstva za svoj opstanak tražiti izravno od čitatelja – putem crowdfunding kampanja – koje su se do sad pokazale relativno uspješne. Jednu od takvih kampanja upravo provodi portal Lupiga, pokušavajući prikupiti 20 000 dolara kako bi mogli nastaviti honorirati svoje autore i kako bi njihova redakcija mogla ostati neovisna.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Postupak razriješenja Gorana Radmana s mjesta ravnatelja HRT-a pokrenuo je Nadzorni odbor (NO) HRT-a, stavljajući mu na teret da HRT nije vodio odvojeno knjigovodstvo, odnosno razdvojio prihode na javne i komercijalne. NO je u prosincu upozorio ravnatelja na tu nepravilnost, kao i Agencija za elektroničke medije. Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije nakon dugačke i burne rasprave, na sjednici koja je bila zakazana za četvrtak ujutro, odgođena, pa opet sazvana, predložio je da se vršiteljem dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a imenuje Siniša Kovačić, novinar i urednik na javnoj televiziji, a Goran Radman razriješi dužnosti glavnog ravnatelja. Od 13 članova Odbora za te se prijedoge izjasnilo njih sedam (HDZ i Most), a suzdržana su bila tri člana (SDP i HNS). Sjednici Odbora prisustvovao je predsjednik NO-a Šenol Selimović, no ne i Goran Radman ili ravnateljica Agencije za elektroničke medije Mirjana Rakić.

Svoj prijedlog Odbor je proslijedio Saboru koji je na sjednici 4. ožujka, sa 78 glasova za, 4 glasa protiv i 29 suzdržanih, izglasao smjenu Gorana Radmana, a sa 79 glasova za, 15 protiv i 18 suzdržanih vršiteljem dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a imenovao Sinišu Kovačića.

Isti dan na sjednici Vlade ministar kulture Zlatko Hasanbegović, zadužen i za medije, govorio je o izvješćima o radu Programskog vijeća HRT-a i o provedbi programskih načela i obveza HRT-a za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine, te izvješćima o poslovanju, radu i provedbi nadzora zakonitosti rada i financijskog poslovanja HRT-a za 2014. godinu. “Vlada smatra da HRT nije u cijelosti izvršio svoje zakonske i ugovorne obveze tijekom 2014. godine, za što nema posebnog opravdanja i obrazloženja u predmetnom Izvješću i Mišljenju Programskog vijeća, čemu su osobito pridonijeli i propusti u postupanju Programskog vijeća koje nije izvršilo svoje zakonom propisane zadaće da na vrijeme upozori HRT na nepoštivanje utvrđenih obveza”, kazao je. Ministar je istaknuo da postoje odstupanja, odnosno niža ostvarenja obveza za pojedine programske vrste na sva četiri televizijska kanala te Međunarodnom televizijskom kanalu kao i na sva tri radijska programa, Glasu Hrvatske te pojedinim regionalnim radijskim centrima. Napomenuo je da u Izvješću “nisu navedeni mogući opravdani ugovorni razlozi za odstupanje od omjera programskih sadržaja”. 

Vlada je predložila Hrvatskome saboru da ne prihvati navedena izvješća.

Platforma 112 izdala je priopćenje kojim ističe “da javna radio-televizija ne smije biti igračka u rukama političke većine, ali upravo tim smjerom ide nastavak antimedijske ofenzive aktualne vlasti. Blitzkriegom na HRT parlamentarna većina upravo potvrđuje da ne razumije niti podržava misiju HRT-a koja je, da podsjetimo, promicanje temelja demokracije i civilnog društva, poštivanje različitosti, poticanje tolerancije, promicanje znanja i obrazovanja. Platforma 112 stoga upozorava da je ovakav postupak izvanredne smjene Gorana Radmana i postavljanje v.d. ravnatelja Siniše Kovačića politički motiviran i proceduralno neispravan, sa samo jednom i jedinom svrhom – gušenja pluralizma na HRT-u, posebice u informativnom programu, što je predsjednik HDZ-a Karamarko i nedvosmisleno najavio kada je prije dva tjedna HRT prozvao kao polugu opozicije, kao što je njegov stranački kolega Marasović prije godinu dana najavio da će nova vlast prvo ‘pomesti sve s HRT-a'”.

U prvom tjednu nove vlasti HDZ-ov ministar kulture naprasno je ukinuo mehanizam financiranja neprofitnih medija, mrziteljski linč na Vijeće za elektroničke medije i njegovu ravnateljicu Mirjanu Rakić vlast nikad nije osudila, a kao sljedeću metu već se neko vrijeme priprema i HINA-u. Političko gušenje javnih i neprofitnih medija u Hrvatskoj udar je na ustavni poredak – pluralizam i vladavinu prava – za što su odgovorni apsolutno svi nositelji vlasti i u Vladi i u Saboru. 

“Ukoliko se drugi članovi koalicije, ali i članovi HDZ-a ne usprotive ovom blitzkriegu, na sve njih će pasti ljaga zatiranja medijskih sloboda u Hrvatskoj s dalekosežnim međunarodnim odjecima i svrstavanjem Hrvatske uz bok Poljske, Mađarske, Makedonije, Turske i Rusije – režima koji bahato zatiru i kontroliraju medije. Mandat za takvo zatiranje demokracije nemaju”, ističe Platforma 112.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Knjigu Borisa Pavelića Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune u jednoj od dvorana Europskog parlamenta predstavili su autor, urednik i izdavač Dragan Ogurlić, urednici i novinari Ferala Predrag Lucić, Boris Dežulović i Drago Hedl te profesor teorije prava i teorije informacija Predrag Zima. Prezentaciju je organizirala zastupnica Biljana Borzan.

Predstavljanje knjige prometnulo se u diskusiju o aktualnim problemima medija i javne atmosfere u Europi te Hrvatskoj, javlja Novi list. Kao jedan od glavnih problema istaknut je pritisak vlasnika medija i autocenzura novinara, prenosi Hina. Dežulović je istaknuo da pravo na informacije spada u temeljna ljudska prava i stoga se ne može prepustiti tržištu te da država treba intervenirati kako bi se to pravo osiguralo. Lucić je upozorio da je medijski prostor preplavljen govorom mržnje, što nije samo hrvatski nego globalni problem. 

Urednik knjige Dragan Ogurlić najavio je treće izdanje Smijeha slobode koje bi trebalo biti predstavljeno na prosinačkom Sajmu knjiga u Puli, a za kraj su Lucić i Dežulović otpjevali pjesmu Euroslavijo čiju snimku iz veljače ove godine pogledajte u nastavku.

Najavu ili obavijest o gostovanju nismo pronašli na službenim ni neslužbenim stranicama Europskog parlamenta u Hrvatskoj.

Otkazi na HRT-u dolaze nakon što su javnog apela upućenog Vladi i Hrvatskom saboru za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a koji je još u siječnju 2012. godine potpisao veliki broj istaknutih strukovnih udruženja i organizacija civilnog društva, kao i nakon video apel kreativnog osoblja HTV-a iz ožujka ove godine. Kako je posebno istaknuto u ovom pismu, iz postupaka uprave nacionalne televizije vidljivo je da na sve probleme na koje ogranak HND-a pri HTV-u  te Sindikat novinara koji djeluje na HRT-u te zainteresirana javnost kontinuirano upozoravaju, vodeći kadar državne televizije “ne reagira dijalogom i promjenama, već prijetnjama i ugrožavanjem novinarskih sloboda i radnih prava novinarki i aktivistica koje su podigle svoj glas u zaštitu HRT-a kao središnje hrvatske javne medijske institucije od partikularnih interesa i štetne poslovne politike”.

U pismu su aktivisti za ljudska prava podsjetili kako “obećanja koja su dobivena od Ministarstva kulture, ali i više članova Odbora za medije Hrvatskog sabora za preuzimanjem političke odgovornosti i rješavanjem krize na HRT-u na uglavnom još nisu ni približno ispunjena, dok se program, profesionalni standardi, suradnički odnosi i reputacija HRT-a sve dublje urušavaju”. U zaključku, od Ministarstva kulture, Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, Predsjednika Hrvatskog sabora, Vlade i Predsjednika Republike Hrvatske te pučkog pravobranitelja, kojima je ovo pismo i upućeno,  zatražena je zaštita novinarskih sloboda na HTV-u i razriješnje krize upravljanja. “Krajnji je čas za smjenu Uprave koja je HRT dovela u ovakvo stanje te za novi programsku i poslovnu politiku koja će HRT-u vratiti na kolosijek demokratskog javnog medijskog servisa s vodećom ulogom i ugledom ne samo u Hrvatskoj već i u široj regiji”, stoji u zaključku. 

Izvor: CMS