Nedavni EU reformski moment pružio je mogućnost za definiranje demokratskih strateških ciljeva i promišljanje novih institucionalnih struktura. Usprkos tome, Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act ili DSA) kojim se nastoji uspostaviti nova ravnoteža među ulogama korisnika, platformi i javnih tijela u digitalnom društvu, prošao je gotovo nevidljivo. Nije bilo okruglih stolova, radionica ni ad hoc povjerenstava. Ne radi se o tome da taj Akt donosi nešto posebno revolucionarno (za kritiku vidjeti ovdje i ovdje). Radi se o tome da je u pripremama za implementaciju te reforme potrebno pozicionirati se na odgovarajući način i definirati bitne demokratske ciljeve.

Prema Europskoj komisiji, DSA je važan zbog toga što “zahvaljujući preraspodjeli odgovornosti između korisnika, platformi i javnih tijela u skladu s europskim vrijednostima u prvi plan dolaze građani”. Ciljevi su veća pravna sigurnost, jedinstveni skup pravila u cijeloj EU, lakše osnivanje i širenje poduzeća u Europi, pristup EU tržištima putem platformi i bolji uvjeti poslovanja. Za građane i društvo ističe se bolja zaštita temeljnih prava, više kontrole i izbora, bolja zaštita djece na internetu, manja izloženost nezakonitom sadržaju, veća demokratska kontrola i nadzor sistemskih platformi te suzbijanje sistemskih rizika kao što su manipulacije ili dezinformacije. Obaveza je država članica da do 17. veljače 2024. imenuju tzv. Koordinatora za digitalne usluge (čl. 49-55). Ovlasti se mogu proširiti već postojećim regulatorima ili se može osnovati novo regulatorno tijelo. 

U otvorenom e-savjetovanju prijedlog je da se prošire ovlasti brojnim regulatorima te da Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) bude Koordinator za digitalne usluge uz financiranje iz državnog proračuna. Činjenica da se agenciji koja se bavi infrastrukturnim i tehničkim pitanjima elektroničkih komunikacija, poštanskih i željezničkih usluga predlažu ovlasti koje se odnose i na sadržajne dimenzije protoka informacija na digitalnim platformama otvara brojna pitanja i nejasnoće. Njih bi trebalo zasebno analizirati. No, recimo hipotetski, da je plan bio osnovati novog digitalnog regulatora koji bi implementirao DSA, ali i promicao “europske vrijednosti” bitne za razvoj digitalnog društva i demokratizaciju. Kako ga se moglo financirati? Koji mu je mogao biti opseg djelovanja? Kako je mogao promicati europske vrijednosti?

Prvo, potencijalni model financiranja digitalnog regulatora već postoji. Agencija za elektroničke medije (AEM) financirana je iz iznosa od 0,5 % od ukupnog godišnjeg bruto prihoda koji su u prethodnoj godini ostvarili pružatelji usluga elektroničkih medija. Isti bi se model mogao primijeniti na godišnje bruto prihode pružatelja digitalnih usluga. DSA navodi pružatelje usluga koji nude mrežnu infrastrukturu (pružatelji usluga pristupa internetu, registri naziva domena), usluge smještaja na poslužitelju (oblak i smještaj internetskih stranica), internetske platforme koje povezuju prodavače i potrošače (internetske platforme za trgovanje, trgovine aplikacija, platforme ekonomije suradnje i društvene mreže) te vrlo velike internetske platforme koje koristi više od 10 % od 450 milijuna korisnika u Europi. Dio godišnjeg bruto prihoda navedenih usluga omogućio bi značajno financiranje digitalnog regulatora.

Drugo, praktično je pitanje kakav je mogao biti opseg djelovanja hipotetskog digitalnog regulatora. Većina ovlasti Koordinatora za digitalne usluge već je definirana kroz DSA, uključujući i sankcije za nepridržavanje zakonskih odredbi (Članci 51. i 52.). Također je bio otvoren prostor za definiranje ovlasti na razini svake države članice, pod uvjetom da ne narušavaju ključne odredbe Akta i koordinaciju na razini cjelokupne Unije. 

Treće, u hipotetskom scenariju osnivanja digitalnog regulatora ostalo bi pitanje promicanja “europskih vrijednosti”. Institucionalni model i ovdje postoji. AEM upravlja Fondom za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija financiranim dijelom pristojbe za javni radiotelevizijski servis. Na sličan način, aktivnosti digitalnog regulatora mogle bi se financirati iz oporezivanja velikih digitalnih platformi. Nakon dviju neuspjelih EU direktiva iz 2018. (COM/2018/0147; COM/2018/0148) države OECD-a su 2023. postigle konsenzus oko modela oporezivanja digitalne ekonomije. Izvjesno je da će se pitanje ujednačenog oporezivanja ponovno otvoriti na razini jedinstvenog EU tržišta. Političko i demokratsko pitanje unutar država članica postat će preusmjeravanje novih poreznih prihoda. U takvom scenariju, smislenim bi se činilo osnivanje svojevrsnog Fonda za digitalni pluralizam kojim bi se financirala medijska proizvodnja društvene uključivosti, promicanja ljudskih prava i europskih vrijednosti.

U tom je kontekstu moguće bilo i jasnije definirati strukturnu ulogu trećeg medijskog sektora, odnosno neprofitnih medija koji u hrvatskom sustavu najbliže odgovaraju međunarodnoj definiciji medija zajednice. Međunarodni je demokratski doseg (UNESCO, 2017; Vijeće Europe, 2007, 2009; Europski parlament, 2008) definirati medije zajednice kao neprofitne medije koji doprinose demokraciji i pluralizmu kao javno dobro (Seethaler i Beuafort, 2017) koje treba transparentno financirati (Agnes, 2023). Mediji zajednice specifičan su medijski sektor, uz privatni i javni, kojemu je cilj djelovanje i angažman oko važnih društvenih tema. Zdrav treći medijski sektor presudan je za pluralizam i važan indikator demokratskog društvenog razvoja.

Usprkos činjenici da su postojali različiti razvojni scenariji, aktualni je prijedlog da Koordinator za digitalne usluge bude agencija u čijem opsegu nije predviđeno promicanje medijskog pluralizma, demokratizacije i društvene uključivosti. Prostor za sistemsko djelovanje bio je otvoren, a donositelji odluka trebali su dokazati da su internalizirali međunarodne demokratske vrijednosti i zacrtali jasni smjer demokratizacije digitalnog društva i medijskog sektora. U predloženom scenariju svizac neće nikad navijestiti proljeće, a digitalno društvo, demokracija i pluralizam ostat će prazne riječi prepisane iz EU dokumenata te još jedna propuštena razvojna prilika.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

U prošlogodišnjem izvješću o slobodi medija kojim se evaluira stupanj pluralizma, nezavisnosti medija i sigurnosti novinara u sto osamdeset svjetskih zemalja, Reporteri bez granica (RSF) upozoravaju na zabrinjavajući trend animoziteta prema novinarima čiji porast bilježe u svim analiziranim područjima. Val netrpeljivosti prema medijima u znatnoj je mjeri potaknut otvorenim neprijateljskim stavom političkih lidera, koji više nije rezerviran samo za autokratske režime. “Osporiti legitimitet novinarstvu igra je s krajnje opasnom političkom vatrom”, izjavio je glavni tajnik RSF-a Christophe Deloire, komentirajući ozračje u kojemu sve veći broj svjetskih čelnika medije ne prepoznaje kao neophodne temelje zdrave demokracije. 

Stoga je ususret skorašnjim izborima za novi saziv Europskog parlamenta, koji bi u svjetlu rastućeg euroskepticizma mogli biti jedni od najvažnijih u povijesti Europske unije, Europska federacija novinara (EFJ) objavila manifest s preporukama budućim parlamentarcima koje poziva da sudjeluju u promicanju slobode medija, medijskog pluralizma i kvalitetnog novinarstva u svim državama članicama, zemljama kandidatima i šire. Iako Povelja Europske unije o temeljnim pravima promiče slobodu i pluralizam medija te jamči pravo na izražavanje i informiranje, novinarstvo i novinari pod sve su većim pritiskom, a da je linija koja odvaja verbalno od fizičkog nasilja sve propusnija svjedoče četiri ubojstva novinara/ki u posljednje dvije godine što je, poručuju iz EFJ-a, “napad na naše vrijednosti bez presedana”.

Upozoravaju i na ugroženu financijsku održivost neovisnih medija, porast koncentracije vlasništva i medijskog monopola te nužnost za većom kontrolom internetskih platformi kojima nedostaje odgovornosti, transparentnosti i regulacije. Iako je Visoka ekspertna skupina Europske komisije (HLEG) koja se bavila temom dezinformiranja kao nužnost u borbi s tzv. lažnim vijestima istaknula ulaganje u medijsku pismenost i kvalitetno novinarstvo, pompozno najavljeni Europski stup socijalnih prava (EPSR) kao ni druge strategije EU-a zasad nisu rezultirale odgovarajućim mjerama – prije svega ekonomskim – za zaštitu novinara/ki i drugih medijskih radnica i radnika, koji često rade u iznimno nesigurnim uvjetima. Stoga iz EFJ-a traže da budući proračun Europske unije odgovara njenim proklamiranim vrijednostima, za što je potreban “politički impuls koji novinarstvo podržava kao neophodno javno dobro”.

Prva od osam ključnih točaka za oživljavanje slobodnih i pouzdanih medija u Europi odnosi se na medijski pluralizam, te zagovara bolju zakonodavnu regulaciju medijskih monopola i dominantnih tržišnih pozicija koja bi jamčila transparentnost vlasništva i upravljanja medijima. Na nju se direktno veže zahtjev za većom financijskom podrškom, jer se kvaliteta i raznolikost u novinarstvu mogu osigurati samo dugoročnim ulaganjem, kako u sadržaj tako i u obuku novinara.

EFJ od budućih europarlamentaraca traži da podrže inicijative za istraživanje novih načina financiranja novinarskog rada, uključujući neprofitne financijske modele i razviju nove društveno održive ekonomske modele usmjerene na financiranje i podršku profesionalnom i neovisnom novinarstvu. Navodi se i nužnost očuvanja javnih medija kao “bitnih stupova medijskog pluralizma koje se mora aktivno promicati i štititi”, kao i važnost osiguravanja jednakih socijalnih prava kod svih oblika zapošljavanja, uključujući slobodnjake i novinare/ke koji rade u digitalnim medijima, start-up poduzećima i drugim nesigurnim kontekstima.

Zasebnom točkom adresira se pitanje autorskih prava koje je ovih dana u centru pozornosti zbog glasanja o spornoj Direktivi o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, koja bi u idejnom smislu trebala osigurati priznavanje novinara kao autora te im u skladu s tim omogućiti i proporcionalnu raspodjelu prihoda u digitalnom svijetu. Ipak, čini se da će u praksi sami autori – novinari, umjetnici i drugi proizvođači sadržaja na kraju najmanje profitirati, jer se bitka prije svega vodi između izdavača i udruženja autora s jedne strane te velikih digitalnih platformi s druge, o čemu je za Faktograf iscrpno pisao Ante Pavić. Zanimljivo je da su iza Direktive pored velikih izdavača stali i Europska federacija novinara kao i Hrvatsko novinarsko društvo, dok joj se s druge strane protivi više od pet milijuna potpisnika peticije, među njima i brojne organizacije civilnog društva, osobito one koje se zalažu za slobodu medija.

O ishodima Direktive koja će, po svemu sudeći, biti izglasana s današnjim datumom zasad možemo samo nagađati, kao i o smjeru kojim će Europska unija krenuti nakon svibanjskih izbora. Ako žele vratiti povjerenje građana u europske institucije, novi će se parlamentarci morati oduprijeti utjecaju korporacija i imperativu širenja tržišta te ponovno uspostaviti vezu s građanima čije će interese zastupati. Na toj liniji zaključuju i u Europskoj federaciji novinara, poručujući kako žele “Europsku uniju usmjerenu budućnosti u kojoj nisu važni samo gospodarstvo i rast, već se poduzimaju i konkretne mjere kako bi se zajamčilo pravo javnosti da zna”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Mirjana Rakić podnijela je u petak, 18. ožujka, ostavku na svoje dužnosti objasnivši kako nije više mogla izdržati pritisak.

“Danas sam Ministarstvu kulture podnijela svoj zahtjev za razrješenjem, a VEM će na svojoj sjednici identičan zahtjev podnijeti Vladi jer je ona ta koja me treba razriješiti s obje funkcije”, kazala je Rakić novinarima.  

Napominjući kako nema potrebe da svi članovi VEM-a daju ostavke, pojasnila je i da je ostavku dala jer drži da bi bilo vrlo loše da vijećnici ispadnu njezine koletaralne žrtve. “Sav pritisak se od samog početka koncentrirao na mene. Nakon dva mjeseca sad mi je i previše i kao osobi, profesionalcu i čovjeku koji ima svoj integritet”, poručila je.

Dodala je i da osobno ne zna tko bi mogao biti njezin nasljednik, ali da to vjerojatno znaju u Ministarstvu kulture.

Vlada je u ožujku dala negativno mišljenje na Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2014. godinu te Hrvatskome saboru predložila da zbog teških propusta u izvršenju zakonskih obveza smijeni sve članove Vijeća i njegovu predsjednicu Mirjanu Rakić.

Zbog te Vladine odluke nezadovoljstvo je izrazilo Hrvatsko novinarsko društvo, a  skupina oporbenih saborskih zastupnika uputila je Europskoj komisiji (EK) pismo u kojem tvrde da je Vlada nezakonito pokrenula postupak razrješenja predsjednice i članova Vijeća za elektroničke medije.  

“Ovaj tjedan bili smo svjedoci nizu pritisaka na medije, ukidanju emisija na HRT-u, imali smo prilike prije nekoliko tjedana vidjeti kako se pred Vijećem za elektroničke medije prosvjeduje i mogu reći da donekle razumijem gospođu Rakić. I upravo zato smo kao grupa zastupnika upozorili Europsku komisiju na nedopuštene pritiske na neovisno regulatornom tijelo, pokazalo se da su ti pritisci bili prejaki i da smo bez jednog regulatora ostali. Morat ćemo se u budućnosti itekako potruditi da to bude jedini regulator koji je smijenjen mimo hrvatskih propisa i europskih pravila”, rekao je saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin novinarima u Saboru.

Andrija Mikulić, predsjednik saborskog Odbora za medije iz redova HDZ-a kaže kako ne razumije o kojem pritisku govori Rakić. “Ako imate suradnike u koje vjerujete i ako vjerujete u posao koji obavljate, ne vidim razloga da reagirate na ovaj način. To je osobna odluka gospođe Rakić i ja je poštujem, ali držim da je Odbor za medije mjesto na kojem se najotvorenije može razgovarati o svim stvarima vezano uz medije”, poručio je Mikulić.

Na pitanje misli li da su nedavni prosvjed zbog odluke Vijeće za elektroničke medije o oduzimanju koncesije televiziji Z1 na tri dana te šajkača (za koju se ispostavilo da je tek rekvizit “posuđen” u Jadran filmu) koju je Rakić na dan prosvjeda darovao kontroverzni novinar Velimir Bujanec imali utjecaja na njezinu odluku, Mikulić je uzvratio kako to treba pitati nju.

Potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš (HSP AS) ustvrdio je kako je riječ o njezinoj odluci te kako ona “vjerojatno zna najbolje zašto ju je podnijela”.

Upitan osjeća li se dijelom odgovornim jer je i sam sudjelovao u tom nedavnom prosvjedu Tepeš je uzvratio kako ona mora reći smatra li da je i on dijelom odgovoran. “Ja sam vrlo jasno rekao zašto sam bio na prosvjedu, govorio sam o dvostrukim mjerilima. Bio sam protiv svih zabrana jer onda sukladno tome bi vrlo brzo takvim kriterijima morali zabranjivati i druge medije, što nikako ne podržavam. Postoji sloboda medija i zato sam bio na prosvjedu. Kasnije, to što se meni pokušalo imputirati, ono što se događalo na prosvjedu, to nema veze s onim što sam komunicirao taj dan. Prema tome, ako me gospođa Rakić smatra dijelom odgovornosti, to je njeno mišljenje i njen stav, u to ne bih ulazio, napravio sam ono što sam napravio iz razloga iza kojih stojim i danas”, poručio je Tepeš.

Održano je osam sastanaka radne skupine za raspravu o novoj medijskoj politici, a šest ih je bilo otvoreno za javnost. Usporedno je konstituirano sedam tematskih radnih skupina (Hina, HRT, javne potpore novinarskom i autorskom radu, medijsko obrazovanje i zaštita djece u medijima, lokalni i regionalni mediji, pravna i regulacijska pitanja te neprofitni mediji) u koje se mogao prijaviti bilo tko zainteresiran.

Na službenim stranicama Ministarstva trenutno su dostupni izvještaji s uvodnog sastanka te rasprava o Hini, HRT-u i komercijalnim tiskanim i internetskim medijima. Na istom mjesto nalaze se radni materijali, dijelovi nacionalnog izvještaja o medijima koji su bili polazna točka rasprava u Hrvatskom novinarskom društvu.

Ministarstvo smo upitali kako će izgledati daljni proces, s obzirom na najavljene javne rasprave u drugim gradovima i javno internetsko savjetovanje, te kada možemo očekivati objavljivanje preostalih izvještaja. “Završivši prvu etapu rasprave Ministarstvo na temelju prilogu sudionica i sudionika upravo priprema set prijedloga za novu medijsku politiku, koji bi se u široj (pa i internetskoj) javnoj raspravi trebao naći na jesen. Izvještaji sa svih otvorenih sastanaka i tribina održanih u sklopu prve etape javne rasprave bit će do tada dostupni na stranicama Ministarstva”, službeni je odgovor Ministarstva kulture.

Također, u odgovoru je napomenuto da je Ministarstvo organiziralo tribine o novoj medijskoj politici i u Osijeku i Rijeci, no obavijest o njihovom održavanju ili izvještaje s tribina nigdje nismo pronašli, kao što nam iz Ministarstva nikada nisu poslali odgovor na upit gdje bismo takve informacije mogli pronaći.

Ministarstvo kulture 1. travnja je otvorilo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu Programa dodjele bespovratnih sredstava neprofitnim medijima u kojem su bila predložena dva modela dodjele sredstava, jednogodišnji i trogodišnji. Također, Nacrtom je bio previđen i suradnički medijski projekt koji je podrazumijevao umrežavanje postojećih medija ili osnivanje novog medija kooperacijom više postojećih i novih neprofitnih medija.

Po završetku javne rasprave, koja je bila otvorena do 15. travnja, Ministarstvo je objavilo Izvješće o provedenom savjetovanju. Preporuku da se uz trogodišnju liniju financiranja, u javnom pozivu otvori i jednogodišnja, Ministarstvo je odbilo s obrazloženjem da će se priželjkivana stabilizacija rada neprofitnih medija u zadanim financijskim okvirima uspješnije ostvariti usmjeravanjem cjelokupnih bespovratnih sredstava u trogodišnje financiranje postojećih medija. Na dan objave javnog poziva, 20. svibnja, objavljena je i izmjena Izvješća o provedenom savjetovanju koja kaže da “premda prepoznaje i priznaje sve argumente navedene u javnoj raspravi u korist trogodišnjih podrški neprofitnim medijima, Ministarstvo kulture će iznova raspisati javni poziv za podrške u trajanju od jedne, a ne tri godine”. Kao razlog navodi Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele prihoda od igara na sreću za 2015. godinu na kojoj se temelji javni poziv, a koja propisuje raspodjelu sredstava za samo jednu godinu. Uredba je objavljena 11. veljače.

Prema tekstu objavljenog Javnog poziva, 2 590 000 kuna obuhvatit će pet financijskih podrški u iznosu od 250 tisuća kuna godišnje, pet financijskih podrški u iznosu od 170 tisuća kuna godišnje te sedam financijskih podrški u iznosu od 70 tisuća kuna godišnje, a 210 000 kuna raspodijelit će se na tri financijske podrške u iznosu od 70 tisuća kuna godišnje za nove medijske projekte. Među posebne ciljeve natječaja ove su godine dodane i stavka poticanja suradnje između javnih i neprofitnih medija, a kao što je najavljeno u Nacrtu, besplatno korištenje paketa usluga Hrvatske izvještajne novinske agencije za jednu godinu ponudit će se do 50 najbolje ocijenjenih medijskih projekata. Rok za prijavu u prvi krug je 10. lipnja.

Objavljen je i Javni poziv za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima čija su sredstva namijenjena financiranju novinarskog rada u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine, a nije naomet spomenuti i javne rasprave radnih skupina za raspravu o medijskoj politici, koje se odvijaju u Hrvatskom novinarskom društvu. Radne materijale i zapisnike sjednica o krizi medija i novinarstva, HINA-i, HRT-u te komercijalnim medijima potražite ovdje.

U ponedjeljak, 23. ožujka, održan je prvi sastanak radne skupine za raspravu o medijskoj politici. Kao što je na sjednici Savjeta za razvoj civilnoga društva najavljeno, Ministarstvo kulture pozvalo je na radni sastanak o medijskoj strategiji četrdesetak predstavnica i predstavnika medijskih radnika i poslodavaca, vodećih hrvatskih medija, udruga koje se bave medijskom djelatnošću, eksperata i znanstvenika, parlamentarnih odbora, ombudsmanskih institucija i ministarstava. 

Nakon što je tjednik Novosti proteklo ljeto objavio segmente radnih materijala za raspravu o medijskog politici, a neslužbena verzija medijske strategije počela kolati mrežom te izazivati kritike, Ministarstvo je u posljednjih pola godine mandata odlučilo otvoriti raspravu o politici za koju je primarno nadležno, no koju je nemoguće mijenjati bez širokog društvenog konsenzusa. Prilozi sudionika rasprave i radni materijali bit će objavljivani na službenim stranicama, a na temelju njih Ministarstvo će Nacrt prijedloga Nacionalne medijske politike uputiti Vladi i Saboru na raspravu i usvajanje. Nakon toga predviđeno je donošenje akcijskog plana s detaljnim popisom mjera, rokovima realizacije i zaduženjima.

Najavljeno je da će se tijekom sljedeća tri mjeseca rasprava odvijati u široj javnosti (javnim prostorima u Zagrebu i drugim gradovima te putem Interneta) i na užim tematskim radnim grupama zainteresiranih za pojedinačne fokuse, kao i strukturne intervencije (financiranje, medijsko obrazovanje, medijsko zakonodavstvo i njegova primjena) koje se tiču svih dijelova hrvatskog medijskog sustava.

Na prvom sastanku radne skupine za medijsku politiku sudjelovali su predstavnici Hine, HRT-a, HAKOM-a, Gonga, Pučke pravobraniteljice, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljice za djecu, Hrvatskog pravnog centra, Vijeća za elektroničke medije, Hrvatske udruge poslodavaca, Grupacije lokalnih i regionalnih izdavača informativnih novina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Odbora Hrvatskoga sabora za informiranje, informatizaciju i medije, Hrvatskog novinarskog društva, Sindikata novinara Hrvatske, Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Zaklade Kultura nova, Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatske udruge radija i novina, Nacionalne udruge televizija, Odbora Hrvatskoga sabora za obrazovanje, znanost i kulturu, Ministarstva uprave, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstva kulture te novinari i medijski radnici.

Sljedeća će rasprava biti održana u četvrtak, 9. travnja.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.