Projekt pilot praćenja medijskog pluralizma u 2015. godini namijenjen je procjeni prijetnji i rizika medijskom pluralizmu u zemljama članicama Europske unije. Taj se rizik prati temeljem indikatora koji sadrže relevantne zakonodavne, ekonomske i socio-političke varijable. Rizici su podijeljeni u četiri glavne domene: osnovna zaštita, tržišni pluralizam, politička nezavisnost i društvena uključivost. Projekt je proveden u 19 zemalja Europske unije: Austriji, Cipru, Češkoj, Finskoj, Hrvatskoj, Irskoj, Latviji, Litvi, Luksemburgu, Malti, Njemačkoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Španjolskoj i Švedskoj. Rezultati su podijeljeni po stupnju rizika za medijski pluralizam: nizak rizik (0 ‒ 33 posto), srednji rizik (34 ‒ 66 posto) te visok rizik (67 -‒100 posto). 

U hrvatskom medijskom sustavu zamjećuje se sveukupno nizak postotak rizika u domeni osnovne zaštite (29 posto), koja uključuje dva individualna indikatora (pravo na informaciju i neovisnost od nositelja vlasti), dok je prema druga dva indikatora (sloboda izražavanja i novinarska profesija) rizik ipak ocijenjen kao srednji. S obzirom da je u područje istraživanja neovisnosti od nositelja vlasti uključena i neovisnost Agencije za elektroničke medije, postoji mogućnost da bi rezultati danas pokazivali ipak malo viši stupanj rizika.

U području tržišnog pluralizma utvrđen je također nizak rizik (28 posto), a uključuje transparentnost medijskog vlasništva i koncentraciju intermedijskog vlasništva, dok je u području koncentracije medijskog vlasništva rizik gotovo 50 posto. Analiza udjela pokazuje da su tržišta audiovizualnih, radijskih i internetskih poslužitelja veoma koncentrirana (samo četiri kompanije posjeduju čak 50 posto tržišta), a isto se nagađa o tržištu tiskovina iako za to ne postoje javno dostupni podaci niti ih je nadležno tijelo dostavilo istraživačima.

Ipak, u domeni političke nezavisnosti Hrvatska se nalazi na srednjem stupnju rizika od 40 posto. Nizak rizik pokazuju politička pristranost medija, politizacija kontrole mreža distribucije medija te neovisnost upravljanja i financiranja javnih medija. Srednji rizik pokazuju politizacija kontrole medijskih izdanja i neovisnost novinskih agencija, dok visok rizik, čak 83 posto, pokazuje državno oglašavanje. “Ne postoje konkretna pravila vezana uz distribuciju državnog financiranja ni podaci o udjelima državnog financiranja u programima televizija, radija ili tiskovina, što je svakako pitanje transparentnosti”, navodi se u istraživanju. Takvoj je ocjeni najviše pridonijela afera Fimi Media i posljedična presuda Ivi Sanaderu. 

U domeni društvene uključivosti ostvaren je srednji stupanj rizika (55 posto). Jedino je indikator centralizacije medijskog sustava ocijenjen niskim postotkom rizika, dok su pristup medijima različitim društvenim grupama i lokalnim zajednicama te osobama s fizičkim poteškoćama, dostupnost platformi community medijima i pokrivenost javnih medija i interneta ocijenjeni srednjim rizikom. Stopostotnim rizikom ocijenjen je indikator medijske pismenosti za koje se svi konzultirani stručnjaci slažu da ne postoji nikakav napredak u području medijske i obrazovne politike. 

U Hrvatskoj su projekt provodili Paško Bilić (voditelj) s Odjela za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Antonija Petričušić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Ivan Balabanić s Katoličkog sveučilišta u Zagrebu, uz pomoć panela stručnjaka: Željane Buntić-Pejaković iz udruge Cenzura Plus, Viktorije Car s Fakulteta političkih znanosti, Miroslava Ivića iz Hrvatske udruge poslodavaca, Saše Lekovića iz Hrvatskog novinarskog društva, Denisa Mikolića iz Nacionalne udruge televizija, Mirjane Rakić iz Vijeća za elektroničke medije te Nade Zgrabljić Rotar s Hrvatskih studija.

Cjelokupni rezultati pilot praćenja u 2015. godini mogu se komparativno pregledati po glavnim domenama rizika te po indikatorima ili pojedinačnim zemljama na istaknutoj poveznici.

Projekt pilot praćenja medijskog pluralizma (Media Pluralism Monitor) u 2015. godini financirala je Europska komisija, a koordinirao Centar za medijski pluralizam i medijske slobode (CMPF) pri Centru za napredne studije Robert Schuman (RSCAS) Europskog sveučilišnog instituta (EUI) u Firenci.