Publikacija, koju su uredile Nataša Bodrožić i Antonia Vodanović, posvećena je modernističkoj arhitekturi Dječjeg lječilišta u Krvavici – kultnoj zgradi arhitekta Rikarda Marasovića iz 1960-ih koja, iako zaštićena kao kulturno dobro, već desetljećima propada. Knjiga je rezultat višegodišnjeg suradničkog rada koji uključuje arhitekte, povjesničare umjetnosti, aktiviste, dizajnere, arheologe, umjetnike i građane.

Projekt je započeo 2020. pokretanjem peticije protiv najavljene prodaje zgrade, a naslanja se na kontinuirane aktivnosti programa Motel Trogir koje se od 2016. bave zaštitom ovog modernističkog zdanja. Knjiga dokumentira i ranije napore baštinskih aktivista te predstavlja prošireni katalog istoimene izložbe održane 2021. u Salonu Galić u Splitu.

Kroz niz interdisciplinarnih tekstova i vizualnih priloga ova dvojezična publikacija donosi priču o stvarnim i paralelnim životima Dječjeg lječilišta, originalno izgrađenom za liječenje djece s respiratornim bolestima. No, kako ističu autorice, ovo nije (samo) publikacija o arhitekturi – riječ je o slojevitoj studiji koja progovara o gubitku društvenog i transformiranju osobnog pamćenja u kontekstu radikalnih društvenih promjena i njihovih posljedica.

Autori i autorice tekstova su Nataša Bodrožić, Lidija Butković Mićin, Sanja Petrović Todosijević, Jelena Borota, Miranda Veljačić, Antonia Vodanović, Ivan Huljev, Josipa Balajić, Tamara Bjažić Klarin, Maroje Mrduljaš, Udruga mART (Tina Divić, Marija Ivanković, Dijana Jelić Škorlić), Irena Skouta i Tea Noite.

Na promociji sudjeluju Tamara Bjažić Klarin, Nataša Bodrožić, Lidija Butković Mićin i Antonia Vodanović, a razgovor moderira Mauro Sirotnjak.

Tema razgovora su prostorne vizije istoka grada, a događaj je otvoren svim zainteresiranim građanima.

Školica participativnog urbanizma projekt je proveden u 2024. godini u okviru programa Clubture-HR programska razmjena i suradnja uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Zaklade Kultura nova, Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva kroz program Centri znanja.

Okrugli stol se otvara kratkim predstavljanjem zaključaka istoimene radionice održane u listopadu 2024. godine, raspravljat će se o temama participacije u prostornom planiranju, zakonodavnim okvirima participacije, procesima izrade planova i izazova u praksi i doživljaju prostora, s fokusom na gradsku četvrt Mandalina.

U panelu sudjeluju Vinko Jurković, Ante Dugopoljac i Katarina Nanjara. Rezultate radionice prezentiraju Bruna Alfier i Mauro Sirotnjak, a moderatorica je Lucia Majica.

Više informacija o događaju možete pronaći ovdje.

Dugih sedam godina kasnije, postoje naznake da bi obnova Trga mogla konačno krenuti u tom smjeru. U srijedu, 15. siječnja, u prostoru Društva arhitekata Zagreba predstavljena je konzervatorska studija Krajolici prošlosti – vizure budućnosti koja nudi uvid u povijesne, arhitektonske i krajobrazne vrijednosti Trga žrtava fašizma i donosi smjernice za njegovu obnovu. Izradu studije naručilo je Vijeće četvrti Donji grad, a na predstavljanju su govorili Irena Kraševac, znanstvena savjetnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu i suautorica studije, Mate Rupić, krajobrazni arhitekt i suautor studije, Tamara Bjažić Klarin, viša znanstvena suradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, arhitektica Suzana Dobrić, ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka, student arhitekture Frano Jakšić i Robert Faber, predsjednik Vijeća četvrti Donji grad. Razgovor je moderirao Mauro Sirotnjak, arhitekt i predsjednik Odbora za prostorno uređenje Gradske skupštine Grada Zagreba.

Razgovor je otvorio Faber koji je podsjetio na događaje iz 2018. godine, kada je uklanjanje drveća izazvalo val nezadovoljstva na kojem je izrasla inicijativa Vratite magnoliju. Naglasio je da su već tada struka i građani upozoravali na nepravilnosti u postupcima, uključujući izostanak konzultacija s lokalnom zajednicom i ignoriranje stručnih standarda. Podsjetio je da nije samo Trg žrtava fašizma trebao biti žrtva “uređenja”, opustošeni su trebali biti i Ulica Račkog, drvored na Krešimircu i dio Branimirova tržnice, ali su ti planovi ipak zaustavljeni. “Trg žrtava tada nismo uspjeli spasiti”, kazao je Faber i pojasnio kako se, usprkos raznim problemima, birokratski napornim procedurama i aktima, napokon krenulo u izradu studijskog dokumenta koji bi usmjerio uređenje tog trga.

Suzana Dobrić, jedna od članica inicijative Vratite magnoliju, dodatno je istaknula važnost tadašnjeg angažmana građana: “Mi smo prosvjedovali kontinuirano svake srijede od 18 sati, 28 tjedana smo se okupljali na Trgu žrtava fašizma i protestirali i to tako da svaki put imamo neku drugu priču, da ukazujemo na određenu nepravilnost na koju smo taj tjedan odlučili staviti naglasak.” U nizu nepravilnosti posebno je problematizirala izvješća koja su tvrdila da su sve biljke na Trgu bile bolesne, iako su biljke u neposrednoj blizini bile sasvim solidnog zdravlja, dok je prstasta konopljika, zaštićena vrsta, uklonjena unatoč napomeni u elaboratu da se mora sačuvati. “Ono što smo uočili je to da se struka stavila u funkciju politike, sve što je tadašnji gradonačelnik poželio on je mogao brzo i efikasno realizirati, lomeći preko koljena procedure”, poentirala je Dobrić.

Na povijesni kontekst uređenja Trga osvrnula se Irena Kraševac, počevši od ideja Milana Lenucija o urbanističkom planiranju istočnog dijela grada. U dvadesetima je prostor današnjeg Trga žrtava fašizma još uvijek bio nedorečeni Trg N, nakon čega se kreću razvijati ideje o njegovu uređenju – od spomenika kralju Tomislavu, preko Meštrovićeve vizije Doma likovnih umjetnika, do formiranja Muzeja revolucije i konačnog preimenovanja u Trg žrtava fašizma. O samoj zgradi Meštrovićeva paviljona govorila je Tamara Bjažić Klarin, jedna od autorica konzervatorskog elaborata, koji je nastao kao rezultat potresa i potrebe za sanacijom.  Naglasila je da zgrada već dugi niz godina vapi za infrastrukturnom obnovom te da ni konstrukcijska obnova pojedinih dijelova 2000. godine nije značajno popravila stanje.  

U tom kontekstu, važna je informacija da je obnova zgrade konačno započela, o čemu je na skupu govorila ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka. Objasnila je da je ideja vodilja vratiti paviljon u izvorno stanje, ali koristeći nova rješenja koja će odgovoriti na suvremene potrebe galerijskog prostora. “Ovdje je prvi put adresirano da je to isključivo galerijski prostor, a ne prostor za razne druge namjene”, podcrtala je Andabaka dodavši da im je jako bitno osigurati pristupačnost osobama s invaliditetom. Na tragu toga, inspirirani katedralom Notre Dame u Parizu, odlučili su na paviljon primijeniti sustav Stepless. Sustav funkcionira tako da se pritiskom na tipku stepenice udube i dovedu u razinu zemlje te se nakon korištenja vrate u svoju početnu formu.

Smjernice studije predstavio je krajobrazni arhitekt Mate Rupić, koji je na primjeru Trga žrtava fašizma objasnio Foucaultov pojam heterotopije, odnosno prostora u kojem se preklapa više značenja i uporaba. “Prostor Trga žrtava fašizma je u službi okoliša jednog reprezentativnog i kulturno povijesno važnog projekta. On je i neposredan okoliš obrazovnih ustanova, poput glazbene i srednje škole. Također je i kvartovska površina za ljude koji obitavaju u tom dijelu donjeg grada i bilo je potrebno razviti posebnu metodologiju za njegovo promatranje. U tom smjeru onda idu buduće smjernice”, objasnio je Rupić. Naglasio je da za sadašnje stanje prostora nema previše opravdanja, osim što se paviljon “jako dobro vidi”. Međutim, takva gola travnata površina u središtu grada, bez drugih elemenata, stvara velike toplinske otoke, čime dodatno pogoršava ekološku situaciju.

Smjernice za buduće uređenje stoga uzimaju u obzir povijesnu vrijednost prostora, potrebe lokalne zajednice te klimatske i ekološke izazove, a na tragu antigentrifikacijske politike koja bi omogućila da Trg ostane dostupan za korištenje postojećim korisnicima, ali bi bio otvoren i novima. “Intenzivni engleski golf teren nije jedino rješenje za uređenje partera”, naglasio je Rupić i dodao da je ključno izbjeći pogreške iz prošlosti, kada su se prostori uredili, ali su kasnije loše održavani, što je dovelo do kontraproduktivnih rezultata.

Istaknuo je i zanimljivu simboliku trenutačne situacije na Trgu žrtava fašizma: “Sva urbana oprema je uklonjena, svi njegovi slojevi su obrisani. To je ujedno interesantna situacija jer se zapravo na neki način zavrtio puni krug. Došli smo od Trga N do Trga N s paviljonom te zapravo danas imamo tabulu rasu na kojoj možemo opet početi graditi njegovu budućnost.” 

Predstavljeni dokument trenutačno je na lekturi i nije javan, ali će, prema najavama, uskoro biti besplatno dostupan na stranicama Instituta za povijest umjetnosti, a planira se i izdanje tiskane publikacije.

Navedena studija, koju je naručilo Vijeće četvrti Donji grad “pruža uvid u povijesne, arhitektonske i krajobrazne vrijednosti Trga te nudi smjernice za njegovu obnovu i unapređenje, s ciljem očuvanja njegove autentičnosti i prepoznatljivosti”, stoji u tekstu najave.

O projektu će govoriti Irena Kraševac i Tamara Bjažić Klarin sa Instituta za povijest umjetnosti Zagrebu, krajobrazni arhitekt Mate Rupić, arhitektica Suzana Dobrić, ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka, predsjednik Vijeća četvrti Donji grad Robert Faber uz moderaciju predsjednika Odbora za prostorno uređenje Gradske skupštine Grada Zagreba – Maura Sirotinjaka.

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Riječ je o programu koji se odvija u okviru paneuropske platforme LINA i ovogodišnjih Dana arhitekture u Istri, a obuhvaća razgovore i izlaganja o praksama stvaranja “arhitektura zajednica” te kritičkoj arhitektonskoj baštini u Hrvatskoj i Europi, predstavljanje publikacija, eksperimentalnu izdavačku radionicu, otvorenje dokumentarno-izložbene instalacije te urbanu šetnju. Težište je postavljeno na suvremenu i lokalnu stvarnost Dječjeg lječilišta u Krvavici, povezanu s višestrukim slojevima trenutačnih (i)legalnih korištenja, pitanja vlasništva i društvenih tendencija koje sežu daleko izvan arhitektonskog djelovanja.

Panel diskusija Arhitektura zajednice ovdje i sada: Pula, Višnjan, Rijeka, Krvavica naglasit će važnost uloge zajednice u u očuvanju graditeljske baštine, razvoju gradova, kao i o aktivističkoj ulozi arhitekturu. U razgovoru sudjeluju arhitektice Jasmina Bašić i Breda Bizjak, arhitekt i istraživač Mauro Sirotnjak te članice_ovi udruge Urbani separe Marin Nižić, Tanja Blašković i Mara Prpić.

Mika Savela vodit će izdavačku radionicu Acts from Sites of Care koja će zajedno s instalacijom Sine cūrā: A Future In What We Already Have poslužiti kao ishodište za rad na publikaciji s dugogodišnjim istraživanjima i umjetničkom produkcijom vezanim za Dječje lječilište u Krvavici.

Uz ostale razgovore i izlaganja, na kraju programa održat će se i Riječka šetnja Pulom u organizaciji Urbanog separea, koja će sve zainteresirane povesti na urbano istraživanje poveznica i suprotnosti dvaju naizgled sličnih gradova: Pule i Rijeke.

Detaljni sadržaj cjelokupnog programa dostupan je ovdje.

U fokusu emisije je rad Krov, tuš, roštilj, fuš multimedijalne umjetnice Katerine Dude koja se bavi bespravnom gradnjom i apartmanizacijom južne obale Istre – područja Premanture uz koje umjetnicu veže više od istraživačkog interesa. Polazište i središnji motiv rada je “trik za kameru”, rasprostranjena strategija zahvaljujući kojoj su brojni vikendaši i kamperi s ovog područja svoje privremene i povremene parcele uspjeli trajno zaposjesti.

O tome kako u prostornim smicalicama možemo čitati šire društvene i političke procese koje sežu mnogo dalje od sitne bespravne gradnje, govorio je Mauro Sirotnjak iz udruge Pravo na grad.

Emisija je objavljena u okviru projekta Rekultivacija, sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Premijerno je emitirana 13. srpnja 2023. na Radio Rojcu.