U Galeriji Miroslav Kraljević otvorena je izložba EXTRA-TERRESTRIAL berlinskog feminističkog kolektiva Coven Berlin. Riječ je o kolektivu koji djeluje u domeni vizualne umjetnosti, odnosno prostorima galerija, no njihove izložbe obično prate različite vrste druženja i partyja. Osim toga, Coven djeluje i kroz online tekstualnu produkciju. Njihov rad posebno je zanimljiv zbog toga kako umjetnost spaja sa življenom kulturom šire zajednice koju okuplja, odnosno kako ju kombinira s aktivizmom i čini društveno aktivnom.

Članice kolektiva Frances Breden i Harley Aussoleil u Zagrebu su predstavile osam radova različitih umjetnica, nastalih u različitim medijima i individualnim umjetničkim jezicima i izričajima, a u svima je na neki način prisutna taktika ponovnog prisvajanja. Ponovno prisvajanje kulturna je praksa koja dolazi odozdo, odnosno proizlazi iz interakcija unutar neke marginalizirane skupine. Ta zajednica u svojim okvirima preuzima ili prisvaja kulturne simbole koji su izvorno služili kao pogrdni i uvredljivi izrazi, da bi njihovo značenje postupno promijenila i preobrazila iz sredstva poniženja u izvor snage ili čak ponosa. Tako prisvojen kulturni objekt, dakle, mijenja smisao i djeluje osnažujuće, a ne više kao sredstvo kojim se ponižava, potčinjuje ili tlači. U postavu izložbe EXTRA-TERRESTRIAL prisutne su feminističke taktike prisvajanja tijela i seksualnosti putem četiriju “monstruoznih” ili zazornih figura: vještice, čudovišta, izvanzemaljke i kiborga/inje. 

Vještica se javlja u mobilnoj instalaciji Sadie Lune i gif eseju-instalaciji Luize Prado koji kombinira vizualne i tekstualne fragmente vezane uz narodno znanje o biljkama koje su žene brazilskih domorodačkih naroda koristile za abortus, odnosno uz tradicionalno žensku sferu znanja koju je inkvizitorski progon vještica težio uništiti. Motiv čudovišta javlja se u radu Rurru Mipanochie, a riječ je o ilustracijama koje prikazuju seksualizirane likove iz pretkolonijalne meksičke pučke tradicije. Čudovište je prisutno i u radu Destruction of Dude švedske umjetnice Lo-Fi Cherry. Radi se o filmu kroz koji je redateljica ponovno prisvojila motiv čudovišta s pipcima (eng. tentacle monster), inače figuru iz japanskog pornografskog žanra hentai u kojemu spomenuta čudovišta djeluju prilično brutalno po ženske likove. U radu Lo-Fi Cherry, filmu koji pripada žanru postpornografije, okvir je komičan, čudovište je žena, a pipci su mekani i nikoga nasilno ne penetriraju. Nadalje, viseća skulptura od kose (odnosno taloga perika) Moran Sanderovich pojavljuje se kao još jedan “nakazni” element izložbe. Video spot Hunted glazbenice_ka LOTIC i snimatelja Matta Lamberta također se poigrava temom nakaznog, odnosno prisvaja čudovišnost kroz preobrazbu LOTIC iz progonjenog i potlačenog bića u lik koji podsjeća na božanstvo. Figure iz imaginarija znanstvene fantastike – kiborginje/zi pojavljuju se pak u radu Kione Hagen Niehaus, a i izvanzemaljci/ke u izloženom broju zine-a .BTYE koji kroz vizuale i tekst ujedinjuje različite glasove osoba koje se osjećaju kao izvanzemaljke jer ih kultura koja ih okružuje promatra kao tuđinke.

Osim samih motiva koji se prisvajaju, posebno je zanimljiv širi splet odnosa na koje radovi ukazuju, tj. kulturne i umjetničke prakse s kojima ulaze u dijalog. S jedne strane riječ je o uporabi magijskog imaginarija i pučke duhovne tradicije, a s druge strane o znanstvenofantastičnom imaginariju. Drugim riječima, u EXTRA-TERRESTRIAL vidljive su dvije bitne tendencije prisutne u queer popularnoj kulturi i svakodnevnim praksama. Prva je tendencija uporabe neformalnih sustava vjerovanja: tarot, astrologija, bajanje i čaranje već dulje vrijeme zauzimaju važno mjesto u queer popularnoj i življenoj kulturi. Ta se tendencija uklapa u širu priču oko sve veće popularnosti pučkih ili ezoteričnih oblika duhovnosti u tzv. generaciji milenijalaca/ki, pogotovo u virtualnom prostoru, no za queerfeminističke zajednice su specifični upravo pokušaji da se razbiju često krute binarne rodne opreke koje tradicionalno u njima postoje i na taj način ih se ponovno prisvaja. Ovakvo prisvajanje necentraliziranih oblika duhovnosti i spiritualnih praksi osobe koje sudjeluju u tim praksama objašnjavaju kao taktiku kolektivnog razračuna sa zajedničkim traumama koje proizlaze iz ženske i manjinske pozicije, a u zapadnjačkom kontekstu riječ je o nečemu što je posebno prisutno u praksama nebijelih LGBTIQ+ osoba. 

Dok vještica i čudovište pripadaju pučkoj tradiciji i magijskoj imaginaciji, figure izvanzemaljke/ca i kiborginje/a iz imaginarija spekulativne fikcije, tj. znanstvene fantastike također uživaju sve veću popularnost u umjetničkim queer praksama, a taj pak izbor umjetnice/i redom objašnjavaju kao istraživanje mogućnosti boljih, jednakijih svjetova (ili bar njihovih fragmenata). Drugim riječima, spekulativna fikcija postala je važno mjesto utopijske imaginacije u umjetničkim, ali i društvenim queerfeminističkim praksama, kao što pokazuju novije preformulacije cyberfeminizma poput utjecajnog manifesta xenofeminizma. 

Na koncu, ključna provodna nit, odnosno pristup koji se nalazi u pozadini svih opisanih (pop)kulturnih praksi i rada queerfeminističkih kolektiva poput Coven Berlina jest seks pozitivnost, odnosno pristup tjelesnosti koji teži afirmirati seksualnost u njezinim najrazličitijim oblicima i pojavama, a na feminističkim temeljima tjelesne slobode, informirane komunikacije i pristanka. Seks pozitivan pristup također je u jednu ruku taktika ponovnog prisvajanja – u ovom slučaju prisvajanja queer i ženske seksualnosti, pokušaj da ju se osmisli onkraj heteropatrijarhalnih struktura, kao i emancipacija seksualnosti tijela koja se ne uklapaju u ideje lijepih, sposobnih, muških ili ženskih tijela. U temelju te emancipacije nalazi se prisvajanje problematičnih mjesta dominantne kulture vezanih uz tretman tijela i seksualnosti, pa su tako važni njegovi fokusi upravo borba za priznanje seksualnog rada kao rada, kao i feministička aproprijacija pornografije te postupci prikaza šarolikih vrsta seksualnosti, tijela i užitka koji se opiru stereotipizaciji i ponosno nose svoju različitost.

Sve vrste prisvajanja koje su prisutne u EXTRA-TERRESTRIAL moguće je, dakle, povezati s poviješću feminističke borbe i praksi okupljanja, a postav odražava neke od načina njihove formulacije u kontekstu berlinske queerfeminističke scene. Ponovno prisvajanje, podsjetimo, dolazi odozdo, iz svakodnevnih praksi određene skupine, a u djelovanju queerfeminističkih kolektiva poput Coven Berlina iznimno su zanimljivi načini na koje spajaju aktivizam i umjetnost inzistirajući na kombinaciji umjetničkih praksi, druženja i prijenosa znanja i njihovu potencijalu za uspostavu drukčijih vrsta socijalnosti i intimnih odnosa.