Kao i do sada sajam/festival Kičma su zajednički organizirali udruga parNas i nakladnička kuća V.B.Z., kojima se i ove godine kao programski partner pridružila Gradska knjižnica Rijeka. Početna ideja bila je skromna, reći će Matija Budimir, jedan od ParNasovih entuzijasta i pokretača ove manifestacije, ali u ovom kratkom periodu dogodio se rast tako da je ovogodišnja Kičma, unatoč sveopćem recesijskom ozračju, uspjela u Rijeku dovesti respektabilan broj izdavača koji su, s popustima od 10 do 80 posto, ponudili više od 8000 naslova.

Iako sadržajno prilično raznoliko, ni ovogodišnje izdanje sajma/festivala nije značajno odstupalo od provjerene programske koncepcije u okviru koje se, pored predstavljanja pisaca i knjiga, dobar dio pažnje usmjerava na časopise koji, premda životareći na marginama književnog mainstreama, vrlo često predstavljaju utočište kvalitetne pisane riječi i prostor u kojem pisci početnici imaju priliku objaviti svoje prve uratke.

Književni program treće Kičme otvoren je poezijom, a pjesnika i pjesnikinja različitih generacija i poetskih usmjerenja na ovogodišnjem festivalu nije nedostajalo. U ugodnoj atmosferi kluba KUNS predstavljena je zbirka pjesama Južne životinje Irene Matijašević kojom tematski dominiraju pitanja položaja žene u različitim prostornim i vremenskim okvirima. Sama zbirka sastoji se od nekoliko ciklusa koncipiranih kroz niz različitih aspekata karakterističnih “ženskih pitanja”, koje autorica problematizira i nastoji opisati različitim literarnim strategijama. Prema riječima autorice, što se više zalazi u sadržaj knjige same pjesme dobivaju sve veću dubinu i nalaze svoj smisao u sintezi čovjeka i prirode, a kao karakteristika autoričinog rukopisa može se dodati i balansiranje između opreka ljudsko – životinjsko, toplo – hladno te racionalno – emotivno.

 

Sljedeća večer bila je obilježena prilično drukčijim poetskim senzibilitetom. U zanimljivo odabranom ambijentu Astronomskog centra Rijeka mlada riječka pjesnikinja Jelena Tondini poznatija kao J-Zlo predstavila je svoju prvu zbirku poezije TreŠ, objavljenu  2008. U svojevrsnoj večeri treš-stiha pod zvijezdama nizali su se duhoviti i satirični osvrti na različite aktualnosti i društvene teme, da bi pred kraj autorica pročitala i nekoliko još neobjavljenih pjesama koje karakterizira stanovita doza melankolije i u kojima se raspoznaje pomak prema intimnijim temama.

Antologičarski dio pjesničkog segmenta ovogodišnje Kičme započeo je antologijom perzijskog pjesništva od 10. stoljeća do danas Budi biser, biser budi Ebtehaja Navaeya, u izdanju V.B.Z.-a, a nastavio se dan kasnije predstavljanjem antologije hrvatskog pjesništva od 1989. do 2009. godine pod nazivom U nebo i u niks autora Ervina Jahića, također u izdanju V.B.Z.-a. koju su u atriju HKD-a uz autora predstavili još i akademik Tonko Maroević te pjesnik i kritičar Branko Maleš.  Kao jedno od glavnih obilježja ove antologije istaknut je pluralizam zastupljenih poetika s osnovnim naglaskom na društvena zbivanja. Maroević je naglasio kako je vrijeme iz kojeg datiraju obuhvaćene pjesme zasićeno mnogim važnim događajima i društvenim promjenama, od rata, stvaranja nove države, promjene društveno-ekonomskog modela…, dodajući kako ta činjenica nije dovela do unifikacije pjesničkog izričaja, a i sam izbor tema teško je svediv na neku zajedničku kategoriju. Zastupljeni autori pripadaju širokom generacijskom rasponu tako da ćemo u ovoj knjizi naići, primjerice na Vesnu Parun, ali i na neke vrlo mlade autorice. Pozicionirajući trenutno stanje hrvatske poezije, Maleš je naglasio kako ona možda ne proživljava svoje najbolje doba, ali se zasigurno nalazi u svojoj zreloj pluralističkoj fazi. Neki od zastupljenih autora su i pročitali svoje pjesme pa su tako na pozornicu izašli Ivan Rogić Nehajev, Ivan Herceg, Sanjin Sorel te Zoran Kršul.

Pjesnički dio festivala zaključen je svojevrsnom večeri bardova hrvatske poezije pod nazivom Goranovci, na kojoj su Zvonimir Mrkonjić, Branimir Bošnjak, Ivan Rogić Nehajev, Branko Maleš i Milorad Stojević čitali izbor iz vlastite poezije.

 

Glasovi ispod površine, naziv je djela Alojza Majetića i Daniele Trputec koje je publici predstavio Branislav Glumac. Valja naglasiti kako je riječ o romanu koji je u potpunosti nastao na blogu i kojega, kako je naglasio Glumac, ne bi ni bilo da se autori nisu upoznali i zbližili preko interneta. Hoće li ovaj kuriozitet biti dodatni povod čitateljima da posegnu za ovom knjigom tek ćemo vidjeti. Kratka i dinamična bila je i prezentacija novog romana Gordana Nuhanovića Vjerojatno zauvijek u kojem se, isprepliću intimna priča o nevoljama muškarca koji odlazi od obitelji, i vješto naznačena slika društvenog zaleđa koja romanu dodaje širu dimenziju. Prema riječima Srećka Horvata roman je stilski dotjeran, a karakterizira ga autorov specifičan smisao za ironiju i humor kojim u naizgled tragičnim situacijama dodaje neočekivanu vizuru tako da one, bez nepotrebne patetizacije, postaju komične. Nakon uspješnog prvog romana Nebo su preplavili galebovi iz 2007. Zoran Tomić ove je godine izdao zbirku priča Pričine i umišljaji. Kako je i sam autor pojasnio, pričine su najvećim dijelom autobiografske i odnose se na autorovo odrastanje na splitskoj periferiji dok se umišljaji bave problematiziranjem “crne hrvatske stvarnosti” i onih problema koji su se u Hrvatskoj pojavili nakon Domovinskoga rata. Autor nije niti u pričinama zaobišao polemiziranje oko urbanizacije i privatizacije prostora u krugu Kaštelanskog zaljeva koji je za njega konkretno mjesto odrastanja, ali i simboličko mjesto žudnje za onim nečim uvijek boljim i ljepšim. Tomićevu novu zbirku priča predstavila je Kristina Posilović koja je na kraju napomenula kako inteligentan humor, dobro osmišljeni dijalozi, dijalekt i žargon čine Tomićeve priče životnima i opipljivima. Proznu sekciju ovogodišnje Kičme zatvorio je već dobro poznati Hotel Zagorje Ivane Bodrožić Simić kojeg je predstavio urednik Drago Glamuzina, naglasivši kako je riječ o djelu koje je obilježilo prvi dio ovogodišnje književne scene, odnosno djelu koje je naišlo na odličan prijem i kod publike i kod kritike. Riječ je o romanu koji karakterizira potresna emocionalnost, ali je lišen svake patetike.

 

Iako je, za razliku od proteklih godina, u ovogodišnjem programskom dijelu Kičme segment “č” bio nešto manje zastupljen, kako brojem predstavljenih časopisa tako i opsegom predstavljanja, časopisi nisu gurnuti u drugi plan. Od domaćih izdanja u fokusu su bili Novi Kamov, Tema i Quorum dok je zrenjaninska Ulaznica potvrdila međunarodni karakter festivala. Moderatori predstavljanja Slađan Lipovec i Branislav Oblučar, ujedno urednici u Quorumu i dobri poznavatelji “scene” otvorili su raspravu pitanjima o krizi, odnosno letargiji u književno-tržišnim sferama. Diskusija je, dakako, nakon ovakvog otvaranja krenula sumornim tonovima dotičući se standardnih problema financija, distribucije, plasmana i općenito dolaska do publike. Ovi su problemi kao što je rekao glavni urednik Teme Branko Čegec, nevezani uz recesiju – kriza u svijetu časopisa je konstantno stanje. Naveden je podatak kako Ministarstvo kulture RH potpomaže izlaženje čak 96 domaćih časopisa pri čemu ni ljudi iz branše ne bi mogli nabrojiti niti trećinu, što govori o apsurdnosti situacije jer nitko ne dobije novac s kojim može funkcionirati. Svima je jasno, naglasio je Čegec, kako jedan književni časopis nikako ne može funkcionirati tržišno, nadovezujući se s pričom o Temi koja se u početku naplaćivala, no kad su Čegecu iz jedne knjižare poručili da im je ona prevelika formatom, dakle zauzima previše mjesta na polici, a prejeftina, odnosno da na njoj ne zarade dovoljno, on ju je odlučio dijeliti besplatno. No, u međuvremenu su mu iz Ministarstva kulture srezali sredstva na pola u odnosu na količinu s početka izlaženja, pa je bio prisiljen ponovno početi naplaćivati primjerke. Nešto optimističniji bio je Ljubomir Stefanović, glavni urednik Novog Kamova koji je opisujući programsku koncepciju časopisa naglasio kako bi časopisi, unatoč poteškoćama, trebali biti medij za nove ideje, teme s margina, mjesto na kojem novi autori objavljuju svoje prve radove. Upravo je s tim motivom osnovan jedan od najdugovječnijih časopisa u regiji, zrenjaninska Ulaznica, koja izlazi od 1967. i čiji je moto “mrtvi ne mogu unutra – ulaznica je život”, ističući svoju orijentiranost mladim “živim” autorima. Još jedna dodirna točka i jedan od potencijalnih načina izlaska iz krize jest orijentacija na regiju, odnosno regionalna suradnja. U pretposljednjem broju Ulaznice objavljen je tako temat o riječkom Katapultu, a između ostalog i nekoliko pjesama riječke autorice iz Katapultovog inkubatora Željke Horvat, koja je neke od objavljenih pjesama i pročitala. Regionalna suradnja, objavljivanje na internetu te entuzijazam (koji ponekad mora graničiti s mazohizmom) urednika preduvjeti su opstanka i napretka književnih časopisa, složili su se sudionici ove rasprave.

Dodanu vrijednost sajmu donijeli su i poseban program predstavljanja književnosti za djecu te predstavljanja publicističkih izdanja od kojih ćemo izdvojiti dvije biografske knjige o Stjepanu Mesiću iz pera novinara Novog lista Ivice Đikića i Borisa Pavelića, o kojima je uz Slavka Goldsteina i moderatora Ervina Jahića govorio i sam doživotni bivši predsjednik.

***

Fotografije su preuzete iz Galerije sjama knjiga i časopisa Kičma