U Rijeci je Ivančić posljednji puta viđen s radom Bez-DOM-ni koji je nastao u suradnji s beskućnicima u sklopu umjetničkih intervencija u javnom prostoru (Spajalica 2014.). Sa Materijalno.sti se iznova bavi sirovim aspektima svakodnevice, u njoj pronalazeći ona tjeskobna, ali naprosto životna veziva koja se ne daju svesti pod kvantitativne kriterije i logiku jačeg zbroja. Tako i osnovnu građu izložbe čine odbačeni potrošni materijali koji se recikliraju i transformiraju doimajući se poput strašila razmetljive političke retorike. Manjak je preuzet za načelo radova, formalno u oslanjanju na koncizan izraz blizak arte poveri, a sadržajno u otklonu od varljivih političkih formulacija koje perpetuiraju …višak institucionaliziranosti, prazne reprezentativnosti, ugroženu sadržajnost. Valja pridodati da izložba nastaje i kao parodija na slabašno financiranje kulturnih sadržaja i neprestano reckanje javnog sektora koji se preimenuju ‘nužnim putom oporavka’. Kao ishodišni rad ističe se performans ki fa meno. Izvrnuta verzija trešete igra se na ko će manje punata. Kako kaže umjetnik, Kad završi partija broji se tko je manje ukrao i taj je pobjednik.

Pino J. Ivančić, rođen u rodilištu, Pula. Kreće se posvud. Novčeke je zarađivao va neposrednoj proizvodnji u Tvornici cementa “Giulio Revelante” i Servis-TESU- Uljanik, ideje pos-v-ud. Nakon racionalizacije postaje klijent u najrespektabilnijem HR brandu “HZZ-rvacki zavod za zaposlitev” uz “placu-naknadu” od 1200 (miljari dvisto) Kn…imate li neKaj za “is Fusarit” ??? 60ih, veselih godina, konkretnije se počinje baviti ARTom, skulpturom (pa radnik je va trližu) a kasnije kad mu se sve promiješa i granice medija postanu uske ulazi u konceptualni krug i performance vode. 80ih je član alter/punk grupe GNjDD, industrial SubVersIv, a producira i dosta novih grupa na dolazećoj sceni. U okružju specifične soc-pol-kult situacije i pod utjecajem Beuysa otvara proces “Socijalne skulpture” kojoj se vraća nakon “balkanise derneka”. Najpoznatiji i jedini AvantPopArtist va Istre, i malo šire. Ponosni vlasnik rekorda o posjećenosti jednom događanju/performanceu (cca. 40000 posjetilaca, “Theater like a Life/Life like a Theater ili Život je feferon…”), a sve ostale stupidece i stupidadjine mogu se otčitati i iščitavati u dnevnim, tjednim i periodičnim tiskovinama ovijeh prostora.

Izložba je otvorena do 29. svibnja.

Aleksandra Kostič i Žiga Dobnikar, “nostalgična kustosica starije generacije i mladi kustos koji se tek probija”, željeli su uspostaviti dijalog između radova postavljenih u neformalan, jednostavan odnos koji omekšava konceptualističke diktate i omogućuje subjektivan tok misli. Kustoski projekt nastao je u “gerilskom stilu”, odbacujući ustaljena i nepisana pravila, a radi otvaranja dijaloga među autorima različitih generacija.

Na izložbi su predstavljeni Karina Smigla-Bobinski, Vlasta Delimar, Oliver Pietsch, Goran Tomćić, Kristian Kožul, Jule Ja Kantor, Martina Zelenika-Moon, Laibach, Benjamin Kreže, Damijan Kracina, Jasna Klara Kozar, Meta Grgurevič i još tridesetak slovenskih umjetnika.

Materijalnost je shvaćena kao manifest odnosno izjava o nužnosti ambicioznog djelovanja u otežanim uvjetima rada umjetnika, u društvu koje na kulturu i umjetnost gleda kao na nešto što je suvišno i nepotrebno. Izložba u Kibli ostaje otvorena do 15. rujna, a ugođaj izložbenog prostora nazvanog Portal, koji se prostire na čak 2000 metara kvadratnih, pogledajte u traileru.

Stara obnovljena dvorana nekadašnji je simbol proleterskog identiteta, a njeno ponovno korištenje podsjetnik je na potencijale industrijskoga nasljeđa, zapuštenog ili odbačenog radi navodnoga napretka. U procesu nastajanja izložbe pojedini su opusi slovenskih umjetnika ponovno “pročitani” te je zapaženo loše izvedeno arhiviranje od strane ključnih institucija uključenih u očuvanje povijesti umjetnosti u Sloveniji. Internetska komunikacija postala je stoga vitalan i neophodan alat razvoja, razmjene i prepoznatljivosti umjetnika, a nedostupnost pojedinih arhiva i trenutno stanje stvari dovelo je do aktivizma, istraživanja i gerilskog pristupa problematici.

Izložba Materijalnost dio je dvogodišnjeg projekta inspiriranog industrijskim okruženjem koji provode četiri europska partnera, poljski WYSPA, talijanski VESSEL, portugalski Politehnički institut u Tomaru i KID Kibla.

KP / KID Kibla