Deseti Clubture Forum, održan od 26. do 28. listopada u Rijeci, organizirao je Savez udruga Klubtura u suradnji s brojnim organizacijama u polju nezavisne kulture, svojim članicama iz cijele Hrvatske. U sklopu bogatog izložbenog, glazbenog, performativnog i filmskog programa, video instalacijom se predstavila i udruga Metamedij iz Pule. O povijesti organizacije, pulskoj sceni i značaju mreže Clubture razgovaramo s Majom Iskrom i Matejom Filipović-Sandalj.

KP: Na koji se način Metamedij predstavio riječkoj publici u sklopu programa Clubture Foruma?

M.I.: DigitAll je instalacija sačinjena od 15 gif animacija, kratkih internetskih videa, a nastala u sklopu prošlogodišnjeg festivala Media Mediterranea. To je naš najdugovječniji projekt, iz samog festivala je nastala i udruga. Sljedeće godine slavimo 20 godina djelovanja. Festival se mijenjao s obzirom na potrebe lokalne zajednice, s obzirom na trendove koji su aktualni. Posljednjih nekoliko godina odlučili smo što više uključiti naše korisnike u samo stvaranje festivala i zato imamo sve više interaktivnih instalacija ili natječaja putem kojih šira javnost može sudjelovati u stvaranju sadržaja. Ovdje se radilo o otvorenom natječaju za gif animacije, a autor natječaja je dizajner Dario Dević. Tema festivala je bila post-it, a samog natječaja prije-poslije, što se odnosilo i na društvene aktualnosti i na osobne priče samih autora. 

KP: Nakon 20 godina djelovanja, gdje vam se čini da se nalazi Metamedij u kontekstu pulske nezavisne scene?

M.I.: Metamedij je krenuo od organizacije glazbenog partija na otvorenom jer u to vrijeme takvog događanja nije bilo. U današnje doba, kada Pula ima i Outlook i sve ostale festivale, svaki tjedan je tijekom ljeta neki glazbeni festival, nema se smisla gurati i nuditi nešto slično. Nakon tog početka, fokus organizacije se premjestio na promociju mladih autora – to se nikada nije promijenilo – davanje prilike mladih autorima da prezentiraju i promoviraju svoj rad, uz već etablirane kolege iz struke. 

M.F-S.: Metamedija ne samo da promovira mlade umjetnike i uključuje zajednicu, danas puno više ima fokus na neformalnu edukaciju, općenito zajednice pa onda i mladih, da bi mogli koncipirati i interpretirati sadržaj koji produciramo. Organiziramo puno besplatnih radionica, planiramo artist talkove i predavanja gdje bismo voljeli ljude više uključiti u suvremenu umjetnost, ne samo kao pasivne konzumente. Pulska je scena mala i želimo raditi na njenoj popularizaciji, da to nije uvijek isti krug ljudi. 

M.I.: Zato festival i radimo na otvorenom, dolazimo iz Rojca u grad tako da nam publika ne bude samo ona koja je ciljano došla, već i slučajni prolaznici.

M.F-S.: Publika nam je zapravo sve mlađa, srednjoškolaca je sve više. Neki su im smjerovi suvremene umjetnosti nepoznati, o tome nisu učili u školi, a zainteresirani su za nove sadržaje. Naravno, tu su i studenti, i to iz cijele Hrvatske, a kad je nešto interaktivno u javnom prostoru, uspijeva se razviti još veća publika.

M.I.: Važno nam je da se neformalna edukacija nadoveže na formalnu i da ju nadopuni, školski se kurikulumi neće tako lako mijenjati i unapređivati, a mladi žive u ovom trenutku i zanimaju ih nove tehnologije i novi mediji.

KP: Koliko je u tom kontekstu važna mreža Clubture i mogućnosti povezivanja i suradnje koje nudi?

M.I.: Do sad smo dosta surađivali s udrugama koje su članice Clubture mreže a programski odgovaraju aktivnostima koje provodimo. To nam je pomoglo i radi obogaćivanja naših redovitih programa i radi povećanja vidljivosti istih. Mislim da je mreža korisna, pogotovo udrugama koje su tek počele sa svojim radom, kako bi se dobio uvid u što je aktualno na kulturno-umjetničkoj sceni na razini Hrvatske, a naravno i radi mogućnosti suradnje koje nudi. 

KP: Djelujete u Rojcu i iz Rojca. Kakvo je njegovo mjesto u imaginariju pulske publike? Je li Rojc društveno-kulturni centar?

M.F-S.: U jednu ruku jest, no Rojc ima veliki neiskorišteni potencijal i mnogo prostorija koje se ne koriste. S druge strane, postoji puno udruga koje traže prostor i koje ga čekaju. Puno se stvari u Rojcu događa i jako je posjećen, u svako doba dana ima ljudi i sadržaja, Rojc definitivno živi. Ali, još uvijek se susrećemo s negativnom konotacijom u glavama Puležana oko toga kakva se ekipa tamo okuplja. Svi koji tamo radimo pokušavamo promijeniti tu sliku, ali to ide sporo. A ljudi koji dolaze izvana ostaju jako ugodno iznenađeni kako ti prostori izgledaju i kako se koriste. Rojc je puno vidljiviji i prihvaćeniji izvana nego u samoj Puli, a tome bi mogla pomoći i lokalna uprava. Među lokalcima postoji stigma jer je prije dvadesetak godina Rojc zaista loše izgledao, a kad bi grad ulagao u infrastrukturu, vjerujem da bi se opće mišljenje promijenilo.