U sklopu javnog programa projekta Kritička mašina Kontekst kolektiva, u četvrtak, 19. svibnja u Društvenom centru Oktobar, arhitektica Iva Marčetić održat će predavanje Zašto nam trebaju nove stambene politike. Europa, nekadašnja kolijevka opsežnih politika socijalnog stanovanja, nalazi se u takozvanom periodu tihog izvanrednog stanja u kojem oko deset posto njenih građana živi u konstantnom stanju straha od deložacija i pred pragom ekstremnog siromaštva. Takozvani stambeni stres na najvišoj je razini u posljednjih sedamdeset godina, a broj mladih koji su primorani živjeti u roditeljskom domu penje se do nezavidnih razina. Marčetić će se stoga u predavanju osvrnuti na politike koje su dovele do ovakvih posljedica uz pregled modela socijalnog stanovanja, njegovih osnova, značaja socijalnih politika stanovanja za razvoj i mogućnost socijalne inkluzije u urbanim sredinama kao i dosega i utjecaja pokreta za pravo na stanovanje u promjeni statusa quo.

Kritička mašina projekt je beogradskog Kontekst kolektiva usmjeren prema otkrivanju posljedica koje je uspostava kapitalizma ostavila na prostoru bivše Jugoslavije. Projekt se realizira kroz seriju seminara iste strukture i metodologije rada koja se sastoji od radionica, javnih predavanja i produkcije tekstova, s ciljem osiguranja uvjeta kontinuirane reprodukcije i širenja novog jezika kritike koji bi se bavio analizom društvenih fenomena dostupnih široj javnosti, na analitički postavljen način, istraživački utemeljen i s kritičkom oštrinom. U sklopu Kritičke mašine pokrenut je i portal Mašina na kojem su već objavljivani tekstovi koji problematiziraju politike stanovanja postsocijalističkih društava, te obrađuju teme kao što su investitorski urbanizam, uloga studentskih domova ili pravo na stanovanje. 

Iva Marčetić diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a kao članica Pulske grupe, jedna je od organizatorica kongresa Grad postkapitalizma 2009. godine, te urednica istoimene knjige. Kao članica grupe dio je tima pozvanog da predstavlja Hrvatsku na Venecijanskom Bijenalu Arhitekture 2012. godine, s izložbom Neposredna demokracija zahtijeva neposredan prostor. Autorica je više članaka na temu arhitekture i urbanizma, članica je zadruge Otvorena arhitektura iz Zagreba, a radi u organizaciji Pravo na grad.

Centar za politike emancipacije (CPE) osnovan je u Beogradu 2011. godine. Rad organizacije posvećen je promociji političkih i ekonomskih koncepata koji za cilj imaju ukidanje društvenih nejednakosti nastalih kao proizvod kapitalističkog društva. 

Kapitalistički način proizvodnje teži maksimizaciji profita što se postiže reprodukcijom različitih oblika eksploatacije i dominacije. Stavljanje profita u prvi plan onemogućava puno zadovoljenje potreba ljudi. Politike emancipacije, nasuprot tome, u prvi plan ističu potpuno novu definiciju politike koja naglašava neophodnost egalitarnog uređenja cjelokupnog društvenog života, zasnovanog na principima solidarnosti. 

Kroz svoj rad, CPE inzistira na poticanju borbe za neposrednu demokraciju u politici i ekonomiji. Stoga će tijekom 2016. godine, svake prve srijede u mjesecu, u suradnji s Domom omladine Beograda, organizirati tribinu pod nazivom Radni sto u okviru programa “Participativna demokratija”.

Prvi u nizu Radnih stolova održan je 3. veljače pod nazivom “Od socijalizma do kapitalizma i nazad”, a u njemu su sudjelovali Bojan Marjanović, pisac i novinar, Stefan Slavković, novinar, te Đorđe Balmazović, član kolektiva Škart. Razgovor je vodila Jelena Veljić, aktivistkinja i članica DC Oktobar. Tom su prigodom novinari i umjetnici razgovarali o interpretaciji socijalističke prošlosti koja nikada nije univerzalno objektivna već je uvijek posredovana trenutnim materijalnim pozicijama pojedinaca ili društvenih grupa, ali i dominantnom ideološkom matricom koja prožima društvo.

Isto tako, cenzura medija tema je koja zaokuplja javnost Srbije, ali sve više i Hrvatske. Privatizacija je navodno trebala osigurati nepristran odnos medija prema stvarnosti koju živimo, no realnost je takva da političke i ekonomske elite direktno ili indirektno oblikuju medijske sadržaje. Fokusiranost na “tržišnu utakmicu”, netransparentnost vlasništva nad medijima te oglašivački i distribucijski kanali, u velikoj mjeri usmjeravaju sadržaje koje mediji plasiraju, a sve nesigurniji ekonomski položaj novinara i novinarki izravno utječe na njihov rad. 

Drugi Radni sto održat će se u srijedu, 2. ožujka, u 19 sati, pod nazivom “Cenzura medija ili mediji u kapitalizmu”, a na njemu će sudjelovati Jovana Gligorijević, novinarka tjednika Vreme i članica Izvršnog odbora Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Tanja Jakobi, novinarka i urednica, analitičarka i istraživačica Centra za istraživanje javnih politika, te Saša Dragojlo, novinar Balkanske istraživačke mreže (BIRN). Putem video linka iz Zagreba će se priključiti Andrea Milat, autorica, izvršna urednica Biltena i članica medijske zadruge KopMedija, nakladnika hrvatskog izdanja Le Monde Diplomatique, a razgovor će voditi Marko Miletić, glavni urednik portala Mašina koji nastaje u sklopu Kritičke mašine, projekta beogradskog Kontekst kolektiva.

Širenje polja demokracije nemoguće je bez dostupnosti relevantnih i pravovremenih informacija, stoga će na tribini biti propitane mogućnosti promjene medijskog polja odnosno, kako ga promijeniti bez promjene sistema u kojem se reproducira.

“S ponovnim uspostavljanjem kapitalističkog sistema, na celom prostoru nekadašnje Jugoslavije marginalizuje se i privatizuje nasleđe koje su radnici i radnički pokreti, a kasnije socijalistička država, stvarali tokom 20. veka. Time je i levo orijentisana kritička misao u Srbiji izgubila deo osnova koji bi doprineo njenom razvoju, širenju i delovanju. U međuvremenu, liberalni i desni narativi u najvećoj meri hegemonizuju ključna mesta produkcije i distribucije društvene kritike (politička sfera, univerziteti, udruženja, aktivističke grupe, sindikati, mediji). U kompleksnom i protivrečnom periodu društvene transformacije, iz jednog političkog sistema u drugi, tzv. tranziciji, dominiraju (neo)liberalni koncepti modernizacije ‒ liberalizacija, deregulacija i privatizacija ‒ koji se uglavnom svode na retoriku bezalternativnosti i neupitnosti, i kroz koje se zapravo uspostavljaju specifični neokolonijalni režimi po principu strukturalnog prilagođavanja. U javnom diskursu isključivo su prisutni zahtevi za uspostavljanje liberalne demokratije, građanskog društva, poštovanje ljudskih prava, uvođenje tržišne ekonomije, zaštite privatne svojine, itd.

Danas možemo da kažemo da određena kritičko-analitička tekstualna produkcija postoji i u Srbiji. Međutim, ključno pitanje je kako stvoriti uslove da ona zauzme širi prostor javnog delovanja. Mašina je jedan od pokušaja da se stvore uslovi za kontinuiranu reprodukciju i širenje kritike društvenih fenomena koja bi bila dostupna široj javnosti sa jasnom političkom pozicijom, istraživački utemeljena i sa kritičkom oštricom. Čini se da je proizvodnja društvene kritike koja bi se neprestano suprotstavljala logici zdravog razuma i društvenog konsenzusa ‒ neophodna”, ističu Vida Knežević i Marko Miletić iz uredništva Mašine. 

Prvi tekstovi koji će se naći na portalu su nastali u sklopu tematskih seminara “Analiza javnog sektora i mogućnosti njegove odbrane od neoliberalnih pritisaka pod mentorstvom” Ivana Radenković, “Stambena politika i njen uticaj na društvo” pod mentorstvom Ive Marčetić te “Kritika dominantnih ideoloških narativa” pod mentorstvom Borisa Postnikova. 

Izvor: Mašina

Iz Herzogovih je filmova, osim dokumentarističkog tipa izlaganja, preuzeta i tema dobrovoljne izolacije u formi samoisključenja iz ljudske zajednice i postavlja se pitanje koje su implikacije geste napuštanja društva za samo društvo. Fokus je na pojedincima koji imaju izbora biti dijelom zajednice, ali to na različite načine odbijaju i umjesto toga traže, ispituju, nastanjuju ili zamišljaju svoj kraj svijeta.

Na početku rada na predstavi dogovoreno je da glumci ne gledaju polazišne materijale, kako bi pronašli vlastite izvedbene odgovore unutar probelmatike dobrovoljne izolacije u Herzogovim filmovima.

Izvođači u predstavi – Karla Brbić, Matija Čigir, Sven Jakir i Marina Redžepović – ujedno su i njezini suautori. Scenografiju predstave potpisuje Irena Kraljić, kostimografiju Katarina Pilić, dizajnerica zvuka je Iva Ivan, dizajner svijetla Elvis Butković, a za vizualni identitet predstave zaduženi su Krešimir Kirasić i Jurica Marković.

Nakon premijere 23. svibnja u 20 sati slijede izvedbe 31. svibnja te 17. i 18. lipnja.

Predstava je ujedno i ispit iz kolegija Suvremena i inovativna režija (diplomski studij kazališne režije, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu) pod mentorstvom prof. Branka Brezovca.

Predstava je nastala u suradnji Teatra &TD i Mašine, novoosnovane organizacije, koja okuplja mlade profesionalce koji imaju za cilj, kroz kolaborativno umjetničko istraživanje, uobličavati vlastiti izričaj u području suvremenih izvedbenih umjetnosti.