Riječ je o programu koji je dio novog projekta MBZ PLAY – “platforme usmjerene na razvoj edukativnih i participativnih praksi u suvremenoj umjetnosti, s ciljem povezivanja različitih generacija kroz kreativni proces i zajedničko stvaranje”, a provodi se “izvan bijenalskog okvira, kao cjelogodišnji projekt”, stoji u najavnom tekstu.

“MBZ PLAY vikend započinje susretom edukatora_ica i stručnjaka_inja za suvremene umjetničke prakse, koji će se održati u subotu, 11. travnja, u Centru mladih Ribnjak od 9:30 do 14:30 sati. Susret je koncipiran kao panel rasprava podijeljena na teorijski i praktični dio, uz moderaciju Irme Unušić, edukatorice, koreografkinje i izvođačice u području suvremenog plesa.

Prvi, teorijski segment donosi promišljanja o pojmu igre i suvremenim umjetničkim praksama za mladu publiku. U njemu sudjeluju Ana Ćorić (glazbena pedagoginja), Nataša Govedić (književnica i kritičarka) i Maša Rimac Jurinović (dramska pedagoginja). U praktičnom će dijelu Ivana Đule (dramaturginja i glazbenica), Ivona Eterović – tonota (glazbena producentica), Lucija Stanojević (violinistica), Petar Kus (skladatelj, redatelj kazališta lutaka, graditelj instrumenata i edukator) te Ana Batinica (flautistica) predstaviti svoja iskustva rada kroz radionice, s fokusom na ulogu igre u umjetničkom stvaranju i radu s mladom publikom.

Nedjeljni program, 12. travnja od 18 do 19:30 sati u Centru za kulturu Trešnjevka, donosi završnu prezentaciju prvog ciklusa MBZ PLAY radionica. MBZ PLAY ansambl, nastao kroz radionice soundpaintinga i kolektivnog stvaralaštva pod vodstvom Maka Murtića, predstavit će se kratkim nastupom, dok će polaznici_e radionice glazbene produkcije Ivone Eterović (tonote) prezentirati vlastite radove”, poručuju iz organizacije.

Za sudjelovanje na susretu u Centru Ribnjak potrebna je prethodna prijava putem online obrasca.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

U sklopu jednog takvog projekta pod nazivom Kazalište po mjeri publike Teatar Tirena je započeo rad na pedagoškoj online publikaciji Kazališni šalabahter. Radi se o besplatnoj publikaciji “koja služi kao uvod u kazališnu umjetnost, podsjetnik na njene poznate i manje poznate pojmove, pomoć pri gledanju predstave te razgovoru i analizi nakon odgledanog”, poručuju iz organizacije. Rad na publikaciji započet je 2020. godine, a usmjeren je djeci i mladima, učiteljicama, odgajateljima, pedagoginjama i svima ostalima koji s njima rade.

Autorice tekstova u publikaciji su dramske pedagoginje Ines Škuflić Horvat i Katarina Šulc, dramaturginje Maja Sviben i Nina Horvat, koja je ujedno i umjetnička voditeljica Teatra te redateljica i urednica portala Teatar.hr, Nora Krstulović. Publikaciji se pristupa putem online portala, a čine je tri cjeline naslovljene Prije predstave, koja uključuje podcjelinu Kazališni bonton, zatim U kazalištu s podcjelinama Kazališni pojmovi, Kazališna zanimanja, Kazališna praznovjerja i Što gledamo?, te treći dio Nakon predstave s upitnikom za analizu prilagođenim trima uzrastima. Svaka od navedenih cjelina odražava iskustva gledatelja_ica, odnosno njihova pitanja vezana uz kazališnu izvedbu, a u testiranju upitnika sudjelovala je Maša Rimac Jurinović i studenti_ce s kolegija Scenska kultura s Učiteljskog fakulteta (Odsjek u Petrinji).

Projekt je u prvoj iteraciji bio usmjeren na dramsko kazalište i namijenjen učenicima osnovne škole od petog razreda nadalje, iz čega proizlazi jednostavnost jezika u tekstovima na portalu. U trenutnoj, četvrtoj fazi projekta, publikacija je proširena tekstovima za mlađe (prvi do peti razred) i starije (srednjoškolce i studente). Ovo proširenje uključuje nadopunu pojmovnika i opsežnije crtice o različitim oblicima izvedbe poput baleta, lutkarskog kazališta, mjuzikla, neverbalnog kazališta, opere, postdramskog kazališta i suvremenog plesa.

Kako navode iz organizacije, kategorija Kazališna zanimanja u prvoj je fazi uključivala deset ključnih i šire poznatih zanimanja kao što su izvođač_ica, redatelj_ica ili dramatičar_ka. Djeca i mladi su za ova zanimanja većinom čuli, no bilo ih je važno pojasniti jer možda ne znaju što njihov opis posla točno obuhvaća. U trenutnoj fazi projekta, kategorija je nadopunjena novim, manje poznatim zanimanjima i sada ih broji dvadeset. Čitatelji_ce tako mogu doznati više o razlikama između dramatičara_ke i dramaturga_inje ili oblikovatelja_ice svjetla i majstora_ice svjetla, kao i o ulozi jezičnog savjetnika_ce, biljeteru_ki i drugim, često previđenim i podzastupljenim kazališnim zanimanjima.

Iz Teatra Tirena poručuju da su mogućnosti za nadopunjavanje nekih od kategorija, poput kazališnih pojmova neograničene, a Šalabahter vide kao “projekt koji će se kontinuirano nadograđivati kako bi se stvorila mala online kazališna enciklopedija koja mladim gledateljima služi kao svojevrsni priručnik za pojašnjavanje terminologije, formi i strukture kazališta, ali i kazališnih predstava.”

U ideji, Šalabahter nosi pedagoški potencijal koji bi omogućio posredovanje (u praksi) često zanemarenog obrazovanja o izvedbenim umjetnostima. Međutim, njegova iskoristivost će na kraju ovisiti o spremnosti obrazovnog sustava da prepozna važnost izvedbenih umjetnosti u razvoju kritičkog razmišljanja i kreativnosti kod djece i mladih te o razini institucionalne podrške za njegovo uključivanje u formalne i neformalne obrazovne programe.