<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Marx &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/marx/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Tue, 20 Feb 2024 09:22:00 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>Marx &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Alma Gačanin: Radi naporno, igraj grubo</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/alma-gacanin-radi-naporno-igraj-grubo/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matko Vlahović]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 30 Jun 2023 11:44:35 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[alma gačanin]]></category>
		<category><![CDATA[blok]]></category>
		<category><![CDATA[how well did you perform today]]></category>
		<category><![CDATA[kapitalizam]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[Nova baza]]></category>
		<category><![CDATA[rad]]></category>
		<category><![CDATA[tehnički muzej nikola tesla]]></category>
		<category><![CDATA[umjetnost i rad]]></category>
		<category><![CDATA[vesna vuković]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=56429</guid>

					<description><![CDATA[U četvrtak, 6. srpnja u 20 sati BLOK otvara izložba Alme Gačanin pod naslovom Radi naporno, igraj grubo. Prije otvorenja izložbe u Novoj Bazi, umjetnica će u 19 sati u Tehničkom muzeju Nikola Tesla izvesti performans How Well Did You Perform Today. Izložba ostaje otvorena do 23. srpnja. Iz teksta kustosice Vesne Vuković: &#8220;Radovi Alme...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U četvrtak, <strong>6. srpnja </strong>u 20 sati <a rel="noreferrer noopener" href="http://www.blok.hr/" data-type="URL" data-id="http://www.blok.hr/" target="_blank">BLOK</a> otvara izložba <strong>Alme Gačanin</strong> pod naslovom <em>Radi naporno, igraj grubo</em>. Prije otvorenja izložbe u Novoj Bazi, umjetnica će u 19 sati u Tehničkom muzeju Nikola Tesla izvesti performans <em>How Well Did You Perform Today</em>. Izložba ostaje otvorena do 23. srpnja.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Iz teksta kustosice <strong>Vesne Vuković:</strong> &#8220;Radovi Alme Gačanin mogu se čitati kao svojevrstan dnevnik, i to prije svega dnevnik rada. Kako sama u svojoj biografiji redovito ističe, Alma <em>živi i radi kao umjetnica, bez obzira na posao koji u datom trenutku obavlja</em>. Je li to zaobilazni način da se kaže da se od umjetnosti ne živi, da se za život obično radi neki drugi posao? Eufemizam? Nastali u relativno dugom luku, od 2018. godine do jučer, radovi tako reflektiraju razne njezine proizvodne pozicije: o<em>d stanovanja u roditeljskom domu, gdje mi je bio omogućen vrhunski self care, život bubrega u loju, preko osamostaljivanja, morala sam sve to da pokvarim i otisnem se u svijet avantura tj. prekarijata (Ovo bi moja mama rekla!)</em>, i prihvaćanja raznih privremenih poslova, poput onoga stjuardese, sve do rezidencijalnog boravka u jednom od centara svijeta umjetnosti, New Yorku. Iako dnevnički, radovi ipak nisu intimističkog karaktera, oni su više na tragu onoga što Annie Ernaux naziva auto-<em>socio</em>-fikcijom: priča o sebi kroz nužnu društvenu optiku. Stoga oni zrcale kontekste u kojima nastaju, više nego samu autoricu. Ona je, uostalom, ionako neprepoznatljiva.</p>



<p class="wp-block-paragraph">(&#8230;) Za feminističku je intervenciju u umjetnost upravo monstruoznost bila jedan od ključnih operativnih koncepata kojim se kritiziralo tvz. muški pogled i nastojala redefinirati orodnjena estetika. (&#8230;) No na jedan drugi aspekt monstruoznosti ovdje želim skrenuti posebnu pažnju: na (monstruozna) tijela po pritiskom produktivnosti. Na monstruoznu prirodu kapitalizma, čije su osnovne karakteristike, kako nam je ukazao <strong>Marx</strong>, nevidljive. Mnogi su tumači Kapitala već ukazali na Marxovu učestalu upotrebu figure monstruma kako bi opisao način na koji kapitalizam funkcionira. Jedna je od citiranijih ona o prisvajanju viška vrijednosti: “Kapital je mrtav rad koji oživljava kao vampir samo usisavajući živi rad, i koji utoliko više živi ukoliko više od njega usisa”. Svaki je govor o radu u kapitalizmu stoga ujedno i govor o prinudi, prisili, discipliniranju, potčinjenosti i otuđenju. Tako i imperativ <em>rada</em> na sebi. Likovi na radovima (Djevina, a možda je to i Alma) imaju kandže da se bolje penju na društvenoj ljestvici i jače drže kad jednom ascendiraju, hodaju i četveronoške ako treba, ako je strop prenizak, imaju snažne mišiće, ponekad i više ruku i nogu, dva para dojki ne bi li stigli poobavljati sve te dnevne zadaće. (&#8230;)&#8221;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Alma Gačanin (Sarajevo, 1988.) živi i radi kao umjetnica, bez obzira na posao koji obavlja u datom trenutku. Master u edukaciji likovnih umjetnosti stekla je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na Nastavničkom odsjeku. Bavi se crtežom, fotografijom, videom i performansom. Dobitnica je nagrade za najbolju_eg umjetnicu_ka u BiH, ZVONO 2022. Predstavljala je BiH na Bijenalu mladih Europe i Mediterana u Milanu 2015. Njezin se rad temelji na istraživanju specifičnosti rada i prekarnosti pojedinih zanimanja, a posebno je zanima pozicija žene u kapitalizmu i rodna podjela rada. Feministkinja je u privatnom životu i u ulogama koje igra kao umjetnica-radnica. Piše poeziju i objavljuje u časopisima, zbornicima i na internet portalima u BiH i regiji. </p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Moguće točke sažimanja</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/predavanje/moguce-tocke-sazimanja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Martina Domladovac]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 09 May 2016 12:45:20 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Arendt]]></category>
		<category><![CDATA[Institut za etnologiju i folkloristiku]]></category>
		<category><![CDATA[ivana perica]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[Virno: zajednički nazivnik kritika kapitalizma]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=moguce-tocke-sazimanja</guid>

					<description><![CDATA[<p>Ivana Perica drži predavanje pod naslovom <em>Marx, Arendt, Virno: zajednički nazivnik kritika kapitalizma</em>.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>U utorak, <strong>10. svibnja</strong> 2016. u <strong>12 sati</strong> u sklopu ciklusa Tribina IEF-a u <strong>knjižnici Instituta za etnologiju i folkloristiku</strong> (Šubićeva 42, V. kat) <strong>dr. sc. Ivana Perica</strong> će održati predavanje pod naslovom: <em>Marx, Arendt, Virno: zajednički nazivnik kritika kapitalizma</em>.</p>
<p>U svrhu rasprave o mogućnostima povezivanja raznih polja političke i društvene borbe (radnici protiv kapitala, suzbijanje rodne diskriminacije i imperijalizma, zagovor ekološke održivosti i demokracije) izlaganje će razmotriti moguće točke sažimanja u kojima se susreću katkad suprotstavljene kritičke pozicije <strong>Karla Marxa, Hanne Arendt</strong> i <strong>Paola Virna</strong>. Fokus na rani Marxov humanizam i kritiku otuđenja, na Arendtinu kritiku &#8220;animal laboransa&#8221; i finog totalitarizma konzumerističkog raja te na Virnovu antropološku političku analizu poslužit će kao uvod u raspravu o ne samo dodirnim točkama ovih autora. Štoviše, cilj je ukazati na postojani sukob ekonomske redukcije čovjeka na golu radnu snagu s onim specino ljudskim &#8220;viškom&#8221; koji Marx zagovara u vidu &#8220;socijalističke emancipacije&#8221;, Arendt u vidu &#8220;političkog djelovanja&#8221;, a Virno u vidu &#8220;općeg intelekta&#8221;. Otvarajući se prema filozofiji jezika, antropologiji, problemima politika identiteta, kritike kognitivnog kapitalizma te &#8220;kritike kulture&#8221; izlaganje želi razmotriti mogućnosti pregovaranja različitih pozicija humanističkih znanosti.</p>
<p>Riječ je o pokušaju izlaska iz rovovskih bitki partikularnih teorijskih pozicija k jednom mogućem zajedničkom nazivniku humanistike.</p>
<p>Ivana Perica je doktorirala na temu odnosa privatnog i javnog u političkoj misli Hanne Arendt i <strong>Jacquesa Rancierea</strong>. Knjiga <em>Die privat-öffentliche Achse des Politischen: Das Unvernehmen zwischen Hannah Arendt und Jacques Rancière</em> (Würzburg: Königshausen &amp; Neumann) izlazi u proljeće 2016. godine Trenutačno predaje na Sveučilištu u Grazu.&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Borba drugačijim sredstvima</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/teorija/borba-drugacijim-sredstvima/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Tomislav Žilić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 05 Feb 2015 11:46:12 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Teorija]]></category>
		<category><![CDATA[engels]]></category>
		<category><![CDATA[filozofija]]></category>
		<category><![CDATA[gerusija]]></category>
		<category><![CDATA[kapitalizam]]></category>
		<category><![CDATA[lijevica]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[stvar - časopis za teorijske prakse]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=borba-drugacijim-sredstvima</guid>

					<description><![CDATA[<p>Izašao je novi broj <em>Stvari</em>, časopisa za teorijske prakse novosadskog kolektiva Gerusija.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Tomislav Žilić</p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;">U vrijeme kada lijevo orijentirana misao ne pronalazi svoje mjesto u kaotičnom neredu koji je današnji javni prostor &#8211; napose medijski &#8211; enklave ipak postoje. Uz raznovrsne internetske stranice i razne web izvore, tu su i specijalizirane periodične publikacije poput <em>Stvari</em>, časopisa za teorijske prakse.&nbsp;</span><em style="line-height: 20.7999992370605px;">Stvar</em><span style="line-height: 20.7999992370605px;">&nbsp;izlazi u nakladi novosadskog Kluba studenata filozofije </span><a href="http://gerusija.com/" target="_blank" style="line-height: 20.7999992370605px;" rel="noopener">Gerusija</a><span style="line-height: 20.7999992370605px;">, a od svog prvog izdanja 2009. aktivno radi na regionalnom povezivanju studenata filozofije, afirmaciji same discipline i novih autora u polju, kao i sustavnom prevođenju tekstova koji su dio aktualne svjetske produkcije te onih koji nužno i ne spadaju u dominanti kanon. &nbsp;</span></p>
<p>U dosadašnjih sedam brojeva časopisa objavljena je impresivna količina autorskih tekstova, osvrta na aktualne tekstove i publikacije, kao i prijevoda tekstova eminentnih filozofa poput <strong>Alana Badioua</strong>, <strong>Slavoja</strong> <strong>Žižeka</strong>, <strong>Alenke</strong> <strong>Zupančič</strong>, <strong>Jacquesa</strong> <strong>Rancierea</strong> i <strong>Alberta</strong> <strong>Toscana</strong>, da spomenemo samo nekolicinu.&nbsp;<span style="line-height: 20.7999992370605px;">U novom, </span><a href="https://www.facebook.com/casopisstvar?fref=ts" target="_blank" style="line-height: 20.7999992370605px;" rel="noopener">sedmom broju</a><span style="line-height: 20.7999992370605px;"> časopisa uvodni temat </span><em style="line-height: 20.7999992370605px;">Levica u Srbiji: elementi za izgradnju političke pozicije</em><span style="line-height: 20.7999992370605px;"> otvara pitanje formiranja adekvatnog političkog impulsa tekstovima </span><em style="line-height: 20.7999992370605px;">Pitanje politike organizacionih formi</em><span style="line-height: 20.7999992370605px;">, </span><em style="line-height: 20.7999992370605px;">Levi feminizmi: žensko pitanje</em><span style="line-height: 20.7999992370605px;"> te </span><em style="line-height: 20.7999992370605px;">Sindikati i Otpor</em><span style="line-height: 20.7999992370605px;">. Usto, novi broj predstavlja tekstove </span><strong style="line-height: 20.7999992370605px;">Andree Jovanović</strong><span style="line-height: 20.7999992370605px;">, </span><strong style="line-height: 20.7999992370605px;">Aleksandra Matkovića</strong><span style="line-height: 20.7999992370605px;">, </span><strong style="line-height: 20.7999992370605px;">Alpara Lošonca</strong><span style="line-height: 20.7999992370605px;"> i </span><strong style="line-height: 20.7999992370605px;">Nemanje Sovtića</strong><span style="line-height: 20.7999992370605px;">, u kojima se autori dotiču tema bliskih akademskim krugovima, novih legislativa o radu, globalnom proleterijatu te (propalom) modelu jugoslavenskog samoupravljanja.</span></p>
<p>U prijevodu <strong>Đorđea Hristova</strong> tu je i tekst <strong>Heinza Dietera Kittsteinera</strong>, <em>&#8216;Logičko&#8217; i &#8216;istorijsko&#8217;: O razlikama Marksovog i Engelsovog sistema nauke (Engelsova recenzija &#8216;Priloga kritici političke ekonomije&#8217; iz 1859. godine)</em>. Drugi prijevod u novom broju, <strong>Doroteja Neškovića</strong>, tekst je <strong>Cristophera J. Arthura</strong> <em>Ka sistematskoj dijalektici kapitala</em>. U konačnici, u novom broju može se čitati i intervju <em>Economy is the Continuation of War Through Different Means</em>, koji je s grupom <a href="http://top-berlin.net/" target="_blank" rel="noopener">T.O.P-Theorie.Organisation.Praxis</a> iz Berlina napravio <strong>Saša Hrnjez</strong>.</p>
<p>Klub studenata filozofije Gerusija osnovan je 2005. godine, no svojim je aktivnostima ubrzo prerasao klasične studentske okvire i postao organizacija koja želi okupljanjem jedne nove generacije mladih filozofa aktivno doprinijeti stvaranju poticajnog filozofskog okruženja i otvaranju novih misaonih paradigmi. Gerusija organizira program <em>Uvod u radikalne teorije</em> u novosadskom <a href="http://ck13.org/" target="_blank" rel="noopener">Omladinskom centru CK 13</a> kao nastavak rada na aktiviranju onih filozofskih sadržaja i potencijala u lokalnoj zajednici koji se nedovoljno ili neadekvatno obrađuju na Sveučilištu.</p>
<p>Prvih šest brojeva časopisa <em>Stvar</em> možete pronaći <a href="http://gerusija.com/stvar/" target="_blank" rel="noopener">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Obavezni izborni kolegij</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/obavezni-izborni-kolegij/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[ante]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 28 Jan 2012 05:43:33 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_arhitektura_i_urbanizam]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[David Harvey]]></category>
		<category><![CDATA[enigma kapitala]]></category>
		<category><![CDATA[kapital]]></category>
		<category><![CDATA[kratka povijest neoliberalizma]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[pravo na grad]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=obavezni-izborni-kolegij</guid>

					<description><![CDATA[Pomno iščitavanje <i>Kapitala</i> s Davidom Harveyjem se nastavlja.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div style="text-align: justify;">Usred potrebe da se shvati dinamika posljednje ekonomske krize, obnovljen je interes za klasike marksizma. Čitanje i interpretacija <strong>Marxovih</strong> radova u okviru kružoka postali su raširena praksa. Vjerojatno najveći utjecaj na formiranje poluakademskih grupa &nbsp;okupljenih oko čitanja <em>Kritike političke ekonomije</em> pripada <strong>Davidu Harveyju</strong>. <a href="http://davidharvey.org/reading-capital/" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">Semestralni kolegij</a> posvećen pomnom čitanju prvog toma <em>Kapitala</em> koji je održao na <a href="http://www.gc.cuny.edu/" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">Graduate Center of the City University of New York</a> snimljen je, montiran i postavljen na internet. Njega je pratilo izdavanje dviju Harveyjevih knjiga; <em>A Companion to Marx&#8217;s Capital</em> i <em>The Enigma of Capital and the Crises of Capitalism</em>. <em>Enigma kapitala</em>&nbsp; imala je velik međunarodni odjek. Između priznanja koja su joj pripala valja izdvojiti <a href="http://www.deutscherprize.org.uk/" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">Isaac and Tamara Deutscher Memorial Prize</a> i <a href="http://www.guardian.co.uk/books/2011/dec/02/books-christmas-presents-economics-reviews" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">Guardian Book of the Year</a>. &nbsp;Kvalitetna i pristupačna predavanja postala su iznimno popularna te se nastavak kolegija nestrpljivo iščekivao još od prošlog proljeća. Prvo predavanje iz kolegija posvećenog pomnom čitanju drugog i dijelova trećeg dijela <em>Kapitala</em> dobilo je svoju <a href="http://www.youtube.com/watch?v=fl5umxeDWDI&amp;feature=player_embedded" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">on-line inačicu</a>. Period objavljivanja na internetu ostalih jedanaest predavanja je jednom u dva tjedna. Ona će neko vrijeme biti dostupna samo na YouTubeu, nakon čega se očekuje, prema već viđenoj praksi, objavljivanje u drugim formatima.</div>
<p style="text-align: justify;">Spomenimo da će nova Harveyjeva knjiga <em>Rebel Cities: From the Right to the City to the Urban Revolution</em> biti objavljena u travnju. U njoj će Harvey nastaviti s analizom centralne teme svojeg dugogodišnjeg rada &#8211; načina na koji kapitalistička akumulacija uvjetuje oblikovanje prostora i posljedično izaziva otpore koji izazivaju njenu logiku zahtijevajući drugačiju organizaciju prostora i dnevnog života. Više informacija o nadolazećoj knjizi potražite <a href="http://davidharvey.org/2012/01/new-book-coming-this-spring-rebel-cities-from-the-right-to-the-city-to-the-urban-revolution/" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">ovdje</a>.</p>
<h5 style="text-align: right;"><span style="color: rgb(150, 150, 150); font-weight: normal;">A.J.</span></h5>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Buffy- ubojica kapitalista</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/buffy-ubojica-kapitalista/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[ante]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 25 Jan 2012 08:49:22 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_arhitektura_i_urbanizam]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[borderline]]></category>
		<category><![CDATA[buffy]]></category>
		<category><![CDATA[dracula]]></category>
		<category><![CDATA[freud]]></category>
		<category><![CDATA[jung]]></category>
		<category><![CDATA[kapital]]></category>
		<category><![CDATA[kapitalizam]]></category>
		<category><![CDATA[kritička političke ekonomije]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[škakljivi subjekt]]></category>
		<category><![CDATA[što čitaš]]></category>
		<category><![CDATA[vampir]]></category>
		<category><![CDATA[zazorno]]></category>
		<category><![CDATA[Žižek]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=buffy-ubojica-kapitalista</guid>

					<description><![CDATA[Buffy anarhosindikalistkinja u epizodi <i>Kapitalizam ubija!</i>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div>
<p style="text-align: justify;"><strong>Marx</strong> je u svojoj <em>Kritici političke ekonomije</em> kapitalizam prokazao kao sustav zasnovan na jednakosti u razmjeni vrijednosti koji proizvodi višak vrijednosti za kapitalističkog vlasnika sredstava za proizvodnju kroz eksploataciju živog rada u proizvodnji. Nekad je njegova razorna kritika iznimno suhoparna, a nekad puna rijetko viđenih poetskih uzleta poput ovoga: &#8220;Kapital je umrli rad, koji poput vampira oživljava usisavanjem živog rada i živi utoliko više što ga više usiše!&#8221;.</p>
<p style="text-align: justify;">Gotovo sto pedeset godina figura vampira služila je kritičarima kapitalizma za predstavljanje njegovih strukturnih efekata. &nbsp;Gotovo da nema autora koji se barem jednom nije poslužio sjajnom Marxovom formulacijom. Neki su to činili i preko svake mjere. Pogledajmo što kaže <strong>Žižek</strong> u <em>Škakljivom Subjektu</em>: &#8220;Danas, više nego ikada,valja reafirmirati staru Marxovu formulu da je granica kapitalizma sam Kapital: opasnost zapadnom kapitalizmu ne prijeti izvana, od kineske iIi neke druge nemani koja nas pobjeđuje u našoj igri lišavajući nas zapadnoga liberalnog individualizma, nego od inherentnog ograničenja njegova vlastitog procesa koloniziranja vazda novih (ne samo zemljopisnih nego i kulturnih, psihičkih, itd.) područja, nagrizanja posljednjih rezistentnih sfera nereflektiranih rana supstancijalnog bitka, koje se mora okončati u nekoj vrsti implozije, kada Kapital više ne bude imao nikakva supstancijalnog sadržaja izvan sebe kojim bi se hranio. Marxovu metaforu o Kapitalu kao o vampirskom biću valja shvatiti doslovno: potrebna mu je neka predrefleksivna &#8220;prirodna produktivnost&#8221; (talenti u različitim područjima umjetnosti, izumitelji u znanosti, itd.) da bi se hranio njenom krvlju i tako se reproducirao- kada se krug zatvori, kada refleksivnost postane potpuno univerzalna, cijeli je sustav ugrožen.&#8221; Sto pedeset godina predstavljanja kapitala kao vampira u kulturnom imaginariju trebalo je biti dovoljno da svi shvatimo što nam čini kapitalizam. Ako postoji još netko tko ne razumije, trebalo bi mu nacrtati. Ima i toga&#8230;</p>
</div>
<div>
<p style="text-align: justify;">Buffy, anarhisitička strip junakinja još jednom vodi borbu protiv krvožednih kapitalista, koji su ovaj put pravi vampiri pa osim klasičnog iskorištavanja, svojim podanicima stvarno piju krv. To je najbolji opis stripa <em>Buffy &#8211; anarhosindikalistkinja: Kapitalizam ubija!</em> koji je objavila izdavačka kuća <a href="http://www.stocitas.org/" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">Što čitaš?</a> Buffy je upravo ona Buffy na koju ste pomislili, ali u ovoj verziji ona nije tek tinejdžerka koja uz sve uobičajene aktivnosti tijekom noći ubija vampire, već se aktivno bori protiv rasizma, kapitalizma i uopće iskorištavanja, pri čemu ipak ubija vampire jer upravo oni su vodeći kapitalisti. Strip može pronaći u knjižari Što čitaš? ili njenom webshopu.</p>
<h5 style="text-align: right;"><span style="color: rgb(150, 150, 150); font-weight: normal;">A.J.</span></h5>
<p>&nbsp;</p>
</div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Prostori kapitala, momenti borbe</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/prostori-kapitala-momenti-borbe/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[ante]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 09 Nov 2011 07:39:43 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[alberto toscano]]></category>
		<category><![CDATA[antikapitalizam]]></category>
		<category><![CDATA[arapsko proljeće]]></category>
		<category><![CDATA[David Harvey]]></category>
		<category><![CDATA[deutscher memorial lecture]]></category>
		<category><![CDATA[historical materialism conference]]></category>
		<category><![CDATA[marksizam]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[spaces of capital moments of struggle]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=prostori-kapitala-momenti-borbe</guid>

					<description><![CDATA[Osma godišnja konferencija <i>Historical Materialism</i> nosi naslov <i>Spaces of Capital, Moments of Struggle</i>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div>
<p style="text-align: justify;">Narodni ustanci u arapskom svijetu, ponovno izbijanje radničkih borbi protiv mjera štednje na Sjeveru i mnoštvo oblika otpora eksploataciji diljem planeta postavili su pred marksiste i ljevičare imperativ kritičke refleksije značenja sadašnjeg kolektivnog antikapitalističkog djelovanja. Tijekom prošlog desetljeća mnogi marksistički koncepti i debate ponovno su postali aktualni. Antikapitalistički pokret potaknuo je stvaranje široko proširene kritike kapitalističkih oblika internacionalnog &#8220;razvoja&#8221;. U filozofiji i političkoj teoriji komunizam više nije samo predmet osude. Umjetničke i kulturne prakse također pokazuju zaokret prema aktivizmu, kritičkom utopizmu i nastojanju da estetički zahvate djelovanje kapitalističkog sistema.</p>
<p style="text-align: justify;">Ovogodišnja konferencija težit će ocrtavanju promjena u intelektualnom pejzažu ljevice u kontekstu društvenih i političkih borbi koje se trenutno vode. Naglasak konferencije neće biti na izdvajanju i popisivanju raznih &#8220;lijevih skretanja&#8221; u teoriji i praksi, već na stvaranju prostora za kolektivnu i, ako bude potrebno, takmičarsku, ali drugarsku rekonstituciju strateških koncepcija i medijacija između socio-ekonomskih transformacija i emancipatornih politika. Iz bogatog programa valja izdvojiti predavanje <strong>Davida Harveyja</strong> <em>History versus Theory: a Commentary on Marx&#8217;s Method in Capital</em>.</p>
</div>
<p>Konferencija će se održati na raznim lokacijama u centru Londona od 10. do 13. studenog. Više informacija potražite<a href="http://www.historicalmaterialism.org/conferences/8annual" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener"> ovdje</a>.</p>
<h5 style="text-align: right;"><span class="Apple-style-span" style="color: rgb(150, 150, 150); font-weight: normal;">Izvor: HM</span></h5>
<p>&nbsp;</p>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
<div id="isChromeWebToolbarDiv" style="display:none"></div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Nasljeđe Praxisa</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/nasljede-praxisa-0/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[ante]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 05 Oct 2011 07:54:46 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[ana dević]]></category>
		<category><![CDATA[Ankica Čakardić]]></category>
		<category><![CDATA[boris kanzleiter]]></category>
		<category><![CDATA[božidar jakšić]]></category>
		<category><![CDATA[branka ćurčić]]></category>
		<category><![CDATA[centar za kulturu korčula]]></category>
		<category><![CDATA[crni val]]></category>
		<category><![CDATA[darko suvin]]></category>
		<category><![CDATA[dušan marković]]></category>
		<category><![CDATA[gajo sekulić]]></category>
		<category><![CDATA[gal kirn]]></category>
		<category><![CDATA[hrvoje jurić]]></category>
		<category><![CDATA[jugoslavenski film]]></category>
		<category><![CDATA[katarzyna bielinska]]></category>
		<category><![CDATA[korčulanska ljetna škola]]></category>
		<category><![CDATA[krunoslav stojaković]]></category>
		<category><![CDATA[lino veljak]]></category>
		<category><![CDATA[luka bogdanić]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[matthias köhler]]></category>
		<category><![CDATA[michael koltan]]></category>
		<category><![CDATA[nebojša popov]]></category>
		<category><![CDATA[nenad stefanov]]></category>
		<category><![CDATA[petar milat]]></category>
		<category><![CDATA[praxis]]></category>
		<category><![CDATA[rosa luxemburg stiftung]]></category>
		<category><![CDATA[Sezgin Boynik]]></category>
		<category><![CDATA[thomas flierl]]></category>
		<category><![CDATA[thomas seibert]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<category><![CDATA[zagorka golubović]]></category>
		<category><![CDATA[želimir žilnik]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=nasljede-praxisa-0</guid>

					<description><![CDATA[<i>Praxis - Europsko mjesto sjećanja</i> konferencija je posvećena uspostavljanju kritičko-historijskog sjećanja na filozofiju te političku i estetičku kulturu teoretičara okupljenih oko ovo]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p align="justify">Ured <a target="_blank" href="http://www.rosalux.rs/sr/index.php" rel="noopener">Rosa Luxemburg Stiftunga</a> za jugoistočnu Europu iz Beograda i&nbsp;<a href="http://www.rosalux.de/english/foundation/political-education.html">Rosa Luxemburg kulturni forum iz Berlina</a> uz podršku <strong>Centra za kulturu Korčula</strong>, zajedno s bivšim članovima grupe&nbsp; <strong>Praxis</strong>, organiziraju konferenciju posvećenu nasljeđu časopisa i <em>Korčulanske ljetne škole</em>. Odgovore na pitanja da li su filozofske pretpostavke Praxisa&nbsp;i tadašnjih debata reprezentirale &#8220;treći put&#8221; između kapitalizma i etatističkog socijalizma i u čemu leži aktualnost lijeve društvene kritike za današnjicu, konferencija će pokušati dati analizirajući tematske dimenzije filozofije, politike i povijesti te kulture i umjetnosti.
</p>
<div align="justify">
</div>
<p align="justify">Vraćajući se na centralne elemente Marxovih ranih radova, autori Praxisa formuliraju oštru kritiku &#8220;mehanicističkog determinizma&#8221; i teorije odraza &#8220;sovjetskog marksizma&#8221;. Nasuprot toj vladajućoj struji unutar &#8220;stare&#8221; i institucionalizirane ljevice, Praxisovci stavljaju fokus na kreativne potencijale pojedinca i problematiku otuđenja. Konferencija se bavi distinktivnim obilježjima &#8220;Praxis-filozofije&#8221; i pitanjem u kojem je odnosu ona bila s tadašnjim međunarodnim&nbsp; diskusijama. Tim aspektom nasljeđa bave se izlaganja <strong>Ankice Čakardić</strong>, <strong>Thomasa Seiberta</strong>, <strong>Hrvoja Jurića</strong>, <strong>Michaela Koltana</strong>, <strong>Matthiasa Istvána</strong> <strong>Köhlera</strong>, <strong>Katarzyne Bielińske</strong>, <strong>Thomasa Flierla</strong>, <strong>Nenada Stefanova</strong> i <strong>Dušana Markovića</strong>.
</p>
<div align="justify">
</div>
<p align="justify">Filozofija je interpretirana kao nužno &#8220;intervernirajuća znanost&#8221; koja aktivno i neposredno djeluje u društvu i društvenim zbivanjima. Nasuprot tome stajao je sistem koji je upravo &#8220;intervernirajuću znanost&#8221; tretirao kao državnog neprijatelja. Iz toga proizlazi pitanje kako se taj kontradiktorni odnos ispoljavao u jugoslavenskom slučaju i na temelju čega se predstavljao kao politički razorna snaga za vladajuću elitu? Zanimljiv i kompliciran odnos idejnog zajedništva jugoslavenske lijeve filozofije i službenih političkih proklamacija vladajućeg <strong>Saveza komunista Jugoslavije</strong> osvijetlit će izlaganja <strong>Darka Suvina</strong>, <strong>Ane Dević</strong>, <strong>Luke Bogdanića</strong> i diskusija samih aktera <em>Korčulanske ljetne škole</em> koju će moderirati <strong>Petar Milat</strong>.
</p>
<div align="justify">
</div>
<p align="justify">Na polju kulture i umjetnosti razdoblje šezdesetih godina jest burno i inovativno. Naročito kazalište i jugoslavenski film doživljavaju plodan i kreativan period djelovanja. U okviru konferencije postavlja se pitanje o međuovisnosti teorijsko-političkih problematizacijâ filozofije i novih umjetničkih koncepata što su se, primjerice, javljali u tzv. &#8220;crnom valu&#8221; jugoslavenskog filma. Način na koji filozofske debate ulaze u umjetnost, koje teme se obrađuju i kako se scenski predstavljaju analizirat će <strong>Krunoslav Stojaković</strong>, <strong>Branka Ćurčić</strong>, <strong>Gal Kirn</strong>, <strong>Sezgin Boynik</strong> i <strong>Želimir Žilnik</strong>.
</p>
<div align="justify">
</div>
<p align="justify">Konferencija će se održati od 13. do 16. listopada u dvorani renoviranog korčulanskog Centra za kulturu u kojem je inače i zasjedala Korčulanska ljetna škola. Detaljan program skupa i&nbsp; tekstove pojedinih sudionika konferencije možete pronaći <a target="_blank" href="http://korcula.rosalux.rs/" rel="noopener">ovdje</a>.
</p>
<h5 align="right"><span style="font-weight: normal; color: rgb(150, 150, 150);">Izvor: RL Stiftung / Na fotografiji: Herbert Marcuse na Korčuli</span></h5>
<h5 align="right">
</h5>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Nasljeđe Praxisa</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/nasljede-praxisa/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[ante]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 05 Oct 2011 07:54:46 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[ana dević]]></category>
		<category><![CDATA[Ankica Čakardić]]></category>
		<category><![CDATA[boris kanzleiter]]></category>
		<category><![CDATA[božidar jakšić]]></category>
		<category><![CDATA[branka ćurčić]]></category>
		<category><![CDATA[centar za kulturu korčula]]></category>
		<category><![CDATA[crni val]]></category>
		<category><![CDATA[darko suvin]]></category>
		<category><![CDATA[dušan marković]]></category>
		<category><![CDATA[gajo sekulić]]></category>
		<category><![CDATA[gal kirn]]></category>
		<category><![CDATA[hrvoje jurić]]></category>
		<category><![CDATA[jugoslavenski film]]></category>
		<category><![CDATA[katarzyna bielinska]]></category>
		<category><![CDATA[korčulanska ljetna škola]]></category>
		<category><![CDATA[krunoslav stojaković]]></category>
		<category><![CDATA[lino veljak]]></category>
		<category><![CDATA[luka bogdanić]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[matthias köhler]]></category>
		<category><![CDATA[michael koltan]]></category>
		<category><![CDATA[nebojša popov]]></category>
		<category><![CDATA[nenad stefanov]]></category>
		<category><![CDATA[petar milat]]></category>
		<category><![CDATA[praxis]]></category>
		<category><![CDATA[rosa luxemburg stiftung]]></category>
		<category><![CDATA[Sezgin Boynik]]></category>
		<category><![CDATA[thomas flierl]]></category>
		<category><![CDATA[thomas seibert]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<category><![CDATA[zagorka golubović]]></category>
		<category><![CDATA[želimir žilnik]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=nasljede-praxisa</guid>

					<description><![CDATA[<i>Praxis - Europsko mjesto sjećanja</i> konferencija je posvećena uspostavljanju kritičko-historijskog sjećanja na filozofiju te političku i estetičku kulturu teoretičara okupljenih oko ovo]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p align="justify">Ured <a target="_blank" href="http://www.rosalux.rs/sr/index.php" rel="noopener">Rosa Luxemburg Stiftunga</a> za jugoistočnu Europu iz Beograda i&nbsp;<a href="http://www.rosalux.de/english/foundation/political-education.html">Rosa Luxemburg kulturni forum iz Berlina</a> uz podršku <strong>Centra za kulturu Korčula</strong>, zajedno s bivšim članovima grupe&nbsp; <strong>Praxis</strong>, organiziraju konferenciju posvećenu nasljeđu časopisa i <em>Korčulanske ljetne škole</em>. Odgovore na pitanja da li su filozofske pretpostavke Praxisa&nbsp;i tadašnjih debata reprezentirale &#8220;treći put&#8221; između kapitalizma i etatističkog socijalizma i u čemu leži aktualnost lijeve društvene kritike za današnjicu, konferencija će pokušati dati analizirajući tematske dimenzije filozofije, politike i povijesti te kulture i umjetnosti.
</p>
<div align="justify">
</div>
<p align="justify">Vraćajući se na centralne elemente Marxovih ranih radova, autori Praxisa formuliraju oštru kritiku &#8220;mehanicističkog determinizma&#8221; i teorije odraza &#8220;sovjetskog marksizma&#8221;. Nasuprot toj vladajućoj struji unutar &#8220;stare&#8221; i institucionalizirane ljevice, Praxisovci stavljaju fokus na kreativne potencijale pojedinca i problematiku otuđenja. Konferencija se bavi distinktivnim obilježjima &#8220;Praxis-filozofije&#8221; i pitanjem u kojem je odnosu ona bila s tadašnjim međunarodnim&nbsp; diskusijama. Tim aspektom nasljeđa bave se izlaganja <strong>Ankice Čakardić</strong>, <strong>Thomasa Seiberta</strong>, <strong>Hrvoja Jurića</strong>, <strong>Michaela Koltana</strong>, <strong>Matthiasa Istvána</strong> <strong>Köhlera</strong>, <strong>Katarzyne Bielińske</strong>, <strong>Thomasa Flierla</strong>, <strong>Nenada Stefanova</strong> i <strong>Dušana Markovića</strong>.
</p>
<div align="justify">
</div>
<p align="justify">Filozofija je interpretirana kao nužno &#8220;intervernirajuća znanost&#8221; koja aktivno i neposredno djeluje u društvu i društvenim zbivanjima. Nasuprot tome stajao je sistem koji je upravo &#8220;intervernirajuću znanost&#8221; tretirao kao državnog neprijatelja. Iz toga proizlazi pitanje kako se taj kontradiktorni odnos ispoljavao u jugoslavenskom slučaju i na temelju čega se predstavljao kao politički razorna snaga za vladajuću elitu? Zanimljiv i kompliciran odnos idejnog zajedništva jugoslavenske lijeve filozofije i službenih političkih proklamacija vladajućeg <strong>Saveza komunista Jugoslavije</strong> osvijetlit će izlaganja <strong>Darka Suvina</strong>, <strong>Ane Dević</strong>, <strong>Luke Bogdanića</strong> i diskusija samih aktera <em>Korčulanske ljetne škole</em> koju će moderirati <strong>Petar Milat</strong>.
</p>
<div align="justify">
</div>
<p align="justify">Na polju kulture i umjetnosti razdoblje šezdesetih godina jest burno i inovativno. Naročito kazalište i jugoslavenski film doživljavaju plodan i kreativan period djelovanja. U okviru konferencije postavlja se pitanje o međuovisnosti teorijsko-političkih problematizacijâ filozofije i novih umjetničkih koncepata što su se, primjerice, javljali u tzv. &#8220;crnom valu&#8221; jugoslavenskog filma. Način na koji filozofske debate ulaze u umjetnost, koje teme se obrađuju i kako se scenski predstavljaju analizirat će <strong>Krunoslav Stojaković</strong>, <strong>Branka Ćurčić</strong>, <strong>Gal Kirn</strong>, <strong>Sezgin Boynik</strong> i <strong>Želimir Žilnik</strong>.
</p>
<div align="justify">
</div>
<p align="justify">Konferencija će se održati od 13. do 16. listopada u dvorani renoviranog korčulanskog Centra za kulturu u kojem je inače i zasjedala Korčulanska ljetna škola. Detaljan program skupa i&nbsp; tekstove pojedinih sudionika konferencije možete pronaći <a target="_blank" href="http://korcula.rosalux.rs/" rel="noopener">ovdje</a>.
</p>
<h5 align="right"><span style="font-weight: normal; color: rgb(150, 150, 150);">Izvor: RL Stiftung / Na fotografiji: Herbert Marcuse na Korčuli</span></h5>
<h5 align="right">
</h5>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Hrvatsko-srpski književni odnosi za neznalice</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/hrvatsko-srpski-knjizevni-odnosi-za-neznalice/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[admin]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 07 Jun 2010 14:56:55 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[algoritam]]></category>
		<category><![CDATA[ante tomić]]></category>
		<category><![CDATA[Beton]]></category>
		<category><![CDATA[booksa]]></category>
		<category><![CDATA[boris dežulović]]></category>
		<category><![CDATA[božo koprivica]]></category>
		<category><![CDATA[david albahari]]></category>
		<category><![CDATA[dejan ilić]]></category>
		<category><![CDATA[dejan stojiljković]]></category>
		<category><![CDATA[e-novine]]></category>
		<category><![CDATA[fabrika knjiga]]></category>
		<category><![CDATA[filip david]]></category>
		<category><![CDATA[fraktura]]></category>
		<category><![CDATA[goran petrović]]></category>
		<category><![CDATA[igor mandić]]></category>
		<category><![CDATA[kikinda short]]></category>
		<category><![CDATA[laslo blašković]]></category>
		<category><![CDATA[laslo vegel]]></category>
		<category><![CDATA[lit.kon]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[milena marković]]></category>
		<category><![CDATA[miljenko jergović]]></category>
		<category><![CDATA[milorad pavić]]></category>
		<category><![CDATA[nin]]></category>
		<category><![CDATA[p-70]]></category>
		<category><![CDATA[predrag crnković]]></category>
		<category><![CDATA[Profil]]></category>
		<category><![CDATA[rende]]></category>
		<category><![CDATA[robert perišić]]></category>
		<category><![CDATA[samizdat b92]]></category>
		<category><![CDATA[Saša Ćirić]]></category>
		<category><![CDATA[selvedin avdić]]></category>
		<category><![CDATA[slobodan vladušić]]></category>
		<category><![CDATA[srđan tešin]]></category>
		<category><![CDATA[svetislav basara]]></category>
		<category><![CDATA[think thank town]]></category>
		<category><![CDATA[tijana spasić]]></category>
		<category><![CDATA[Ulaznica]]></category>
		<category><![CDATA[vbz]]></category>
		<category><![CDATA[vladimir arsenić]]></category>
		<category><![CDATA[vladimir arsenijević]]></category>
		<category><![CDATA[vladimir kecmanović]]></category>
		<category><![CDATA[vojislav despotov]]></category>
		<category><![CDATA[vujica rešin tucić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=hrvatsko-srpski-knjizevni-odnosi-za-neznalice</guid>

					<description><![CDATA[O trenutnom stanju na srpskoj književnoj sceni, književnim časopisima te odnosima hrvatske i srpske književnosti govori Vladimir Arsenić, književni kritičar.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Razgovarao: Jerko Bakotin</p>
<div>
<p style="text-align: justify;">Pred desetak dana gost književnog <em>Zagrijavanja</em> u knjižnici <strong>Bogdana Ogrizovića</strong> bio je <strong>Vladimir Arsenić</strong>, jedan od prodornijih srpskih književnih kritičara. Arsenić već nekoliko godina redovno prati regionalnu književnu scenu te je pisao kritike u beogradskom listu <em>Danas</em>, za časopise <em>Rez</em>, <em>Think Tank</em>, <em>Čitalište</em> i internet portal <a target="_blank" href="http://www.plastelin.com/" rel="noopener">plastelin.com</a>, od 2009. redovno objavljuje na portalima <a target="_blank" href="http://www.e-novine.com/" rel="noopener">e-novine</a> i <a target="_blank" href="http://www.booksa.hr/" rel="noopener">booksa.hr</a>. Od 2007. godine radi u <strong>Gradskoj narodnoj biblioteci <em>Žarko Zrenjanin</em></strong> u Zrenjaninu, ali i kao urednik istoimene izdavačke kuće te književnog časopisa <em>Ulaznica</em>. Objavljivao je poeziju u <em>Ulaznici</em>, <em>Mostovima</em>, <em>Pečatu</em>, <em>Betonu</em> i <em>Tisi</em>, član je redakcije ulcinjskog časopisa <em>Plimaplus</em>, dok je 2008. i 2009. bio selektor tuzlanske nagrade <em>Meša Selimović </em>za područje Srbije. </p>
<p style="text-align: justify;">S obzirom na sve navedeno, Arsenić je zaista prava osoba za razgovor o književnoj sceni Srbije, ali i čitave regije te o vezama hrvatske i srpske književnosti – naročito ako uzmemo u obzir da je u Zagrebu sudjelovao na tribini na kojoj se govorilo o prirodi, opsegu i dosegu razmjene između hrvatske i srpske književnosti nove generacije.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: U Hrvatskoj se posljednjih godina tiska sve i svašta &#8211; od sjajnih do katastrofalnih djela. Kakvom ocjenjujete srpsku književnu produkciju posljednjih nekoliko godina? Koje pisce bi izdvojili te koji bi bili dominantni poetički, ali i ideološko-tematski modeli?</strong><strong></strong>
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>V. A.:</strong> U Srbiji također svako može sve da objavi. Postoji čuvena edicija koju ja nazivam &#8220;Sam platio&#8221;, a koja se sastoji od toga da čovek izdavaču plati novac, a ovaj mu objavi knjigu i zalepi vlastiti brend. Što se &#8220;normalne&#8221; produkcije tiče, mislim da je za pretprošlu godinu <em>NIN-ov</em> žiri imao 130 romana u širem izboru, što je ogromna produkcija za jezik kojim govori osam miliona ljudi. No, među njima je veoma malo dobrih, u prošloj godini bi mogao da izdvojim svega pet – šest romana, a za sad se čini da će 2010. godina biti bolja. Na prvo mesto izdvojio bih <strong>Mirjanu Đurđević</strong> s romanom <em>Kaja, Beograd i dobri Amerikanac</em>, zatim <strong>Zvonka Karanovića</strong> s <em>Tri slike pobede</em>, delom koje dovršava trilogiju <em>Dnevnik dezertera</em>, tu su <em>Šaht</em> <strong>Andrije Matića</strong> te <em>Sedam strahova</em> <strong>Selvedina Avdića</strong> koji se istovremeno pojavio u Srbiji i Hrvatskoj u <strong>Algoritmovim</strong> paralelnim izdavačkim kućama. Također, imamo i donekle zanimljivog premda ne baš najboljeg <strong>Predraga Crnkovića</strong> s romanom <em>Uvod u srpsku književnost s jugoslavenskim književnostima</em>, riječ je o autoru koji je za <em>Beograd za pokojnike</em> u Zagrebu dobio <strong>VBZ-ovu</strong> nagradu. Ovu godinu će obilježiti zaista izvanredan roman <strong>Sretena Ugričića</strong> pod naslovom <em>Neznanom junaku</em>, objavljen je i <em>Split</em> <strong>Slavoljuba Stankovića</strong> – roman koji mi se lično ne sviđa mnogo, ali je interesantna, jako dobro tempirana saradnja s Hrvatskom. Istovremeno je izdan u Zagrebu i Beogradu, a prva promocija urađena je u Splitu. Treba ih podržati, mada se meni mnogo više sviđa Slavoljubov prvi roman <em>The Box</em>. Svejedno, vredi pomenuti <em>Split</em>, pa čak i pročitati.&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;">Značajno je da se prošle godine nakon beogradskog <strong>Sajma knjiga</strong> formirala grupa <strong>P-70</strong>, odnosno <strong>Proza na putu</strong> ili, kako ih ja zovem, &#8220;Proza na prutu&#8221;. Riječ je o grupi pet-šest mlađih pisaca koja se ponovno okrenula određenim nacionalnim vrednostima i približila nacionalističkim strujama. Naravno, odmah je izvršena polarizacija – izuzetno agresivno su krenuli na grupu koja je formirana oko <em>Betona</em> i sam <em>Beton</em>, a ja volim da kažem da pripadam toj grupi. Pre svega je reč o ideološkim sukobima, dok je književno u drugom planu. Mnogo džumbusa nastalo je oko predstavljanja Srbije na lajpciškom sajmu. Naime, Srbija je 2011. godine zemlja – gost pa je ova godina iskorištena za promociju. Ministarstvo kulture je finansiralo određene pisce, određene nije te su neki otišli tamo o tuđem trošku i napravili zaista veliki korak u predstavljanju Srbije u svom njenom šarenilu i raznolikosti. No to nije zasluga Ministarstva, nego <strong>Fondacije Heinrich Böll</strong>, zahvaljujući kojoj je uspelo predstaviti <em>Beton</em> i festival <strong>Kikinda short</strong>. Bilo je oko te priče mnogo polemike u novinama i mislim da su ti sukobi nešto šta će obilježiti srpsku književnost u narednom razdoblju. Da citiram urednika <strong>Fabrike knjiga</strong> <strong>Dejana Ilića</strong>, taj sukob odvija se oko odnosa prema devedesetima i odnosa prema ratu. Mislio sam da je to iza nas, međutim, otkad je <strong>Vladimir Kecmanović</strong> objavio knjigu <em>Top</em> je bio vreo mnogo toga se uzburkalo, stvorena je jaka podela na one koji su za i one koji su protiv, osobno sam bio vrlo protiv. To može da se markira kao točka razdora, mada on postoji i pre, no oko toga su se formirali različiti tabori.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: Da li je taj ideološki rascjep u srpskoj književnosti samo logična posljedica raskola u društvu?</strong><strong></strong>
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>V. A.:</strong> Književnost jeste ono što je <strong>Marx</strong> zvao nadgradnja, ali na neki način jest i deo baze. Kulturni modeli uslovljavaju naše ponašanje, a zatim se ponovno reprodukuju. Neminovno je da su podele u književnosti zasnovane na ideološkim i političkim podelama koje postoje u samom društvu te se odslikavaju u politici koju vodi vladajuća stranka i opozicija. Svi pisci na neki su način povezani s određenim centrima moći, uključujući i <em>Beton</em>. Ne treba od toga bežati, svako ko deluje u društvu deluje politički. <strong>Saša Ilić</strong> tako je trenutno predložen od strane <strong>LDP-a</strong> da bude u savetu Sajma knjiga. Mislim da on nije njihov član, ali na neki način jeste povezan – ne za njihovo delovanje kao stranke, ali za ideologiju i program svakako jeste.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: Rekli ste da je to u drugom planu, no postoji li između tih grupa ipak nekakva razlika u poetikama?</strong><strong></strong>
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>V. A.: </strong>Poetička podela nije jasna. Postmodernistički pristup koji je bio karakterističan za srpsku književnost u devedesetima i koji su progurali pisci generacije oko <strong>Svetislava Basare</strong>, <strong>Davida Albaharija</strong> i <strong>Gorana Petrovića</strong> &#8211; znači ljudi koji su se malo ugledali na <strong>Milorada Pavića</strong>, a malo kupili ono šta se dešavalo u svetskoj književnosti – ta poetika je relativno napuštena. Ne potpuno, ali mlađi autori mahom se baziraju na nekoj realističkoj, odnosno mimetičkoj prozi. Tako da nema velikih razlika između pristupa književnosti Saše Ilića, možda najizrazitijeg predstavnika grupe oko <em>Betona</em> i svakako najboljeg romanopisca u toj skupini te grupe P-70 kojoj pripadaju Kecmanović, <strong>Slobodan Vladušić</strong> ili <strong>Dejan Stojiljković</strong>.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: Hrvatski pisci objavljuju dosta svojih knjiga u Srbiji. Da li ih se percipira kao stranu ili kao susjednu književnost te koliko srpska i hrvatska književnost utječu jedna na drugu? Na tribini ste rekli da uočavate mnogo veće napetosti unutar srpske scene nego li između srpskih i hrvatskih pisaca. Nije li to baš zato što jedna drugu percipiraju kao strane? Unutar hrvatske književnosti postoje jasno isprofilirane ličnosti koje drže pozicije između kojih postoji polaritet baš zato što se smatra da te ličnosti pripadaju jednoj zajednici koja vodi neku polemiku, dok sa srpskom književnošću te polemike nema ili je mnogo blaža. S druge strane, iz čitanja eseja Mirka Kovača, čini se da su se srpski i hrvatski pisci tijekom Jugoslavije polarizirali unutar jedne zajednice?</strong>
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>V. A.:</strong> Tada je bilo mnogo jednostavnije, postojalo je jedinstveno tržište pa je bilo normalno da postoji i ta zajednica. Danas se ipak radi o dve različite države, bez obzira šta ja zaista mislim da će se u nekoj perspektivi, za trideset, pedeset ili sto godina na tu književnost gledati kao na jednu. Ona na neki način jeste jedna – povezana je jezikom bez obzira zvali ga srpski, hrvatski ili politički korektno BHSCG, onim što se u staroj Jugoslaviji zvalo hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski, jedan jezik s dijalektološkim, ali ne i jezičkim razlikama. Hrvatski pisci zaista su izuzetno prisutni u Srbiji, možda čak prisutniji no srpski u Hrvatskoj, iako mi se čini da dolazi do nekog izjednačenja. Mnogi ljudi razmišljaju o srpskoj književnosti kao nacionalnoj, s čime se ne slažem, jer smatram da je pojam nacionalne književnosti, posebno gledan na balkanskom tlu, jako uzak i s njim se uopšte ne bi moglo operisati. Ti ljudi jako su frustrirani činjenicom da ne postoji reciprocitet u uzajamnoj prisutnosti pisaca. Lično me to ne dira, mislim da su hrvatski izdavači prosto napravili jedan proboj na srpsko tržište, dok srpski to nisu učinili u Hrvatskoj, ne znam zašto. Ne možete prenebregnuti činjenicu da je <strong>Miljenko Jergović</strong> jedan od najčitanijih pisaca u Beogradu, da su <strong>Mandić</strong>, <strong>Perišić</strong> i <strong>Tomić</strong> izuzetno čitani, kao i <strong>Boris Dežulović</strong> koji je neko vreme živeo u Beogradu. Dosta naslova se preuzima, dakle ne samo ono što rade VBZ, <strong>Profil</strong> ili Algoritam. Na primer, izdavačka kuća <strong>Rende</strong> preuzima hrvatske pisce i kupuje prava te ih objavljuje u vlastitom izdanju. Prisutni su gotovo kao da su iz domaće književnosti, naravno, ipak nisu u tolikoj mjeri prihvaćeni s marketinške i ideološke strane. U svojim kritikama u jednakoj meri pišem o bosanskim, srpskim, hrvatskim i crnogorskim piscima. Unutar tih književnosti postoji toliko polemika, poetičkih bliskosti i sukoba. Pravi sukob u živom smislu vodi se baš na književnom nivou, dok se unutar nacionalne književnosti on odvija na ideološkoj razini. Unutar srpske književnosti jeste veća polarizacija, dok u odnosu s hrvatskom nema ideoloških sukoba, ali ima poetičkih diskusija i rasprava. Na tom nivou bi, što se književnosti tiče, dijalozi zaista i trebalo da se vode.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: Pod pretpostavkom da je zaista tako, koji bi bili razlozi za manju prisutnost srpskih pisaca u Hrvatskoj?</strong>
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>V. A.:</strong> Kvantitativno ne bih mogao to da izrazim, nemam pojma da li je zaista i koliko prisutan recimo <strong>Vladimir Arsenijević</strong>, iako je njegov roman <em>Predator</em> izašao prvo u Zagrebu a tek potom u Beogradu za <strong>Samizdat B92</strong>. Uzeo sam ga za primjer jer je to zaista izvanredan roman, uz to nadnacionalan, nacije kao takve se uopšte ne tiče. Naravno, u nekim tačkama tu ima i Srbije i Hrvatske i Bosne i Kosova, no mogao bi da prođe svugde u svetu i da bude jednako dobro napisan na engleskom, mađarskom ili svahiliju, čita se van nacionalnog ključa i mislim da je Arsenijević to s pravom uradio. Čuo sam od njega da se nije bog zna kako prodavao, no donekle je prisutan, piše za srpske <em>Novosti</em>, član je žirija VBZ-ove nagrade, radi za hrvatsku firmu&#8230; On jeste poseban slučaj, ali recimo Profil je preuzeo Kecmanovićev roman, a sledeći će izaći za beogradski Profil, šta znači da će se automatski naći u Profilovim knjižarama u Zagrebu i drugim gradovima. Također, antologija tekstova iz <em>Betona</em>, naslovljena <em>Antimemorandum-dum</em> također je izašla za beogradski VBZ. Imamo slučaj Crnkovića koji je dobio najveću nagradu za neobjavljeni rukopis na teritoriji bivše Jugoslavije, <strong>Filip David</strong> je u <strong>Frakturi</strong> objavio <em>San o ljubavi i smrti</em>, u istoj kući izašao je izbor iz poezije <strong>Zvonka Karanovića</strong> <em>Tamna magistrala</em>. Mislim da je <strong>Milena Marković</strong> u pregovorima, spomenuli smo Slavoljuba Stankovića, <strong>Naklada Ljevak</strong> upravo treba da objavi knjigu beogradskog pisca <strong>Bože Koprivice</strong>, a Avdić je jednako prisutan u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni. Ne razumem tu frustraciju srpskih književnih mešetara koji zaista jako pate zbog toga što nisu više prisutni u Hrvatskoj. Očigledno ne zadovoljavaju određene tržišne uslove i uslove publike koja u Hrvatskoj postoji i koja traži tu vrstu tekstova. Veze se šire, a dobra knjiga nađe svoj put do čitaoca gde god da je. Razloga za frustracije nema, iako one postoje jer određeni ljudi nisu zadovoljni statusom koji imaju u Hrvatskoj, a misle da recimo Jergović ima previsok status u Srbiji. Ispričavam se svima koji to misle, ali očigledno on zadovoljava potrebe i interese čitalačke publike u Srbiji.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: Jedan od projekata koji su potpomogli dijalog i konstruiranje zajedničkog simboličkog polja su Booksine <em>Kritike</em>, projekt na kojem i vi surađujete. U Hrvatskoj se dosta govori o propasti književne kritike, kakva je situacija u Srbiji kad govorimo o <em>mainstream</em>&nbsp;medijima?</strong>
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>V. A.:</strong> U svim velikim novinama – u <em>Politici</em>, <em>Danasu</em>, <em>Blicu</em>, čak u <em>Večernjim novostima </em>postoje kulturni dodaci odnosno podlisci. U <em>Politici</em> izlazi subotom, u <em>Večernjim</em> sredom, u <em>Blicu</em> književni podlistak izlazi nedeljom, u <em>Vremenu</em> i <em>NIN-u</em> redovno izlaze kritički tekstovi koje pišu <strong>Teofil Pančić</strong>, <strong>Tihomir Brajović</strong> i drugi, tu je Internet portal e-novine za koji ja pišem, zatim novi portal <a target="_blank" href="http://www.malenovine.com/" rel="noopener">malenovine.com</a> te, naravno, <em>Beton</em> u kojem svakog drugog utorka izlaze tekstovi različitog sadržaja, što je relativno često u odnosu na književne i specijalizovane časopise. Dakle, kritike ima, pitanje je kakvog je ona kvaliteta. Ja ne bih da ulazim u to, svako zna šta piše i za koga ili protiv koga radi i radi li to čista srca ili iz određenih interesa. Meni se čini da su zahvaljujući <em>Betonu</em> i određenoj dekonstrukciji književenih mitova i legendi stvari počele da se pomiču i da su kritičari sve više nezavisni. Zaista smatram da <strong>Tijana Spasić</strong>, koja je mene nasledila u <em>Danasu</em>, radi odlične stvari, spomenuo sam Pančića i Brajovića, <strong>Saša Ćirić</strong> piše kritiku za <em>Beton</em>, Booksu, za zagrebačke <em>Novosti</em>, za male novine&#8230; Ima ljudi koji se ozbiljno bave kritikom, naravno, pisci bi hteli da im izlaze gomile recenzija u gomili <em>mainstream</em> medija, no problem je što te gomile <em>mainstream</em> medija nema. Postoji specijalizovana emisija za književnost na državnoj televiziji koja ide samo jednom mesečno, ali i tamo ima sasvim dobrih kritičkih osvrta. Na neki način produkcija se pokriva, ne u potpunosti niti je to moguće. Čak i da pišem isključivo o srbijanskoj književnosti, a pišem isključivo o prozi, ja ne bih mogao da u 52 nedelje popunim sto romana, jednostavno po sili fizike ne bi bilo moguće postići da se svi kritički obrade. Pisci su nezadovoljni s te strane, a kritičari zato jer su potplaćeni ili neplaćeni. No pokrenuo se dijalog, sukobi su zdravi za književnost kakvi god bili, u odnosu na devedesete to svakako podiže nivo.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: A što je sa specijaliziranim književnim časopisima?</strong>
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>V. A.:</strong> Što se tiče časopisa za književnost, problem je šta oni nemaju redovnost izlaženja, osim <em>Polja</em> i <em>Koraka</em> koji izlaze dvomesečno. Sve ostalo je zavisno o državnom finansiranju, koja na rečima pomaže, ugovori se sklapaju, a sredstva se vide tek krajem godine. Situacija je zaista dosta loša i zbog toga ta kritika nema svoju težinu jer ona ne može da prati književnost. Knjiga izađe, prođe i tek onda se sa velikim zakašnjenjem pojavi kritika u nekom časopisu. Nisu ni svi časopisi na istom nivou – <em>Polja</em>, <em>Koraci</em>, <em>Severni bunker</em>, <em>Povelja</em>, <em>Gradina</em> i <em>Ulaznica</em> imaju neki nivo dobrog časopisa. Ima ih još dosta, kao što su <em>Trag</em>, <em>Braničevo</em> te još neki koji nisu na tom visokom nivou. Redakcije su dosta skupljene bez neke formirane kritičke svesti, zbog toga možda nisu toliko kvalitetne. Na kraju krajeva teško je napraviti kvalitetni književni časopis ako se ne okrenete regionu, kao što čine <em>Ulaznica</em> i <em>Polja</em>, jer ne možete skupiti normalan časopis samo od srbijanske književnosti. Može jedan ili dva broja godišnje, no ako uzmete u obzir da pedeset dobrih tekstova otpada na <em>Korake</em>, <em>Gradinu</em>, <em>Severni bunker</em> i <em>Povelju</em>, na kraju ostaje na tome da svako izda po jedan broj. U mnogim časopisima, uključujući <em>Ulaznicu</em>, ima nejednakog nivoa, prosto nema dovoljno kvalitetnih tekstova ukoliko se ne okrenete regionu. S druge strane jako malo para ima pa ljudi nisu spremni da pišu, situacija je dosta slična kao i u Hrvatskoj.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: Zanimljivo je da radite u knjižnici u Zrenjaninu, koja ima vlastitu izdavačku kuću i vlastiti književni časopis. Čini se da je u Srbiji situacija s književnim časopisima prilično disperzna?</strong>
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>V. A.:</strong> Nisam potpuno siguran u tačnost podataka, no mislim da je u svakom gradu većem od trideset hiljada stanovnika postojalo nešto šta se zvalo &#8220;književno prosvetna zajednica&#8221;. Dakle pisac dođe ujutro u komitet, razmota burek i piše. To je priča <strong>Srđana Tešina</strong>, ali je potpuno tačna. U tim zajednicama nicali su književni časopisi, tako je <em>Ulaznica</em> započela davne 1967. godine, tako su i drugi počeli sem nekih koji imaju zaista dugu tradiciju, kao što je <em>Letopis</em> <strong>Matice srpske</strong>. To je razlog da postoji veliki broj časopisa, a vremenom su – u zavisnosti od toga kako je koji grad stajao s novcima te ko je stajao na čelu redakcije, da li je taj neko mogao da izvrši određeni uticaj i prikupi veliki broj kvalitetnih tekstova – ti časopisi izrasli su u nešto kvalitetnije ili manje kvalitetno, pa su se ljudi njima okretali. Kragujevački <em>Koraci</em> postoje veoma dugo, imali su iza sebe jaku potporu grada i biblioteke i uspeli su da održe dosta visoki nivo, <em>Polja</em> također s time da je oko njih bio koncentrisan čitav jedan novosadski kružok pisaca, među njima <strong>Vojislav Despotov</strong>, <strong>Vujica Rešin Tucić</strong>, <strong>Laslo Blašković</strong> stariji i mlađi, <strong>Laslo Vegel</strong>&#8230; <em>Severni bunker</em> imao je tu sreću da ga pokrene Srđan Tešin koji je jedan od osnivača <em><a href="http://www.litkon.org/public/" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">Lit.Kona</a></em>, dakle čovek koji ima odlične veze s regionalnom književnošću i koji ima određeni značaj, pa zbog toga može da napravi dobar časopis, zajedno s odličnom mlađom ekipom ljudi kao što su <strong>Srđan Srdić</strong>, <strong>Mića Vujčić</strong> ili <strong>Marijana Kukić</strong>. Dakle, ljudi su se vratili u provinciju, a tamo su se pojavili neki mlađi glasovi koji uspevaju da guraju te časopise – u Kragujevcu <strong>Mirko Demić</strong>, u Novom Sadu Laslo Blašković, <strong>Alen Bešić</strong> i drugi, u Kikindi Tešin, u Kraljevu <strong>Goran Petrović</strong> – o kojem nemam dobro mišljenje, ali svejedno, čovek radi posao u <em>Povelji</em>. <strong>Branko Kukić</strong> je vodio <em>Gradac</em> u periodu kad je taj časopis bio izuzetno značajan, u Zrenjaninu radimo Mića Vujćić, <strong>Goran Lazičić</strong> i ja&#8230; To bi bili uzroci decentralizacije, ali nije da u Beogradu nema časopisa. Recimo, <em>Beogradski književni časopis</em>, koji je ostatak <em>Književne reči</em> iz devedesetih, isto je značajan časopis. Tu je i <em>Think Thank</em> iz Leskovca koji ima i svoj književni festival <strong>Think Thank Town</strong>. Došlo je do nekog razumevanja, bez obzira koliko su mala sredstva. Ove godine Ministarstvo kulture uspelo je da nekako bratski podeli kolač tako da su svi dobili ponešto. S druge strane bogati gradovi mogu da potpomažu časopise.
  </p>
<p style="text-align: justify;">&nbsp;
  </p>
<p style="text-align: justify;"><strong>KP: Na koji način preživljavaju male izdavačke kuće kao što je vaša Gradska narodna biblioteka <em>Žarko Zrenjanin</em>?</strong>
  </p>
</p>
<div style="text-align: justify;"><strong>V. A.:</strong> Mali izdavači koji se ne nalaze u Beogradu su poslednjih nekoliko godina u dosta kritičnoj situaciji, koliko vidim slično je i u Hrvatskoj. Stvari su vrlo crne, stvari uvek u magičnom krugu izdavač – distributer – knjižar na nekoj karici pucaju, nema novca i svi su svima dužni. Državna potpora za male izdavače, pogotovo za državne kao što smo mi, ove godine je izostala. Ne znam što će biti s našom izdavačkom produkcijom, ona će morati da se svede na minimum. Lično verujem da će se produkcije kao što je naša polako ali sigurno gasiti. S jedne strane to je u redu, odlučili smo da postavimo stvari tržišno, no tržište u Srbiji uopšte ne postoji. S druge strane nije u redu zato što se neće izdavati knjige koje nisu profitabilne.&nbsp;</div>
<div style="text-align: justify;"></div>
</p>
</div>
<div style="text-align: justify;">
  
</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Tko živ, tko mrtav</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/tko-ziv-tko-mrtav/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ante Jerić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 04 May 2010 14:53:04 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[Adorno]]></category>
		<category><![CDATA[apartheid]]></category>
		<category><![CDATA[budućnost]]></category>
		<category><![CDATA[demokracija]]></category>
		<category><![CDATA[ekologija]]></category>
		<category><![CDATA[ekonomija]]></category>
		<category><![CDATA[Europska unija]]></category>
		<category><![CDATA[Fukuyama]]></category>
		<category><![CDATA[genetski materijal]]></category>
		<category><![CDATA[ideologija]]></category>
		<category><![CDATA[intelektualna ljevica]]></category>
		<category><![CDATA[intelektualno vlasništvo]]></category>
		<category><![CDATA[izrabljivački kapitalizam]]></category>
		<category><![CDATA[Jameson]]></category>
		<category><![CDATA[jezik]]></category>
		<category><![CDATA[jugonostalgičar.kritika]]></category>
		<category><![CDATA[jugoslovenski samoupravni socijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[kapitalistička privreda]]></category>
		<category><![CDATA[kapitalizam]]></category>
		<category><![CDATA[kino europa]]></category>
		<category><![CDATA[komunikacija]]></category>
		<category><![CDATA[komunizam]]></category>
		<category><![CDATA[konferencija]]></category>
		<category><![CDATA[konfrontacija]]></category>
		<category><![CDATA[Lehman Brothers]]></category>
		<category><![CDATA[ljevičar]]></category>
		<category><![CDATA[Marx]]></category>
		<category><![CDATA[nacionalizam]]></category>
		<category><![CDATA[nacionalna država]]></category>
		<category><![CDATA[neodrživost]]></category>
		<category><![CDATA[neoliberalni kapitalistički sustav]]></category>
		<category><![CDATA[predavanje]]></category>
		<category><![CDATA[priroda]]></category>
		<category><![CDATA[radnička klasa]]></category>
		<category><![CDATA[slavoj žižek]]></category>
		<category><![CDATA[socijalistička revolucija]]></category>
		<category><![CDATA[socijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[subversive film festival]]></category>
		<category><![CDATA[svjetska ekonomska kriza]]></category>
		<category><![CDATA[tržište]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=tko-ziv-tko-mrtav</guid>

					<description><![CDATA[Slavoj Žižek je u ponedjeljak, 3. svibnja održao prvo u nizu predavanja konferencije koja prati ovogodišnji <i>Subversive film festival</i>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div>
<p style="text-align: justify;"><strong>Slavoj Žižek</strong> pokušao je pred dubkom ispunjenim kinom Europa objasniti &#8220;zašto bismo trebali napustiti svaki oblik nostalgije za jugoslavenskim samoupravnim socijalizmom&#8221;. Ali, zapravo i nije. Legitimaciju prethodnoj formulaciji daje samo novinarska konvencija da se unutar komentara o predavanju spomene naziv predavanja. Niti se Žižek ograničio na temu svog izlaganja, niti je itko to od njega očekivao. Pa što se tu zapravo zbilo?</p>
<p style="text-align: justify;">Žižek je govorio &#8211; koliko god to prostodušno zvučalo &#8211; o komunizmu. Parafrazirao je Adorna jasno govoreći da si umjesto očitog pitanja &#8220;Je li ideja komunizma još uvijek pertinentna i može li nam poslužiti kao analitičko oruđe i politička praksa u sadašnjoj situaciji?&#8221;, moramo postaviti drugo pitanje: &#8220;Kako naša sadašnja situacija izgleda iz perspektive komunističke ideje?&#8221;. Takva dijalektika novoga i staroga je, smatra on, bolji način za otkrivanje što je novo unutar postojećeg stanja od stalnog izmišljanja termina za pojave koji zatim ulaze u cirkulaciju na akademskom tržištu poznog kapitalizma.</p>
</div>
<div style="text-align: justify;">Komunizam dvadesetog stoljeća je, prema omiljenom gostu <em><a title="" href="http://www.subversivefilmfestival.com" target="_blank" rel="noopener">Subversive Film Festivala</a></em>, prošlost. Unatoč svojim slavnim autentičnim momentima pokazao se kao politički promašen projekt. Je li to bilo zbog bitke za naoružanje između kapitalističke i komunističke privrede koju je potonja izgubila ili možda zbog komunističkih oligarhija koje nisu završile reforme započete s revolucijom ili nekog sasvim trećeg razloga ostalo je nejasno. Žižek o tome ništa nije rekao. Ali, dobro. Na stranu problematičnost aksioma da je komunizam dvadesetog stoljeća promašen projekt. U našem kontekstu to bi značilo da danas moramo jednom zauvijek prekinuti s nostalgijom za samoupravnim socijalizmom jer ona onemogućuje kritičku konfrontaciju s njim. Žižek, opet ne ulazeći u detalje, smatra da se samoupravni socijalizam kao ekonomski sistem urušio zbog vlastite neodrživost. Posljedica toga je, zapravo, obrat teze koja je popularna kod mnogih jugonostalgičara. Nisu nacionalizmi jugoslavenskih naroda uzrokovali raspad socijalizma, nego je raspad socijalizma uzrokovao nacionalizme jugoslavenskih naroda.</div>
<div style="text-align: justify;"></div>
<div style="text-align: justify;">Prijelaz na kapitalističku privredu unutar istočnog bloka za Žižeka predstavlja ishodišnu točku sadašnjosti. U tom trenutku pobornici neoliberalnog kapitalističkog sustava imali su razloga za likovanje. Moglo se povjerovati da je povijest došla svom kraju, da su zapadne kapitalističke demokracije unatoč svim svojim nedostacima najbolji oblik ekonomsko-političkih sustava i da nas, na kraju krajeva, sve skupa čeka svijetla budućnost. Svjetska ekonomska kriza, termin koji se ustalio nakon propasti <strong>Lehman Brothersa</strong>, još uvijek traje. Sve što je uslijedilo u zadnje dvije godine primoralo je Žižeka da se jasnije pozicionira unutar suvremene intelektualne ljevice. To se, bilo je jasno iz njegova izlaganja, očituje putem odnosa prema dvama fenomenima ograničenim ovaj put na europske okvire: nacionalnoj državi i socijalističkoj revoluciji. Između nacionalnih država i Europske unije preferira Uniju. Iako se možda i slaže s Jamesonom da međunarodna agencija kapitala ipak obavezuje na poštivanje određenih civilizacijskih uzusa ili, drugim riječima, usporava rast nacionalizama koji u državnim okvirima niču na tlu ekonomske krize. Socijalistička revolucija za Žižeka nije nešto što nas čeka iza ugla. On se izričito protivi ljevičarima koji Marxa čitaju kao proročanstvo pa očekuju da će se izrabljivački kapitalizam urušiti zbog unutrašnjih proturječnosti nakon čega će uslijediti revolucija koja će uspostaviti socijalizam pa, u dogledno vrijeme, komunizam. To je iluzija koju trebamo ostaviti u dvadesetom stoljeću. Kriza je nešto što uzdrmava politički poredak i kao takva može ga ili dokinuti ili osnažiti. Ako tri fragmenata &#8220;radničke klase&#8221; (koju na početku 21. stoljeća čine intelektualni radnici, manualni radnici i izopćenici svake vrste) ne artikuliraju nekakvu verziju zajedničke ideologije te počnu djelovati u skladu s njom, izgledniji je ovaj drugi scenarij u kojem bi očvršćavanju kapitalizma mogle pomoći baš neke socijalističke metode. Uostalom, to je zorno pokazala i intervencija države u američku ekonomiju baš nedavno.</div>
<div style="text-align: justify;"></div>
<div style="text-align: justify;">U završnom i najzanimljivijem dijelu izlaganja Žižek je objasnio zašto komunizmu moramo dati novu šansu. Kapitalizam dosljedno ide ka privatizaciji i eksploataciji onog što je zajedničko ljudskom rodu kao cjelini, što bi moglo dovesti do nesagledivih katastrofa. Žižek tu navodi zajedničku kulturnu, prirodnu i urođenu bazu ljudskog roda. S kulturnom bazom su povezani problemi intelektualnog vlasništva koja se redom temelje na jeziku koji je komunikacijski sustav svojstven ljudskoj vrsti kao cjelini i po definiciji ne može biti privatan. S prirodnom bazom su povezani ekološki problemi na razini planeta čije rješavanje onemogućuju zasebne kapitalističke privrede. S urođenom bazom su povezani problemi inženjerske manipulacije genetskim materijalom koja prijeti mijenjanju ljudske prirode. Svi ovi slučajevi, unutar kapitalizma, vode prema dosad neviđenim oblicima <em>apartheida</em>. Na ovom se mjestu Žižek približio <strong>Fukuyami</strong> koji je o tome opsežno pisao u <em>Kraju čovjeka i našoj poslijeljudskoj budućnosti</em>. Probleme budućnosti znamo, a budućnost problema ne znamo. Hoćemo li ih rješavati unutar kapitalizma ili komunizma ostaje jednako neizvjesno. I to je bilo to od Žižeka.</div>
<p>Nakon pitanja iz publike uslijedio je gromoglasni aplauz. Bilo je zanimljivo gledati prve redove iz kojih su se polako dizale glave kojima je kosa ili sijeda, ili u povlačenju, ili je uopće nema. Za četrdeset kuna po glavi Žižek im je zapravo prepričao svoju novu knjigu. Dva dana kasnije, u srijedu, učinit će to besplatno. Detalj je to zbog kojeg je festival barem donekle opravdao svoje ime.</p>
<div>
<p style="text-align: justify;">
</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
