Galerie-Librairie l’Ollave umjetnička je udruga koju je pjesnik, fotograf i likovni kritičar Jean de Breyne osnovao 1974. godine u Lyonu. Zamišljena je kao galerijski prostor i specijalizirana knjižara, ali 1999. seli u Provansu, a osnovna joj djelatnost postaje izdavaštvo. De Breyne već dugi niz godina prati hrvatsku umjetnost i poeziju, a 2011. godine pokreće biblioteku hrvatskih pjesnika Domaine croate / Poésie u želji da francuskim čitateljima približi živo i heterogeno hrvatsko pjesničko stvaralaštvo. Namjera mu je sustavno pratiti hrvatsku pjesničku produkciju i godišnje objaviti dva naslova – izbor pjesama nekog od klasika 20. stoljeća te zbirku ili izbor suvremenog pjesnika. Uz Jeana de Breynea biblioteku Domaine croate/poésie uređuju Martina Kramer, Brankica Radić i Vanda Mikšić, koje su ujedno i prevoditeljice svih dosad objavljenih knjiga, osim zbirke Dobriše Cesarića koju je prevela Ingrid Šafranek. Dosad je prevedeno 13 naslova, a u pripremi su knjige pjesama Nikole Šopa i Anke Žagar.

U razgovoru će sudjelovati Jean de Breyne, Martina Kramer i Vanda Mikšić.

Voditelji programa su Branko Čegec i Miroslav Mićanović.

U jeku kulturološki prijelomne 1968. godine, prakse hrvatskog pjesništva nadovezuju se na iskustvo povijesnih avangardi i prihvaćaju njen antimimetizam i grafičko-fonetski eksperiment. Pozivajući se na poststrukturalističke teoretičare poput Rolanda Barthesa, Jacquesa Lacana, Julije Kristeve i Jacquesa Derride, pjesnici i kritičari okupljeni oko časopisa OFF, posebice Branko Maleš, krajem 1970-ih godina inzistiraju na dovođenju eksperimenta započetog Severovim “iskorištavanjem tvarnosti jezika” na novu razinu. U ovoj atmosferi, Anka Žagar upravo u časopisu OFF objavljuje svoje prve pjesme. 

Danas je iza nje desetak zbirki poezije, od kojih je Stvarnice, nemirna površina – ne računajući pritom knjigu Crta je moja prva noć u izboru Zvonimira Mrkonjića iz 2012. i Songiforme u izboru i francuskom prijevodu Martine Kramer iz 2013. – izašla 2009. godine. 

“Govoriti o jezičnosti hrvatskoga pjesništva osamdesetih godina jedva da je još tautologija. Kad je riječ o nekom pjesniku iz toga vremena, tu tautologiju, međutim, kritika mora dekonstruirati da bi došla do osnovnoga pjesničkog teksta i djelotvornosti jezika u njemu. To svakako vrijedi za Anku Žagar, u koje je iskustvo jezika totalno i primjerno u njezinoj pobuni protiv slovničkog pravogovora, kao i po otklanjanju svake književne regulative”, piše Mrkonjić o njenoj novoj zbirci Pjevaju razlike tihotapke.

Anka Žagar pjesnikinja je neočekivanog. Na razini teksta, kroz čitav svoj opus, Žagar konstantno pronalazi nove načine da granice i unutarnje zakonitosti svog poetskog svijeta savije nekom osobitom gramatikom. Opirući se jezičnim konvencijama, autopoetiziranjem vlastitog pisma i pisanja, metajezičnim signalima već desetljećima stvara autentičan komunikacijski univerzum. Svaka njezina nova knjiga kulturni je događaj vrijedan pažnje. 

S britanskim pjesnikom i umjetnikom Stevenom J Fowlerom razgovarao je Damir Šodan koji je i preveo pjesme iz njegove zbirke Recepti, sa srpskom pjesnikinjom Tanjom Kragujević razgovarala je Darija Žilić, pjesme izraelske feminističke pjesnikinje Anat Zecharije preveo je Miloš Đurđević, a o novoobjavljenom romanu Alikvot Jasne Horvat piše Ivana Buljubašić.

Također, novim su se radovima predstavili i već afirmirana domaća autorica Dorta Jagić, beogradska autorica i dramaturginja Mirjana Ojdanić, turski pjesnik Tozan Alkan te mlada splitska pjesnikinja Petra Rosandić i zadarski multimedijalni umjetnik i pjesnik Roberto Vodanović koji nastupa pod imenom Čopor.

Časopis za knjigu Tema iz 2010, 2011, 2012. i 2013. godine sada možete čitati online i to besplatno na ovom linku ISSUU sustava. 

M.M. / CZK

Pitanje Martine Kramer, autorice projekta, postalo je cijelom timu sudionika i organizatora prvenstveno stručnim i znanstvenim izazovom. Pristankom na sudjelovanje u ovome projektu svjetski poznati umjetnici i znanstvenici projiciraju stečeno znanje i predodžbe u konkretan galerijski prostor na drugome katu bivšeg jezuitskog samostana na Gornjemu gradu. Time ga uistinu preobražavaju i oblikuju novim viđenjima i promišljanjima nevidljivih struktura: svjetla, zvuka, tvari, tijela i valova. Instalacije in situ izvest će umjetnici iz Francuske, Finske i Hrvatske, koji su na razne načine povezani sa međunaraodnom umjetničkom scenom ovih područja istraživanja. Među njima su Marine Antony,  koja živi u Poitiersu, Ivana Franke, koja živi u Berlinu, a zastupala je Hrvatsku na Bijenalu u Veneciji 2007. godine, Pierre Gallais, umjetnik i matematičar koji  živi u Lyonu, Tommi Grönlund i Petteri Nisunen, koji su zastupali Finsku na Bijenalu u Veneciji 2001., a žive u Helsinkiju, Elias Crespin, venecuelanski umjetnik rođen u Caracasu koji živi u Parizu, Martina Kramer, koja živi u Rustrelu, a izlagala je u sklopu hrvatske selekcije na Bijenalu u Veneciji 1995. godine, Isabelle Sordage, koja živi u Nici, a osnivačica je i direktorica umjetničke rezidencije Atelier expérimental u Clansu, Mirjana Vodopija, koja živi u Zagrebu i prodekanica je za nastavu na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.

Među znanstvenicima valja istaknuti Etienne Ghysa, matematičara iz Lyona, Jean-Marca Lévy-Leblonda, eminentnog fizičara i esejista iz Nice, te Danka Bosanca i Davora Horvatića, fizičare iz Zagreba. Lévy-Leblond će održati predavanja Predstavljanja prostora i vremena u suvremenoj fizici 15. travnja u 17 sati u Institutu Ruđer Bošković te Umjetnost i znanost danas 17. travnja u 17 sati u Tehničkom muzeju

Poslije izložbe u Zagrebu, koju će pratiti niz predavanja i susreta sa znanstvenicima i umjetnicima u suradnji s ustanovama kao što su Tehnički muzej, Institut Ruđer Bošković i Akademija likovnih umjetnosti, projekt se nastavlja u Fondaciji Vasarely u Aix-en-Provenceu, u Francuskoj, u jesen 2014.