<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>martin kirš &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/martin_kirs/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Fri, 06 Jan 2012 23:00:00 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>martin kirš &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Akcija!</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/projekti/world_of_art/hr/akcija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Antonija Letinić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 06 Jan 2012 23:00:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Hr]]></category>
		<category><![CDATA[bečki akcionisti]]></category>
		<category><![CDATA[gunter brus]]></category>
		<category><![CDATA[hermann nitsch]]></category>
		<category><![CDATA[jackson pollock]]></category>
		<category><![CDATA[martin kirš]]></category>
		<category><![CDATA[mocak]]></category>
		<category><![CDATA[otto mhuel]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=akcija</guid>

					<description><![CDATA[Gađenje koje radovi Bečkih akcionista uzrokuju poticaj je na promišljanje granica vlastite uvjetovanosti, kako one tjelesne tako i kulturološke.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Martin Kirš</p>
<p class="p1"><span style="line-height: 20px;">Od početka studenog <a href="http://mocak.com.pl/">Muzej suvremene umjetnosti u Krakowu</a> (MOCAK) domaćin je izložbe&nbsp;</span><em>Viennese Actionism: The Opposite Pole of Society</em><span style="line-height: 20px;">&nbsp;koja prikazuje glavne radove neformalne umjetničke skupine Bečkih akcionista nastale tijekom 1960-tih.&nbsp;</span>Svi izloženi radovi dio su zbirke muzeja Essl u Austriji na posudbi u MOCAK-u do zatvaranja izložbe 29. siječnja. Kustosu izložbe <strong>Stanislawu Rukszi</strong> konceptualna nit vodilja bila je misao akcionista<strong> Otta Muehla</strong> kako u svojim radovima &#8220;kreće od umjetničkih premisa, ali sve manje i manje vidi svijet u pogledu umjetnosti&#8221; pa stoga svoju umjetnost više vidi kao vrstu suprotnog pola društva. Izloženi radovi su privatni ili javno izvođeni performansi dokumentirani na fotografijama, slike, crteži i jedan video akcijskog slikarstva. To je ujedno i prva velika izložba Bečkog akcionizma u Poljskoj.</p>
<p class="p2">Iako ponajviše zapamćeni po vulgarnim i dekadentnim performansima, akcionisti su se početkom &#8217;60-tih bavili pretežito slikarstvom, pod utjecajem <strong>Jacksona Pollocka</strong> i tašizma. Kao mladi slikar, Otto Muehl stavlja u prvi plan manifestiranu energiju prilikom slikanja, za razliku od finalnog estetiziranog umjetničkog djela, što ga dovodi do prve destrukcije slikarskog platna kuhinjskim nožem. Nedugo zatim, Muehl i <strong>Hermann Nitsch</strong> u jednom bečkom podrumu organiziraju <em>Festival psiho-fizičkog naturalizma</em>, performans u kojem se prvi put pojavljuje ritualno žrtvovanje janjeta, zaštitni znak kasnijih Nitschevih radova. Obiješen o kuku na zidu, životinjski leš je polijevan sviježom krvlju dok za to vrijeme Nitsch leži u krevetu okružen janjećom utrobom. Policija prekida performans, a Nitsch i Muehl provode 14 dana u pritvoru. Već u ranoj stvaralačkoj fazi nazire se radikalno antikonvencionalan i antidruštveni element kao zajednički stilistički nazivnik Bečkog akcionizma, unatoč razlikama između umjetnika u stvarima poput medija izričaja, javnoj dostupnosti akcije i broju sudionika.&nbsp;</p>
<p class="p2">Sredinom &#8217;60-tih akcionistima se, na nagovor Muehla, priključuje <strong>Günter Brus</strong> s radom <em>Ana </em>u kojem kombinira akcijsko slikarstvo i body art. Serijom performansa <em>Selbstverstümmelung </em>(samosakaćenje) Brus, premazan bijelom smjesom i okružen škarama, žiletima, noževima, čavlima i pribadačama, istražuje granice tjelesne reakcije pri naznakama nanošenja boli. Facijalnim grimasama i nijemim usklikom Brus iskazuje instinktivne reakcije vlastitog tijela na postepeno nanošenje boli. Koristeći tijelo kao izražajni medij, Brus se u tom pogledu razlikuje od Muehla i Nitscha čiji je fokus primarno na istraživanju rituala, njegovom kulturološkom značenju i funkciji u psihosomatskom pročišćenju, bilo kroz ulogu žrtvovanja ili samom učešću u ritualu.&nbsp;</p>
<p class="p2">Slavljenje čovjeka i dosljedno provođenje hedonističkih principa življenja tema su cijeloživotnog projekta Hermanna Nitscha <em>Das Orgien Mysterien Theater. </em>Počevši rad na projektu još 1957, svaki Nitschev rad od tada stepenica je bliže cilju koji kulminira 1998. na šestodnevnom festivalu u njegovom dvorcu Prinzendorf. Festival je uključivao više od stotinu glazbenika, ratni tenk, desetke kamiona punih rajčicama, hektolitre životinjske krvi i nekolicinu janjećih leševa u funkciji ritualnih žrtava i, naravno, Nitscha kao nadzornika cijele parade. Prema Nitschevoj zamisli, festival je trebao osloboditi čovjeka svih društvenih i kulturnih barijera koje priječe eksploziju potisnute kreativne energije u čovjeku. Isplanirani ritual putem grotesknih procesa gaženja rajčica i polijevanja krvlju dovodi do katarze i aktiviranja svih pet osjetila do tjelesnog i duhovnog klimaksa.&nbsp;</p>
<p class="p2">Koketirajući blisko s rajhovskom psihoanalizom, Nitschev šestodnevni festival vrlo dobro naznačuje idejnu nit akcionističkog propitivanja ukorjenjenih društvenih i kulturnih rituala i njihove normativne zasnovanosti. Ono što akcionisti naglašuju je ljaga, krv, sakaćenje, prostakluk u nemaskiranom i nefingiranom obliku kao grozota koju je svako pristojno društvo moralo suzbiti kako bi se etički uredilo. Kroz svakodnevne rituale etički red je uspostavljen, a prljavština isključena. Društvena normativnost je zajamčena jednom kada je općeprihvaćeno ono što se može podvesti pod odvratnim i polučiti jednako zgražanje kod svih članova društva. Povijesni kontekst poslijeratnog perioda dodatno zaoštrava pitanje o granicama ljudske destruktivnosti. Upravo su to neka od pitanja koja akcionisti žele aktualizirati ukazujući na krv i ljagu, naglašavajući ih.&nbsp;</p>
<p class="p2">Osjećaj zabezeknutosti i zgražanja nad radovima Bečkih akcionista je očekivan. Bila to Muehlova koprofilija u <em>Scheisskerlu, </em>Brusovo rezanje žiletima po vlastitom tijelu u <em>Zereissprobeu</em> ili Nitschovo masakriranje janjeta. Gađenje koje ti radovi uzrokuju poticaj je na promišljanje granica vlastite uvjetovanosti, tjelesne i kulturološke. Ne radi se toliko o subverzivnosti i transgresiji društveno-etičkog poretka, traženju alternativa ili utopističkom snatrenju o pravednijem društvu, već o ukazivanju na krajnosti ističući ih.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>You won&#8217;t make a (nation) state with us</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/projekti/world_of_art/hr/you-won-t-make-nation-state-us/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[admin]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 08 Jun 2011 12:47:02 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Hr]]></category>
		<category><![CDATA[Beč]]></category>
		<category><![CDATA[kunstraum niederoesterreich]]></category>
		<category><![CDATA[martin kirš]]></category>
		<category><![CDATA[studijsko putovanje]]></category>
		<category><![CDATA[world of art]]></category>
		<category><![CDATA[you won't make a nation state with us]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=you-won-t-make-nation-state-us</guid>

					<description><![CDATA[<p>U sklopu studijskog putovanja u Beč, posjetili smo izložbu pod naslovom <em>You won't make a (nation) state with us</em> posvećenu pitanju imigracije.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Martin Kirš</p>
<p align="justify">Galerija <em>Kunstraum Niederösterreich</em> službeni je izložbeni prostor austrijske pokrajine Donje Austrije (glavni grad: St Poelten) s povoljnom lokacijom u užem centru Beča na adresi Herrengasse 13. Galerija je otvorena 2005. godine u prizemlju <em>Palaisa Niederösterreicha</em>, zgrade koja je nekoć bila filijala političkih reprezentanata pokrajine Donje Austrije. Pod vodstvom <strong>Christiane Krejs</strong>, galerija <em>Kunstraum Niederösterreich</em> pruža mladim umjetnicima mogućnost izlaganja njihovih radova bez komercijalnih ili sponzorskih pritisaka i interferencija na umjetničku autonomiju. Fokusirajući se primarno na tematske grupne izložbe vezane uz inovativne tendencije u suvremenoj umjetnosti, vodstvo galerije nastoji kombinirati izložbene radove s projektima iz polja arhitekture, dizajna, književnosti, filma i mode. Raznoliki popratni sadržaji poput panel-diskusija, simpozija, predavanja i filmskih projekcija te suradnja s inozemnim galerijama i kustosima iz Kine, Rumunjske, Češke i Nizozemske, daju galerijskom programu multidisciplinarnu notu i internacionalnu pluriperspektivnost.</p>
<div align="justify">&nbsp;</div>
<p align="justify">Izložba naziva <em>You won&#8217;t make a (nation) state with us</em>, održana od 1. listopada do 11. prosinca prošle godine, kustoskog dua <strong>Ursule Marie Probst</strong> i <strong>Waltera Seidla</strong> bavi se temom migracije i pravima imigranata u Austriji. Kao polazišnu točku kustosi su izabrali rad Anne Jermolaewe, austrijske umjetnice rodom iz St.Petersburga koja je 1989. godine emigrirala u Beč zbog političkog progona iz rodnog grada povodom osnivanja opozicijske stranke u tadašnjem SSSR-u. Uslijed vlastitih refleksija o imigraciji i svim pripadnim problemima i neugodnostima useljavanja u drugu državu, Anna je zajedno sa svojim studenticama osmislila projekt koji bi temi migracije pristupio s kritičko-intelektualnog i emotivno-osobnog rakursa. Mjesto radnje bio je austrijski gradić Traiskirchen, udaljen dvadesetak kilometara od Beča, u kojem se nalazi kamp za izbjeglice, ilegalne imigrante i azilante. Kroz razgovore sa stanovnicima skloništa, umjetnice su željele ispitati društvene, ekonomske i političke uvjete života te ih postaviti u odnos naspram većinske populacije Austrije. Nadovezavši se na taj projekt, kustosi su željeli problematizirati status imigranata u austrijskom društvu, političko-pravne restrikcije koje ih sputavaju, mehanizme društvenog isključivanja te aktualno pitanje multikulturalizma u zapadnoeuropskim demokracijama i tolerancije prema sugrađanima različite narodnosti, vjere i rase. Većina umjetnika čiji radovi su izloženi i sami su imigranti te su njihovi vlastiti doživljaji u velikoj mjeri utjecali na autentičnost radova.</p>
<div align="justify">&nbsp;</div>
<p align="justify">Koncepti multi-, inter- i transkulturalizma bili su i ostaju udomaćenom terminologijom teoretiziranja kulture, no njihova je praktična povijesno-društvena provedba umnogome ostala zakinuta, bilo zbog političkih i ideoloških zaslijepljenosti ili marginalizacije svake dobre volje za provođenjem tih koncepata. Kustosi smatraju da realpolitičke programske konzekvence ne daju previše mogućnosti za emancipaciju manjina, već se modusi jedne takve emancipacije i društvenog angažmana moraju tražiti u samoorganizaciji koja skreće s puta realpolitičkog kompromisa i utopistički zathjeva pravedniju politiku, bez rasne i etničke segregacije. Kao što i naslov izložbe emfatično proklamira, nacija-država takvu možebitnu &#8220;politiku&#8221; nije u stanju ostvariti, stoga autori slogana, <strong>Petja Dimitrova</strong> i <strong>Can Gülcü</strong>, kritiziraju njezinu rasnu i etničku partikularizaciju. Labavi multikulturalizam više nije od pomoći, deklarativno priznavanje kulturnih razlika nije rezultiralo punopravnom integracijom i poboljšenjem dijaloga s etničkim manjinama, zato kustosi žele istaknuti da &#8220;u većini slučajeva život migranata nije nužno i kontrahegemonijska mogućnost propitivanja produkcije znanja.&#8221; Kako omogućiti azilantima i izbjeglicama da se njihovi zahtjevi za temeljnim ljudskim pravima čuju? Na koji način artikulirati škakljiva pitanja međukulturalnih interakcija onkraj političkih parola i izlizanih predizbornih floskula? To su neka od pitanja koja kustosi i umjetnici postavljaju, ostajući pritom u domeni umjetničke prakse i mogućnosti participacije unutar nje.</p>
<div align="justify">&nbsp;</div>
<p align="justify">Video uradak <strong>Marine Gržinić</strong> i <strong>Aine Šmid</strong> <em>Naked Freedom</em> prezentira mogućnosti promišljanja zajednice i društveno-političkog angažmana unutar njih. Montirane su tri različite lokacije na kojima se na različite performativne, aktivističke i konceptualne načine problematizira kontrakapitalistička akcija. U Ljubljani jedna glumica i sedmero mladih aktivista, pjesnika i glazbenika diskutiraju o utjecaju umjetnosti na politiku, kapitalizam, kolonijalizam i obrazovanje. U Beogradu umjetnik i performer <strong>Siniša Ilić</strong> dekonstruira nasilje povezujući odvojene dijelove kulture i umjetnosti. Na američkom sveučilištu Duke, autorica projekta Marina Gržinić i ganski teoretičar <strong>Kwame Nimako</strong> raspravljaju o Europskoj uniji i globalizmu.</p>
<div align="justify">&nbsp;</div>
<p align="justify">Rad Can Gülcüa, <em>Handapparat Migration</em> sastoji se od zbirke tekstova, medijskih reportaža, studija te dokumenata koji s jedne strane svjedoče o povijesti migranata, rasizmu i diskriminaciji nad njima, dok s druge strane demostriraju odriješitost i emancipaciju doseljenika, mobilizacijski potencijal odupiranju i suprotstavljanju nesreći. Rad ne fungira samo kao akumulacija administrativne papirologije u svrhu izložbenog objekta, već kao polazište za kritičko suočavanje s tematikom migracija i političkom, ekonomskom i ideološkom kontekstualizacijom institucija moći u povijesti.</p>
<div align="justify">&nbsp;</div>
<p align="justify">Video-performans <strong>Ane Hoffner</strong> <em>I’m too sad to tell you, Bosnian Girl!</em> razotkriva svu podvojenost između civilizirane, građanske ličnosti i one surove, beskrupulozne i instiktivne ličnosti koja se neprimjetno taloži iza kulisa, čekajući jedan sićušni trzaj da bljesne. Mirna ispovijest jedne imigrantice odjednom se pretvara u frustrirani i razjareni bunt protiv života, prislonivši si pištolj uz sljepoočnicu čini se kako je jedini izlaz razočarane imigrantice prijetnja vlastitom smrću. Performans prikazuje ispreplitanje dviju oprečnih ljudskih osobina, uljuđenosti i frustracije, istovremeno u jednom tijelu prilikom tjeskobne socijalne konstrukcije subjekta.</p>
<div align="justify">&nbsp;</div>
<p align="justify"><em>Boulevard-Presse</em> <strong>Hansela Satoa</strong> travestija je i ironizacija dnevnih novina i časopisa, posebice kulturnih stereotipa koji redovito cirkuliraju medijskom periodikom. Reprezentacija etničkih manjina i imigranata u austrijskim novinama naveliko je asocirana s kriminalnom i nasiljem, a konotacijski usmjerena ka ksenofobiji. Projekt s jedne strane ismijava besplatne dnevne novine malog formata koje su danas postale temelj informiranja, a s druge strane negativnu reprezentaciju etničkih i rasnih manjina, prikazavši ih u ovom izdanju isključivo u pozitivnom, čak i prepotenciranom ruhu kako bi se medijska pristranost još više istaknula.</p>
<div align="justify">U lagodnom obilasku izložbe, galerijom svakih par minuta odjekuje jezoviti glas pozivajući na jelo: <a href="http://www.jermolaewa.com/works/essenessen.html" target="_blank" rel="noopener"><em>Essen! Essen! Jamjam! Jamjam!</em></a> Rad je to <strong>Anne Jermolaewe</strong> koji reproducira poziv glavnog kuhara kampa Traiskirchen izbjeglicama da je vrijeme za objed. Koliko god glas bio zastrašujući ili čak iritirajući, veoma jasno ilustirira cjelokupnu pozadinu procesa asimilacije i integracije imigranata u tuđinsku kulturu, procesa punog podozrivosti i submisivnosti, i teškog puta k političkoj jednakosti. Parafrazirajući <strong>Saida</strong> na jednom mjestu, Okcident je prečesto poistovjećivao orijentalce s neobuzdanim libidinalnim željama, njihova životinjska instinktivnost onemogućavala im je da misle trezveno i racionalno te bi svaka pomisao na revoluciju bila dosljedna kao i devino dizanje s tla. Stoga i kuharov poziv na jelo vulgarno denuncira bilo kakvu duhovno-intelektualnu potrebu stanovnika izbjegličkog kampa Traiskirchen, svodeći sve njihove potrebe na jednu &#8211; onu za punim trbuhom.</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Poplavljeno selo</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/projekti/world_of_art/hr/poplavljeno-selo/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[admin]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 08 Jun 2011 10:27:32 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Hr]]></category>
		<category><![CDATA[lala raščić]]></category>
		<category><![CDATA[martin kirš]]></category>
		<category><![CDATA[Pogon Jedinstvo]]></category>
		<category><![CDATA[Prokleta brana]]></category>
		<category><![CDATA[world of art]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=poplavljeno-selo</guid>

					<description><![CDATA[<p>Šumovi agresivnog bujanja i vodenog slijeva, zvuk nezadrživog nasrtaja vodene mase nad sveukupunom prirodom oko sebe preplavili su i poplavili ustajali i isušeni močvarni prostor Jedinstv]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Martin Kirš</p>
<p align="justify">Izložba <em>Prokleta brana</em> bosankohercegovačke umjetnice <strong>Lale Raščić</strong> je nakon Sarajeva, Beograda i Banja Luke postavljena i u zagrebačkom <em>Jedinstvu</em>. Inspirirana negativnim iskustvima tornada <em>Katrina</em> u američkom New Orleansu te kontroverznom radio-dramom <em>Katastrofa</em> u produkciji Radio Lukavca, Lala je prenijela fiktivan djelić kataklizmičkih posljedica takvog napada prirodnih sila u bosanskohercegovački kontekst. Simulirajući pucanje brane, kojom su radio entuzijasti 2000. godine izazvali paniku među stanovnicima industrijskog gradića Lukavca, epski narativ i pripadni zvuci vodene bujice <em>Proklete brane</em> uvode gledatelje na mjesto radnje te fiktivne katastrofe. Surađujući s velikim brojem umjetnika i tehničara, zagrebački postav sastojao se od izložbenog dijela <em>Proklete brane</em> te dokumentarnog dijela koji je prikazivao postupak snimanja video materijala lukavske brane i obližnjeg krajolika te opis pojedninih elemenata same izložbe, poput osnovnih obilježja narativne strukture epa.</p>
<div align="justify">&nbsp;</div>
<p align="justify">Nakon stupanja na uzdignutu platformu koja iscrtava hodogram zagrebačkog postava <em>Proklete brane</em>, zdesna su postavljene skice rađene akvarelnom tehnikom prema fotografijama s autentičnih lokacija. Pretežito tamne i sive boje koje dominiraju skicama dočaravaju sumornu atmosferu industrijskog društva i u ranoj fazi izložbe najavljuju posjetiteljima ton kojim će epski video-narativ biti proklamiran. Nasuprot skicama nalaze se slušalice s isječcima radio-drame <em>Katastrofa</em> izvedene u formi kontakt emisije s javljanjima uživo s tobožnjeg mjesta nesreće. Oslanjajući se na kredibilitet radijskog medija i ozbiljnost forme koju su radijski voditelji upotijebili za svoj &#8220;performans&#8221;, efekt koji je prouzročen kod slušatelja bila je panična reakcija bježanja Lukavčana iz vlastitih domova, zatvaranje škola i tvornica te naseljavanje skloništa. Drugi, dokumentarni dio izložbe, postavljen na katu Jedinstva, putem fotografija lukavske brane, novinskih članaka, ekoloških studija te video snimaka s gostovanja u Beogradu, Sarajevu i Banja Luci prikazuje proces snimanja i nastanka <em>Proklete brane</em>.</p>
<div align="justify">&nbsp;</div>
<p align="justify">Centralni dio cijele izložbe je video-zid na kojemu je projiciran narativ ispričan po uzoru na epsku tradiciju. On priča priču o mladom paru Tariku i Merimi, sudionicima drugog fingiranog puknuća iste te brane u Lukavcu 27 godina kasnije. Zaljubljeni par mora pustiti u eter spomenutu radio dramu <em>Katastrofa</em> kako bi spasio Lukavčane od agresivnog vodenog proboja kroz branu. Priča je obogaćena klasičnim, propovskim proznim likovima u vidu vile koja stavlja mladog Tarika na kušnju, nudeći mu panaceju protiv mucanja pod uvjetom da se odrekne Merimine ljubavi i prihvati njezinu ljubav, te zločestog amoralnog Meriminog šefa s megalomanskim planovima za unaprijeđenje brane u wellness centar, prepun &#8220;sportista&#8221; i luksuznog svijeta, bez siromašnih ribara koji mukom zarađuju za svoj život uz rijeku. Drugi, razlomljeni video-zid, prikazuje motiv vode, točnije Lukavske brane, čija je uloga u konceptu cjelokupnog rada auditivno nadopunjavanje Lalinog narativa.</p>
<div align="justify">Prokleta brana efektno tematizira nemilosrdnost i nebrigu krupnog kapitala za autohtone društvene i ekološke vrijednosti malog i nemoćnog selca, njihovih ribara, vegetacije i cjelokupnog stanovništva čijem se skretanju pogleda od posljedica nebrige za prirodnu krhkost opiru Tarik i Merima. Eksponencijalno rastuća industrijalizacija mora prije ili kasnije probiti granice prirode i strpljenja običnog čovjeka, koji je na kraju krajeva primoran sam popraviti štetu koju su prouzrokovali drugi, beskrupulozni lovaši wellnes religije. Advokati prirode i puka u ovom su slučaju Tarik i Merima, i oni se poput Odiseja opiru onima koji su im odozgo nametnuti, nezadrživoj obijesti velikih čiji interes ne pita za drugo mišljenje, pa ako i pita onda se to događa u najsmionioj maniri prosvijećenog apsolutizma.</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
