Nadahnjujući se baštinom radijskog i kazališnog opusa Zvonimira Bajsića, RadioTeatar “posljednjih godina razvija specifičnu vrstu umjetničke intervencije u eteru i na sceni. Radio Voćarska sanjarski je program, program koji se odvija u paralelnom svemiru za koncentrirano slušanje i okupljanje susjeda svih generacija u zelenom, intimnom, kazališno-radijskom programu”, stoji u najavnom tekstu.

Tromjesečni program obiluje raznolikim aktivnostima od predstava, dvorišnog radija, slušaonica, radionica, zvučnih šetnji, a sve su namijenjene susjedstvu i publici svih generacija! Svečano otvorenje programa, 1. ožujka, obilježit će izvedba dječje predstave Drvo koje je pjevalo nakon koje slijedi koncert Jelene Miholjević i Mara Marketa. Nakon jutarnjeg programa i druženja, u nedjelju 2. ožujka će biti izvedena najdugovječnija predstava Radio Teatra – Hoerpspiel: mala igra za slušanje (i gledanje). Ove godine, uz postojeći dramski program, u goste stiže Teatar Verrdi s predstavom Školjka šumi Maruške Aras i Hrvoja Korbara, Cirkorama s monodramom Ratka Bokića Projekt 4,28 km/h te KunstTeatar i umjetnička organizacija Punctum s predstavom Jimmy Ćorak u režiji Ivana Plazibata i izvedbi Matije Čigira.

Ubit će predstavljena i nova zvučna šetnja Stube koje dobro zvuče, a u sklopu dječjeg programa održat će se radionica za djecu Patuljak Sluško, koja je temeljena na radio-igri pod vodstvom zvučne pedagoginje Ane Čorić. Program završava 24. i 25. svibnja Vikendom Radija Voćarska i cjelodnevnim druženjem uz predstave, radijski program, zvučne šetnje, koncerte i družionice za sve uzraste. O atmosferi progama koji se održao 2023. godine, možete pročitati u reportaži Marije Krstanović.

Svi programi odvijaju se u Mjesnom odboru Voćarska (Voćarska cesta 71) – uz iznimku zvučnih šetnji, koje publiku s određene lokacije uz pomoć zvuka vode prema Voćarskoj 71. 

Programi za djecu, kao i prateći kvartovski programi su besplatni, ali je obavezna prethodna najava putem obrasca (navedenog uz pojedini program na web stranici radioteatar.hr) ili putem maila: marketing@radioteatar.hr.

Ulaznice za predstave za odrasle iznose 6 eura, a moguće ih je osigurati preko platforme www.core-event.co.

Detaljnije informacije o programu pronađite ovdje. 

Prva domaća audioknjižara book&zvook, poznata po istoimenoj aplikaciji za slušanje knjiga na hrvatskom jeziku, ususret svom petom rođendanu organizira dvotjedni vanvelesajamski sajam audioknjiga pod motom Nitko ne voli audioknjige dok ne posluša prvu. Prvi AudioLiber, koji se održava na dva floora, digitalnom i stvarnom, rezultat je potrebe da se audioknjizi osigura adekvatan sajamski prostor. Naime, iako je do odluke došlo zbog neslaganja s upravom Velesajma oko ponuđenih uvjeta izlaganja, suosnivačica book&zvooka Ljubica Letinić ističe kako joj je drago da ove godine ne sudjeluju na Interliberu: “Nama je tamo zapravo tijesno, što zvuči apsurdno imamo li na umu da naše knjige ne zauzimaju ama baš nimalo mjesta. No, šalu na stranu, bila bi golema šteta to što s upravom Velesajma nismo uspjeli naći zajednički jezik, da nas to nije ponukalo, ustvari, inspiriralo da napravimo svoj AudioLiber, ili bar skicu sajma koji bi znatno više odgovarao suvremenim izdavačkim trendovima.” 

AudioLiber je u suradnji sa ZET-om otvoren 12. studenog simboličnom vožnjom tramvajem broj 14 koji je s Trga žrtava fašizma krenuo u 18 sati i 18 minuta. U njemu su se vozili i za publiku uživo izvodili pisac Damir Karakaš na harmonici i Maro Market na lutnji. Espi Tomičić čitao je vlastite stihove i pjesmu Ognjenke Lakićević, Adrian Pezdirc je interpretirao ulomak iz romana Zločin i kazna, a Andrija Nazlić izvodio je kajkavsku poeziju Ivana Gorana Kovačića. Suosnivačica book&zvooka Lana Deban je o otvorenju sajma rekla da je vožnja s književnicima, glumcima i glazbenicima prilika da se sugrađanima dočara djelić atmosfere i magije audioknjiga: “Namjesto sajamske hale, otisnuli smo se u živi prostor grada, približili se slušačima knjiga i onima koji to tek mogu postati, u ambijentu u kojem se audioknjige slušaju.”

Skrećući pažnju na sve popularniji fenomen slušanja knjiga, organizatorice AudioLibera ističu da se audioknjiga ne bori protiv klasične, već je samo njezina drugačija pojavnost i prilika da se čita i onda kad je to naizgled nemoguće. Ljubica Letinić dodaje kako će book&zvook nastaviti razvijati AudioLiber kao sajam koji se događa “između dva uha, kada poslušate knjigu”, sve dok izdavačka industrija ne zakorači u 21. stoljeće. 

Vanvelesajamski sajam audioknjiga trajat će sve do 25. studenog, donijeti brojna iznenađenja na partnerske lokacije (KunstCafe, Kinoteka, Botaničar, MaMa, Bookara), a u Booksi i Centru mladih Ribnjak svakog će se dana moći slušati odabrane ulomke book&zvook zvučne biblioteke.

“Naš cilj je, u vremenu snažnih i brzih vizualnih atrakcija, nagovarati na povratak koncentriranom slušanju. Baš kao što beba u majčinom trbuhu koncentrirano sluša svemir koji dopire izvana i u koji će tek biti rođena.”

Ovim riječima na webu RadioTeatra naglašen je imperativ njihovih nastojanja u vremenu u kojem su sva osjetila, više nego ikada, u nekoj vrsti hendikepa spram vida. U tom kontekstu u srijedu, 19. travnja, održana je slušaonica za odrasle pod nazivom Zagrebački radiofonijski istraživači i jedna istraživačica. U minimalistički uređenom interijeru okupila se šačica ljudi i pod vodstvom Pavlice Bajsić Brazzoduro uz rum i čaj preslušavala dokumentarne radiodrame (tzv. feature) zagrebačke škole. Radio, odašiljač, prijemnik – čovjek, govornik, slušatelj.

Kako i treba da bude, prvi na redu bio je rodonačelnik featurea na našim prostorima, gospodin Zvonimir Bajsić po kojem je RadioTeatar i nazvan. Ako se pitate tko je taj Zvonimir Bajsić na raspolaganju vam je link, ovdje stane tek da ugrubo kažem da je on književnik, redatelj i prevoditelj ili još grublje – u svijetu naš najnagrađivaniji i priznatiji radijski autor, kod nas rijetko spominjano ime. Slušali smo ulomke Praškog proljeća 1984., njegovog posljednjeg featurea kojeg se često naziva njegovim autorskim i ljudskim testamentom. U njemu se Bajsić vraća u Prag, grad u kojem je nekoć studirao, ne bi li u izaslanstvu berlinskog radija snimio kroniku istoimenog glazbenog festivala (barem mu je tako bilo naređeno). Ono što je on zapravo napravio jest da je pod krinkom te manifestacije suptilno, ali dovoljno jasno progovarao o potencijalu kulture kao oruđu otpora spram komunističkog režima tada još uvijek prisutnog na tlu Čehoslovačke. Koristeći svoju novinarsku privilegiju, inkognito je švercao magnetofon u riskantna i za javnost zatvorena područja te tako stvorio snažno angažirano remek-djelo. Ono je bilo do te mjere kontroverzno za to doba da ga Radio Zagreb (Bajsićev matični radio) nikada nije pristao emitirati te je prvi puta pušteno na Omladinskom radiju (kasnije poznatijem kao Stojedinica), ali tek posthumno.

Nakon formom (nipošto i sadržajem) klasičnijeg djela, uslijedila je Molitva Mladena Rutića klasičnijeg sadržaja (nipošto i forme). Riječ je o ars akustičnoj cjelini komponiranoj od velikog broja isječaka Oče naša snimanih na različitim dijalektima i u različitim prigodama diljem Hrvatske. Akustičkom igrom distorzira se ova dobro poznata molitva što rezultira hipnotičko-psihodeličnom cjelinom s efektom začudnoga. Na sličnom tragu eksperimenta čuli smo i Mir u školjkama bisere stvara Biserke Vučković, melankolično-melodičnu elegiju nastalu u ratno doba. Uz navedene, na repertoaru su se još našli Darko Tralić sa Zavjetima mora i Darko Rundek s Četvoricom u mraku, obojica skladajući svojevrsne himne – Tralić onu o mediteranskom mentalitetu snimanu na Komiži, Rundek onu o zagrebačkom podzemlju snimanu po svakojakim kafanama i haustorima. Kao epilog, važnim mi se čini  napomenuti kako sve navedene snimke (i more ostalih) pripadaju Hrvatskom radiju i ne smiju se raspačavati. Time je ujedno potonuo moj prvotni plan da poneke od njih uvrstim u izvještaj pa sve što mogu je reći da je šteta što ih više ljudi nema priliku čuti i zatvoriti paragraf tihom opaskom kako smatram da bi trebale biti javno dobro. 

Nego, da nastavimo u vedrijem tonu, prebacimo fokus na Dan radija Voćarska, svojevrsnu krunu cijelog projekta, točnije cjelodnevni event održan u subotu 22. travnja. Njegov bogato osmišljen program bio je koncipiran kao maratonska slušaonica na radiostanici kreiranoj specifično za tu prigodu. Kratak životni vijek stanice (od podne do ponoći), popraćen džinglom “Radio Voćarska je radio koji zrije”, mogao se pratiti putem online streaminga ili se moglo prisustvovati njegovom stvaranju na licu mjesta u Mjesnom odboru Voćarska. Tamo je u improviziranom studiju na livadi ispod sjenica glavne konce vukla već iskusna i dobro uigrana ekipa – Pavlica Bajsić, Ljubica Letinić, Dražen Krešić i Dalibor Piskrec. Pod “dobro uigrana” pritom ne mislim na njihov do-najtanjeg-detalja-isplaniran angažman već baš suprotno – smjelost da dopuste slučajnosti i improvizaciji da nagrizaju i time oživljavaju prethodno osmišljen programski kostur. Rezultat toga bio je pomalo retro ugođaj, onaj kad cijelom susjedstvu najaviš “mi nešto radimo pa navratite”, ljudi su dolazili i odlazili, raspored se pretumbavao, stvari su se odvijale simultano na više frontova, a usprkos svemu (ili baš zahvaljujući tome) radijski program bio je savršeno tečan. 

S obzirom na to da se uistinu događalo sve i svašta, preglednosti radi napustit ću kronologiju (i pretenziju da obuhvatim baš sve) te podijeliti program na onaj za djecu i na onaj za odrasle. Za one najmlađe glazbena pedagoginja Ana Ćorić organizirala je Glazbenu kuhinju (radioigru za bebe) i Brbljanje (zvučnu šetnju za bebe u kolicima) – dvije radioigre prevedene s Radiotelevizije Slovenija. Ako ste se kao neupućeni promatrač zatekli tamo imali ste za vidjeti rozu spužvu i desetak beba koje se u polukrugu valjaju, vrpolje, mumljaju i guguću na glazbene taktove, no ako niste ja i iole ste upućeni u tu scenu onda znate da djeca slušaju senzomotorički, a njihovo prostorno zujanje je dio aktivnog slušanja koje naknadno znatno utječe na njihov razvoj govora, sluha i fine motorike.

Za nešto starije male organiziran je radiofonijsko-kabaretski pub kviz pod vodstvom glumice Jelene Miholjević i glazbenika Mare Marketa (isti dvojac je nešto kasnije održao koncert) pa su djeca npr. naučila koja je prva rečenica izgovorena na hrvatskom radiju te da radiovalovi mogu putovati ne do Mjeseca ili Velike Gorice, već beskonačno (ukoliko ih nešto putem ne apsorbira). Uz to, djeca su također dobila priliku da sama kroje radijski program, a glavnu palicu preuzeo je Marin Bilić iz OŠ Remete kao radijski voditelj. Marin ima 11 i po godina, najdraža boja mu je plava, igra šah, ide na glumu i “u početku se malo sramio ali se nakon pola sata opustio”. Tako se i činilo; Marin je povodom Dana planeta Zemlje suvereno vodio intervju s ekologinjom Jelenom Radošević i prebirao isključivo po bitnim temama – zašto se lubenice kupuju kad nije vrijeme za njih, zašto nema jabuka bez pčela, zašto je preveliki uzgoj goveda loš za Zemlju te zašto u nekim dijelovima Kine nema kukaca. 

Za one (uvjetno rečeno) odraslije, tijekom cijelog dana paralelno se odvijalo tzv. NonŠalatno popodne gdje su u dvorišni studio sporadično kapali razni gosti koji su na ovaj ili onaj način vezani za Šalatu. Cilj je bio iz različitih uglova pobliže upoznati povijest i ambijent ovog kvarta koji se s vremenom od voćnjaka transformirao u elitni dio grada. Od susjede Šimić smo tako mogli slušati o znatnom porastu klasnih razlika i reperkusijama koje su one imale za cijelo susjedstvo. O šalatskoj Bijeničkoj cesti (poznatoj po Institutu Ruđera Boškovića i PMF-u) govorio je doktor kemije Marko Poštek naglašavajući njezinu važnost u popularizaciji znanosti, naročito u doba kada se granica između istine i mišljenja tako olako zamagljuje. Svoje mjesto u eteru dobili su i predstavnici mjesnog odbora, pročelnica za kulturu Grada Zagreba, ali i ostali provoditelji projekata u sklopu programa Kultura i umjetnost u zajednici (kojeg je i Radio Voćarska dio), a s kojima su se telefonski razmjenjivala iskustva. 

Za sam kraj, izvedena je glazbeno-poetsko-radiofonijska predstava Soundtrack za film koji nije snimljen Nine Bajsić i Kralja Čačka. Premda se njih dvoje nalaze u ulozi glavnih likova, može se reći kako je, u duhu cijelog dana, primarni protagonist zapravo sam medij zvuka pa bi se tako cijela predstava mogla komotno konzumirati i zatvorenih očiju, dapače ona na to nekako i poziva. Nakon izvedbe, prisutne je u dvorištu dočekala zakuska s kojom je otpočelo minglanje (rječnik neologizama kaže druženje ili časkanje), a posljednje sate Radio Voćarska preuzela je ekipa s Kradia, prvog privremenog i povremenog radija studenata Akademije dramske umjetnosti. Momci su dobili slobodu zaokružiti ovaj cijeli ciklus, a to su učinili kombinirajući nasnimljeni materijal (puštajući njihove standardne priloge poput Beogradskih kronika i Vex Populija) i spretno improvizirajući u duhu ležerne atmosfere koja ih je okruživala.

Kada se sve sumira, RadioTeatar je uspješno iskoristio različite potencijale zvučnog oblikovanja ne bi li s jedne strane povezao ljude, a s druge im pomogao da stvore intimna mjesta unutar sebe, čime je, premda pjesma Video killed the radio star odavno drži vodu, dokazao da vrijeme radija još nije prošlo. 

Na festivalu se za prestižne nagrade natječu igrane i dokumentarne radio drame, te tzv. Male forme, radijske emisije trajanja od jedne do sedam minuta. Ove godine u natjecateljski program festivala uvrštena su 53 rada iz 22 zemlje sa svih kontinenata.

Slušanja emisija održavaju se na otvorenom, u prostorima hvarskih znamenitih spomenika kulture: ljetnikovcu Hanibala Lucića, franjevačkom samostanu, tvrđavi Fortici, na otočiću Galešnik ispred hvarske luke te drugim slikovitim i značajnim hvarskim lokacijama.

Međunarodnim žirijem predsjedaju znameniti britanski radio redatelj John Theocaris i finska radio redateljica i dramaturginja Soila Valkama.

Na otvorenju petnaestog festivala Prix Marulić, u subotu, 7. svibnja u Sv. Marku u Hvaru nastupit će Mate Matišić, gitarist i istaknuti dramski pisac, i harmonikaš Marjan Krajina.

Uz slušanja i stručne razgovore, festival donosi i popratna događanja. Tako će program zvučnih performansa na različitim mjestima u Hvaru izvesti Srđan Nogić i Maro Market, te Arsenije Jovanović, radio redatelj i umjetnik zvuka koji će održati i prezentaciju svojih najuspješnijih radio radova. U sklopu festivala će biti predstavljena i monografija o životu i radu hvarskog redatelja Marina Carića uz prvo javno prikazivanje dokumentarnog filma o Cariću, u produkciji Hrvatske televizije.

Izvor: HRT / Na fotografiji: John Theocaris