“Mi, dolje potpisani građani tražimo od Vlade i Hrvatskoga sabora da ukinu članak 148. Kaznenog zakona o djelu sramoćenja čija je oštrica usmjerena prvenstveno na novinare, dakle autore novinskih tekstova i medijskih priloga. To kazneno djelo u društvo uvodi strah i autocenzuru i vraća nas u eru verbalnog delikta”, stoji u tekstu peticije.

Podsjećamo, praktične reperkusije članka 148. postale su jasne prilikom donošenja nepravomoćne presude u postupku privatne tužbe koju je protiv novinarke Slavice Lukić pokrenula Ivanka Trstenjak Rajković, suvlasnica privatne Poliklinike Medikol. 

“Kaznenim sudovima djelo sramoćenja ostavlja golemi prostor arbitrarnosti u prosudbi što jest, a što nije javni interes za javno iznošenje činjenica. U sudskoj praksi, a posebno u hrvatskim okolnostima u kojima su sudovi ‘laki na obaraču’ u osuđivanju novinara, kazneno djelo sramoćenja prometnut će se u idealno sredstvo za kaznenu represiju i odmazdu nad novinarima”, nastavlja se u priopćenju HND-a. 

Istaknuto se ponajviše očitava u obrazloženju spomenute presude, istinskom dragulju bespuća pravosudne neozbiljnosti, a u kojoj sudac Marko Benčić – presudivši da informacija o tome kamo ide javni novac nije od javnog interesa – razlaže da je “jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja, neki sudu nepoznati, ali svakako neopravdani razlog”. 

“Istodobno, to kazneno djelo prijetnja je slobodi govora i svih ostalih sudionika javne komunikacije kao i svakog građanina koji u bilo kojoj prilici, pred svjedocima, iznese tvrdnju koju netko može doživjeti kao sramoćenje. 

Zato tražimo najhitnije uklanjanje djela sramoćenja iz Kaznenog zakona, ali i dekriminalizaciju ostalih kaznenih djela iz sfere zaštite časti i ugleda i njihovo prebacivanje u sferu građansko-pravne odgovornosti”, završava se priopćenje uz peticiju.

Peticiju možete potpisati ovdje. 

Kako posljednjih dana prenose gotovo svi mediji u zemlji, Slavica Lukić, novinarka Jutarnjeg lista, kriva je za kazneno djelo sramoćenja i to zato što je u seriji tekstova otkrila kako je privatna poliklinika Medikol od studenog 2007. pa do kraja 2013. godine dobila iz sredstava HZZO-a 500 milijuna kuna. U privatnoj tužbi koju je protiv nje pokrenula Ivanka Trstenjak Rajković, suvlasnica privatne Poliklinike Medikol, sudac Marko Benčić u presudi je napisao i da “jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja, neki sudu nepoznati, ali svakako neopravdani razlog”. 

“U seriji tekstova o Medikolu uporno sam ukazivala na to da se od studenoga 2007. do kraja 2013. nešto više od pet stotina milijuna kuna iz HZZO-a prelilo na račune vlasnika privatne poliklinike Medikol. Iako nikome ne bi trebalo posebno objašnjavati zašto je propitivanje načina trošenja javnog zdravstvenog novca javni interes, sudac Marko Benčić, i nakon mog detaljnog iskaza u sudnici, u presudi je napisao da je ‘jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja, tj. Medikola, neki sudu nepoznati, ali svakako neopravdani razlog’. Dakle, ‘svakako neopravdan razlog’ je javno propitivati zbog čega je HZZO mogao 500 milijuna kuna našeg novca izdvojiti za poslovanje privatne poliklinike, a već godinama ne može izdvojiti 20 milijuna kuna za preuređenje Odjela onkologije u Klaićevoj bolnici. Ako se u slučaju Medikola sucu ne može dokazati postojanje javnog interesa – u kojem to slučaju može!?”, komentirala je u Jutarnjem listu Slavica Lukić. 

Oglasili su se i HND i Ministarstvo kulture. “Najoštrije osuđujem pritisak na novinarku i potpredsjednicu Hrvatskog novinarskog društva Slavicu Lukić, a u vidu nepravomoćne presude koja joj je izrečena zato jer je razotkrila ‘outsourcing’ javnog novca na račun jedne privatne zdravstvene tvrtke. Objava istinitih informacija ne bi smjela biti kazneno djelo, a to da za njega odgovaraju novinari osobno, posebno je sporno. Umjesto pozivanja na odgovornost novinara, čija je sloboda djelovanja ionako oštećena dugotrajnom erozijom radnih uvjeta, insistiram na većoj javnoj odgovornosti medija i njihovih vlasnika, posebno putem dosljedne primjene zakonskih odredbi o pravu na ispravak i odgovor”, istaknula je ministrica Andrea Zlatar Violić, a Zdenko Duka dodao: “Hrvatsko novinarsko društvo ponovno zahtijeva od Ministarstva pravosuđa, od Vlade i od Hrvatskog sabora da pristupe hitnom procesu izmjena i dopuna Kaznenog zakona RH kako bi dekriminizirali kaznena djela protiv časti i ugleda”. 

Zlatar Violić istaknula je i da “sramotnu odredbu Kaznenog zakona o kaznenom djelu ‘sramoćenja’ treba pod hitno mijenjati, jer je riječ o nedopustivom zakonskom pritisku zakona na slobodu govora, koja je vrijednost više razine”, dok je Duka naglasio besmisao odredbe prema kojoj  “za kazneno djelo sramoćenja prema novom KZ-u može biti proglašen krivim i onaj tko je iznio istinu ali je sudac ocijenio da ta istina nije iznesena u javnom interesu!”. 

Besmisao ove odredbe ima i svoje realne egzistencijalne reperkusije jer propisuje da onaj tko bude osuđen za kazneno djelo sramoćenja putem sredstava javnog informiranja može biti kažnjen novčanim iznosom do čak 360 dnevnih dohodaka, što u slučaju presude Slavici Lukić, kako sada stvari stoje, iznosi 26 tisuća kuna. “Ovakve kazne mogu vas financijski upropastiti, pogotovo u trenutku kada zakon štiti novinske nakladnike u smislu da ih se takva vrsta presude ni ne tiče. Nije dovoljno dokazati da ste pisali istinu, ma kako čvrste dokaze imali u ruci, već i da je ta istina bila u javnom interesu. No kako suce uvjeriti u taj javni interes?”, izjavila je Lukić za Novosti. 

Umjesto preuzimanja odgovornosti, kako već i nalažu politički običaji, Ministarstvo pravosuđa prebacuje odgovornost. Vrlo kratko, prenosi HRT, poručili su da je “djelo sramoćenja uvedeno u Kazneni zakon za mandata prošle vlade”.

Slavica Lukić žalit će se na presudu.