Časopis studenata kroatistike Jat pokrenut je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu početkom 2012. godine, a otad se vodi kao projekt Kluba studenata kroatistike Skup. Prvotna namjera pokretača bila je stvoriti prostor za kritički dijalog, interakciju ideja i njihovu razmjenu, te potaknuti studente na širenje znanja izvan granica studija i ohrabriti ih da se bave njima zanimljivim temama. 

Tema prvoga broja naslovljena je Jezik u okruženju – predodžba, kontakt, interferencija, a časopis je raspisao natječaj za slanje radova za drugi broj, rok prijave je 15. travnja. O ideji časopisa i njegovom daljnjem razvoju razgovarali smo s članovima uredništva Jata, Anom Ivišić i Mariom Šimudvarcem.

KP: Jat, časopis studenata kroatistike, objavio je prvi broj u lipnju 2013. godine. Na koji je način časopis koncipiran, koje su mu osnovne smjernice? Tko čini uredništvo i na koji se način, osim pisanja tekstova, studenti mogu uključiti u njegov rad?

A.I., M.Š.: Pri osmišljavanju časopisa ugledali smo se na postojeće studentske publikacije na našem fakultetu. Svaki je broj definiran tematom prema kojem biramo prijevode, moguće sugovornike za intervju i knjige za prikaz te sugeriramo potencijalnim autorima da radovi vezani uz temat imaju prednost pri objavljivanju. Naravno da tematski raspon radova koje primamo nije ograničen samo tematom. Kvalitetan rad nevezan uz temat imat će prednost nad manje kvalitetnim uže tematskim radom. Imamo i umjetnički dio posvećen studentskoj kraćoj prozi i poeziji. Radove nam ne moraju slati samo studenti kroatistike, studenti našeg fakulteta ili samo studenti iz Hrvatske. Inzistiramo na interdisciplinarnom karakteru radova stoga osim na kroatiste računamo na studente lingvistike, južnoslavenskih jezika, komparativne književnosti itd.

Natječaj, osim na različite odsjeke, šaljemo humanističkim i filološkim fakultetima u Hrvatskoj i izvan nje. Dosad smo natječaj slali u Austriju, Bosnu i Hercegovinu, Češku, Poljsku i Srbiju. Osim slanjem radova, studenti se u rad na časopisu mogu uključiti kao prevoditelji, lektori i grafički dizajneri. Otvoreni smo i za prijedloge i kritike sa svih strana. Ni samo uredništvo nipošto nije zatvorena grupa već svi zainteresirani studenti našeg odsjeka mogu pristupiti uredničkom poslu prilikom osmišljavanja novog broja i početka rada na njemu. Dio studenata iz prvog uredništva otišao je, a uredništvu je pristupilo nekoliko novih članova. Dio koji je ostao tako prenosi iskustvo rada u uredništvu na nove generacije.

KP: Studentski časopisi nekoć su bili učestala pojava, no trenutno i u domaćem humanističkom izdavaštvu vlada kriza. Koji su vas motivi naveli da, unatoč takvoj situaciji, pokrenete studentski časopis te kako ste uspjeli isfinancirati svoj projekt?

A.I., M.Š.: Uređivanje stručnog časopisa i objavljivanje radova spadaju u potencijalni opis posla svakog budućeg humanista i filologa stoga je očekivano da se na odsjeku tog usmjerenja javlja potreba za pokretanjem studentskog časopisa. Studenti kroatistike i srodnih studija pokretanjem časopisa dobili su dodatnu priliku za objavljivanje svojih radova, što znači i poticaj da pisanje seminarskih radova shvate kao ozbiljan istraživački zadatak. Uzevši ovo u obzir, odlučili smo pokušati s pokretanjem časopisa bez obzira na izvjesne financijske poteškoće. Odsjek nam je naravno izašao u susret obećavši nam financijsku podršku koju smo, putem javnih natječaja, dobili još i od Filozofskog fakulteta te Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. Unatoč tomu što su sredstva za financiranje ovakvih projekata nažalost svake godine sve manja, navedene institucije očito su prepoznale potrebu za časopisom studenata kroatistike u Zagrebu. Smatramo da smo opravdali utrošena sredstva jer je interes za konačni proizvod još uvijek velik iako je prvi broj tiskan prije pola godine.

KP: Odsjek kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu obrazuje studente za nastavničko zvanje i znanstveno bavljenje kroatistikom. Prvi je broj u potpunosti posvećen znanstvenim člancima. Namjeravate li se u svom radu baviti i obrazovanjem odnosno metodičkim pristupima obrazovanju?

A.I., M.Š.: Ne bismo previše anticipirali tematska područja budućih brojeva. Možemo samo reći da to što predlažete nije isključeno kao jedan od mogućih temata u brojevima koji dolaze. Zasad doduše nismo primili nijedan takav rad, a kako studenti mogu slati i radove nevezane uz aktualni temat, svakako ih pozivamo da se ne ustručavaju pisati i o ovim temama. Možda se studenti ne osjećaju doraslima navedenoj problematici s obzirom na njihovo neiskustvo s onu stranu katedre ili učionice, ali vjerujemo da je iskustvo sudjelovanja u nastavi hrvatskog jezika, a potom i studija kroatistike, osobito diplomskog nastavničkog smjera, već dostatno za stvaranje obrazloženih stavova u skladu za zahtjevima znanosti.

KP: Jat je refleks praslavenskog samoglasnika iz kojeg nastaju razlikovna obilježja ovdašnjih narječja i jezika. Kroatistika je ponekad predstavljena kao posljednji bastion nacionalnog jezičnog uporišta i neki poznatiji kroatisti čvrsto drže stajalište da hrvatski jezik nije i ne može biti identičan jezicima jugoslavenskog prostora. Kakav stav zauzimaju mladi znanstvenici s kojima surađujete, a kako toj problematici pristupa uredništvo časopisa Jat?

A.I., M.Š.: Nijedan kroatist neće negirati činjenicu međusobne komunikativnosti i duboke strukturalne podudarnosti hrvatskog, srpskog, bosanskog te crnogorskog jezika. Pozicioniranje s obzirom na razlike odnosno sličnosti među navedenim jezicima duboko je ideološki obojano, a jedan od ciljeva našeg časopisa bio je kritičko preispitivanje razloga i učinaka te podjele. Time smo pristali na odmak od strogo jezičnih i književnih tema, ali treba uzeti u obzir da pri raspravi o jeziku nikada nismo sasvim lišeni socijalne i političke, a time i ideološke dimenzije. Govor o jeziku kao sociolingvističkoj činjenici i govor o jeziku kao strukturalnoj činjenici nerijetko se ne mogu do kraja razlučiti. Poznato je npr. da se međimurski seljak i brački ribar ne razumiju najbolje, ali će i jedan i drugi reći da govore hrvatskim jezikom, dok će se Hrvat iz Osijeka i Srbin iz primjerice Novog Sada dobro razumjeti jer je jezik strukturalno sličan, ali će prvi reći da govori hrvatskim, a drugi da govori srpskim jezikom. Sociolingvistički gledano to su onda različiti jezici, unatoč podudarnosti u strukturama. Jezično samopoimanje govornika, uz sve ono što ga određuje, faktor je koji utječe na tijek i razvoj jezika. Zbog današnje podjele jezici Međimuraca i Bračana u budućnosti će vjerojatno konvergirati, a oni Osiječana i Novosađana mogli bi divergirati. Preskripcije s vremenom mijenjaju i opis jezika, kao što se u opis često nesmotreno uvuče preskriptivistička dimenzija. Utoliko je važno uvidjeti da te dvije vrste analize (sociolingvistička i strukturalna) nisu uvijek strogo razlučene.

Uz opasku da ovo uvijek treba imati u vidu, mi ćemo se, ako baš moramo, prikloniti deskriptivnoj analizi i ukazati na neke oblike preskriptivističke histerije, ali nećemo dopustiti da ta vrsta razlike u pristupu utječe na odabir radova za objavu o kojima odlučujemo prije svega prema kriterijima znanstvene i stručne utemeljenosti. Svi objavljeni radovi iskazuju isključivo stavove autora, a ne uredništva. U prvom smo broju odabrali temat regionalne tj. “južnoslavenske” situiranosti hrvatskog jezika i književnosti, ali ćemo zato već s drugim brojem pokušati ispitati moduse njegove pripadnosti nešto drugačijem i širem kulturnom krugu, onom europskom (koji ne isključuje nužno i južnoslavenski). Drugi će se broj tako nadovezati na prvi u pokušaju opisa cjeline konstituiranja hrvatskog kulturnog prostora.

KP: Radovi objavljeni u prvom broju časopisa variraju između duljih, razrađenih znanstvenih radova do seminarskih zadataka studenata. Na kakve biste tekstove stavili naglasak u budućem radu?

A.I., M.Š.: Duljina rada naravno ne garantira i ozbiljnost pristupa koja je za nas temeljni kriterij odabira. Seminarski i drugi mentorirani radovi osnovni su tip tekstova na koje računamo jer malo koji student ima vremena i odlučnosti za samostalno istraživanje. Oni ponekad dosežu visoke standarde i mogu biti poslani gotovo bez preinaka, dok se neki studenti putem seminarskog rada tek zainteresiraju za određenu temu pa nam pošalju proširenu i mnogostruko dorađenu verziju teksta. Za stručne radove postoji naravno određeni minimum znanstvenosti koji moraju zadovoljavati, kao i formalni kriteriji opisani u uputama autorima. Iako u časopis nismo uveli to razlikovanje, naravno da su radovi s izvornim autorskim doprinosom – u okviru studentskih mogućnosti – poželjniji od radova preglednog karaktera, ali nije isključeno da i potonji mogu biti vrlo kvalitetni. Osim toga časopis ima i umjetnički dio za koji primamo kraće pripovjetke, pjesme i zapravo sve vrste kratkog eksperimentalnog umjetničkog teksta. Taj je dio posla vjerojatno svima u uredništvu zabavniji, mada se pokazalo kako je umjetničko djelo mnogo teže vrednovati nego znanstveni članak, ali oko objave se na kraju ipak nekako složimo.

KP: Temat sljedećeg broja naslovljen je Hrvatska književnost u europskom kontekstu. Prijevode kakvih tekstova možemo očekivati, a kakve studentske radove očekujete vi?

A.I., M.Š.: Već smo dobili neke studentske radove, čini se bržim tempom i u većem broju nego za prvi broj časopisa. Teme su zaista raznolike i teško nam je nešto izdvojiti, a još nismo ni odlučili koji od njih idu u objavljivanje. O prijevodima također nećemo mnogo odati, dijelom zato jer ih nismo sve pripremili pa si želimo ostaviti neke opcije otvorene. Ne znamo je li preuranjeno natuknuti da razmišljamo o prijevodu nekih općih teorijskih tekstova koji se tiču komparativne književnosti, kao i specifičnjih tekstova o hrvatskoj književnosti s manje čitanih jezika poput poljskog i češkog. Međutim istaknuli bismo i da ćemo više nego neki drugi studentski časopisi iduće brojeve možda fokusirati na autorske radove, a manje na prijevode, kako zbog kvalitete studentskih radova, tako i zbog specifične prirode naše struke u kojoj se najviše i najbolje piše upravo na našem jeziku.

KP: Za kraj, na koji način studenti, ali i zainteresirani čitatelji koji nisu studenti, mogu doći do primjerka časopisa Jat?

A.I., M.Š.: Časopis je dostupan na Hrčku. Za fizički primjerak zainteresirani čitatelji mogu kontaktirati uredništvo na e-mail, iako ne možemo garantirati da će još dugo biti dostupnih primjeraka.

Dramaturgiju i režiju potpisuje prof. Mira Muhoberac, a umjetnički su suradnici, glumci i izvođači, dvorske lude i luđaci, ludičari i ludisti Margareta Benc, Vlasta Đurina, Saša Lovrić, Tina Marušić, Krunoslav Matošević, Emina Smajić i Mario Šimudvarac.

“Luda je slična zvrku koji preokreće slučaj. Uvijek izaziva kaos koji namiguje između sudbina. Može nam uskočiti u lice iskočivši iz okvira, začarati nas i zavrtložiti očekivanu ustajalost. Luda je u životu, kao i mat u taroku ili lovac u šahu, prevratnik koji egzistira unutar svetosti igrine i igrive zadanosti, mješatelj karata, preskakač crno-bijelih životnih polja. Sa svojom kapom i palicom, pjesmama i šalama dvorska je luda oličenje u sebi zatvorenih pravila igre i unutarnje slobode invencije, konvencijama usuprot. Istodobno ona negira ludičan prostor što ga tijelom i ponašanjem ucrtava – glavna joj je zadaća u igri kršenje pravila. Sve ove lude i navodni luđaci a genijalci na leđima nose svijet, a na glavi neko pokrivalo i u ruci neki štap, koji se nekad pretvara u cijelo tijelo. Slika lude izvrnuta je slika kralja: umjesto kraljeve veličanstvene estetike ubogarska dinamika, umjesto rituala vragolasti iskok iz njega, umjesto žezla palica, umjesto krune kapica.

U konstelaciji simboličnoga kostima i prepoznatljivih atributa najvažnije mjesto zauzima kapa, kapuljača ili magareća pokrivka, koja nakon 14. stoljeća izlazi iz mode građana, prinčeva i sudaca i postavlja se na glavu duševno navodno bolesnome. Noseći rekvizite potrošenosti na glavu kapu stavlja luda, kao što će polucilindar ili dvorogi šešir u iznošenosti na sebe staviti klaun.

Što se događa kad Yorick preda palicu ludosti Ofeliji, i to u kazališnom zrcalu? Pogledajte što o tome misli i govori, kako i zašto, gdje i kad, kome i čemu izvodi, pjeva i pleše Pomet, a što Hamlet i Grobar, što Kralj Lear, a što Learova Luda, što Pastorka i Otac, Petrica i Till, što Smithovi i Martinovi, Hamm i Clov, Vladimir i Estragon, a što Stari i Stara, jedan dječak, jedna gospođa Altrimenti-Menti, a što jedan Tom, i oni doturi i filozofi, lude i mudraci!”, zapisala je u pozivu na scensku igru u Booksi profesorica, dramaturgija i redateljica Mira Muhoberac.