Grubišićev minimalistički ciklus stvaran prije dvadeset godina uglavnom je bio orijentiran na urbanističko planiranje, arhitekturu i kulturu grafita. Ove njegove radove obilježava isti pristup, no njihov je temelj redukcija koja je, kako stoji u najavi izložbe, ponajprije temporalna.

Izraz je pojednostavljen, a pristup i odabir materije snažno je minimalistički i sveden na osnovne elemente bez pretjerane potrebe za nadgradnjom ili stvarnom dekoracijom. Svrha ovog procesa jest maksimalna realizacija jezika koji dobiva na formalnosti, a rad sam po sebi postaje produženi komunikacijski kanal.

“Materijalna istina”, stoji u najavi, promatraču je “u doslovnom smislu predočena odabirom medija; platno je namjerno izostavljeno, što bi onom starom-mladom Grubišiću otprije dva desetljeća bilo apsolutno nezamislivo. Umjesto toga, imamo rad unutar rada, medij koji je sam za sebe art trouvé. Odbačeni materijali – karton, plastika i slično – postaju umjetničko sredstvo i tako prolaze (meta)fizičku reciklažu. Krajnji proizvod, iznenađujuće, dobiva klasični okvir. Zamjetne greške, kao što je loše izveden i na mjestima izblijedjeli tisak, ovdje su namjerno i apsolutno su dopuštene; važan je proces koji zahtijeva da se materija secira i nadogradi na alternativan, neočekivan i začudan način.”

Izložba je otvorena do 30. listopada.