Na početku je sintezni prikaz urbogeneze i arhitektonske baštine Donjega grada, najvećeg sastojka povijesne urbane jezgre Zagreba. Slijede tekstovi o ulozi Milana Lenucija u genezi tzv. “Zelene potkove”, urbanističko-arhitektonskog ansambla epohe modernizacije i kulture historicizma kojim je definiran Donji grad. Nepoznatu problematiku iznose tekstovi o zagrebačkim vojarnama iz doba Austro-Ugarske te odnosu tramvaja i modernizacije: oba s težištem na urbanističkim aspektima. Trima istaknutim javnim zgradama (Nacionalne i sveučilišne biblioteke, sjedišta Rektorata Sveučilišta i bivše Petrinjske vojarne, danas Ministarstva vanjskih poslova RH) posvećeni su monografski prikazi, dok je u prikazima dvaju trgova, starijeg, Nadbiskupskog/Langovog i mlađeg, Kvaternikova trga riječ o odnosu zaštite i obnove. Pitanjima baštine i transformacije posvećen je tekst o recentnim fenomenima postindustrijskog urbaniteta u Europi, na koji se nadovezuje dugovječni problem reurbanizacije područja tvornice lokomotiva “Janko Gredelj”, golemog industrijskog pogona u sklopu zagrebačkog željezničkog čvora.  Blok židovskih tema sadrži tri teksta: u prvom se propituje identitet europskog židovstva danas, dok se u sljedeća dva prikazuje Židovski muzej Beč i izložba Sinagoga i Zagreb, posvećena povijesti hrama od rušenja i memoricida (1941/41.) i obilježavanju memorije. Sva su tri teksta povezana s pitanjima koja je otvorio Holokaust. 

U posljednjem bloku riječ je fenomenima i poetikama, posredno ili čak neposredno povezanima s memorijom i baštinom, gradom i promjenom, koji objedinjuju sve tekstove u knjizi. Na kraju su dva veća teksta, jedan posvećen muzeografskoj scenografiji Maria Beusana, drugi scenografiji za plesni teatar Nenada Fabijanića, arhitektonsko-likovnim žanrovima o kojima u nas gotovo i nema literature.

Snješka Knežević (1938.), završila je studij povijesti umjetnosti, njemačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala. Objavila četiri knjige, stotinjak znanstvenih i isto toliko publicističkih radova, izradila tridesetak elaborata i ekspertiza, sudjelovala u radu dvadesetak nacionalnih i internacionalnih znanstvenih i stručnih skupova. Bila je članicom redakcije časopisa Arhitektura (1982-86.) i njegovog savjeta te redakcije časopisa Čovjek i prostor (1987-95.). Višekratno je sudjelovala u radu žirija Nagrade Vladimir Nazor za arhitekturu te više stručnih žirija za arhitektonske natječaje, bila članicom više odbora i komisija na području zaštite spomenika. Sudjeluje u postdiplomskom, odnosno doktorskom studiju Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu: na potonjem je 2008. vodila izborni kolegij “Baština i transformacija”, a 2009. “Održivost baštine – dileme zaštite”. Na Trećem programu Hrvatskog radija od 2003. uređuje emisiju Baština, mi i svijet. Uredila je više stručnih knjiga, zbornika i časopisa. Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društva arhitekata Zagreba, Hrvatskog novinarskog društva, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskog PEN-a. Godine 1997. i 1998. bila je članica Upravnog odbora Instituta Otvoreno društvo Hrvatska. Za monografiju Zagrebačka Zelena potkova dobila je Nagradu grada Zagreba za 1996. godinu, a za ukupni znanstveno-istraživački rad na hrvatskoj i zagrebačkoj arhitektonskoj baštini nagradu “Neven Šegvić” Udruženja hrvatskih arhitekata za 2002. godinu.