Nagrada nosi ime po Marini Viculin, istaknutoj povjesničarki umjetnosti, kustosici i nekadašnjoj ravnateljici Galerije Klovićevi dvori, koja je svojim radom na afirmaciji medija fotografije trajno zadužila hrvatsku fotografsku scenu.

Pobjednički projekt odabrat će stručni žiri kojega čine Bojan Mrđenović (fotograf i dobitnik nagrade Marina Viculin 2017. godine), Tihana Bertek (kritičarka), Simona Vidmar (kustosica, Umjetnička Galerija Maribor) i Barbara Gregov (kustosica, Organ Vida). Glavni kriteriji u odabiru najboljeg rada su njegova umjetnička kvaliteta, relevantnost teme te inovativnost u pristupu fotografskom mediju.

Pravo na prijavu imaju svi hrvatski državljani_ke ili strani državljani_ke koji djeluju u Hrvatskoj. Na natječaj se mogu prijaviti studenti_ice umjetničkih akademija i drugih fakulteta, ali nije moguće prijaviti diplomske ili druge radove koji su dio studijskih programa. Moguće je prijaviti najviše dva projekta u nastajanju, započeta u posljednjih 5 godina. Ako se prijavljuje dva projekta, potrebno je za svaki projekt zasebno ispuniti prijavni obrazac.

Više informacija možete pronaći ovdje, a rok za prijavu je 21. kolovoza.

Osim ravnateljice galerije, sve o suradnji i programu pojasnio je Mate Škugor, direktor kluba Žedno uho: “Osjetio sam atmosferu budućeg kluba već samim ulaskom u podrum Klovićevih dvora. Odlučio sam se stoga potpuno posvetiti tome jer vidim veliki potencijal. Upravo zbog ozbiljnosti u budućem radu kluba Žedno uho sam i izašao iz produkcijskog tima festivala Terraneo“. Nenad Borović, programski urednik, govoreći o klupskom programu istaknuo je kako je “cilj zabaviti i rasplesati publiku kvalitetnom glazbom koja obuhvaća veliki dio glazbene povijesti reproduciranoj na savršenom razglasu u kombinaciji sa kreativnim video / svjetlosnim dizajnom”.

Na konferenciji su predstavljena i dva rezident DJ-a: Matt Davies i Eddy Ramich kao ključni ljudi odgovorni za klupski program. Multimedijalni umjetnik Ivan Marušić – Klif u klubu će postaviti stalnu video instalaciju: “U klubu ću realizirati zahtjevnu low-tech video instalaciju sa 16 kamera, stotinjak crno-bijelih televizora, kilometrima kabela. Cijeli sustav će raditi pod kompjuterskom kontrolom. Budući da televizori jako polako putuju iz Kine, instalacija će se realizirati tek za nekoliko mjeseci”.

Klub će za publiku biti otvoren 1. veljače, na otvorenju će nastupiti slovenski Jimmie Barka Experience. Iz koncertnog programa u veljači izdvaja se Mark Eitzel, Steve Wynn & Chris Cacavas i Metz. Više o programu potražite ovdje.  

Izvor: ŽU

“Nižu se čarobne malene zamućene sličice. Na njima je malo ili gotovo ništa tragova ljudske prisutnosti. Čarolija je u nježnosti trenutka, u blagosti svjetla čiji je izvor u trenutku okidanja još bio ispod horizonta. Nema sjena, nema kontrasta sve je utopljeno u zajedničkoj sreći difuznog svjetla. Nema diferencijacije, nema dobra i zla, svijet se tek rađa. Jako su lijepe jer su jako ranjive. One uvijek izgledaju kao da su prolazne i kao da će se baš sad i baš ovdje pred mojim očima promijeniti. Gledajući ih nisam nikada sasvim sigurna da su iste. Tekuće su kao vrijeme… 

Da bi se potpuno razumio ovaj Sanvincentijev rad, treba se sjetiti prave prirode svake, pa i instant, fotografske slike. Fotografija je prekretnica, jer je potpuno mehaničkim procesom nastanka slike osporila dvojnost: Time je nađeno rješenje dualističkog shvaćanja svijeta, pa je nova civilizacija i po tome nova što nakon fotografije gubi manevarski prostor između duha i materije, odnosno, oslobađa se svih dilema duha i tijela. Slika koja nije proizvedena manualno i koja nema trag majstorove duhovnosti posredstvom traga njegove ruke jasno pokazuje da je moguće proizvesti otisak bez dodira. Što je kontradiktorno samom konceptu otiskivanja!  Na svojim ranojutarnjim instant fotografijama Davor Sanvincenti hvata onaj propušteni segment spektra. Možda prisutnost noći u jutarnjem svjetlu, možda previsoke i preniske frekvencije vibracija u krajoliku, možda još neprobuđene dijelove budućeg dana. Zato snima samo jedan polaroid, zato ga ne gleda odmah već kasnije kad se dan potpuno uobliči. Rituali dugog hodanja u nepoznatom krajoliku, snimanja samo jedne fotografije, odvajanje od stabilne stvarnosti običnog jutra na poznatome mjestu pojačava propusnost membrane! Ono što je zanimljivo je zašto ta otvorena svijest Davora Sanvincentija čini instant fotografiju osjetljivijom na frekvencije izvan uobičajenog vidljivog spektra?”, napisala je Marina Viculin. 

Izložba ostaje otvorena do 8. srpnja. 

Umjetnica je angažirala četrnaest kustosa, umjetničkih udruga i aktivista sa zagrebačke kulturnesceneda joj zadaju po jedan zadatak odnosno očekuju ispunjenje neke njihove željekoja je na neki način vezana uz Pariz i parišku kulturnu i umjetničku scenu. Po povratku u Zagreb umjetnica priređuje mikro dogadjanje, izložbu ili prezentaciju rezultata tog istraživanja pri čemu, koristeći sredstva i dokumentaciju prikupljene za vrijeme boravka u Parizu, stvara novu izražajnu cjelinu. Format prezentacije ovisit će o vrsti zadatka kao i o rezultatima dobivenim u tom komunikacijskom procesu.

Tako narudžba postaje prilika za novu kreaciju, a kroz zajednički proces umjetnice nastaje novo umjetničko djelo odnosno kako kaže umjetnica : “Što nosim, za mene znači četrnaest puta imati priliku afirmirati svoju slobodu, staviti na kušnju svoje mogućnosti: kreirati i improvizirati, poštujući pri tom zadana pravila, ispuniti neočekivane upute naručitelja, ponuditi neočekivana rješenja i prevladati ograničenja unutar projekta”.

Sudionici projekta su: DelVe, Kontejner, Slobodne veze, WO kolektiv, Irena Bekić, Marina Viculin, Iva Radmila Janković, Evelina Turković, Tihomir Milovac, Feđa Vukić, Kornel Šeper, URK, Dora Baras, Stefan Haus i Vesna Vuković.

Otvorenje je u petak, 29. travnja u 19 sati. Više informacija potražite ovdje.