Barba izložbom u MSU predstavlja izbor skulpturnih filmskih instalacija te konceptualnih istraživanja “koja ispituju povijesnu građu, osobne priče te osjetilno iskustvo filma i zvuka često snimanjem prirodnih krajolika i promjena u okolišu uzrokovanih ljudskim djelovanjem”, stoji u tekstu najave. Krajolik zauzima središnje mjesto u Barbinim filmovima. Korištenjem performativne prezentacije kao narativnog alata, Barba propituje “nestabilnost znanja, mitova i znanstvenih eksperimenata.”

Kako stoji u najavnom tekstu, “prirodni krajolici i ljudsko djelovanje predstavljaju provodne teme Barbinih filmova, djelujući istovremeno kao posrednici u mapiranju političkih i kulturnih promjena u društvu. Korištenjem osnovnih elemenata filmskog medija – projektora, platna i filmske vrpce – Barba istražuje teorijske i apstraktne uvjete prostora i vremena stvarajući djela koja analiziraju sudonos svjetlosti i zvuka”.

Kustoski tim izložbe čine Morana Matković (MSU), Marina Kožul, Nika Petković, Tena Trstenjak (25 FPS) i Studio Rosa Barba.

Više detalja o izložbi koju možete posjetiti do 9. studenog, pronađite ovdje.

Festival će u utorak 23. rujna otvoriti izložba talijanske vizualne umjetnice Rose Barbe pod nazivom Meaning Distances u MSU Zagreb, uz izbor njezinih skulpturnih filmskih instalacija. Uoči otvorenja održat će se razgovor s umjetnicom, a navečer slijedi glazbeni performans umjetnice Ivone Eterović (tonote).

Kako najavljuju selektorice festivala, Marina Kožul, Nika Petković i Tena Trstenjak, “ovogodišnjom selekcijom filmova ponajviše se provlači ideja kraja svijeta koji smo sami uzrokovali. Mnogi naslovi dotiču se ljudskosti i njezine konceptualne i doslovne krhkosti, turbulentnih egzistencijalnih kriza i ratova koji bijesne te pukotina u vremenu, prostoru i ljudima”, stoji u najavi.

U međunarodnoj konkurenciji nalazi se mnoštvo novih filmova poznatih imena, među kojima se ističu britanski avangardni filmski autor John Smith sa svojim filmom Biti John Smith, kanadski eksperimentator Mike Hoolboom, koji donosi kolažno-računalni Vjetar, kineska filmašica s pariškom adresom Yuyan Wang s filmom Zeleno sivo crno smeđe, američki filmski autor Zachary Epcar koji se nakon 17. izdanja festivala vraća filmom Osjećajem potonuća, dok Dorian Jespers, dobitnik festivalskog Grand Prixa i nagrade publike 2020. za Lažno sunce, predstavlja svoju novu kafkijansku dramu Loynes. 

Marokansko-francuska umjetnica Randa Maroufi donosi kompleksnu rekonstrukciju L’mina kojom je u Cannesu osvojila nagradu za inovativnost. Američki vizualni umjetnik Gabriel Abrantes 2012. godine nagrađen je Grand Prixom za Palače milosrđa, a u ovogodišnji program ulazi filmom Argumentima u korist ljubavi. Na programu je i novi film francuskog vizualnog umjetnika Nicolasa Gouraulta, Njihove oči, koji u fokus stavlja mikro-radnike Globalnog Juga koji uče umjetnu inteligenciju autonomnih vozila.

Veliki žiri 21. Festivala 25 FPS čine britanska kritičarka i teoretičarka Erika Balsom, belgijski kustos Stoffel Debuysere i američki redatelj i umjetnik Michael Robinson. O nagradi u Refleksima odlučivat će žiri kritike koji čine Bartol Babić Vukmir, Dario Dunatov i Vanja Gajić.

Ulaz na sve projekcije i programe festivala je slobodan uz obavezno preuzimanje besplatnih ulaznica na blagajni kina Kinoteka.

Više detalja pronađite ovdje.

Tijekom pet festivalskih dana prikazat će se ukupno 26 filmova u natjecateljskom programu, kao i mnoštvo drugih sadržaja u popratnim programima. Kroz ovogodišnju selekciju filmova provlače se teme međugeneracijske komunikacije, ekološke krize i potrebe da se nadiđe stvarnost kojom smo okruženi, kako ističu selektori festivala Marina Kožul, Mario Kozina i Tena Trstenjak.

Dio filmova prikazan je na prestižnim filmskim festivalima, među kojima se posebno ističe Oko osi, magični film koji potpisuju Johann Lurf i Christina Jauernik, s premijerom na filmskom festivalu u Locarnu. Lurf je već poznato festivalsko ime – njegovo Izviđanje dobilo je posebno priznanje na Festivalu 25 FPS 2013. godine, a Kavalkade su prikazane 2019. godine.

Poseban međunarodni uspjeh postigli su i Kao bolesno žuta autorice Norike Sefe, prikazan na IFFR-u a kao najbolji dokumentarni kratki film nagrađen na Sarajevo Film Festivalu, te Oaza koju zaslužujem Inès Sieulle, zastrašujuće i opijeno putovanje iz perspektive AI-ja koje je na festivalu IndieLisboa osvojilo nagradu također u kategoriji kratkog dokumentarnog filma.

Filmsku publiku očekuje i niz auditivno i vizualno progresivnih ostvarenja, kao što su Električni poljubac, psihodelični SF Rainera Kohlberga inspiriran poviješću medija i znanstvene fantastike te VR-tehnologijom, i Sunce je za mene mrak, konceptualni medijski film Line Selander i Oscara Mangionea u kojem se spajaju zastarjela tehnologija specijalnih efekata i ostaci iščezlih civilizacija.

U konkurenciju su ušla i dva zapažena hrvatska filma snažnog festivalskog života, Bol, posljednje vizualno svjedočanstvo preminulog multimedijalnog umjetnika Ivana Faktora i Radije bih bila kamen Ane Hušman koje u upečatljive vizure Like miješa osobne i obiteljske pripovijesti. Hušman je ujedno i ovogodišnja dobitnica Nagrade Vedran Šamanović za inovativan doprinos hrvatskom filmu.

Žiri 20. izdanja Festivala 25 FPS čine američko-austrijska filmašica Eve Heller, filmski autor Tomislav Šoban i redateljica i scenaristica Varja Močnik. Svoju nagradu dodijelit će i žiri kritike, koju čine Dino Staničić, Marija Krstanović i Oskar Ban Brejc. U sklopu festivala dodijelit će se i Nagrada publike, a jednom hrvatskom filmu u selekciji bit će dodijeljena Nagrada Green DCP, koju dodjeljuje Udruga za audiovizualna istraživanja 25 FPS.

Više informacija o ostatku programa možete pronaći na ovoj poveznici.

Godina odmora, oproštaja i materijalnog filma

“Svake godine svjedočimo porastu broja filmova koji na sve kompleksnije načine istražuju posljedice epidemije, lockdowna i nagle digitalizacije društva na ljudsku intimu, strukturu rada i slobodnog vremena. Mnogo se filmova dotiče i oproštaja, bilo od bliskih osoba, ustaljenih izričaja ili kulturnog nasljeđa, kao i potragom za prostorom za osobnu i umjetničku transformaciju. Godina je specifična i po tome što smo među prijavljenim i odabranim naslovima imali veliki broj hibridnih ostvarenja različitih tehnika i postupaka, a svjedočili smo i porastu tradicionalnih materijalnih i strukturalnih filmova, prava raskoš eksperimentalnog filma”, izjavili su selektori festivala Marina Kožul, Mario Kozina i Tena Trstenjak.

Prvi konkurentski program ovogodišnjeg izdanja otvorit će novi film “pseudomarksističke medijske gerile»”i dobitnika Grand prixa na 16. festivalskom izdanju Total Refusal, Iz pozadine, koji daje etnografsku perspektivu na proširenu stvarnost neigrivih likova. U selekciju je ušao i Lawrence Abu Hamdan (dobitnik Nagrade publike na izdanju 2017.) sa svojim filmom o propusnim granicama i neprobojnim zakonima, 45. paralela te dobitnica Nagrade Green DCP 2019., Sara Jurinčić s istančanom Valerijom, filmom o ženskim ritualima i grobovima, te otoku bez muškaraca.

Konkurencija donosi film američke umjetnice Deborah Stratman, koja je 2016. sudjelovala u žiriju FPS-a, Ono što preostaje. Riječ je o impozantnom radu o geobiosferi, kamenu kao arhivskom materijalu i filmu kao sjecištu izražajnih mogućnosti.

Tu je i niz opojnih vizija kojima će se nova imena predstaviti publici, a među njima se posebno ističu Anđeo forme Rushnana Jaleela koji stapanjem prizora iz raznih izvora gledatelja navodi kroz nepregledne krajolike, fantazmagorična Ekstaza Mattija Harjua o životu malog otoka u najmračnije doba godine, te svjetlosno mu suprotstavljen film Yannicka Mosimanna, Sunčeve pjege, analognu poemu o naličjima zubatog sunca. Za Grand Prix se natječu još dvije hrvatske produkcije, modularna minijatura Evanescence multimedijske umjetnice Mare Šuljak i inventivni film Mire Manojlovića koji od nekoliko sekundi vrpce izvodi pravi akcijski film, Pravilo br. 5: Pomno pratite svog čovjeka.

Razglednice svijeta s domaće scene

Ovogodišnji presjek hrvatskog eksperimentalnog filma Refleksi vodi nas u tri različita smjera: s Anom Bilankov odlazimo u sinajsku pustinju u Egiptu (Dohvatiti Sunce: El Shatt), s Darkom Fritzom u model neostvarenog utopijskog naselja na Kubi (Zamišljene budućnosti: Turizam), te s Anom Buljan u paške, dugootočke i ine pustinje (Sve što nije pustinja ne postoji). 

Nagrade Festivala 25 FPS

Žiri 19. izdanja Festivala 25 FPS čine umjetnik Marko Tadić, umjetnica i redateljica Mary Helena Clark i nezavisni filmaš, arhivist i esejističar Ross Lipman. Osim za Grand prix filmovi iz konkurencije natječu se i za Nagradu publike, dok će jedan hrvatski film u programu osvojiti Nagradu Green DCP, koju dodjeljuje Udruga za audiovizualna istraživanja 25 FPS.

Ulaz na sve projekcije i programe festivala je slobodan uz obavezno preuzimanje besplatnih ulaznica na blagajni kina Kinoteka.

U povodu petnaeste obljetnice 25 FPS-a sa selektorima Festivala, Marinom Kožul i Mariom Kozinom, razgovarali smo o njegovom razvojnom putu i ovogodišnjim fokusima, o žanrovskim i medijskim promjenama i nepredvidivoj budućnosti lokalnog kinoprikazivaštva.

Natjecateljski program 25 FPS-a i ove godine donosi presjek recentne međunarodne i domaće eksperimentalne filmske produkcije, radove koji istražuju mogućnosti filmskog jezika i proširuju razumijevanje samog medija. Što vam je bitno kod izbora filmova, koji su tematski, idejni ili estetski kriteriji kojima se vodite u selekciji?

Marina: U selekcijskoj komisiji nas je troje – uz Marija i mene, od ove se godine u selekciju uključila i Branka Valjin. U konkurenciju uglavnom ulaze filmovi oko kojih se svi složimo, no ponekad se događa da presudi i “matematički kriterij“ – treba imati na umu da smo, što se ukusa tiče, međusobno prilično različiti, a kriterij većine primjenjujemo kada argumentacija zakaže. No mislim da je to i razlog zbog kojeg je selekcija istovremeno i raznovrsna i konzistentna.

Mario: Pri izboru filmova ne postoji točno određeni set tematskih ili idejnih kriterija koje bi film trebao zadovoljiti da bismo ga izabrali, ali treba biti u znatnoj mjeri usmjeren na formu da bismo ga uzeli u razmatranje. To posebice vrijedi za hibridne naslove – one koji zalaze u domenu dokumentarnog, animiranog ili igranog filma. Eksperimentalnost je ovdje često pitanje stupnja, pa vodimo rasprave o tome koliko formalna organizacija nekog djela generira sadržaj, otvara ga novim čitanjima ili mu možda čak i proturječi.

Marina: Bitno nam je i da selekcija bude reprezentativna za aktualna zbivanja na međunarodnoj sceni. Uz iznimku streaming servisa kao što je MUBI, eksperimentalni film uglavnom nije dostupan na tradicionalnim distribucijskim kanalima, a i dalje ga se rijetko viđa u programima ostalih hrvatskih filmskih festivala. Zato prilikom selekcije nastojimo pomiriti vlastiti ukus i aktualnosti te publici omogućiti da bude usklađena sa svjetskim zbivanjima u ovome području.

Za Kulturu Studentskog centra u Zagrebu, kojom sada konačno mirno vlada ekipa sanacijskog upravitelja Mirka Bošnjaka predvođena Davorom Šišmanovićem, službeno je nastupilo novo razdoblje nakon uspješne demontaže Kulture promjene. Bitka je dobivena, a sada preostaje ono što svaki okupator koji drži do sebe mora učiniti: napraviti vlastitu žurku.

Da je logika neopterećene zabave programski temelj nove Kulture SC-a dalo se naslutiti iz bizarnih smjernica za njezin razvoj koje je Šišmanovićih prošle godine predstavljao po medijima. Podsjećamo, novi je voditelj kao jedan od temelja svoje vizije tada istaknuo “usmjerenost na povratak publike u prostore SC-a, kao mjesta gdje će, prvenstveno, rado dolaziti svi oni zbog kojih Studentski centar i postoji, zatim svi oni čiji su mladost i studiranje bili obilježeni kulturnim događanjima i druženjima u &TD-u, Galeriji SC, Klubu SC, MM-u, SKUC-u…, ali i svi ostali žitelji metropole željni ‘dobre vibre’.”

Takva je antikoncepcija – uočljiva, uostalom, i u vulgarnom tretmanu dosadašnjeg programa, koji se nedavno manifestirao i izgonom Klubvizije iz SC-a – krajem veljače konačno doživjela i svoju materijalizaciju. U prostorijama &TD-a Šišmanović i njegovi suradnici predstavili su nam kako konkretno izgleda dobrovibrirajući program kulture koji, za razliku valjda od svojeg prethodnika, udovoljava “potrebama studentske populacije”. A izgleda onako kako biste i očekivali od programa bez ikakve preciznije koncepcijske osnove – nikako, u skladu s bezličnim i banaliziranim predodžbama kulture kojima barataju novi vladari SC-a. Predstavljen u mainstream medijima kao “ambiciozan” i “bogat“, program Kulture SC-a za 2019. godinu, ukratko, prije djeluje kao lonac nepovezanog sadržaja u kojem se kao “središnja” izdvajaju bolno prvoloptaška događanja.

Jer kako drugačije opisati, primjerice, predstavljanje ciklusa filmova Ive Gregurevića, najavljenog za ožujak, kao krunu filmskog programa SC-a, nakon što je iz njegovih prostorija u Savskoj na primitivan način protjeran vrijedan Klubvizijin laboratorij? To ziheraštvo je, čini se, obilježje novog filmskog programa u cjelini – sada pod vodstvom Zvonimira Rumboldta – jer i popis filmova iz prvog tromjesečja (Projekt Florida, Iskupljenje u New Yorku, Smrt Staljina, Iz ništavila, Noć u Parizu, 150 miligrama, Laponska krv, Fokstrot) predstavlja samu sredinu euroameričke festivalske srednje struje. Zanimljivo, riječ je redom o filmovima iz kataloga distributerske kuće Discovery, koje je moguće lako i jeftino otkupiti, što upućuje na dubinu selektorskog posla koji će se u SC-u odsad obavljati, ali i otvara pitanje zašto se u međunarodnom programu prikazuju isključivo filmovi jednog distributera.

Za odvijanje filmskog programa ključna je reaktivacija Kina Forum u sklopu Studentskog doma Stjepan Radić, koje će nakon pet godina nastaviti s radom. Potez je to koji je – kao i najavljena reanimacija preostalih prostora u Radiću poput SKUC-a Pauk – načelno dobrodošao, no Kulturpunkt doznaje da se on odvija nauštrb očuvanja infrastrukture izgrađene u MM centru. Naime, kako nam je potvrdilo Ministarstvo kulture, Uprava SC-a dala je premjestiti vrijedni DCP projektor iz MM centra u Forum. Kako nam pojašnjava Marina Kožul iz udruge 25FPS, MM je time ostao bez uređaja za prikazivanje filmova prema “europskom globalnom standardu digitaliziranih kina” kojeg se kinoprikazivači pridržavaju “kad prikazuju filmove u digitalnom formatu kako bi postigli najvišu prikazivačku kvalitetu te stabilnost zvuka i slike”. Riječ je pritom o uređaju nabavljenom upravo u sklopu projekta digitalizacije MM centra za 2016. godinu koji je Ministarstvo kulture sufinanciralo s 300 000 kuna. U ugovoru koji su Ministarstvo i SC sklopili, nažalost, nije navedeno koje će kino konkretno biti digitalizirano, dok iz Ministarstva kulture poručuju da “nema zapreke za premještanje spomenutog DCP projektora iz dvorane MM centra u kino Forum jer su obje dvorane u sastavu Studentskog centra, a istovremeno Studentski centar premještanjem DCP projektora nije prekršio Ugovor o korištenju sredstava Ministarstva za investicijski program digitalizacija kina”.

Međutim, uvid u prijavu temeljem koje je SC dobio sredstva za digitalizaciju jasno pokazuje da je čitav projekt namijenjen specifično opremanju MM centra, a ne kinodvorane po slobodnom izboru Uprave SC-a, stoga se odluka o premještanju DCP-a u Forum čini u najmanju ruku podložnom propitivanju. No neovisno o pravnim tumačenjima ove situacije, nedvojbeno je da ona znači daljnju demontažu pomno i planski građene infrastrukture Kulture promjene i njezino stavljanje u funkciju mainstream neambicioznosti novog programa. Marina Kožul tako sa žaljenjem zaključuje da “MM centar više nema programsku orijentaciju i živost kakvu je gradio od 2015. godine”, a Rumboldtove najave da će biti očuvan eksperimentalni program koji se u tom prostoru održavao ne djeluje posebno ohrabrujuće u kontekstu drugorazrednog infrastrukturnog statusa koji mu je namijenjen.

Obeshrabrujućih elemenata novog programa Kulture SC-a ne nedostaje ni u drugim područjima. Ideološke vjetrove koje je Jakov Sedlar nagovijestio dolaskom u Programsko vijeće SC-a potvrđuje najava izložbe karikaturista portala 7dnevno.hr Stiva Cinika. Hoće li tom prigodom biti izloženi njegovi seksistički radovi ili oni u kojima kao vrhunac kalamburskog humora dobivamo “Yusipovića” i fascinantno prelamanje prezimena Kolinde Grabar-Kitarović u “Kita / rovićka”, s nestrpljenjem iščekujemo. Da pod inkluzivnošću kulturnog programa nova ekipa u SC-u u možda prije podrazumijeva upliv konzervativnog utjecaja pokazuje i najava programa poj: poezija, jednostavno, posvećenog čitanju poezije. Njegov voditelj je, naime, “član Društva hrvatskih književnika i nagrađivani pjesnik” Luka Tripalo, inače suradnik portala Bitno.net i kolumnist Framaportala, službene stranice Franjevačke mladeži.

Uočljiva praznina u ovogodišnjem programu Kulture SC-a je područje glazbe koje je prošle godine ostalo bez vrijedne voditeljice Davorke Begović, jedne od suradnica koje su SC napustile zbog napada na Kulturu promjene. S njom je otišao i Izlog suvremenog zvuka, a vjerojatno i svaka mogućnost sličnog, eksperimentalnog sadržaja, dok je nova garnitura za sada imala za ponuditi tek obnovu glazbenog programa u zapuštenom Pauku. Dakako, za očekivati je da stanište tamo neće pronaći istraživačke glazbene i zvučno-umjetničke prakse po kojima je SC bio poznat.

I kazališni program kompetentnog redatelja Vedrana Hleba ostaje na terenu konvencionalnog, uz zanimljiv izbor suradnica i suradnika. Primjerice, Marius von Mayenburg nedvojbeno je jedan od važnijih europskih dramatičara srednje generacije, no ostaje za vidjeti što će s njegovim komadom Ružni napraviti Barbara Rocco, glumica iz Ponosa Ratkajevih i Stipe u gostima, koja je 2013. bila HDZ-ova kandidatkinja za dožupanicu Varaždinske županije. Izvedbeno područje u širem smislu nedvojbeno je pogodio i odlazak Ganz novog festivala koji nije mogao funkcionirati u novom, neprijateljskom okruženju pa se ono u novoj konstelaciji čini osuđeno na srednjestrujaški kazališni izričaj koji upitnom čini proklamiranu želju da se očuva specifičnost &TD-a u odnosu na zagrebački kontekst.

I ovakav parcijalan pregled novog programa Kulture SC-a razotkriva njegovu nekoherentnost, limitiranost i latentnu političku obojenost. S obzirom na to da se kao najvažniji adut nove uprave SC-a pokazuje oživljavanje prostora u Radiću, također se besmislenom pokazuje devastacija programa koji je prostore u Savskoj učinio tako važnim sjedištem nezavisne kulture – ništa što je ponuđeno novim programom ne sugerira da Kultura promjene ne bi mogla supostojati s novim, konvencionalnijim sadržajima na Savi. U tom smislu, jasno je da cilj Uprave SC-a i novog vodstva Kulture nije bio udovoljiti “potrebama studentske populacije”, nego protjerati jedan specifični koncept kulture. Da je to isti koncept koji se nalazi na udaru Ministarstva kulture i aktualne kulturne politike sasvim sigurno nije nikakva slučajnost.

Četrnaesti 25 FPS, festival nezavisnih i nekomercijalnih filmova koji na inovativan način istražuju mogućnosti filmskog jezika i pripovijedanja, ove godine predstavlja prostorno i programski prošireno izdanje. Festival se tako uz Zagreb (27. do 30. rujna, Studentski centar) i Rijeku (2. do 3. listopada, Art-kino Croatia) po prvi put održava i u Ljubljani, gdje se 5. listopada u Slovenskoj kinoteci prikazuju odabrani filmovi ovogodišnjeg programa. 

Kako u najavi festivala ističu organizatori, “premda se ni u dosadašnjim izdanjima nije prezalo od zamagljivanja granica između filmskih i proširenofilmskih programa, ovogodišnje festivalsko izdanje predstavlja i izložbeni dio s umjetničkim radovima koji se bave – filmom.”

Selektori festivala Sanja Grbin, Marina Kožul i Mario Kozina među 2000 prijavljenih filmova za natjecateljski program Festivala odabrali su 26 najistaknutijih ostvarenja. U međunarodnoj selekciji odabrana su i dva hrvatska filma: Dokument Parakozmik veterana eksperimentalne scene Vladislava Kneževića i Planine debitantice Hrvoslave Brkušić. 

“Raspon tema i postupaka filmova iz natjecanja obuhvaća analogne akvarele na filmskoj vrpci i narativni žamor internetskih piksela. Osobni portreti stoje uz bok analitičkim esejima, čije kamere jednako znatiželjno lutaju pustinjskim i planinskim pejzažima kao i krajolicima našeg društva, uma i duše”, najavljuju organizatori.

U natjecateljskom programu prikazat će se i novi radovi autora već predstavljanih i nagrađivanih na Festivalu, primjerice zajednički film višestruko nagrađivanog japanskog majstora analogne vrpce Takashija Makina i svestranog animatora i umjetnika Manuela Knappa – Na horizontu. Tu je i najnoviji rad autora koji su obilježili prošlogodišnji Expanded Cinema – Odmorišta Anje Dornieden i Juana Davida Gonzáleza Monroya, te još jedan zajednički rad – Sunčev kamen Filipe César i Louisa Hendersona čiji je Kruti otpad prikazan na Festivalu 2014. godine. 

O najboljim filmovima odlučivat će američka videoumjetnica Jesse McLean, finski redatelj i umjetnik Mika Taanila te programski koordinator zagrebačkog Multimedijalnog instituta i direktor Human Rights Film Festivala, Petar Milat. Svaki član žirija dodjeljuje zasebni Grand prix, a publici se predstavlja posebno kuriranim filmskim i diskurzivnim programom.

Uz stalne festivalske programe ovogodišnje izdanje donosi i dvije izložbe, također u prostorima zagrebačkog Studentskog centra. Finski svestrani umjetnik Mika Taanila prikazuje svoj rad Film Reader, dok Dušica Dražić i Wim Janssen, uz pripadajući film, predstavljaju instalaciju Projektor – brončani odljev kultnog jugoslavenskog 35 mm projektora Iskra NP-21.

Cjelokupan program potražite na službenoj stranici Festivala.

Trinaesto izdanje Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa održat će se u prostorima zagrebačkog Studentskog Centra od 28. rujna do 1. listopada, nakon čega će se 4. i 5. listopada dio programa prikazati u riječkom Art-kinu Croatia. Ulaz na sva događanja je slobodan.

Ogoljivanje komunikacijskih konvencija na relaciji film-publika plodno je tlo kojeg autori eksperimentalnog filma istražuju već više od stoljeća. Ispituju se novi formati, teme, identiteti, strukture, spektakli i nove “zbilje”, a iza svega stoji ljudski refleks da sve što nas okružuje i čega smo svjesni prolazi kroz filter naše potrebe da se povežemo s tim. Filmovi koji čine natjecateljski program ovogodišnjeg, 13. izdanja Festivala 25 FPS, karakteristično su razasuti po čitavom spektru onoga što pokušavamo definirati kao eksperimentalni film, no gotovo svi manje ili više orbitiraju oko ove centralne teme. 

Selektori festivala, Sanja Grbin, Marina Kožul i Mario Kozina, su među 1776 prijavljenih filmova u natjecateljski program izabrali dvadeset i pet radova pretežito mlađe generacije inovativnih autora među kojima se nalaze imena s čijim smo se interesima, diskursima i vizualnim izrazima upoznavali na dosadašnjim festivalskim izdanjima, značajan broj novih autora te do sad rekordan broj radova domaćih autora – čak tri. 

O najboljim filmovima odlučivat će tročlani Veliki žiri u sastavu: Oona Mosna, direktorica programa filmskog festivala Media City u Windsoru, Ontario; Mads Mikkelsen, filmski selektor Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Kopenhagenu – CPH:DOX te filmski autor Sebastian Buerkner čiji je film M-ova himera osvojio Grand Prix 10. Festivala 25 FPS. Žiri kritike dodjeljeljuje nagradu kritike, organizator festivala – 25 FPS, Udruga za audio-vizualna istraživanja, dodjeljuje nagradu Green DCP, a publika svakodnevnim glasovanjem bira svog favorita.

Među autorima i autoricama filmova iz ovogodišnjeg natjecanja nalazi se značajan broj članova Velikih žirija minulih festivalskih izdanja poput španjolske autorice Laide Lertxundi koja se ove godine predstavlja autobiografskim filmom 025 Sunset Red u kojem se osvrće na radikalni aktivizam njezinih roditelja u Španjolskoj, austrijske autorice Tine Frank čiji je film 20160815 rađen u suradnji s eksperimentalnim glazbenikom Peterom Rehbergom – Pitom a propituje današnji standard slike – visoku rezoluciju ili HD te nizozemski autor Joost Rekveld čiji je rad #67 posveta radovima Reminiscence (1974) i Telc (1974) pionira video umjetnosti Steine i Woodyja Vasulke.

Natjecateljski program čine i novi radovi nekih od dosadašnjih festivalskih pobjednika – prošlogodišnji dvostruki pobjednik i dobitnik Grand Prixa i Nagrada kritike Peter Burr predstavlja se filmom Pattern Language u kojem nastavlja s istraživanjem koncepta beskrajno mutiranog labirinta sastavljenog od različitih uzoraka animiranih u skladu s audio frekvencijama i ritmovima; godinu dana ranije, 2015., jedan od dobitnika Grand Prixa bio je američko-portugalski autor Fern Silva čiji novi rad The Watchmen propituje fenomen vremena kojeg se ne sjećamo, kontrolu I rupe u svjesnoj percepciji, a sve to asocijatino vrludajući na glazbu skladatelja Sergeja Čerepnina, ujedno i tvorca poznatog modularnog sintisajzera – Sergea. 

Izuzetno raznolikoj slici filmova iz ovogodišnjeg natjecanja pridonose radovi koji se vješto prilagođavaju različitim medijima i stvarnostima pa tako iz londonskog Tate Moderna stiže instalacija pretočena u filmski rad Explosion Ma Baby Pauline Curnier Jardin o zanimljivoj godišnjoj procesiji u čast svetog Sebastijana kada odrasli muškarci svetoj ikoni nude tijela muške novorođenčadi, a koju je autorica snimala pet godina za redom, uvijek u isti sat. Godišnju dozu intrigantnih animiranih i/ili znanstveno-fantastičnih dokumentarnih filmova pružiti će izraelski film Another Planet autora Amira Yatziva o virtualnoj simulaciji koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau te impresivni SF Flores portugalskog autora Jorgea Jácomea o ljubavnoj priči snimljenoj na pitoresknim Azorima koja funkcionira kao komentar na teme identiteta, otpora, teritorijalne pripadnosti i jačanja vojnog nasilja. Potonjom se temom bavio jordanski autor Lawrence Abu Hamdan u filmu Rubber Coated Steel koji funkcionira kao audio analiza pucnjeva ispaljenih na dvojicu nenaoružanih palestinskih tinejdžera te kao kritika na današnje invazivne prakse nadzora i slušanja/prisluškivanja. 

U natjecateljskom programu 13. Festivala 25 FPS, među 25 najnovijih filmova okupljenih pod zajedničkim eksperimentalno-inovativnim nazivnikom, nalazi se i do sad rekordan broj radova domaćih autora i autorica – tri. Svi su kandidati za jedan od tri jednakovrijedna Grand prixa koja dodjeljuju članovi žirija, nagradu žirija kritike, nagradu Green DCP te nagradu publike. Marko Meštrović, autor čiju su filmovi već prikazivani na festivalu (Silencijum – suredatelj  s Davorom Međurečanom, te Zašto slonovi?), ove se godine predstavlja svojim najnovijim radom, animiranim Tripom – filmom ceste koji se dešava “s onu stranu očnog kapka”. Leona Kadijević mlada je animatorica i umjetnica koja prati i preispituje odnose animacije i filma kao tehnike izražavanja, a istražuje ih i u svojim instalacijskim radovima. U natjecateljskom programu sudjeluje s filmom Periferija u kojem propituje vlastita razmišljanja i perspektive te ulazi u igru s neograničenim brojem priča, činjenica i misli koje budi jedna sasvim svakodnevna stvar poput suncokreta. Triplet domaćih filmova u konkurenciji zatvara debitantski film multimedijskog umjetnika Davora Sanvincentija Skoro ništa: i dalje noć, 16-milimetarska elegija na teme krhkosti postojanja i besmrtnosti te medija filma i fenomena svjetlosti, a sve to uz glazbu vrsnih Christiana Fennesza i Nenada Sinkauza. Meštrovićev Trip prikazuje se u četvrtak 28. rujna u 20 sati (Konkurencija 1: Standardi), Periferija u petak 29. rujna u 18 sati (Konkurencija 2: Odnosi), a Skoro ništa: i dalje noć na programu je u subotu 30. rujna u 18 sati (Konkurencija 4: Skale).

U okviru stalnog festivalskog programa Refleksi prikazuje se izbor iz najnovije hrvatske produkcije eksperimentalnog i inovativnog filma i videa, a ove godine čine ga četiri rada u čijim su fokusima dolasci, odlasci, prolasci, bjegovi te ljudska kinetika, fizička i mentalna. Oni samo dolaze i odlaze Borisa Poljaka najizričitije govori o prostoru koji nas povezuje, splitskoj plaži Bačvice, smještenoj u kratki vremenski procjep između noći i dana, točno prije svitanja. Žene u Partenzi Renate Poljak naizgled su zaustavljene u vremenu, dok nepomično stoje na obali i zure u bespuće. Filmovi U međuvremenu Mate Ugrina i 10 Paule Konjušić testament su ljudskoj potrebi za bijegom, bilo u “tuđe živote”, mikro-prostore posuđene ili otrgnute iz okolnih životnih kolotečina, bilo u sam koncept “međuvremena”, mjesta onkraj mjernih jedinica vremena. 

Osim natjecateljskog programa, filmovi se prikazuju u Refleksima (program hrvatskih filmova), Žiri predstavlja (posebno kurirani programi članova Velikog žirija) dok Expanded Cinema okuplja proširenofilmske izvedbe koje spajaju filmski zvuk i sliku, ali i filmsku i glazbenu publiku.  

Sve o festivalu potražite na službenoj stranici.

Dvanaesto izdanje Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS održat će se od 29. rujna do 2. listopada u kinu SC, Francuskom paviljonu, dvorani MM i teatru &td. Nakon četiri uzbudljiva i programski raznovrsna zagrebačka dana, izbor s 12. Festivala 25 FPS gostovat će riječkom Art-kinu Croatia 6. i 7. listopada. Ulaz na sve programe Festivala je slobodan. Svojevrsna je kruna programa konkurencija u kojoj se ove godine nalaze 24 filma koje su među 1462 prijavljena rada izabrali Sanja Grbin, Mario Kozina i Marina Kožul, izbornici programa. 

Filmovi će se prikazivati u pet programskih i tematskih blokova koji će na najbolji način istaknuti pojedinačne idejne i estetske preokupacije autora. S nekim su se autorskim preokupacijama iz ovogodišnje konkurencije gledatelji susretali i na prijašnjim festivalskim izdanjima. Naime, konkurencija krije nove radove nekolicine autora čiji su filmovi bili prikazivani i nagrađivani na Festivalu 25 FPS, često i uz njihovo prisustvo. Među takvima se posebno ističe u Zagrebu rado viđen nagrađivani britanski filmaš Ben Rivers, čiji se film Daleka epizoda nalazi u programskom bloku kojim se otvara 12. Festival 25 FPS. Gostovanje britanske umjetnice Jodie Mack na 25 FPS-u 2014. godine za sobom je ostavilo veliki broj obožavatelja i pozamašnu količinu šljokica kojima se i ovaj put poigrala u svom najnovijem filmu Nešto među nama, studiji koreografiranog pokreta svjetlucavih drangulija i ukrasa koji u konačnici tvore glamurozni balet u punom sjaju 16-mm filmske vrpce. 

Riversov kolega i ko-redatelj na Festivalu prikazanog filma Čarolija za obranu od tame, Ben Russell, na 7. 25 FPS-u je kao član Velikog žirija nagradio korejsku autoricu Hayoun Kwon za film Manjak dokaza te joj je tim činom otvorio mnoga festivalska vrata. Hayoun Kwon ove godine konkurira za nagradu filmom 489 godina, prijepisom svjedočanstva bivšeg vojnika u Južnoj Koreji koji priča o svojim iskustvima s istraživačke misije i nevjerojatnom otkriću iz polja prepunog mina koje je postavila J. Koreja ne zabilježivši gdje. 

Raznovrsnosti pristupa temama i filmskim tehnikama pridonijet će znanstveno-fantastični i psihotropični imaginarij Nered, film američkog multimedijskog umjetnika Petera Burra, Ništa ne može biti bez duhova, film Rainera Kohlbergera rađen bez kamere i filma koji i takav žestoko napada ljudski sustav percepcije te Rhus Typhina, film A. Moralesove i G. Bagdasarova nastao uz pomoć Labodobleovog eksperimenata s prirodnim (organskim) razvijačem filma koji je odgovoran i za nelinearnu strukturu filma. 

Dašak dalekih krajeva i civilizacija konkurencijom će pronijeti Grad Maja meksičkog redatelja Andrésa Padille Domene, film s ruba znanstvene fantastike i dokumentarac koji raščlanjuje imaginarij majanske kulture i njihov identitet danas, te Prizori iz crtaćeg bloka indijskog redatelja Amita Dutte, poznatog i cijenjenog po osebujnom stilu filma ukorijenjenom u indijskoj estetici i osobnoj simbolici što u konačnici rezultira vizualno bogatim i akustički poticajnim slikama. 

U konkurenciji za festivalske nagrade nalaze se i dva rada hrvatskih autora: Sve bih ostavio ovdje Ivana Faktora koji tijekom četiri godišnja doba kroz prozor bilježi svijet oko sebe malom DV-kamerom i Pokretni elementi Marka Tadića, film o kreativnim procesima koji vode do stvaranja umjetničkih djela. Film je zamišljen kao hommage autorima i filmovima nastalima u zlatno doba Zagrebačke škole crtanog filma te se dijelom koristi vizualnim jezikom specifičnim za 60-e i 70-e godine 20. stoljeća.

Filmovi su u konkurenciji za jedan od tri Grand Prixa Festivala, a dodijelit će se i nagrada kritike. Svi su hrvatski filmovi u konkurenciji za nagradu Green DCP kojom organizatori potiču daljni život djela profesionalnom izradom DCP prikazivačkog formata.

Pored programa konkurencije, 12. Festival 25 FPS pripremio je svoje stalne programme – Ode filmu, Žiri predstavlja, Expanded Cinema, Refleksi te predstavljanja knjiga, razgovore s autorima te posebne projekcije.

Ove godine Festival odaje počast djedovima svega zaumnog i iracionalnog na filmu te predstavlja pet istaknutih dadaističkih filmova grupiranih u program Ode filmu koji se daju kao kratki preludiji programima Konkurencije.

Svrha programa Žiri predstavlja upravo je u upoznavanju publike s nadahnućima i metodama kojima u svom umjetničkom radu pribjegavaju članovi stručnog žirija. Američka umjetnica i filmska autorica Deborah Stratman kroz svoj bogati opus otvara mnoga pitanja o odnosu okoliša i sustava za kontrolu moći. Učenica je kalifornijske škole takozvanog „filma političkog kajolika“, a njen program pod nazivom Zarazni refreni prikazat će, među ostalima, filmove Wernera Herzoga, Haruna Farockija i Hollis Frampton. Program britanskog umjetnika, kustosa i pisca Georgea Clarka pod nazivom Filmovi umjesto mjesta sačinjen je od uradaka iz zemalja u kojima je Clark duže ili kraće boravio kroz zadnjih nekoliko godina. Treći član velikog žirija, srpski filmski autor i pjesnik Dane Komljen, festivalskoj se publici svojim radovima predstavljao već nekoliko puta, no ove godine dolazi sa svojim debitantskim dugometražnim filmom Svi sjeverni gradovi.

Stalni program 25 FPS-a Expanded Cinema putem izvanrednih izvedbi spaja filmski zvuk i sliku, ali i filmsku i glazbenu publiku. Ovogodišnji program obilježit će niz izvedbi svjetskog prvaka proširenog filma Brucea McClurea pod nazivom Zveckanje kostima. McClure će svojim performansima s više 16-milimetarskih projektora premjeriti i zabljesnuti tri kultna prostora Studentskog centra – Teatar &TD, Francuski paviljon i Kino SC.

Prvi put nakon izvedbe 1985. godine na MAFAF-u, Međuklupskom i autorskom festivalu amaterskog filma u Puli, domaća će publika moći pogledati zahtjevnu rekonstrukciju slovenske eksperimentalne baštine – Tetraplan, rad kultnog i misterioznog filmskog kolektiva OM Produkcija, koji će se izvesti kao hommage Ivanu Ladislavu Galeti i Tomislavu Gotovcu.

Daïchi Saïto, Japanac s montrealskom adresom, eksperimentalni je autor i dobitnik Nagrade Fuji na 25 FPS-u 2009. godine, a 2012. godine sudjelovao je u programu Žiri predstavlja. Ove godine predstavit će se vlastitim filmom Engram povratka, raskošnim 35-milimetarskim metafizičkim putopisom u sinemaskopu koji će improvizacijskom izvedbom uživo uglazbiti montrealski bariton i bas-saksofonist Jason Sharp. Daïchi Saïto će održati i kino-predavanje Prostori između slika o svom radu s filmskom trakom.

Sva četiri filma iz hrvatskog programa Refleksi na sebi svojstven način bave se pitanjima prostora, krajolika i urbanizma. Miranda Herceg filmom Prvi udah promišlja prostor, Ana Hušman filmom Skoro ništa mapira krajolik kako bi dokučila kako i koje ga političke, ekononomske i socijalne odluke tvore, Darko Fritz filmom Novi Južni Zagreb ispisuje 50 godina urbanističkog razvoja Novog Zagreba, a Sve, još uvijek, u orbiti Dane Komljena i Jamesa Lattimera povezuje dva naoko nepovezana momenta u izgradnji Brazilije.

Detaljan program i raspored potražite na službenoj i Facebook stranici Festivala.

Ovogodišnje izdanje održat će se u zagrebačkom Kinu SC od četvrtka, 24. rujna, do nedjelje 27. rujna, nakon čega, 28. i 29. rujna, dio zagrebačkog programa prikazuje riječko Art-kino Croatia. 

“Što nam govore krajolici? Kako njihov govor doživljavaju mediji koji ga bilježe? Koji se to prostori otvaraju unutar samog procesa prenošenja informacije do naših osjetila? Kakve se sve spačke događaju u tim „međuprostorima“?” – na ova i mnoga druga pitanja odgovor će dati svjesna skupina filmskih šamana, celuloidnih alkemičara i digitalnih coprnjaka, odnosno autori i autorice filmova iz ovogodišnjeg programa konkurencije Festivala 25 FPS. 

Sanja Grbin, Mario Kozina i Marina Kožul, izbornici programa, odabrali su 27 najzanimljivijih radova, a čast da otvori Festival pripala je velikom Peteru Tscherkasskom koji u Zagreb dolazi s najnovijim radom – The Exquisite Corpus, rasnim primjerom found-footage filma u kojem je pomiješao reklame, američki erotski triler 80-ih, britansku komediju 60-ih, talijanske, danske i francuske porniće u nadrealističku igru cadavres exquis. Austrijski velikan avangardnog filma prije devet je godina posjetio Festival 25 FPS kao član međunarodnog žirija. Tada se zagrebačkoj publici predstavio programom svojih celuloidnih dragulja, a ove godine imat ćemo dragocjenu priliku svjedočiti njegovu kino-predavanju i filmskoj analizi. 

Pored Tscherkasskog, u konkurenciji za jednu od nagrada nalaze se i radovi tzv. veterana festivala poput Bena Russella, Johanna Lurfa, Charlotte Pryce, Karla Lemieuxa, Alexandera Stewarta i Daniela Schmidta koji dijele arenu s brojnim manje ili više poznatim novopridošlicama, među kojima organizatori ističu Jodie Mack, gošću prošlogodišnjeg programa Expanded Cinema u sklopu kojeg je oduševila svojim radovima i kino-koncertom. Jedini hrvatski rad u konkurenciji jest Kraj autora Tomislava Šobana čiji je animirani film Najmanji prikazan u programu hrvatskih filmova Refleksi na 9. Festivalu 25 FPS.

Tročlani međunarodni žiri 11. Festivala 25 FPS čine višestruko nagrađivana belgijska autorica i istraživačica audio-vizualnih potencijala kompjutorskog jezika Anouk De Clercq, filmski programer Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Centru Pompidou u Parizu Jonathan Pouthier te filmski autor, kustos i restaurator pri Akademijinom filmskom arhivu u Los Angelesu specijaliziran za očuvanje umjetničkih filmova Mark Toscano. Festivalska pravila nalažu svakom članu žirija da najzaslužnijem radu dodijeli vlastiti Grand Prix te da se domaćoj publici predstavi posebno sastavljenim programom vlastitih ili pak radova i autora filmske i medijske umjetnosti koji ih posebno inspiriraju. Žiri kritičara dodijelit će nagradu kritike najboljem filmu iz natjecateljskog programa, a svi hrvatski filmovi u konkurenciji su za nagradu Green DCP kojom organizatori potiču daljni život djela profesionalnom izradom DCP prikazivačkog formata.

Uz programe konkurencije, grupirane u posebne tematske cjeline koje se prikazuju u dva termina u četvrtak, petak i subotu te već spomenuti Žiri predstavlja, Festival 25 FPS pripremio je Ode filmu, Expanded Cinema, Refleksi te predavanja i razgovore s autorima. Dodjela nagrada i projekcija nagrađenih filmova zakazana je nedjelju, 27. rujna, posljednji dan Festivala.

Novi vizualni identitet Festivala 25 FPS potpisuje dizajner i glazbenik Andro Giunio.

Ulaz na sve programe je slobodan. Sve informacije i točan program potražite na službenim stranicama Festivala 25 FPS.