Posjetitelje u Klubu Kocka očekuje niz radionica među kojima i radionice klupske i koncertne rasvjete te fotografije, radionice sitotiska, keramike, likovna radionica qRADIONICA: Kolektivne prakse arhiviranja s Die Blaue Distanz i KUM meets KLFM radionica slušanja i slikanja.

Izložbeni program uključuje Alo!Dizajn, pregled vizualnih rješenja Segora Garbera za festival Platformat, zatim predstavljanje rada Marina Berovića Spomenik neznanih ljubavnika/ca i otvorenje izložbe Sparina Kocke autora_ica Die Blaue Distanz i Olg&Lillie.

Prvog dana festivala održat će se i 14. izdanje SMOTRE, program Kino kluba Split koji prikazuje najnovija filmska ostvarenja članova kluba. Kao dio izvedbenog programa održat će se Open stage, otvorena večer performansa, zatim plesne predstave Ni(Z) zečju rupu i Pet lica traži izvedbu plesne udruge Tiramola.

U sklopu festivala održat će se i predstavljanje istraživanja o implementaciji Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi platforme Clubture te panel diskusija Zaštita drveća grada Splita. Glazbeni program uključuje Studio 3/4 CoLab65 koncerte, nastupe DJ Indlovu i koncert Gracin acoustic.

Posjetitelje očekuju i jamb turnir, kvizovi, slušaonice i skate natjecanje. Program je besplatan, a više informacija i detaljan raspored pronađite ovdje.

O (su)radničkoj perspektivi u kontekstu sigurnosti na radnom mjestu u klubovima (koji profitiraju na performativnom savezništvu s kvir zajednicom) sporadično je bila riječ i na tribini O politikama plesnog podija koja se lani održala u Info knjižnici Pippilotta u organizaciji Pink Security inicijative za siguran i inkluzivan clubbing. Inicijativa je, uz potporu mreže Clubture, u okviru projekta Queer+ Security provela istraživanje uz niz popratnih diskusija u Zagrebu, Puli i Splitu. Iz rezultata navedenog istraživanja proizišao je informativni zine naslovljen O politikama plesnog podija, a recentno je predstavljen u sklopu otvorenja ovogodišnjeg splitskog qFEST-a. Istraživanje je provedeno putem online upitnika, a rezultati predstavljeni u zineu sažimaju (ključne) tematske segmente polazeći od odgovora sudionika_ca iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije uz popratne prijedloge u vidu sugestija za provedbu mehanizama zaštite posjetitelja_ica i (su)radnika_ca u klubovima.

“Mrak plesnog podija nudi mogućnost slobode izražavanja, ali je i mjesto na kojem su posebice žene i rodno nenormativne osobe izložene neželjenim pogledima, komentarima i fizičkim kontaktima na koje prethodno nisu pristali”, uvodno sažimaju autori_ce teksta Gabi Nuñez i Sandra Šević. Sadržajnom konceptu zinea, uz navedene autore_ice pridonio je i Tonči Kranjčević Batalić, a spomenuti tekst podijeljen je na sedam cjelina. Svaka je tema izražena u obliku podnaslovnog pitanja, a odgovori su popraćeni sugestivnim i šaljivim vizualima u y2k stilu za koje je zaslužan dizajner Marin Berović. 

Rezultati istraživanja uvodnim pitanjem Tko se osjeća sigurno u klubovima? ukazuju na očekivane odgovore iz kojih je vidljivo da je riječ o cis muškarcima, starijim osobama i heteroseksualnim osobama te onima koji prethodno nisu doživjeli iskustvo nasilja u klubu. Idući se segment nadovezuje pitanjem Koliko je osoba doživjelo uznemiravanje i nasilje u noćnim klubovima?, a među sudionicima_cama istraživanja pozitivno je odgovorilo dvije trećine cis muškaraca, 94% cis žena i 96% TIRV osoba. S ciljem sprječavanja neželjenih situacija, zine kao odgovor nudi pojašnjenje pristanka kao “dobrovoljno verbalno i fizičko izražavanje suglasnosti ili odobrenja koju osoba daje u vezi s određenim događajem ili situacijom”.

Istraživanje je pokazalo da je odgovor na pitanje tko su počinitelji_ce uznemiravanja u 91% slučajeva samo muškarci ili u pet posto situacija – muškarci zajedno za ženama, a da je poglavito riječ o nepoznatim osobama. “Tri od četiri osobe koje su doživjele uznemiravanje ili nasilje u noćnom klubu odgovorile su da im se to dogodilo na plesnom podiju, dok je jedna od četiri osoba takvo iskustvo imala na putu kući iz izlaska”, stoji u tekstu zinea. 

Nasilje koje se odvija na plesnom podiju u većini je slučajeva udaljeno od pogleda radnika_ca u klubu zbog čega, prema rezultatima istraživanja, često prođe nezamijećeno i nije sankcionirano, a čak 2 od 3 ispitanika_ca koje su doživjele nasilje nisu nikome rekle i nitko nije reagirao. U većini slučajeva, žrtve uznemiravanja i nasilja su napomenule da su na neugodne situacije reagirali prijatelji_ce, poznanici_e ili čak nepoznate osobe, a ne zaštitari_ke klubova. Zine pri kraju ističe segment o prijekoj potrebi za saveznicima_cama u clubbingu u vidu aktivnih promatrača_ica ili pojačanog osiguraja i awareness timova.

Predstavljeni upitnik značajan je iz više razloga, od kojih se kao prvi nameće manjak sličnih istraživanja o noćnom životu i industriji zabave, a posebice u kontekstu rodno varijantnih i/ili nestrejt osoba. Adresirajući šire problemske točke poput osjećaja srama, rezultati istraživanja objelodanjuju osjećaje brige, nelagode i nesigurnosti koji se javljaju u različitim kontekstima i situacijama uznemiravanja i nasilja, ukazujući pritom na prijeko potrebno savezništvo. Na tragu uvezivanja zajedničkih borbi protiv nasilja iz perspektive posjetitelja_ica, ali i radnika_ca u klubu tekst knjižice zaključuje: “Sigurnost klupskih prostora može se ostvariti samo suradnjom svih aktera uključenih u klupsku scenu, uključujući klubove, organizatore_ice događaja, izvođače_ice i posjetitelje_ice. Na svakome je od nas da preuzmemo odgovornost za svoje postupke i pomognemo u stvaranju sigurnog i uključivog klupskog okruženja u kojem svi možemo uživati u glazbi i zabavi.” Drugim riječima, o prostoru ne možemo razmišljati kao “sigurnom”, dok se svi_e ne mogu osjećati sigurno.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.