Izložba Slovenija, zemlja obećana otkriva anomalije društvenog iskorištavanja subjekata koji predstavljaju manjinu bez zaštite i građanskih prava. Otkrivaju se ekonomske taktike razvijenog svijeta u koji je uvrštena i Slovenija. U njoj migranti iz bivših jugoslavenskih republika, koji rade kao građevinski radnici, predstavljaju jeftinu radnu snagu koju se može iskorištavati i koja nema jednake uvjete na tržištu rada. Subjekti koji su nekada bili ponos i koji su gradili budućnost na temeljima bratstva i jedinstva, danas su robovi ekonomske diktature i geopolitičkih vizija zapadnog svijeta.

Umjetnici Nika Autor, Suzana Brborović, Marija Mojca Pungerčar i Tomaž Furlan, kroz svoj rad otvaraju pitanja pojedinaca i njihove pozicije u društvenom ustroju. Prikazan je kontrast između realnih i simboličkih konotacija u kojima se subjekt unutar društva suočava s različitim socijalnim i političkim realnostima.

Otvorenje izložbe bit će održano u srijedu, 4. prosinca, u Galeriji SC, s početkom u 20 sati. Kustosica je izložbe Jadranka Plut iz ljubljanske Galerije Alkatraz.

Izložba je otvorena do 14. prosinca.

Protestni slogani i izrazi nezadovoljstva ljudi postojećim sistemom bit će odabrani na radionicama veza, a tim povodom umjetnica poziva sve zainteresirane da doniraju tekstilne materijale od kojih će biti sačinjena nova kolekcija Socialdress – Moć ljudi. Radovi koji nastanu krajem kolovoza na radionicama u RogLabu u Ljubljani bit će predstavljeni od 6. do 14. listopada u galeriji Alkatraz, na prodajnoj izložbi neprofitnog karaktera. Prihod će biti korišten za pokrivanje troškova nastanka nove kolekcije za čiji nastanak će biti angažirani nezaposleni. Prijedloge protestnih slogana i ponude materijala treba slati do 22. kolovoza na adresu umjetnice.

Interdisciplinarni i participativni umjetnički projekt Socialdress objedinjuje tradicionalne vještine izrade rukotvorina, suvremenu tehnologiju, modu, društveni angažman, aktivizam i socijalno preduzetništvo. Marija Mojca Pungerčar projekt je pokrenula 2006. i premijerno ga predstavila u Galeriji Kapelica u Ljubljani te ESC galeriji u Grazu, a 2007. projekt je uvršten na 27. Bijenala grafičke umetnosti u Ljubljani.

Marija Mojca Pungerčar diplomirala je slikarstvo 1989. godine na Akademiji likovne umjetnost u Ljubljani, a 2001. godine je magistrirala na Institutu za umjetnost u San Franciscu. Djeluje u področju savremene vizualne umjetnosti, bavi se kostimografijiom i urednica je portala Artservis. 

Izvor: SEECult

Nit kao naoko krhka, ali često sveprodiruća skoro pa neuništiva materija, te žica kao provodnik struje i arbitar elektrona poveznice su ove priče. Na neki način jukstaponirani, materijali donose kohezivni narativ prezentiranim objektima. Izložba slijedi liniju mikroskopske amorfnosti i nježne gibljivosti materijala, sve do suptilne robusnosti objekata. Savršenstvo stroja, bilo u vidu ljudskog tijela bilo u vidu mašine, ne predstavlja ovdje prerogativ jer slatka nespretnost mehanike ne podilazi toliko željenoj stvarnosti. Neizvjesnost izvedbe koja karakterizira svaki radni proces novomedijske umjetnosti donekle odgovara i krhkosti tekstilne niti.

Sudjeluju umjetnici: Anda Klančič, Josipa Štefanec, Marija Mojca Pungerčar, Patrizia Donà, Raúl Alaejos & Rodrigo Calvo i Body Pixel Studio.

Na fotografiji: Anda Klančić, Aura (detalj)

Na okruglom stolu Samoorganizacija umjetnika i osnaživanje njihove pozicije koji su početkom listopada u Ljubljani organizirali portal Artservis i SCCA Ljubljana sudjelovala je i slovenska umjetnica i urednica Artservisa Marija Mojca Pungerčar koja je ujedno i inicijatorica ovog okruglog stola. Nekadašnja modna dizajnerica (1983.-1987.) diplomirala je na Akademiji lijepih umjetnosti u Ljubljani (1989.), a magisterij novih žanrova je stekla na Umjetničkom institutu u San Franciscu (2001.). Od 1992. radi kao slobodna umjetnica (video, fotografija, performans, instalacija, kazališna kostimografija). Njen rad je prožet jakim društvenim angažmanom te kritičkim promišljanjem konzumerističke kulture.

KP: Kakav je položaj samostalnih umjetnika u Sloveniji (a s obzirom na dobivanje statusa, procedure odlučivanja, pitanje kriterija, sustav uplaćivanja doprinosa za socijalno/mirovinsko, obveze umjetnika prema državi i sl.)?

M. M. P.: Status slobodnih umjetnika u Sloveniji se naslanja na vrijeme socijalizma, što znači da nije bilo puno promjena, a ako su se one događale bile su više protiv, nego u korist umjetnika. Dakle Ministarstvo kulture je ono koje plaća izabranim umjetnicima i kulturnim radnicima subvencije za socijalno i mirovinsko osiguranje i vodi evidenciju statusa slobodnih umjetnika. Doprinosi koji se u Sloveniji plaćaju obračunavaju se na osnovicu koja iznosi 60% od prosječne plaće. Umjetnici za svaki ostvareni prihod plaćaju porez, dakle nema nekog minimalnog iznosa na koji ne moraš platiti porez, jer je sve oporezivo, osim normiranih (materijalnih) troškova.

U posljednjih nekoliko godina se status samozaposlenih umjetnika u poreznom smislu izjednačio sa statusom ostalih samozaposlenih, odnosno s obrtnicima i kao takav nije prilagođen uvjetima produkcije u kulturi. To znači da u poreznom smislu imamo isti status, iako umjetnici i obrtnici ne stvaraju u istim uvjetima. Sve je više birokracije i administrativnih poslova pa u konačnici status slobodnog umjetnika više nije nimalo praktično rješenje. Stoga neki odustaju od tog statusa, ali istovremeno je sve više onih umjetnika koji traže taj status što je posljedica sve teže ekonomske situacije.

Osim toga, zakonodavstvo i pravilnici se stalno mijenjaju pa je često slučaj da izgubimo neka već kako-tako regulirana prava. Dakle, zakon se stalno reducira u negativnom smislu. Tako je recimo status za subvencioniranje socijalnog i mirovinskog osiguranja koje daje Ministarstvo kulture skraćeno s pet godina na tri, što znači da ga svaki umjetnik mora produžavati svake tri godine. Pri tome su uvjeti za produljenje ili dobivanje tog statusa prilično restriktivni, što je poseban problem za mlade umjetnike koji se još nisu dokazali ili pak za starije koji više jednostavno nisu u mogućnosti postići iznimne rezultate.

KP: Za razliku od  većine zemalja u regiji gdje nema nekog organiziranog i proaktivnog djelovanja umjetnika, u Sloveniji se unatrag nekoliko godina formiralo nekoliko skupina koje se bore za popravljanje pozicije i statusa umjetnika. O kakvim skupinama je riječ i na koji način one funkcioniraju? Kojim se područjima i problemima bave te što je do sada napravljeno?

M. M. P.: U Sloveniji postoje profesionalna udruženja umjetnika po pojedinim područjima, ali su neka od njih tijekom godina izgubila svoju ulogu i efikasnost te vezu sa svojom bazom. Tako recimo suvremeni likovni umjetnici nisu više vidjeli svoju vezu s Udruženjem likovnih umjetnika Slovenije. Kada je 2007. država htjela pogoršati uvjete u smislu da se samozaposlenim povećaju minimalni doprinosi za socijalno i mirovinsko osiguranje, nitko nije bio sposoban razumjeti što se uopće događa.

U to je vrijeme već postojala organizacija Asocijacija koja okuplja nevladine organizacije i pojedince iz kulture. Artservis je tada već bio dobro ustanovljen medij, koji je obavještavao što se događa, koji su problemi, što umjetnici trebaju napraviti, koje dokumente trebaju poslati, koji su rokovi i slično. Tako da je Artservis aktivno pratio što se događa, a i ja sam počela aktivno javno apelirati da se promjene ne provedu. Ujedno sam tražila načina kako ih zaustaviti uz nastojanje da okupim što više ljudi koji bi zajednički nastupili i nešto napravili. Pronašli smo put do SUKI-ja (Sindikalno udruženje samostalnih stvaratelja u području kulture i informiranja), inače dodatak GLOSA (Sindikat zaposlenih u kulturi), koji se u to vrijeme već bavio istraživanjem pa je bio dobro upućen u cijelu problematiku. Počeli smo tražiti zajednički jezik te smo pojedinci iz Artservisa, SUKI-ja, Asociacije i drugih društava, pod zajedničkim imenom Kulturni forum, napravili protest i press konferenciju kroz koje smo zagovarali da država ne prihvati prijedlog Ministarstva za zdravlje za povećanje minimalnih doprinosa za socijalno i mirovinsko osiguranje, ali smo ukazali i na druge probleme. U to vrijeme smo imali i problema s financiranjem Artservisa pa je nešto kasnije pokrenuta akcija BANG (Bez Artservisa se ne ide) i iz te akcije je proizašla Odprta zbornica za vizualnu umjetnost. Naime, mi koji smo bili u navedenoj akciji odlučili smo nastaviti s aktivnostima zagovaranja i to za područje vizualne i takozvane intermedijalne umjetnosti. Uspostavili smo dijalog sa svim postojećim i identificiranim skupinama tako da u ovom trenutku postoje 4 subjekta, Artservis, Asocijacija, Odprta zbornica i SUKI, koji se angažiraju po pitanjima prava samozaposlenih u kulturi i općenito popravljanja uvjeta za rad u kulturi.

KP: Na koji način djeluju ove 4 organizacije te koliko se međusobno koordinirate?

M. M. P.: Svaka od naših organizacija ima drugačiji pristup. Artservis reagira veoma brzo na neke promjene i obavještava medije o nekim detaljima, nastojeći kontekstualizirati problem. Također često traži od nadležnih tijela da se provedu neke promjene ili da se određene promjene ne provedu, apelira na njih i obavještava široku kulturnu javnost. I ostale organizacije su aktivne u pisanju pisama i organiziranju akcija, ili pak zajedno smišljamo koji bi način bio najbolji za nastup i artikuliranje problema u javnosti. Pokazalo se da je dobro biti u dijalogu, tako da možemo procijeniti što bi bilo najbolje za svaki pojedini slučaj. Dakle, još nemamo neku unaprijed zacrtanu taktiku, nego odlučujemo od slučaja do slučaja pa reagiramo. Također, insistiramo na sastancima sa svim resornim ministarstvima. Znači, primjenjujemo pristup konstruktivnog dijaloga, nudimo se, ne kritiziramo unaprijed, ne lupamo glavom u zid.

KP: Početkom ove godine osnovana je Komisija za rješavanje problema samozapošljavanja u kulturi. Kako je došlo do formiranja ove Komisije, tko je sve u njenom članstvu te što je do sada napravljeno?

M. M. P.: Projektna međusektorska skupina za cjelovito rješenje statusa samozaposlenih u kulturi je dakle osnovana pri Ministarstvu kulture s namjerom da pripremi reformu za samozaposlene u kulturi. Započeli smo s tim da detektiramo sve što ne funkcionira, a dugoročni plan je da se ide u reformu. Tražili smo da sudjelujemo u tom procesu, jer je reforma vrlo delikatna stvar i nismo htjeli propustiti priliku sudjelovati u njoj. Nudili smo naše iskustvo, energiju i ekspertizu. Rezultat tih naših nastojanja je da su nas pozvali u tu skupinu u kojoj su i predstavnici Ministarstva kulture, Ministarstva financija i ostalih resora te predstavnici navedene 4 organizacije.

Projektna skupina ima svoj timeline. Imali smo jedan temeljit sastanak, nakon kojega smo predali jedan sveobuhvatni elaborat u kojem smo izložili sve naše zajedničke teme i probleme koje smo predali Ministarstvu kulture početkom ovoga ljeta. Sada očekujemo sljedeći sastanak, koji će biti početkom studenog. U međuvremenu predstavnici ministarstava osmišljavaju ovu reformu i razmatraju svoje prijedloge te analiziraju naše. Projektna skupina je do sada nešto najbolje što se moglo dogoditi. Ali ne znam kakav će biti rezultat. No, ostajemo optimistični.

Foto: Marjan Kokot

O statusu i položaju umjetnika u Hrvatskoj i Srbiji možete čitati u razgovorima koje su portali Kulturpunkt.hr i SEEcult.org vodili s umjetnicima Nemanjom Cvijanovićem i Dragoslavom Krnajskim.

Početkom listopada 2009. u Ljubljani portal Artservis i SCCA Ljubljana organizirali su okrugli stol Samoorganizacija umjetnika i osnaživanje njihove pozicije. Za istim stolom su se okupili umjetnici iz regije koji su govorili o statusu i poziciji umjetnika u njihovim zemljama. Situacije u zemljama regije su vrlo slične, a mogu se podvesti pod činjenicu da su umjetnici ovih zemalja podcijenjeni, tj. da djeluju u nejednakim uvjetima s drugim zaposlenim djelatnicima kulture i ostalih područja.

Umjetnici se zapravo nalaze u rascjepu između dva okvira. S jedne strane je tu globalni, tržišni model, a s druge ostaci sustava iz prošlog socijalističkog sistema unutar kojeg postojeće institucije u kulturi i umjetnosti i dalje funkcioniraju prema zastarjelim modelima. Pri tome, postojeća udruženja umjetnika nedovoljno zastupaju interese suvremenih umjetnika pa su umjetnici nerijetko prepušteni sami sebi. Pri tome kao jedan od općih problema jeste i nedostatak samostalnih inicijativa, posebice u Hrvatskoj i Srbiji. U Sloveniji je po pitanju samoorganiziranja umjetnika situacija u zadnje dvije tri godine puno povoljnija jer se pojavilo nekoliko inicijativa koje se bore za poboljšanje statusa i pozicije slovenskih umjetnika.

Status i pozicija umjetnika zapravo podrazumijeva razgovor i brigu o plaćanjima doprinosa za socijalno i mirovinsko osiguranje iz državnih ili budžeta lokalnih samouprava. Tu su dakako i drugi uvjeti rada koji proizlaze iz neodgovarajućih zakonskih rješenja, kao i nespremnosti vladajućih struktura da prepoznaju i riješe probleme i priznaju značaj kulture i umjetnosti u društvu.

Za usporedbu možemo navesti razliku između Srbije i Slovenije po pitanju plaćanja doprinosa s obzirom na osnovicu koja se uzima od prosječne plaće. Tako je u Srbiji ta osnovica svega 35%, dok je u Sloveniji situacija puno bolja i ona iznosi 60% od ukupne bruto plaće, koja je s obzirom na životni standard u Sloveniji, i sama puno veća od prosjeka u Srbiji ili primjerice jednoj Hrvatskoj. Pa ipak, slovenski umjetnici nastoje povećati doprinose te podići ovu osnovicu sa 60 na 90% prosječne bruto plaće.

No, za razliku od Hrvatske i Srbije, u Sloveniji se već 3-4 godine nekoliko inicijativa bori za poboljšavanje statusa umjetnika. Tako su nakon niza godina pritisaka na Ministarstvo kulture Republike Slovenije i nastjanja da skrenu pažnju nadležnih na svoj nezavidan položaj, tek nakon promjene vlasti, uspjeli uspostaviti dijalog s Ministarstvom. Tako je Ministarstvo kulture formiralo i posebnu projektnu grupu za rješavanje problema samostalnih umjetnika i planira se da će ovaj problem biti riješen do 2011. Inače, ova je projektna grupa rezultat dugogodišnjih nastojanja da se uspostavi ravnopravan položaj slobodnih umjetnika i zaposlenih u javnom sektoru, točnije da se osiguraju jednaki uvjeti rada i jednaka plaća za isti rad te iste mogućnosti na tržištu, gdje bi svi jednako mogli sudjelovati u utakmici.

Kao jedan od problema koji je posebno izdvojen na ovom okruglom stolu je i činjenica što se svi postignuti dogovori moraju nanovo obnavljati kada dođe do promjene vlasti. Ovaj nedostatak kontinuiteta proizlazi iz činjenice da se postignuti dogovori ne reflektiraju na zakonske regulative nego proizlaze nerijetko kao rezultat dobre volje trenutnog nadležnog tijela. Nepoznavanje načina i uvjeta rada slobodnih umjetnika, ali i organizacija civilnog društva uz koje su vezani brojni suvremeni umjetnici ovih zemalja (jer su im nerijetko vrata javnih kulturnih i umjetničkih institucija zatvorena) od strane nadležnih tijela dodatno otežava položaj umjetnika.

Situacija za slobodne umjetnike u Srbiji je dodatno otežana postojećim sustavom viza, gdje se očituje niz unutrašnjih i vanjskih sankcija prema slobodnim umjetnicima. Tako oni prilikom traženja viza moraju podnijeti i dokaz da su izmirili sve obveze poreza prema državi, što je nerijetko problem, jer same lokane samouprave ne izvršavaju svoje obveze plaćanja doprinosa slobodnim umjetnicima.   

U svakom slučaju, postojeći problemi mogu se prevladati samo uspostavljanjem dijaloga s nadležnim tijelima na nacionalnom i lokalnim nivoima, ali i neophodnim umrežavanjem umjetnika i zauzimanjem proaktivne pozicije koja će operativnim pristupom voditi borbu za popravljanje pozicije i statusa umjetnika. Osim toga, mreže danas više nisu samo reprezentacijski subjekti ili one koje povezuju, nego sve češće postaju ključni akteri koji preuzimaju na sebe ulogu subjekta koji se bori za poboljšanje uvjeta djelovanja i rada određene interesne skupine koja je okupljena oko mreže. Stoga bi ovaj okrugli stol mogao biti dobar poticaj slovenskim umjetnicima za nastavak njihove borbe te inspiracija umjetnicima u drugim zemljama regije da započnu sličan proces borbe za poboljšanje njihovih pozicija.

Više o statusima umjetnika u pojedinim zemljama možete čitati u razgovorima koje su portali SEEcult.org i Kulturpunkt.hr vodili s umjetnicima Dragoslavom Krnajskim (Srbija), Marijom Mojcom Pungerčar (Slovenija) i Nemanjom Cvijanovićem (Hrvatska).

 

Okrugli stol Samoorganizacija umjetnika i osnaživanje njihove pozicije organiziran je radi unapređenja informiranja javnosti o položaju umjetnika u regiji Jugoistočne Europe, kao i poticanja aktera na povezivanje i suradnju, a dio je dvogodišnjeg projekta Let’s Talk Critic Art, čiji je nositelj portal za kulturu Jugoistočne Europe SEEcult.org iz Beograda, u saradnji sa SCCA-Ljubljana/Artservisom, Kulturpunktom iz Zagreba i Forumom-Skopje iz Skopja, uz podršku Europske kulturne fondacije (ECF).

Projekt Let’s Talk Critic Art fokusira se na ispitivanje različitih kritičkih aspekata suvremene kulture i umjetnosti – kroz okrugle stolove i javne intervjue te njihovo dokumentiranje i arhiviranje na portalima koji su okupljeni oko ovoga projekta.