Pakistanski primjer tek je naznaka onoga što nas u sljedećim desetljećima očekuje – suše, dugotrajni požari čak i u arktičkim područjima, oluje, uragani, toplinski valovi i ostale ekstremne nepogode – kako s prirodne strane tako i s one društvene. I u najoptimističnijim scenariju, u kojem bi se ovog trenutka zaustavile rekordne emisije ugljičnog dioksida i implementirala preporučena policy rješenja za sprječavanje utjecaja zatopljenja, učestalost ekstremnih vremenskih prilika pokazuje kako su posljedice klimatskih promjena već itekako prisutne. Međutim, posljedice nisu iscrpljene u jednokratnim ekstremnim događajima, koliko god katastrofalni bili, niti u neizmjerivom utjecaju na ekosustav planeta, već se također očituju u produbljivanju nejednakosti i strukturnih društvenih problema, kao i neokolonijalizma i postojećih političkih borbi.

Dakle, klimatske ili okolišne promjene ne utječu samo na prirodne ekosustave, već i na ljudska društva, politička uređenja i institucije. Posljedice klimatskih promjena najviše će pogoditi najsiromašnije dijelove svijeta – one koji nisu odgovorni za sadašnje stanje čija su društva nerijetko već razara imperijalizam. Zbog neravnomjerno raspoređenog rizika, preseljenje na manje ugrožena područja, bilo unutar vlastite zemlje ili preko granica, jedan je od važnijih načina prilagodbe klimatskim promjenama. Drugim riječima, klimatske migracije ili izbjeglištvo iz siromašnijih u bogatije i manje pogođene krajeve možemo promatrati i kao oblik prilagodbe, ali i kao jedan od nužnih oblika klimatskih reparacija. 

Međunarodna organizacija za migracije Ujedinjenih naroda navodi procjene od jedne milijarde potencijalnih klimatskih izbjeglica u sljedećih 30 godina – brojka koja varira od znatno manjih do znatno većih, ovisno o procjenama, zbog nemogućnosti točnog predviđanja načina prilagodbe i utjecaja klimatskih promjena. I prema najnovijem izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), UN-ovog tijela za istraživanje posljedica globalnog zatopljenja, klimatske migracije već su stvarnost u mnogim dijelovima svijeta. Na primjer, stanovništvo niskih dijelova određenih pacifičkih otoka seli na više terene ili u druge zemlje zbog porasta razine mora. Drugi su napustili svoje domove u supsaharskoj Africi i južnoj Aziji zbog suša, poplava i toplinskih valova. Međutim, klimatske migracije nisu jednostavan ili jednoznačan fenomen, već su isprepletene s drugim, već postojećim društvenim i političkim faktorima i motivacijama za iseljavanjem – poput rasta stope siromaštva, stabilnosti institucija, rasta nejednakosti, želje za boljom egzistencijom ili pristupom obrazovanju i brojnih drugih. 

Kako je već spomenuto, teško je predvidjeti i izmjeriti koliko će se ljudi preseliti i kamo će ići u budućnosti, budući da to ovisi o tome koliko će se povećati emisija stakleničkih plinova, koliko će se dobro ljudi prilagoditi klimatskim promjenama i koje će odluke donijeti. S druge strane, nije neopravdano zaključiti da posljedice klimatskih promjena povećavaju ranjivost i nejednakost za neke skupine ljudi, posebno one koji su već marginalizirani ili diskriminirani. Primjerice, migracije su već desetljećima jedan od središnjih elemenata političkih rasprava u takozvanim razvijenim zemljama globalnog sjevera. Političko djelovanje suvremene desnice uvelike počiva na potpirivanju ksenofobije i parazitiranju na pitanju osiguranja suverenosti i granica. O ozbiljnosti takvih narativa svjedoči i samo Sredozemno more, trenutno pretvoreno u veliko groblje očajnih ljudi. Unatoč tome što izvješće IPCC- a predviđa kako će se većina klimatskih migracija odvijati unutar država i što većinu tereta ionako već podnose siromašnija društva, ksenofobne i fašističke politike već su počele prilagođavati kontekstu klimatskih promjena – što je posebno očigledno u ekofašističkim fantazijama o Tvrđavi Europi.

Stoga, kako bi javnost upoznali s konceptom izbjeglištva uzrokovanog klimatskim promjenama Platforma Upgrade i Zelena akcija, u sklopu projekta Gradimo drugačiji kvart kojim su pilotirali i svoju viziju Interkulturnog društvenog centra, organizirali su javni razgovor na temu klimatskih migracija i izbjeglica u zagrebačkom Centru mladih Ribnjak. Na tribini koju je moderirao Sven Janovski iz Platforme Upgrade sudjelovali su Drago Župarić-Iljić, profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i stručnjak za migracije, Marija Mileta, potpredsjednica Zelene akcije i klimatska aktivistkinja te Lucija Mulalić, voditeljica projekata u Centru za mirovne studije.

Župarić-Iljić podsjetio je kako su klimatski uvjeti i mobilnost ljudi kroz prošlost bili usko povezani. Iako pojam klimatskih izbjeglica nastaje već četrdesetih godina prošlog stoljeća, još uvijek nije prepoznat u međunarodnom pravu. Tako trenutno važeći kriteriji za status izbjeglice, prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, podrazumijevaju da je izbjeglica isključivo osoba koje “uslijed osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini, ili zbog političkog mišljenja, ne može, ili zbog tog straha, ne želi prihvatiti zaštitu dotične zemlje; ili osoba bez državljanstva koja se zbog gore navedenih okolnosti nalazi izvan zemlje prethodnog uobičajenog boravišta, a koja se ne može ili se zbog straha ne želi u nju vratiti”. Ukratko, za priznavanje statusa izbjeglice potrebno je dokazati izravno proganjanje po nekoj od tih osnova.

Marija Mileta je pak istaknula kako su okolišni utjecaji tek 2018. godine, u Globalnom kompaktu o migracijama (takozvani Marakeški sporazum), prepoznati kao uzročnici migracija. Prema Mileti, ne nazire se da će klimatski izbjeglice uskoro imati pravno utvrđen status, UN nije sklon uvrštavanju okolišnih faktora u definiciju izbjeglica upravo zbog izostanka proganjanja na temelju sada važećih kriterija. Klimatski izbjeglice stoga u pravnom smislu ne postoje. Lucija Mulalić je doduše naglasila i potencijalne opasnosti koje bi uvođenje okolišnih utjecaja kao kriterija izbjeglištva moglo prouzrokovati. Naime, i kako je ranije spomenuto, prava izbjeglica već su trenutnoj društveno-političkoj situaciji pod opsadom, pa bi uvođenje teško dokazivog kriterija okolišnog utjecaja moglo dovesti do daljnje derogacije prava izbjeglica. No iako trenutni izbjeglice u Hrvatskoj ne navode klimatske promjene kao uzrok napuštanja vlastite zemlje, kako je istaknula Mileta, to ne znači odsustvo njihova utjecaja – primjerice, na tribini je spomenuto kako se u nekim analizama rat u Siriji promatra kao primjer prvog većeg sukoba uzrokovanog okolišnim utjecajima. 

Za kraj, jedan primjer o drugačijem pristupu migracijama u prošlosti. U knjizi The Dawn of Everything, David Graeber i David Weangrow dovode u pitanje konvencionalni narativ ljudske povijesti, pogotovo kada su u pitanju migracije. Jedno od središnjih rezultata njihova istraživanja pokazalo je historijsku važnost onoga što nazivaju slobodom odlaska (engl. freedom to move away). Prema autorima, ljudi su kroz značajan dio povijesti imali mogućnost kretanja, neposlušnosti i stvaranja novih društvenih uređenja, koja je izgubljena kada su carstva i države ograničile mobilnost i autonomiju ljudi. Klimatske promjene tako podsjećaju i na to da je došlo vrijeme da vratimo izgubljene slobode.

Tekst je nastao u suradnji s Platformom Upgrade i projektom Gradimo drugačiji kvart koji vodi organizacija Operacija grad.

Dan će započeti u Parku Ribnjak u 11:30 press konferencijom i otvorenjem izložbe fotografija učenika_ca Škole primijenjene umjetnosti i dizajna. Na press konferenciji organizatori će predstaviti pilot program Interkulturnog društvenog centra, Platformu Upgrade te suradnju Centra mladih Ribnjak i Platforme Upgrade, dok će vas izložba Gradimo drugačiji kvart potaknuti na upoznavanje života kvarta, parka i Centra mladih Ribnjak te aktivnu šetnju.

Zatim će u pola jedan, u velikoj dvorani Centra mladih Ribnjak, biti održan javni razgovor na temu klimatskih izbjeglica. Razgovor će tematizirati koncept izbjeglištva uzrokovanog klimatskim promjenama – fenomen koji će kroz naredne godine globalno postati sve relevantniji – te značenje migracija u Hrvatskoj. Na panelu će sudjelovati:

• Drago Župarić-Iljić, profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i stručnjak za migracije
• Marija Mileta, potpredsjednica Zelene akcije i klimatska aktivistkinja
• Lucija Mulalić, voditeljica projekata iz Centra za mirovne studije.

U 17 sati ponovno će se održati radionica oživljavanja nefunkcionalnih aparata i predmeta Popravimo zajedno, na koju građani mogu donijeti svoje nefunkcionalne predmete i aparate koje će volonteri pokušati popraviti, s ciljem promoviranja ponovne upotrebe i smanjenja stvaranja otpada kao važne aspekte održivog življenja. Za sudjelovanje je potrebno unaprijed javiti koji bi predmet htjeli popraviti (te o kakvom kvaru/problemu se radi) kako bi organizatori mogli pripremiti odgovarajući alati i dijelovi. Prijaviti se može putem e-maila ili na broj 095 515 0612. Svatko može donijeti samo jedan predmet koji se može ponijeti u rukama.

Nakon radionice, Centar za mirovne studije će s korisnicima_ama Centra mladih Ribnjak održavati Bili smo na Ribnjaku o njihovim potrebama i raznovrsnim aktivnostima koje su provodili i provode u Centru.

Kao završetak cjelodnevnog programa od 20 sati održat će se besplatna, otvorena interkulturna večera iz afričkog restorana Mama Veek’s. Na večeru su pozvani svi_e stanovnici_e kvarta i šire, a s obzirom na to da je u tijeku Bajram, večera se održava u ovo vrijeme kako bi se uskladila s iftarom (prekidanjem posta) i time bila inkluzivna za sve. Večera je otvorena te nisu potrebne prethodne najave niti prijave.

Nešto prizemnije pitanje, ono koje se možda i može obuhvatiti novinskim člankom, je koliko su disruptivne taktike, kao što je uništavanje kulturno-povijesnog nasljeđa, korisne u skretanju pažnje na ekološku krizu i neminovnu propast koja nam slijedi, a koliko u tome odmažu. Skreću li nepromišljeno fokus javnosti na same aktiviste, umjesto na probleme na koje svojim djelovanjem nastoje ukazati? Među primjedbama koje se u ovakvim slučajevima opetovano ponavljaju je i ona da korištenjem distruptivnih strategija aktivisti ne samo da “tjeraju vodu na mlin” fosilne industrije i njezinih zagovornika, već i odvraćaju potencijalne saveznike u borbi protiv klimatskih promjena. Iako se realnost u kojoj netko prestaje mariti za globalno zagrijavanje i istrebljenje biljnih i životinjskih vrsta zato jer ne odobrava pojedine aktivističke taktike čini malo vjerojatnom, pitanje daljnje mobilizacije i širenja podučja borbe nije sasvim neopravdano. No, da ne ostajemo u domeni vlastitih dojmova, obratili smo se lokalnim aktivističkim kolektivima, koje smo pitali smatraju li da ovakve akcije klimatskim aktivistima uzrokuju više štete ili koristi.

“Činjenica da ste nam se obratili s ovim upitom svjedoči o uspješnosti te akcije. Za jednu akciju u kojoj nije proizvedena nikakva materijalna šteta, nitko nije stradao i u konačnici posljedice snose samo aktivistkinje, nevjerojatno je kakav je efekt polučila. Zahvaljujući toj akciji u Londonu, naša mala inicijativa u Zagrebu dobiva priliku pričati o klimatskoj krizi!”, poručuju članovi Extinction Rebelliona (XR), lokalne grupe aktivista koja se razvila iz međunarodnog pokreta istog naziva. “Ipak”, nastavljaju, “to što je akcija privukla i puno negativne pozornosti govori puno o tome koliko ljudi još uvijek nije svjesno stvarnosti, razmjera i neposredne opasnosti klimatske krize.” Smatraju suludim da živimo u sustavu u kojem aktivistkinje moraju pribjeći polijevanju juhe po poznatom umjetničkom djelu kako bi se počelo pričati o klimatskoj krizi, pogotovo s obzirom na činjenicu da znanstvenici već više od pola stoljeća upozoravaju na opasnosti emisija fosilnih goriva, a da istovremeno nema nikakvog značajnog političkog djelovanja za sprječavanje klimatske krize. 

Disruptivne taktike u osnovi su uobičajena metoda aktivističke borbe, najčešće usmjerena upravo prema sustavu u kojem je koncentrirana moć ili prema njegovim simboličkim ispostavama. Ako za primjer uzmemo Just Stop Oil, inicijativna djeluje već neko vrijeme, a u svojim su prijašnjim akcijama blokirali prometnice i naftne terminale, prekidali nogometne utakmice i organizrali svakodnevne prosvjede pred uredom britanskog premijera. U danima nakon kontroverzne akcije u Nacionalnoj galeriji – koja u britanskom kontekstu sasvim sigurno reprezentira centar moći – bojom su zalili i salon luksuznih automobila te sjedište Metropolitanske policije. Te su akcije izazvale nerazmjerno manje gnjeva javnosti, uz veliku mogućnost da vijest o njima do naslovnica nije ni stigla.

“Ne želimo biti popularni, želimo pridobiti vašu pozornost”, reći će članica inicijative Emma Brown u intervjuu koji je ovim povodom dala Guardianovom kolumnistu Owenu Jonesu. No, istraživanja društvenih pokreta pokazuju da disruptivne taktike mogu imati i veću korist od kratkoročnog skretanja pažnje na određene društvene probleme. Radical flank efektom naziva se promjena percepcije javnosti koja se javlja kao posljedica korištenja radikalnih taktika – njihova primjena može povećati potporu drugim, umjerenijim skupinama istog pokreta koje zagovaraju iste ciljeve, pokazujući da su frakcije pokreta komplementarne, unatoč tome što na drugačije načine pristupaju društvenim promjenama. Drugim riječima, nepopularne metode borbe mogu “pomaknuti jezičac na vagi” i u konačnici doprinijeti željenoj društvenoj promjeni.

O strategijama koje u svom radu koriste i kako im pristupaju pitali smo i članice Zelene akcije, organizacije koja je tijekom 32 godine djelovanja organizirala mnogobrojne nenasilne akcije disruptivnog karaktera. “Bitno je reći da ovakvim akcijama nikog i ništa ne ugrožavamo, već koristimo kreativne metode izražavanja, kao i svoje pravo na izjašnjavanje mišljenja o temama od javnog interesa”, ističe članica udruge Marija Mileta. Posljednju takvu akciju Zelena akcija organizirala je u svibnju ove godine, tijekom otvorenja 37. Međunarodnog znanstveno-stručnog susreta stručnjaka za plin u Opatiji. “Pošto se moglo sudjelovati samo uz akreditaciju i prethodno plaćanje, nastojali smo se odjevnim kombinacijama uklopiti te je tako nekoliko nas uspjelo ući u konferencijsku dvoranu. Čim su počeli uvodni govori, ustali_e smo se i zviždaljkama i transparentima prekinuli otvorenje. Bilo je toliko glasno da nisu mogli nastaviti s programom, što je i bio cilj ovakve metode”, pojašnjava.

Akciju ocjenjuje uspješnom jer su uspjeli poslati poruku i prisutnima na konferenciji i široj javnosti putem medija. “Željeli smo poručiti kako plin, a posebno LNG (ukapljeni plin) kao fosilno gorivo, nije i ne smije biti put prema sustavu temeljenom na obnovljivim izvorima energije. Plin je izuzetno štetan za klimu, ali i zdravlje ljudi. Dodatno, nova ulaganja u plinske projekte dugoročno će produbiti našu ovisnost o fosilnim gorivima i nestabilnom globalnom tržištu plina, a neće riješiti trenutnu krizu. Naprotiv, produbit će klimatsku, a time i društvenu krizu. I valja imati na umu da industrija fosilnih goriva ima veliku moć i utjecaj nad vladama pa i trenutnu energetsku krizu koristi za svoju zaradu i održavanje plina što dulje ‘na životu’.”

Pored borbe za svoje ciljeve u uvjetima potpunog nesrazmjera ekonomske i političke moći koju imaju u odnosu na predstavnike fosilne industrije, aktivisti se bore i u polju ekonomije pažnje. “U kapitalizmu je vrlo teško privući pozornost javnosti jer su ljudi stalno bombardirani senzacionalističkim sadržajima. Zato je uvijek potrebno smisliti nešto novo, originalno, dosad neviđeno. Greta Thunberg je, primjerice, bila senzacija dijelom i zato što masovni klimatski prosvjedi djece prethodno nisu bili viđeni”, pojašnjavaju članice Extinction Rebelliona. Njihov matični pokret je dospio na naslovnice zahvaljujući svojoj prvoj akciji građanskog neposluha u kojoj su blokirali javni promet u Londonu i također navukli gnjev građana. “Istovremeno, to je omogućilo da pokret naraste, proširi se po cijelom svijetu i s vremenom nastane i u našoj zemlji”, komentiraju, napominjući da njihove akcije usmjerene podizanju javne svijesti o hitnosti klimatske krize još uvijek nisu uspjele privući veću pozornost medija.

“Prošlog ljeta, kad su temperature u Zagrebu dosezale 37 stupnjeva, naše aktivistkinje i aktivisti u sklopu performativne akcije na Trgu bana Jelačića usred dana su glasno i nasilno razbili jedan klima uređaj (napominjemo, bio je neispravan) i simbolično ga uništili. Aktivisti su bili obučeni u poslovna odijela te su na sebi imali natpise koji su objašnjavali da predstavljaju vlade, banke i fosilnu industriju, a u pozadini smo razvukli transparent na kojem je pisalo ‘Što biste vi učinili da vam uništavaju klimu?’. Reakcije građana okupljenih oko performansa većinom su bile pozitivne i shvatili su našu poruku, no medijska pozornost je bila mala.”

Jedna od uspješnijih akcija XR-a, održana 2020. godine, također je upozoravala na klimatsku krizu, ali je sadržavala političku potku koja se pokazala medijski atraktivnom. “Uz stazu od umjetnog snijega koji se donedavno proizvodio na Cmroku ispisali smo poruku ‘Umjetni snijeg = klimatska kriza’. Ta je akcija medijski bila vrlo dobro popraćena, velikim dijelom zbog nepopularnosti rasipanja bivšeg gradonačelnika Bandića energijom i vodom za proizvodnju snijega na visokim temperaturama kakve se sada mogu očekivati zimi u Zagrebu.” Performativne akcije izvodili su i za za vrijeme predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a, a organizirali su i simbolične blokade Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te tvrtke Plinacro, koje smatraju odgovornima za negativne utjecaje na klimu. “Prilikom potonje dvije akcije dvoje je naših aktivista privedeno, no ni te akcije nisu imale značajnijeg odjeka”, navode. 

“To je još jedan dokaz da su nužne disruptivnije, šokantne i ‘radikalnije’ akcije, ali i da mediji moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za prenošenje poruka o hitnosti djelovanja, kada vlade ignoriraju apele znanstvenika te borbu aktivista i građana za održivu i pravednu budućnost.” Drugim riječima, i vraćajući se na početno pitanje koje postavljaju aktivistkinje pred van Goghom, koliko radikalni aktivisti trebaju biti da osvijestimo činjenicu da nam vrijeme za radikalnu promjenu neumoljivo curi? “Stvar je u tome što, jednom kad se počneš baviti klimatskim aktivizmom, učiti o klimatskim promjenama i stanju u svijetu, ništa se ne čini toliko radikalno koliko svjesno kockanje s budućnošću vlastite vrste”, zaključuju iz XR-a.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.