marija borovičkić – Kulturpunkt

Etnografija sjećanja i utišane povijesti tvornica

Vatroslav Miloš — Tue, 26 Jul 2016 08:20:25 +0000

Umjetničko-znanstveno istraživanje industrijske baštine otoka Korčule, s naglaskom na najstarije tvornice Vele Luke – “Jadranku”, “Ambalažu” i “Greben”, prvenstveno obuhvaća nematerijalnu baštinu te etnografiju sjećanja, svakodnevice rada i života tvorničkih radnika i radnica. Posebna pozornost posvećena je specifičnosti i živopisnosti ženskog iskustva, sjećanja i naracije te bilježenju i tumačenju nepisane povijesti ljudi i mjesta u širem kontekstu vremena, društva, politike, ideologije i promjena druge polovine 20. stoljeća.

Prvo predavanje održat će se u srijedu, 27. srpnja u 21 sat u Korčuli, na platou između Hrvatske pošte i restorana “Škver”, a drugo u četvrtak, 28. srpnja u 19 sati u Vela Luci, u nekadašnjoj tvornici “Ambalaža”.

Marija Borovičkić je povjesničarka umjetnosti, etnologinja i kulturna antropologinja. Stažirala je u Laubi i Galeriji Forum. Aktivna je članica sive)(zone, prostora medijske i suvremene umjetnosti u Korčuli. Radi kao nezavisna kustosica, piše osvrte, eseje i kritike. Trenutno stažira na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Lea Vene je povjesničarka umjetnosti, kulturna antropologinja i teoretičarka mode. Vene je kustosica u Galeriji Miroslav Kraljević i Foto galeriji KIC u Zagrebu, organizatorica ETNOFILm festivala u Rovinju, te istraživačica u Centru za istraživanje mode i odijevanja – CIMO.

Više o istraživanju potražite ovdje.

Pamćenje, sjećanje, urbanizam

Vatroslav Miloš — Mon, 19 Oct 2015 10:02:48 +0000

“Bilježenje grada kao gesta, slučajnost, umjetnički angažman ili političko djelovanje otvara niz teorijskih, intencijskih i morfoloških varijacija. Vitalnost i slojevitost ove teme dotaknut ćemo kroz nekoliko aspekata, naglašavajući paralelizme i relacije sličnosti i razlika između kulturno-antropoloških, povijesno-umjetničkih i umjetničkih metodoloških i analitičkih okvira. Primjer grada Zagreba i njegovih heterogenih praksi politika pamćenja, kolektivnih sjećanja, urbanističkog građenja i oblikovanja poslužit će kao vizualizacija i konkretizacija artikulacija gradskog prostora i kolektivne svijesti koje su iz različitih perspektiva istraživali i propitivali naši gosti”, stoji u najavi događanja.

U razgovoru koji će se održati u srijedu, 21. listopada u 20 sati u Galeriji Nova, sudjeluju Valentina Gulin Zrnić (Institut za etnologiju i folkloristiku), Nevena Škrbić Alempijević (Filozofski fakultet u Zagrebu), Boris Bakal (Bacači sjenki), Sonja Leboš (Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja) i Sanja Horvatinčić (Institut za povijest umjetnosti). Moderatorica je Marija Borovičkić.

Više potražite ovdje.

Scenariji diskontinuiteta

Matija Mrakovčić — Mon, 26 Jan 2015 11:28:14 +0000

Piše: Matija Mrakovčić

Novi, 95. broj časopisa Život umjetnosti posvećen je arhivu kao fragmentarnom, intimnom mjestu mogućeg umjetničkog, povijesnog i teorijskog istraživanja. Novost je časopisa vizualni esej čiji koncept izvršna urednica časopisa Marija Borovičkić opisuje kao poprilično široku ideju, “preko teksta i slike do istraživačke i umjetničke mape”.

Novi je koncept časopisa svojim radom otvorila Karina Nimmerfall, austrijska umjetnica s prebivalištem u Berlinu. Njeni projekti nastaju na sjecištu arhitekture, medija i percepcije prostora. Postavljajući pitanja o prostoru, mjestu i urbanim strukturama, kao i njihovim uvjetima unutar kulturnih i ideoloških sustava reprezentacije, umjetnica istražuje slike unutar različitih koncepata stvarnosti, sjećanja i povijesti. Vizualni esej naslovljen 1953. – mogući scenariji diskontinuirane budućnosti opisuje urbanistički plan novog modernističkog oblika utopije − grada unutar grada za 17 000 stanovnika, sjeverozapadno od središta Los Angelesa. Spomenuti je urbanistički plan 1953. ukinut, nakon što je prouzročio žestok sukob na temu lokalne stanogradnje, a koji su pokrenuli privatni poduzetnici, nekretninski lobiji i utjecajni mediji. Vizualni esej čine tekstovi i fotografije snimljene na lokacijama parka Elysian, sjevernog San Pedra, Oblasnog umjetničkog muzeja Los Angelesa (LACMA) i istraživačkog centra VDL.

U sljedećem, 96. broju časopisa, gostujući urednik Nikola Bojić fokusiran je na različitost prostornih praksi koje presijecaju i povezuju različite interesne sfere, a vizualni esej naslova Od teritorija do specifičnog mjesta obuhvatit će istraživačke radove, ali i umjetničke radove otisnute na desetak posebnih mapa. Mape su zamišljene kao spoj teksta, fotografija i slobodnih autorskih vizualizacija, prezentacija ili interpretacija određene teme. “Ovim dodatnim umjetničkim prilozima broj će izaći iz uobičajenog dizajnerskog okvira časopisa s listovima unutar korica”, najavila je Borovičkić.

Urednice su 97. Života umjetnosti kolektiv Lokalna baza za osvježavanje kulture [BLOK], a broj izlazi pod naslovom Umjetnost i društveni pokreti. Vizualni esej obuhvatit će umjetničke intervencije Petje Dimitrove i bit će provučene kroz čitav broj. Dimitrova živi u Beču gdje kao umjetnica djeluje na sjecištu vizualne umjetnosti, političkog i participativnog rada u kulturi. Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, članica je upravnog odbora IG Bildende Kunst i mreže Kritičko istraživanje migracija i granični režimi. Njena intervencija imat će ulogu samostalnog priloga u mediju crteža i zamjene standardnih vizualnih priloga.

Život umjetnosti izlazi dva puta godišnje u izdanju Instituta za povijest umjetnosti.

Kiseljak i Borovičkić u Galeriji Nano

Vatroslav Miloš — Mon, 31 Mar 2014 08:54:29 +0000

“Marija Borovičkić i Dalibor Kiseljak (povjesničarka umjetnosti, kulturna antropologinja i kustosica, i akademski umjetnik i pedagog), dvoje mladih kreativnih ljudi, združenih u zajedničkom životu, po prvi put skupa nastupaju u jednom izložbenom prostoru sa zanimljivim umjetničkim konceptom koji predstavlja svojevrsne fragmente Daliborove biografije shvaćene i objedinjene kroz specifičnu Marijinu narativnu perspektivu. Riječ je o kompleksnom aranžmanu koji uključuje ‘ready-made’ predmete, prilično opširan niz kraćih proznih isječaka te video-rad od desetak minuta; i dok je svaka od te skupine semantičkih elemenata dovoljno slojevita da bi se mogla bez zazora percipirati i samostalno (mada možda ne i u kontekstu samostalnog izlaganja u galeriji), do otkrivanja istinske punine značenja dolazi tek kad se pojmi jedinstvena pripovjedna nit. Bez daljnjega, u ovom je radu estetski moment, iako prisutan, pomalo potisnut u korist jasne i pregledne komunikacije intrigantnih motiva koji dovoljno govore sami za sebe, nezavisno od potrebe za naknadnom estetizacijom stvarnosti, što se uostalom i ne događa. Zar bi drugačije i moglo biti kad pred sobom imamo impozantnu kolekciju od čak devedeset i jednog predmeta čija svrha nije provocirati kao rani ‘ready-made’ objekti, nego u intimnoj pripovijesti o svakodnevnoj interakciji jednog para prepoznati univerzalno iskustvo? Pri tome se čini najzanimljivijim što su ti predmeti Daliborove jednostavne majice kratkih rukava, (ne)svjesno čuvane godinama, u koje su raznolike uspomene utkane poput niti pamuka ili sintetičkih vlakana, a Marija ih iščitavanjem Daliborovih sjećanja ne projicira kao sentimentalne, već sa zamjetnim smislom za humor i autoironični odmak. Njegova su se prisjećanja u njezinoj transkripciji pretvorila u stilski rafinirane rečenice, koje funkcioniraju poput apsurdnih minijatura majstora ruske međuratne komike, a također otkrivaju ponešto i o prirodi njihovog odnosa, koji zasigurno počiva na iskrenosti i lucidnosti bez pretjerivanja patetikom. U konkretnoj organizaciji djela to izgleda tako da je svakoj majici klasičnim kvačicama za sušenje pridružen zapis na papiru o njenoj povijesti i poziciji u Daliborovom životu, što opet potiče zgodne asocijacije o življenju prostodušno obješenom na štriku, što ima i šarma i zavodljivosti. Možda je ovdje ipak prisutna prikrivena provokacija – otkrivajući naoko banalne, no svejedno intimne biografske detalje naizgled nemarno ovješene ‘tako da svi vide’, ne poigravaju li se pomalo autori s našom suštinskom željom da znamo što više o svima, rijetko se usuđujući to javno priznati? S druge strane, sve se ovo može shvatiti i kao toplo iznošenje jedne romantične štorije koju naprosto vrijedi čuti, zato što takve priče svi volimo slušati. Populizam zbog pridobivanja simpatija publike? Nikako. Iskrenost i osjećajnost, ispričane s mjerom i osjećajem za takt, ritam i dobro, privlačno i uzbudljivo pripovijedanje”, piše u uvodniku izložbe Bojan Krištofić.

Dalibor Kiseljak rođen je 1983. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek, kiparska klasa, 2010. godine. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama: Galerija Klovićevi dvori, Zagreb (2003); Galerija Kristofor Stanković, Zagreb (2007); Muzej Mimara, Zagreb (2008); Gliptoteka HAZU, Zagreb (2009); Galerija Stančić, Zagreb (2010); Studentski centar, Zagreb (2011); Bacači sjenki – edicija zidnih novina, Zagreb (2012); Galerija Jogurt, AKC Medika, Zagreb (2012); Galerija moderne i suvremene umjetnosti, Vela Luka (2013)… Član je HDLU-a.

Marija Borovičkić rođena je 1985. godine u Splitu. Diplomirala je povijest umjetnosti te etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2011. godine. Stažirala je u Laubi, kući za ljude i umjetnost i u galeriji Forum, kao asistentica voditelja galerije. Trenutno radi u organizacijskom timu Subversive Festivala. Objavljuje tekstove u časopisu Zarez.

Izložba T-shirt biografija otvorena je od 2. do 4. travnja, na dan otvorenja od 19 do 21 sat, a ostale dane od 14 do 18 sati.

ŠUŠUR! ponovno leti

Matija Mrakovčić — Tue, 06 Aug 2013 08:37:34 +0000

Festival za književnost i o književnosti ŠUŠUR! Festival od riči bit će održan drugu godinu zaredom na ulicama i trgovima starog grada Korčule na istoimenom otoku u srcu ljeta. Najtopliji mjesec ove je godine dodatno zagrijan izborom tema o kojima će raspravljati ugledni spisatelji. Ljetne romanse, uz posebno poglavlje posvećeno galebovima, čuvarima gotovo izumrle umjetnosti zavođenja, bit će predmet rasprava s autorima i tema književnih okršaja.

U ovom dijelu programa nastupaju Tanja Mravak, Vlado Bulić, Marija Borovičkić, Marko Pogačar i drugi, a posebna će večer biti posvećena liku i djelu korčulanskog autora Roberta Tomovića. Osim književnika i pjesnika, raspravama o jubavima u letu pridružit će se i povjesničari Dragan Markovina i Boris Stamenić, a svoje su sudjelovanje najavili i autori popularnog stripa Lavanderman.

Tijekom opuštenih ćakula s multimedijskim umjetnicima u sitne noćne sate bit će istražen odnos umjetnosti i ljetnih ljubavi te fenomen galeba kao specifikum jadranskog priobalja i njegove šanse opstanka u Europskoj uniji. U filmskom programu bit će ugošćeni filmovi Dobrodošli u Igrane Kristine Kumrić i Lito Vilovito, jugoslavenski kino klasik iz 1964. godine, a posebno će prikazivanje doživjeti i kratki film Trapula autorskoga dvojca Ivana Ramljaka i Marka Škoblja.

Tijekom manifestacije, organizirane su i dvije radionice. Fotoradionica pod mentorstvom Davora Konjikušića bavit će se ljetnom foto-memorabilijom, a radionica Ričolov će kroz riječi i sliku i pod paskom teatrologinje Jane Dolečki i slikarice Danke Dimitrijević aktivno uključiti sudionike u razotkrivanje samog grada Korčule.

Festival organizira zagrebačka udruga kulturne akcije Kula u partnerstvu sa Gradskom knjižnicom Ivan Vidali iz Korčule, Centrom za kulturu Korčula, gradskim muzejom Korčula i gradom Korčula. Svi će se programi odvijati na otvorenom, u uličicama i na trgovima stare gradske jezgre i u potpunosti su besplatni.

Sve dodatne informacije o festivalu potražite na službenim stranicama ili facebook stranici.

Izvor: ŠUŠUR!

Književnost u Močvari

Matija Mrakovčić — Mon, 10 Jun 2013 15:31:58 +0000

Program tribine Književnost u Močvari, pod egidom Novi pisci u Močvari, ove godine odvija se sa specifičnim naglaskom na afirmaciji najmlađe generacije autora koja je stjecajem okolnosti ostala u sjeni prethodne generacije. Zbog nepostojanja središnjeg generacijskog časopisa, rasutosti scene, izdavačke inertnosti i manjka medijskog interesa za novi naraštaj pisaca – nova generacija ostaje bez zaslužene vidljivosti, što ovaj program želi nadomjestiti. Program koncipira i vodi kritičar i pisac Robert Perišić.

Gosti treće tribine u Močvari, u nedjelju, 16. lipnja, s početkom u 20.30 sati jesu Marija Borovičkić i Marko Gregur, rođeni nakon 1980. i zastupljeni u antologiji nove proze Bez vrata, bez kucanja.

Marija Borovičkić, rođena je 1985. u Splitu. Za priču Sto kili piza 2012. osvojila je nagradu publike na natječaju Centra za ženske studije pod nazivom Kratka priča je ženskog roda. Magistrirala je na odsjecima za povijest umjetnosti i etnologiju i kulturnu antropologiju pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezina proza je životno, neknjiški motivirana, čitka mješavina naracije i nepretenciozne esejističke refleksije koja živim jezikom razmatra žensko iskustvo, ne samo generacijsko nego i transgeneracijsko.

Marko Gregur, rođen je 1982. u Koprivnici, gdje i živi. Nagrađivan je na više natječaja za poeziju i kratke priče. Objavio je zbirku poezije “Lirska grafomanija (2011) i zbirku kratkih priča Peglica u prosincu (2012). Kroz Gregurovu prozu defiliraju propoznatljivi, često generacijski likovi i njihova neglamurozna realnost; njegova je naracija živahna, nesklona mistifikaciji a sklona egzistencijalnom paradoksu i humoru, uz mrvice dozirane, ali ipak važne gorčine.

O obilju i oskudici

Vatroslav Miloš — Tue, 06 Mar 2012 10:42:33 +0000

U prepunom ViP clubu svoje priče je čitalo dvanaest autorica iz najužeg izbora od 138 priča pristiglih na natječaj s temom “Žene, oskudica i obilje”, koji je Centar raspisao u cilju poticanja ženskog stvaralaštva.

To su bile, abecednim redom, Sanja Bachrach Krištofić, Neda Miranda Blažević Krietzman, Marija Borovičkić, Jelena Bulić, Mihaela Gašpar, Sanja Grganić Vrsaljko, Maja Hrgović, Marija Leko, Natalija Miletić, Aleksandra Starčević, Nora Verde i Jelena Zlatar.

Tri jednakovrijedne “Nagrade za kratku priču Nela Milijić” podijelile su Sanja Grganić Vrsaljko za priču Ormar, Natalija Miletić za priču Kaladont od naranče i Nora Verde za priču Samo daj. Nagradu publike dobila je Marija Borovičkić za priču Sto kili piza.

“Tri najbolje ocijenjene priče raznorodne su, ali svaka od njih na poseban način propituje temu obilja i oskudice. U priči Kalodont od naranče autorica vješto narativizira nekoliko tema: apsurd birokratskog sistema, poziciju siromašne, samohrane majke, ali i odnos spola i roda. Upravo ova potonja tema: ironičan pristup promjeni spola, depatetizira sumornu svakodnevnu priču siromašne žene. U priči Ormar nalazimo također temu siromaštva kao i u prethodno spomenutoj priči, riječ je o odnosu samohrane majke i njezina djeteta. Ormar je metafora tereta, ali i neostvarenih želja, slabosti. Igrajući se i denotativnim i konotativnim značenjem ormara, autorica vješto analizira i temu siromaštva, ali i emocionalne zagušenosti i opterećenosti. Rješavanjem suvišnog tereta, majka kao da se oslobađa sablasti prošlosti, a priča predstavlja pomak i naznačuje vedriji pogled u budućnost. U trećoj nagrađenoj priči, Samo daj, riječ je o prikazu unutrašnjeg stanja osiromašene djevojke, koja se ipak odlučuje boriti za život zarađujući skupljanjem boca. Emocije srama i postiđenosti, ali i neki prkos da se ne prepusti samosažaljenju, izvrsno su ocrtani i uvjerljivi posebno zbog slenga koji još više pridonosi neposrednosti izraza”, stoji u obrazloženju žirija.

Publiku je svojim čitanjem osvojila mlada Marija Borovičkić, koja je ispričala potresnu priču svoje bake – o mladim ženama koje su pedesetih godina radile u tvornici ribe na Korčuli. Smrad ribe i miris nade ispisani su sočnim otočkim dijalektom.

Čitanje priča pjesmom su popratile Nina Romić i Darija Žilić.