Spomenute prakse provodne su niti ciklusa dvaju radova u nastajanju koji se predstavljaju u Galeriji Miroslav Kraljević od 23. do 30. studenog. Odmičući se od uvriježene ideje galerijskog prostora kao primarno izložbenog, a zatim potencijalno interaktivnog i participativnog, kustosi GMK povezuju projekte umjetnika Evana J. Kirbyja i kolektiva NOT_____ENOUGH koji istražuju odnose prema tekstilu i modi u suvremenom društvu.

Projekt sewing circle Evana J. Kirbyja ostvaruje se kroz sudionički rad u periodu od četiri dana tijekom kojih umjetnik poziva posjetioce da mu se pridruže u krugu šivanja. Galerijski prostor transformiran je u sanjivu prostoriju s jastucima različitih tekstura okupljenih oko središta, odnosno taburea na kojem su postavljeni alati poput igli, škara i konaca. Uz šivaći pribor, oko taburea se nalaze tekstilni materijali, rašiveni i rastavljeni komadi odjevnih predmeta iznad kojih vise niti raznobojnih klupka vune tvoreći efekt baldahina.

Sudionici su pozvani pridružiti se u paranju i spajanju komada tkanina uz razgovor s umjetnikom čija je ideja razvijanje novih odnosa spram odjeće i proizvodnih procesa uključenih u njen nastanak. U duhu kolažiranja tkanina, sam Kirby nosi vlastitu šarenu kreaciju skrojenu od rasparenih komada hlača, pritom ne skrivajući nesavršenost rezova i šavova. Kultivacijom alternativnih odnosa prema stvaranju odjeće, naglasak nije na stilskoj ili krojačkoj ujednačenosti, već dijalozima koji nastaju u trenutcima prepuštanja taktilnom iskustvu procesa inače preseljenog u masovnu tvorničku proizvodnju.

Kolonijalno-kapitalističke silnice koje su oblikovale i podržale ovakav model modne industrije ispituje i kolektiv NOT_____ENOUGH. Nizom radionica naziva Not plural enough raspoređenih u tri dana, od 28. do 30 studenog, Andrea Chehade Barroux, Mari Cortez i Marina Sasseron de Oliveira Cabral, nastoje “prepoznati pluralne definicije mode” koristeći metode mapiranja, prisjećanja, kategoriziranja i rekategoriziranja.

Istovjetno Kirbyjevom projektu participativne izložbe, kolektiv triju umjetnica iz Južne Amerike ne pretendira na tehničku izvrsnost sudionika, nego volju za promišljanje mode van dominantnih ideja o odijevanju, institucijama, tijelu i kulturi. Polazeći od osobnog iskustva studija u Nizozemskoj gdje su u nekom trenutku bile percipirane kao “nedovoljno Latinoamerikanke, ali i nedovoljno Europljanke”, članice kolektiva vežu politike identiteta uz kritičko promišljanje proizvodnih procesa koji ih omogućavaju. 

Alternativnim pristupima modi, tekstilu i odijevanju, oba projekta nastoje uključiti zajednicu u njihovo promišljanje, pritom izazivajući institucionalizirane norme prezentiranja umjetničkih djela. Naglašavajući proces, odnosno vrijeme, kao jedan od ključnih elemenata rada, propituju transformativni potencijal kolektivnog stvaranja i otpora dominantnim oblicima proizvodnje i prodaje.