Koncertni performans će se održati u utorak, 23. prosinca u 20 sati u koncertnoj dvorani RONDO (DC Rojc, prvi kat).

Projekt PROCESS ISpainT(H)ING?! oslanja se konceptualno i teorijski na soundpainting, multidisciplinarni znakovni jezik za skladanje u realnom vremenu (autora Waltera Thompsona) – s ciljem stvaranja i razvijanja novog, autorskog isPAINTING znakovnog jezika (IStrian soundpainting).

Projekt se u izvedbenom segmentu oslanja na konkretnu glazbu, soundart, performans i glazbeni teatar, a usmjeren je na umjetnički proces kao nepredvidivo i transformirajuće iskustvo. U izvedbi sudjeluju: Luka Čapeta, Marko Grbac, Marco Quarantotto i Neven Radaković.

Ulaz je slobodan, a više detalja pronađite ovdje.

Autorski tim predstave čine međunarodni_e autori_ce i plesni_e umjetnici_e koji se u ovoj izvedbi bave ritualima susreta plesa i glazbe prizivajući prošlost i zajedništvo kroz kolektivni čin iscjeljenja. Osim toga, predstava iz suvremene perspektive istražuje društvo koje je, kako stoji u najavi, oblikovano “neoliberalnim kapitalizmom, rastućim nacionalizmima i strukturama koje počivaju na sukobu i eksploataciji”.

“Polazeći od rituala pletenja i od nasljeđa ženskog rada kao temelja za povezivanje zajednice, Mandragora stvara scenski prostor u kojem ples i glazba oživljavaju arhetipske, instinktivne i kolektivne impulse. Otvorenost scenskih znakova i njihova višeslojnost potiču slobodne asocijacije na figure vještica, povijest njihovih progona i trajnu borbu shvaćenu kao globalnu feminističku metaforu otpora i samoorganiziranja”, stoji opisu predstave.

Autorski koncept i koreografiju potpisuje Petra Hrašćanec, dramaturgiju Dimitrije Kokanov, a izvođački tim čine: Valentina Miloš, Ana Kljujev, Núria Capella Florensa, Tina Benko, Marco Quarantotto i Nenad Kovačić. Glazbu za projekt priredili su Marco Quarantotto i Nenad Kovačić.

Više detalja o predstavi pročitajte ovdje.

S Robertom je autorska predstava Roberte Milevoj nastala u suradnji s dramaturgom Lukom Bosancem i glazbenikom Nenadom Sinkauzom koja otkriva nježan i duboko osoban odnos plesačice s vlastitom prošlošću, umjetnošću i tijelom. Na pozornici se odvija dijalog između sjećanja i sadašnjosti, između nje i plesa – odnosa koji više nije strastveno razbuktan, već smiren, gotovo kontemplativan, ali još uvijek prožet uzbuđenjem otkrića.

The Pink Jam otvoreni je performans koji okuplja kolektiv plesača i glazbenika. U ovom eksperimentu bez čvrstog scenarija, sve se događa u sadašnjem trenutku: improvizacija, komunikacija, sudaranje ideja i čista umjetnička energija. Sudionici performansa zajedno s publikom brišu granice između generacija, formi i umjetničkih izraza, stvarajući prostor u kojem ples i glazba dišu jedno uz drugo. Na pozornici će se spojiti plesači Alexandra Madsen, Andrea Gotovina, Elda Kosanović, Ivona Medić, Mark Marić, Marko Gašparović, Nika Disney, Noa Pavlinović, Ognjen Vučinić, Rina Renier, Roberta Milevoj, Zora Cvijanović te glazbenici Borko Rupena, Carlos Andres Fagin i Marco Quarantotto.

Detalje o izvedbama i ulaznicama potražite ovdje.

Roj Osa je bend Nenada Sinkauza, Alena Sinkauza i Marca Quarantotta koji je prošle godine izdao svoj prvi album Azbestni krovovi u izdanju Kopaton recordsa. Iako su relativno nov bend, njihovo dosadašnje zajedničko zvučno stvaralaštvo i prijateljstvo traje već 30 godina, a ovu suradnju vide kao jedinstveni prostor autorskih ideja, koncepata, ali i intuicije i slobode. Koriste digitalnu i analognu elektroniku, manipuliraju uživo električne i akustične instrumente kontrolirajući pritom maksimalni dinamički raspon zvučnih događaja.

Rob Mazurek je multidisciplinarni umjetnik koji sebe naziva apstraktivistom. Iako primarno kompozitor i jazz trubač, pronalazi se i u drugim formama, od elektro-akustičnih kompozicija, improvizacije, performansa, slikarstva, skulpture u širem smislu, do videa i filma. Tijekom druge polovice 90-ih svojim Chicago Underground kolektivom, kao i suradnjom s članovima grupe Tortoise, trasirao je put novoj generaciji fusion izvođača, a uz potporu čikaškog kulturnog centra i tamošnjeg jazz instituta 2005. godine osnovao je Exploding Star Orchestra kako bi istražio avangardne glazbene tradicije toga grada.

Više informacija o koncertima možete pronaći ovdje.

Projekt PROCESS ISpainT(H)ING?! oslanja se konceptualno i teorijski na Soundpainting, multidisciplinarni znakovni jezik za skladanje u realnom vremenu (autora Waltera Thompsona) – s ciljem stvaranja i razvijanja novog, autorskog isPAINTING znakovnog jezika (IStrian soundpainting).

Projekt se u izvedbenom segmentu oslanja na konkretnu glazbu, soundart, performans i glazbeni teatar. U izvedbi će sudjelovati: Luka Čapeta, Marko Grbac Knapić, Marco Quarantotto i Neven Radaković.

Koncertnom će performansu prethoditi dvije metodološke faze: umjetnička istraživanja i rezidencija u okviru koje će se održati isPAINTING radionica 10.-12. prosinca.

Više informacija o programu pronađite ovdje.

Već na površno slušanje jasno je da 4 DAYS nije samo zvučni otisak spomenute multimedijalne suradnje, niti svojevrsna kompilacija i kulminacija dugogodišnjeg rada i odnosa sa Žeželjem – premda i da je, već bi i to bilo sasvim dovoljno. Od spomenute Žeželjeve slikarske akcije odmetnuti zvuk albuma 4 DAYS, za one koji nisu upoznati s kontekstom njegovoga nastanka, teško da može predstavljati ikakvu referentnu točku koja će glazbu asocijativno vezati barem za neku opću ideju (s)likovnog. Prije će asocirati upravo na onu kvalitetu kakve filmske partiture, što u kratkom popratnom tekstu na koricama albuma ističe, ali tek rubno, i muzikologinja Davorka Begović. Slušajući album, ali i istom se prisjećajući vlastitog doživljaja glazbeno-slikarskog performansa, ne mogu se prestati pitati koliko je zaista ova glazba nastala kao reakcija na slikarsku akciju i gestu, kako to sami umjetnici prezentiraju, ili su pak ta dva izraza – onaj glazbeni i onaj likovni – tek raznovrsna kućišta ideja koje su se srele u isto vrijeme i na istom mjestu te predstavljaju srodne umjetničke izraze, strukture i čvorišta, dok zajednički grade tek doživljajne paradigme kod publike. Ili pak jedno ne isključuje drugo – što je najvjerojatnije najbliže istini.

Slikarska akcija, najčešće privatna i intimna, razotkrivena u live painting performansu, očarava ekspanzijom slikarske vještine na bijelome platnu. Dočim se sviračko, dapače glazbeno-improvizatorsko umijeće iskazuje bez zadrške, kao bitak i paradigma muziciranja, ali i njegovog odzvuka – glazbe same, čija se kvaliteta izvedbe može (i treba) vrednovati, ali se sama izvedbenost, naravno, podrazumijeva. Stoga funkcionalnost live muziciranja i live slikanja u relaciji prema publici, njezinim očekivanjima i iščekivanjima nikako ni ne može biti ista. Upravo je ova teza odličan razlog zašto je ova glazba zaslužila biti objavljena na albumu. Jer tek zadržavanjem improvizacijom nastale glazbe na, metaforički rečeno, platnu vinila (ili kojeg god drugog medija) napokon je možemo poslušati bez “smetnji”. Nemojte me krivo shvatiti, ona odlično funkcionira i kao dio performansa, ali tek fiksirana i oslobođena početno zadane primijenjenosti se i formalno legitimira kao samodostatna.

Album 4 DAYS donosi osam glazbenih brojeva koji svojim naslovima prate vremenski tijek i format spomenutog performansa, a prvi, uvodni Day before odmah daje do znanja kako se radi o odličnoj produkciji i izvrsno pročišćenom miksu na kojem se detaljno radilo kako bi se postigli jasno nivelirani koloriti i detaljni zvučni elementi. Također, u startu se već rastvara zvukovni landscape koji će se kao stilska cjelina zadržati tijekom cijelog albuma. Ozbiljna atmosfera mračne poetike i suptilnih promjena, potraga i iščekivanje jesu prepoznatljivi stilski potpis braće Sinkauz, a na albumu 4 DAYS upravo te geste u nekim glazbenim brojevima zaista izrazito uvlače u imaginarij nokturalnih prizora kakve izgubljene ceste.

Možda su tom dramatskom, ali istovremeno donekle i statičnom svijetu najbliži u drugom i trećem danu (Day 2 i Day 3), u kojima se kompleksna, ali i jasno strukturirana forma gradi vrlo ograničenim zvučnim i tonskim sredstvima, s jednako minimalnim pomacima u metru i ritmu. Ostvarene su blage, gotovo nježne, ali i dalje britke kreacije. Jedan sasvim drugačiji, gotovo razigraniji svijet poput kakvog glazbenog psihograma otjelovljuje se pak u prvome danu (Day 1). Sofisticirano korišteni sampleovi i raznovrsni efekti odlično su izbalansirani; nisu se zapostavili ni njihovi dramaturški, ali ni njihovi akustički suodnosi, te je izvrsno iskorištena njihova zvonkost, pogotovo s obzirom na pozadinu dubokih, ali i toplih vibrirajućih droneova kojima se suprotstavljaju.

Igranje braće Sinkauz i kolege-glazbenika Santimonea sa sintetizatorima kroz koje propuštaju i modificiraju gitarske zvukove čini se lako izvedivim prvenstveno zbog njihove izrazite muzikalnosti, a u prvi plan se i dalje stavlja živost svirke i komunikacijski odnosi, kojima pripadaju i odnosi međusobnog slušanja te odzvuka. Izvrsno se to čuje u razigranom i jasnim beatom određenim brojem Day after, dok broj Later – koji je, kao intermezzo, formalno, ali i sadržajno najslobodnije mjesto cijeloga albuma – donosi i najprovidniju gestu improvizacije sa grooveom koji ritamski ne prati nikakvu jednostavnu metriku. Najslabije pak mjesto albuma je glazba nastala četvrtoga dana i zabilježena u broju Day 4. Možda su se izvođači, eto, taj četvrti dan stvaranja već umorili pa su popustiti i zapeli u repetitivnost, ali i monotonost. Nasreću, to je ujedno i najkraći broj cijeloga albuma, iza kojeg slijede izvrsni, već spomenuti Day after i najslojevitiji, najraskuštraniji i najekstravagantniji Day Tripper, koji će slušatelja po odslušanom albumu ostaviti veselim, razdraganim i nadasve zadovoljnim.

4 DAYS je album koji, odmetnut od svojeg inicijalnog konteksta nastanka, i sam producira jednu novu kontekstualizaciju, onu koja neminovno nastaje u slušatelju. Glazbeni brojevi ovog albuma u svojem slijedu – poput kakvih poglavlja – ne nude samo ono deskriptivno niti ono čisto glazbeno. Oni zaista pričaju neku priču, provode slušatelja kroz zvukolike, ali i ozračja koja u njima nastaju, da bi ga u konačnici transformirali od napetog slušatelja punog iščekivanja do ispunjenog pojedinca s još jednom proživljenom glazbenom avanturom.