“Suradnja nije unaprijed režirani izložbeni koncept Maria Miličića, već je to izložba koja je nastajala usput – hodajući uz željezničku prugu. Riječ je o site-specific postavu, zapravo prostornoj instalaciji u kojoj Miličić spaja ciklus fotografija izgubljenih/odbačenih radničkih rukavica, ready-made predmete i nekonvencionalni izložbeni prostor“ ističe Marina Šafarić, autorica izložbenog predgovora.

Izložba je podijeljena u dvije dionice. Na početku se “izlažu fizički fragmenti željeznice. To su sirovi, teški materijali, oni koji tvore kostur infrastrukture. U drugom dijelu izložbe fokus se pomiče s materijala na čovjeka – ili točnije, na ono što je od njega ostalo. Miličić izlaže seriju fotografija izgubljenih rukavica, ali i same rukavice koje je pronašao i sačuvao. U svom pristupu fotografiji, umjetnik spaja preciznost dokumentarista sa senzibilitetom portretista” zaključuje Šafarić.

Mario Miličić kroz murale, poruke u javnom prostoru i radove u ateljeu, njeguje prepoznatljiv izraz koji balansira između angažiranog i poetičnog. Autor je murala Oj budi svoj, Budi čovjek i Osmijeh na licu uljepšava ulicu. Od 2018. godine djeluje kao kustos u Galeriji Siva u zagrebačkoj Mediki i suosnivač je umjetničke organizacije Cirk Pozor.

Više informacija o izložbi pronađite ovdje.

Izvedba se bavi specifičnom aktivnošću koja je bila odrednica nekadašnjeg gradskog života: isprašivanjem tepiha na za to predviđenim metalnim konstrukcijama. Naime, spomenute konstrukcije nekada su bile montirane na većini gradskih zgrada, te je čin isprašivanja tepiha bila uobičajena aktivnost. Danas je ta praksa rijetkost, a beskorisne metalne konstrukcije na zgradama postoje kao relikti sada izgubljenog vremena.

U sklopu izvedbe moći će se i pogledati izložba fotografija autora Marija Miličića i video rad Šlag grupe, koji će biti prikazan u 18 sati u prostoru Mjesnog odbora Srednjaci-Horvati (Horvaćanska cesta 54).

U slučaju kiše, performans će se izvesti u izmijenjenom terminu, o čemu će publika biti obaviještena preko društvenih mreža i web stranice organizacije Cirk Pozor.

Ulaz na događaj je slobodan.

Sam autor o konceptu izložbe kaže: “Ponekad je situacijama potrebno pristupiti bez previše razmišljanja i bez opterećenja o mogućim posljedicama pojedinih postupaka. U stvari, biti spreman na sve moguće scenarije koji se mogu dogoditi, prihvaćajući mogući neuspjeh, ali potajno znajući (nadajući se) da će ipak na kraju biti sve u redu. Koncept izložbe je baš takav, kud puklo da puklo. Radovi su nastali u raznim periodima stvaranja, a međusobno povezani načinom izvedbe, obraćaju se gledatelju kroz slova, riječi i rečenice, te naravno sveprisutne boje. Svaki za sebe pričajući svoju priču, ostavljaju promatraču slobodu tumačenja.”

Mane Mei pripada novoj generaciji suvremenih street art umjetnika koji se osim grafitima i raznim uličnim intervencijama bave i drugim vidovima vizualnih umjetnosti. Premda je na grafiti sceni aktivan još od kasnih devedesetih, kao Mane Mei počinje objavljivati radove tek krajem 2013. godine. Tada su se njegova istraživanja i iskustva rada na ulici uobličila u sada već i široj publici prepoznatljiv rad koji se može pronaći na raznim lokacijama diljem Hrvatske.  

Kao i mnogi drugi istaknuti predstavnici novije grafiti supkulture Mane Mei svoj rad više ne ograničava samo na ulične prostore već u nekoliko navrata okupira i one galerijske. Izlagao je tako na nekoliko skupnih izložbi i sudjelovao na brojnim street art festivalima. 

Premda je na grafiti sceni aktivan još od kasnih devedesetih, kao Mane Mei počinje objavljivati radove tek krajem 2013. godine. Tada su se njegova istraživanja i iskustva rada na ulici uobličila u sada već i široj publici prepoznatljiv rad koji se može pronaći na raznim lokacijama diljem Hrvatske.

Za razliku od radova koji nastaju pod prijašnjim pseudonimima Mane Mei ne komunicira samo s uskim krugom pojedinaca koji su direktno povezani s grafiti scenom već, dapače, stupa u kontakt i komunikaciju sa svakodnevnim prolaznicima. Koristeći riječi, a ne sliku, kao glavno sredstvo komunikacije, njegov je rad direktan i angažiran, jednostavan i jasno čitljiv. Budi čovjek, Pozdrav, Dobar dan, Molim hvala izvoli oprosti, samo su neki od grafita koji su osvanuli na zagrebačkim ulicama, a koji ukazuju na ljudske kvalitete koje autor želi isprovocirati ili bolje reći probuditi i uputiti gledateljima. Pri tome koristi šarene boje za ispunu sebi svojstvene i razrađene tipografije te za iscrtavanje iste koristi crnu kojom “stavlja točku na i”. Kao što sam autor kaže, jedna od temeljnih poruka koju želi odaslati svijetu jest da je život lijep i da nije sve tako sivo. Njegov vid društvenog angažmana tako ne uključuje tipične parole kritike društva već aludira na pozitivnu odnosno lijepu stranu života i čovjeka. 

Kao i mnogi drugi istaknuti predstavnici novije grafiti subkulture Mane Mei svoj rad više ne ograničava samo na ulične prostore već u nekoliko navrata okupira i one galerijske. Izlagao je tako na nekoliko skupnih izložbi te sudjelovao na brojnim street art festivalima.

Aktualna izložba Pik traka predstavlja izbor autorovih radova nastalih u posljednje dvije godine, a koje objedinjuje upravo korištenje pik trake kao glavnog sredstva izražavanja i metode rada. Pik traku ponekad koristi samo kao šablonu, dok je u nekim radovima zadržava i koristi doslovno za kreiranje tipografije, odnosno riječi. Predstavljeni radovi rezultat su tako autorove dugogodišnje prakse na ulici, ali i eksperimentiranja s posve drugačijim tipografijama, materijalima i postupcima rada. Koristeći uglavnom otpadne materijale u kombinaciji s pik trakom, samoljepljivom folijom, sprejevima, markerima i bojama stvara samostalne i različite kompozicije u kojima, za razliku od svojih uličnih radova, odlazi korak dalje. Neki od radova postaju tako daleko kompleksniji i teže čitljivi, poneki gotovo i apstraktni, pa zahtijevaju od gledatelja znatno veći vizualni angažman (poput rada Ista stvar i Uzalud se brineš). Bez obzira na promjenu sredstva i metoda rada autor je i u ovim radovima zadržao ono nešto što stil i rad Mane Mei čini prepoznatljivim i posebnim; igrom riječi i dalje nas poziva da se zamislimo i na kraju, ono najbitnije, osmjehnemo.