“Tri autorice više od deset godina zajednički promišljaju tematski slične umjetničke koncepte koji se često susreću u njihovu radu. Na riječkoj izložbi prikazuju najnovije radove kritizirajući, propitujući i naglašavajući devijantne pojave koje svi kao pojedinci vidimo, osjećamo i živimo, a pritom koristeći metaforu i simboliku u različitim medijima (video, performans, grafike, instalacije, knjige, fotografije).

Prilikom otvorenja izložbe održat će se izvedba čitanja rada Kolekcija za pamćenje (2019.) Tanje Dabo u kojem je autorica prikupila izjave vezane za slučajeve govora mržnje, verbalnih i fizičkih napada, te nasilja spram žena i muškaraca, koji su etnički ili rodno motivirani.” stoji u najavi izložbe.

Više informacija o izložbi pronađite ovdje.

Izložba predstavlja eksperiment dijaloškog karaktera, a funkcionira tako da umjetnici, svojim karakterističnim umjetničkim rukopisom, odgovaraju na rad onog drugog, stvarajući na taj način novi, zajednički rad namjerno diskutabilnog autorstva. Interakcija među umjetnicima događa se u sklopu dvadesetak radova koji, tijekom ovog dijaloškog procesa, postaju svojevrsni palimpsesti – grafički otisci na otisku, a koji opet predstavljaju podlogu za novi otisak kojim će svaki od autora replicirati na prethodni.

“U vrijeme kad socijalna distanca i virtualna komunikacija postaju norma, Maja i Igor ukazuju na potrebu za neposrednim kontaktom i bliskošću koje omogućuje jedino susret uživo, a kojeg smo svi, u većoj ili manjoj mjeri, zbog poznatih nam okolnosti, lišeni. Takva se neposredna komunikacija ‘oči u oči’ za njih dvoje odvija kroz razmjenu grafičkih otisaka, koje dobrovoljno pružaju jedno drugome na uvid i intervencije, zaobilazeći pritom ostavljanje digitalnih otisaka, inherentnih suvremenim komunikacijskim kanalima”, stoji u opisu kustosice Mirne Rul.

Izložba u Galeriji Kazamat ostaje otvorena do 9. lipnja 2023.

Umjetnica Tanja Dabo izlaže dva djela: umjetničke knjige naziva Arhiv: Večer koje bilježe svakodnevne, automatske radnje te instalaciju Oprost kojom se propituju međuljudski odnosi i (ne)mogućnost prihvaćanja vlastitih mana i pogrešaka. Letricija Linardić instalacijom Otisci sjećanja propituje mogućnosti “pohrane” sjećanja u materijalni oblik koji postaje dokument određenog stanja svijesti. Maja Rožman izlaže instalaciju Arhiva, procesualan rad koji obuhvaća mobile, svojevrsne arhivske obrasce osoba koje jesu ili su bile dio autoričinog života.

Djela ovih triju umjetnica su refleksivna i propituju vlastiti, unutarnji doživljaj svijeta koji je, iako subjektivan, često stvarniji od “objektivnih” okolnosti i činjenica. Stvarima i doživljajima pravo značenje i smisao pridaju tek naknadna sjećanja i osjećaji koji se vezuju uz njih. 

Izložba je nastavak projekta Događanja u sklopu kojeg je održana umjetnička akcija Kolektiv hoda. Akcijom, u kojoj je sudjelovalo i lokalno stanovništvo, upriličen je uspon na Osoršćicu s ciljem međusobnog povezivanja sudionika u intenzivnom fizičkom izazovu. Umjetnice su cjelokupan proces bilježile raznim postupcima i ovjekovječile u umjetničkoj knjizi koja se također predstavlja na izložbi.

Izložbu se može vidjeti do 15. veljače 2018. godine. 

Prilagođeno značenje riječi repozitorij odnosi se na zbirku digitalnog materijala koja omogućuje sustavno upravljanje procesima objavljivanja, pristupa i pohrane sadržaja. Njegova funkcija je pretraživanje i pronalaženje sadržaja, njegovo  održavanje te slanje i polaganje izvora koje omogućuje pronalaženje istoga materijala. U radovima triju umjetnica nalazimo jednu zajedničku karakteristiku – pokušaj zaustavljanja i analiziranja stanja, događaja, u proteklom vremenu. Iz sasvim drukčijih pobuda i aspekata, Jelena Kovačević, Ines Matijević Cakić i Maja Rožman, promatraju svoj objet trouvé tražeći smisao u vremenu njegova javljanja, ali i u vremenu koje je proteklo.

Telegram, rad Jelene Kovačević iz 2014. bilježi tijek osobnoga istraživanja obiteljske baštine zasnovanoga na nekoliko pronađenih starih telegrama upućenih majci. Ova se zanimljiva memorijska igra u više lica prvenstveno obraća ženama u obitelji. Telegramski sažeto mama je održavala kontakt sa svojom najboljom  prijateljicom još u davnim sedamdesetima. Te enigmatične poruke podstrek su za autoričino samopropitivanje i dublje razumijevanje, ali i prihvaćanje vlastite majke. Igrajući se istraživača, traga za ‘pravom istinom’ koja leži u pozadini komunikacije, no sama je igra vrlo brzo obustavljena. Kovačević osviješteno izgovara da je potraga za istinom samo apsurdno slovo kad je jedan od ključnih aktera nečije/vlastito pamćenje. Tekstualni dio popraćen je fotografijama koje prate istraživano vremensko razdoblje. Rad se sastoji od 22 lista papira A3 formata smještenih u bijelu kožnu mapu. Na svakome papiru otisnut je tekst / slika u tehnici digitalnoga tiska. 

Vremenske intervencije Ines Matijević Cakić nastale za vrijeme Baranjske umjetničke kolonije 2007./2008 u kompleksu dvorca Tikveš na subjektivan način mapiraju zatečeni devastiranog prostor. U prvoj fazi rada, 2007./2008., umjetnica  vizualno mapira prostor u obliku pet tonskih crteža koji su se prema svojim ishodišnim motivima odnosili u omjeru 1:1. Crteži su u obliku site-specific intervencije bili instalirani direktno na motiv koji prikazuju, te potom zabilježeni fotografijom koja osim creža prikazuje i prostorni kontekst u kojem je intervencija nastala. Druga je faza rada realizirana je 2013. godine jednakom metodologijom. Crtež je ovdje u funkciji materijalne bilješke, a fotografija u funkciji vremenske bilješke. Prilikom usporedbe svih fotografija vidljiv je  prostorni i vremenski vakum u kojem se ne događa gotovo ništa. Rad ima intenciju biti završen u budućem vremenu, istom prostoru i mjestu, ali drukčijem, restauriranom ili još derutnijem dvorcu Tikveš. 

Ishodište rada Arhiva Maje Rožman jest promatranje ljudskog tijela kao savršene kiparske forme te obilježja pojedinaca kao jedinstvenih i posebnih; nešto što razlikuje jednu osobu od drugih. Rezultat je pokušaj prikazivanja  oblika stvarnosti – prihvaćanja ljudskog tijela i osobnosti kao umjetničkog djela, u ovom projektu nazvano mobil, te njegovog predstavljanja. Instalacija se sastoji od ispunjenih arhivskih obrazaca kao dokaza ujedinjavanja, kategoriziranja i čuvanja podataka mobila. Središnja je točka projekta pitanje u  kojoj je mjeri moguće upravljati (ne)strukturiranim sadržajem unutar arhive, a pritom sačuvati i prikazati jedinstvenost pojedinog mobila. Arhivske su obrasce popunjavali mobili, otkrivajući osobnost te stvarajući vrstu anarhije unutar stroge forme obrasca. Projekt je procesualni rad stoga je višegodišnje prikupljanje obrazaca dobilo novu dimenziju kronike / dnevnika. Obrasci su postali registar osoba koje prolaze kroz umjetničin život, ali i nijemi svjedoci promjena koje osobe proživljavaju tijekom vremena, nakon uvrštavanja u bazu. 

Jelena Kovačević, rođena je 1982. u Osijeku. Godine 2005. diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza. Magistrira grafiku 2009. godine na ljubljanskoj Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u klasi prof. Lojze Logara. Trenutno pohađa Poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti i Poslijediplomski specijalistički studij kreativne terapije na Umjetničkoj akademiji i Medicinskom fakultetu u Osijeku. Izlagala je na deset samostalnih i više skupnih izložbi. Područje interesa su joj metodika likovne kulture i ples.

Ines Matijević Cakić, rođena je 17. siječnja 1982. Godine 2000. završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Iste je godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika. Diplomirala je na Grafičkom odsjeku u klasi red.  prof. Ante Kuduza 2005. godine. Doktorirala je također na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer Slikarstvo, 2016.  Temu Matriksijalne priče – vizualni izraz suvremenog doživljaja majčinstva obranila je pod mentorstvom red. prof. Ante Rašića i izv. prof. Lene Šimić. Kao dobitnica stipendije CEEPUS 2003. pohađala je jedan semestar na Sveučilištu Indiana u Pennsylvaniji (IUP, Indiana, PA, SAD). Od 2006. do 2011. godine bila je zaposlena je u zvanju asistenta na Učiteljskom fakultetu u Osijeku, a od 2011. zaposlena je na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku u zvanju docenta gdje predaje kolegije Grafika i Crtanje. Od 2016. godine kao vanjski suradnik predaje na Građevinskom fakultetu u Osijeku. Izlagala je na jedanaest samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi joj se nalaze u sljedećim fundusima i zbirkama: Hrvatskom kabinetu grafike u Zagrebu, Zbirci suvremene hrvatske umjetnosti Fillip trade u Zagrebu, Okolje Consulting Art Collection u Ljubljani, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. 

Maja Rožman rođena je 1981. godine u Zagrebu. Godine 2006. diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza. Trenutno pohađa Poslijediplomski doktorski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti, pod mentorstvom izv. prof. art. Mirjane Vodopije i dr. sc. Ivane Mance. Od 2004. godine se kontinuirano pojavljuje na likovnoj sceni te sudjeluje na dvanaest samostalnih i brojnim skupnim izložbama. Pored izložbi, boravila je i na rezidencijalnim programima: Cité Internationale des Arts, Pariz (FR); KulturKontakt, Beč (AT); KunstenaarsLogies, Amersfoort (NL); Cultural City Network Graz (AT); i Platform Garanti Contemporary Art Centre, Istanbul (TR). Dobitnica je više nagrada i priznanja, od kojih se ističu nagrade Essl Award i VIG Special Invitation iz 2011. godine te nagrada HDLU-a na 6. hrvatskom trijenalu grafike iz 2012. Od veljače 2012. godine je zaposlena kao asistentica na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 

Izložba 2/3 (dvije od tri), grafike Maje Rožman, prva je njezina samostalna izložba u Institutu za suvremenu umjetnost, i uopće prva zajednička suradnja nakon 2005., kada je Rožman još kao studentica bila finalist Nagrade Radoslav Putar.

U središtu njezinog interesa su važnost procesa stvaranja, te percepcija i recepcija umjetničkih djela. U radu se koristi raznim medijima, crtežom, fotografijom, videom i zvukom, koji su često nadogradnja akcijama i drugim njezinim nastupima uživo.

Na izložbi 2/3, grafike –  izloženim radovima preispituje tradicionalne grafičke konvencije i testira granice grafičkog medija. Autorica predlaže radove koji funkcioniraju na širem području od onog koje se uobičajeno povezuje sa grafikom, te istražuje mogućnost da se idejni potencijal grafike realizira u kontekstu suvremene umjetnosti.

“Stav kritike, a često i samih umjetnika, prema grafici jest da je ona zanemareni medij. Primjerice, nedavno je umjetnik i teoretičar Paul Coldwell ustvrdio da je uloga otiska i grafike u kontekstu suvremene umjetničke prakse sve važnija, ali često podcijenjena.

Za to je djelomično zaslužna i činjenica da u kontekstu suvremene umjetnosti i novih tehnologija u cjelini nije došlo do ozbiljnog promišljanja statusa grafike.

Ipak, pojedini autori preispituju njezine postojeće modele i ograničenja, s ciljem utvrđivanja novih paradigmi odnosno utvrđivanja jedinstvenih obilježja grafike na novi, drugačiji način. Posljedično, oni oživljavaju područje grafike, a njihova se grafička praksa pomiče izvan granica općeprihvaćene grafičke umjetnosti”, piše Rožman.

Maja Rožman (1981., Zagreb) diplomirala je 2006. godine na grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Studijski se usavršavala na Akademijama u Krakowu (Poljska), Budimpešti (Mađarska) i Salzburgu (Austrija) te sudjelovala na rezidencijalnim programima u Nizozemskoj, Turskoj, Austriji, Sloveniji, Francuskoj i Italiji. Od 2004. godine se kontinuirano pojavljuje na likovnoj sceni te sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama i festivalima u zemlji i inozemstvu (“T-HTnagrada@msu.hr”, MSU, Zagreb (HR); “The City and Me”, Atelierhaus Salzamt, Linz (AT); “The memory in your pocket”, Museo d’Arte Contemporanea di Villa Croce, Genoa (IT); “03/2012”, Art Point Gallery, Beč (AT); “Essl Art Award”, ESSL Museum, Klosterneuburg (AT); “Halfway”, PM Gallery, Zagreb (HR); “10m2 collection”, Art Centre OUI, Grenoble (FR)…). Dobitnica je više nagrada i priznanja za svoj rad, od kojih se ističu međunarodne nagrade Essl Award i VIG Special Invitation iz2011. godine te nagrada HDLU-a na 6. hrvatskom trijenalu grafike iz 2012. Živi u Zagrebu, gdje i radi kao asistentica na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti.

Izložba je otvorena do 7. listopada.

Nove matrice prekrivaju i preklapaju stare, stoga prepoznavanje matrica vodilja ostavljenih iza originalnog crteža i rekonstrukcija originalnog crteža, odnosno iskustva, više nisu moguće. U konačnici, slojeviti crtež blijedi dok potpuno ne nestane i biva otvoren slobodnoj interpretaciji prvotnog iskustva koje više nije moguće autentično rekonstruirati nego samo aproksimirati. Rekonstruirajući u drugom krugu prvotno iskustvo, i ostalim krugovima sve više rekonstrukciju aproksimiranog provotnog iskustva, ne bavi se proslošću niti njenom autentičnošću, već sjećanjem na sjećanje u kojem iluzija o prošlosti postaje prošlost.

Maja Rožman je rođena 1981. godine u Zagrebu. Od 2004. godine se kontinuirano pojavljuje na likovnoj sceni te sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je više nagrada i priznanja, od kojih se ističu međunarodne nagrade Essl Award i VIG Special Invitation iz 2011. godine te nagrada HDLU-a na 6. hrvatskom trijenalu grafike iz 2012. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba će biti otvorena u srijedu 29. listopada u galeriji Nano, u 19 sati.

Osim brojnih edukativnih i kreativnih aktivnosti koje su sastavni dio projekta, svake se godine organizira velika izložba umjetnika iz gradova partnera. Ove godine izložba će bit održana u tri grada:  Vilnius (Litva) u kolovozu, Zagreb u rujnu, te Miercurea-Ciuc (Rumunjska) u studenom. Za kustosa izložbe ove godine izabran je Miguel Amado koji je prošli tjedan objavio odabir umjetnika iz gradova partnera. 

Hrvatski predstavnici ove godine su Fokus Grupa (Elvis Krstulović i Iva Kovač), Kata Mijatović te Ana Hušman. Svi članovi HDLU-a imaju se pravo prijavljivati na natječaje CreArt projekta, a članovi koji će sudjelovati ili već sudjeluju u radionicama ili rezidencijalnim programima su Dina Rončević (rezidencijalni program u Delftu), Maja Rožman (Artists workshop s Lucom Vitoneom u Genovi) te Melita Matović (rezidencijalni program u Kaunasu).

U tijeku je natječaj za rezidencijalni program u Kristiansandu (Norveška), a sve informacije možete vidjeti ovdje.

Izvor: HDLU

“Slušajući zvuk struganja ne bismo se skoro domislili njegovom izvoru. Dok bi u Ratu svjetova taj zvuk mogao biti sve, od šuma radioveze do slijetanja vanzemaljaca, uz komad crtaćeg papira isti se prizemljuje u auditivni izraz crtanja.” Ovim pozivom, Maja Rožman ne otkriva vizualni rezultat zabilježene radnje već potiče na crtanje. Od zvuka polazi i Marko Tadić koji crtajući osmišljava bajkovite narative. Ti narativi svoj krajnji oblik najčešće dožive u animaciji, a u njima dominira preuzeti zvuk starih radiodrama koji inspirira crtež. Preuzevši zvuk jedne od mnogih radiodrama iz vremena njezinog procvata, radnja kao da se razotkriva kroz posredovanje duha uslijed uspješnog prizivanja. Ona se odvija pred našim očima, uz pomoć crne ploče i krede (standardne opreme ovakvih seansi).

Ines Matijević u još neobnovljenom Titovom dvorcu bilježi izvjesne detalje derutnog okruženja koje svjedoči o propalom društvenom uređenju i nebrizi o ostavštini. Dino Zrnec nalazi monografiju umjetničke grupe Zemlja, koja se tridesetih godina bavi traženjem balkanskog brdskog genija kao zadnje nade razvoja učmale europske kulture. Anonimnost, koju je grupa Zemlja tražila, otkriva se kroz kanonizaciju u povijesno-umjetničkim narativima kao identična onoj koju pobija, naglašavanjem jednih i zaboravljanjem drugih, što je slučaj i sa praksama koje ne teže tako visokim idealima.

Dekoraciju, amajliju ili znak pripadnosti – nespretno tetoviran lik nage žene na ruci oca preuzima Božidar Katić i prenosi na vlastito tijelo. Seksualni motiv postaje centar oko kojeg se raspliće osobna povijest te implicira pitanja o memoriji i tradiciji prije negoli o seksualnosti, iako se nalazi na tijelu i prikazuje tijelo. Seksualnošću se bavi i Helena Janečić preuzimajući jezik i kodove stripa, govori o seksualnosti u kojoj su rodne uloge stereotipne, dok su spolne izvrnute u odnosu na dominantnu kulturu. Miron Milić pak u svojim radovima prenaglašavajući heteroseksualne maštarije, prikazuje njihovo naličje kroz emancipiranu žensku seksualnost.

Izvor: PM / Foto: Marko Tadić, The Position

Ta je prva izložba bila nastavak njihovog, do tada neobznanjenog zajedničkog djelovanja, započetog 2006. godine. Umjetnici koji će se predstaviti publici su: Tea Hatadi, Zdravko Horvat, Igor Juran, Martina Miholić, Maja Rožman i Karla Šuler.

Iako je rad članova grupe bio poznat s njihovih samostalnih i skupnih izložbi, ovdje je u novom kontekstu, unutar zaokružene cjeline i uzajamnih reakcija, dobio drugu dimenziju. Pojedinačne ideje i ostvarenja te samostalno djelovanje i predstavljanje autora prerasli su u otvorenu komunikaciju, rasprave i zajedničke nastupe, što je pridonijelo osvještavanju njihovog rada te pozicioniranju unutar struke i društva. Djelovanje u Projektu6 nekim je autorima bilo pokretač i inicijator većeg angažmana u vlastitom radu te poticaj otvaranju i izlasku iz pozicije samozatajnog umjetnika. Kod drugih je pak smirivalo te stišavalo burne reakcije i glasne nastupe.

Njihova je suradnja na prvoj izložbi bila zanimljivo i dragocjeno iskustvo koje ih je ohrabrilo za nastavak projekta. Dobar odjek premijernog nastupa dao je zamah novim idejama i izazovima. Uslijedile su izložbe te gostovanja po Hrvatskoj i inozemstvu: Zagreb, Križevci, Rijeka, Osijek te Bristol, London, Sarajevo i Beograd.

Prihvaćanje različitosti, prevladavanje nesuglasica te povezivanje u cjelinu oko zajedničkih nastojanja put je kojim je Projekt6 prolazio u ovih pet godina iskušenja i razmatranja grupnog rada. Sami su ih odredili kao godine mržnje i odanosti čime otvoreno priznaju muku i odgovornost funkcioniranja zajednice. Radovi na obljetničkoj izložbi to jasno pokazuju i razotkrivaju pojedinosti stvaranja unutar kolektiva. To je pogled unatrag i pogled iznutra šestorke združene u projekt koji ih je istodobno motivirao, afirmirao i konfrontirao. Ovo je rekapitulacija njihovih razmišljanja o ulozi grupe i pojedinca u njoj u kontekstu umjetnosti i u kontekstu životnih situacija, predstavljene kroz radove temeljene na pamćenju, promatranju, prosuđivanju. Slojevi događanja dani su nam na uvid kroz riječi, fotografije, crteže, objekte, snimke, dokumente, okupljene u priču o nastajanju, pristajanju i nestajanju.

Otvorenje počinje u 20 sati.