U srijedu, 23. listopada održat će se susret Čitateljskog kluba na kojem će se razgovarati o antologiji QUEER BALKAN (Kulturtreger, 2024.), objavljenoj u sklopu Festivala malih književnosti. Razgovor će moderirati Staša Aras.

U četvrtak, 24. listopada u 18 sati održat će se otvorena tribina o queer književnosti i žanru autofikcije. Sudionici su spisateljica Lejla Kalamujić i Bojan Krivokapić te urednica antologije QUEER BALKAN Ivana Dražić. U razgovoru će ravnopravno sudjelovati i čitatelji_ce književnog kluba te će moći podijeliti svoja razmišljanja i iskustva, a moderirat će Staša Aras.

Petak, 25. listopada rezerviran je za razgovor o regionalnoj nagradi Štefica Cvek koji će tematizirati prisutnost autorica u finalima književnih natječaja i nagrada te općenit položaj autorica u književnom polju. Razgovoru će prisustvovati Maja Abadžija, članica žirija nagrade Štefica Cvek, spisateljica Tea Tulić kao jedna od dobitnica nagrade i Staša Aras, a razgovor će moderirati Ivana Dražić.

U subotu, 26. listopada u 12 sati održat će se kružok, odnosno otvorena radionica kritičkog čitanja koju će voditi Ivana Dražić i Staša Aras, a tematizirat će se književni radovi iz antologije QUEER BALKAN.

Tijekom svakog dana održavat će se neformalni sastanci dubrovačkih profesionalaca iz književnog polja s gostima iz Zagreba i drugih gradova. Svi programi bit će snimani i dostupni kroz formu videopodcasta te će biti objavljeni na portalu Booksa.hr i na društvenim mrežama Bookse i Art radionice Lazareti.

Više informacija možete saznati ovdje.

Simpozij će se sastojati od panela posvećenih nostalgiji i spekulaciji na kojima će sudjelovati niz kritičarki i kritičara iz regije te predavanja Svetlane Slapšak na temu “Čežnja za rodnim selom u planinama i druge zavere protiv sećanja i kritike”.

Panel 1: Kritički potencijali nostalgije, 1. travnja u 16h, Booksa
Nostalgija za minulim vremenima, mladošću, ljubavi itd. je čest motiv književnosti koji se na prostoru bivše Jugoslavije nakon raspada te države pretvorio u prije svega ideološko i političko pitanje. Nostalgija tako dobiva pozitivan ili negativan predznak ovisno s kojeg ideološkog stajališta je se iščitava. Osim toga, ona je i generacijsko i estetsko pitanje s obzirom na to da se koristi kao sredstvo karakterizacije likova, ali i kao oznaka jednog smjera u književnosti na ovim prostorima, tzv. stvarnosne proze. Ona tako postaje prizma kroz koju se sagledava društvena stvarnost, kulturno i političko naslijeđe, kao i trauma koja iz njega proističe.

Moderacija: Matija Prica
Panelisti: Vladimir Arsenić, Lamija Milišić, Igor Ružić

Panel 2: Kritički potencijali spekulacije, 1. travnja u 18h, Booksa
Duga književna tradicija utopije, distopije i fantastike govori u prilog potrebi da se budućnost zamisli, oblikuje i stavi pod kontrolu. Spekulacija izvire kako iz ludističkog poriva tako i iz društvene i osobne tjeskobe koja traži razrješenje u vidu alternativnog svijeta u kojem se reflektiraju suvremene neuralgične točke pojedine kulture. Pri tome je spekulacija neodvojiva od povijesti u kojoj se nalaze izvori društvene neuroze. Iako se svaki trenutak u povijesti njegovim suvremenicima činio presudan, 21. stoljeće u koje smo ušli nakon proglašenja kraja povijesti te koje se čini ujedno i krajem budućnosti uslijed tektonskih poremećaja klime, globalnih sukoba i političkih preslagivanja dobilo je sve osobine prijelomne točke.

Moderacija: Ana Fazekaš
Panelisti: Pia Brezavšček, Maja Abadžija, Bojan Krištofić, Ozren Pupovac

Predavanje: Svetlana Slapšak, Čežnja za rodnim selom u planinama i druge zavere protiv sećanja i kritike, 1. travnja u 20h, Booksa
”Na osnovu čitanja Svetlane Boym, Mauricea Halbwachsa, Victora Klemperera i Herodota, pokušavam uspostaviti vezu između nostalgije, sećanja, filologije i istorije kao traženja budućnosti – i kritike kao osnovnog postulata humanistike. Glavni predmet kritike u ovom slučaju je nostalgija, kao bastardni proizvod uspostavljanja novih, (uglavnom) represivnih društvenih oblika. Međusobna destruktivnost i istorijsko ‘ispadanje iz šina’ pojedinih naučnih disciplina, umetničkih pokreta/stagnacije i posledični period banalizacije tvori izvesno post-kritičko razdoblje u kojem živimo, u kojem teorija tavori, kritička praksa nestaje kao potpuno nepoželjna na tržištu, filologija gubi bitku sa neznanjem, a utopija se postavlja kao jedini oponent ‘stvarnosnom’. Umesto sajma žanrova, karnevala stilova i opšteg erotizma stvaranja, stisnuto grlo još nalazi užitak u nalivanju nostalgijom. Tako se nostalgijom zatire neudobno kritičko mišljenje, još više kritička praksa i neophodni odgovor na rastući (umesto da se smanjuje) kulturni kolonijalizam. Mogućna rešenja vidim u novoj interdisciplinarnosti, posebno sa istoriografijom odnosno društvenim angažmanom, kulturnoj empatiji jugoslovenskog prostora i praksi delovanja au pair.”