<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Lovro Japundžić &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/lovro_japundzic/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Mon, 02 Nov 2026 13:32:08 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>Lovro Japundžić &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Umjetnička i kustoska istraživanja</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/okrugli_stol/umjetnicka-i-kustoska-istrazivanja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivona Kos]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 02 Nov 2026 13:31:29 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[alu]]></category>
		<category><![CDATA[ana dević]]></category>
		<category><![CDATA[arcade]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[Luja Šimunović]]></category>
		<category><![CDATA[okrugli stol]]></category>
		<category><![CDATA[Olga Majcen Linn]]></category>
		<category><![CDATA[petra šarin]]></category>
		<category><![CDATA[umjetnička i kustoska istraživanja]]></category>
		<category><![CDATA[Vesna Meštrić]]></category>
		<category><![CDATA[vesna vuković]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=86534</guid>

					<description><![CDATA[Akademija likovnih umjetnosti u petak, 6. studenog organizira okrugli stol pod nazivom Umjetnička i kustoska istraživanja. Susret je usmjeren na kritičko promišljanje različitih dimenzija kustoskog rada. Razgovor kustosa_ica i kulturnih radnika_ca s polja znanstvenih, muzejskih i umjetničkih istraživanja započinje u 17 sati u Akt sali, u prizemlju Akademije. Polazeći od pitanja kako se koncipiraju i...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph"><a href="https://www.alu.unizg.hr/" data-type="link" data-id="https://www.alu.unizg.hr/">Akademija likovnih umjetnosti</a> u petak, <strong>6. studenog </strong>organizira okrugli stol pod nazivom <em>Umjetnička i kustoska istraživanja.</em> Susret je usmjeren na kritičko promišljanje različitih dimenzija kustoskog rada. Razgovor kustosa_ica i kulturnih radnika_ca s polja znanstvenih, muzejskih i umjetničkih istraživanja započinje u 17 sati u Akt sali, u prizemlju Akademije.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Polazeći od pitanja kako se koncipiraju i provode umjetnička i kustoska istraživanja, ovim se okruglim stolom nastoje razmotriti specifične autorske i kolektivne istraživačke prakse, alternativne pedagogije i metode djelovanja, kao i osnažiti veze između institucionalnih i izvaninstitucionalnih oblika djelovanja i suradnje, prenose organizatori.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Događaj je dio projekta <em>ARCADE — Umjetnička i kustoska istraživanja: institucionalne, urbane i digitalne epistemologije</em>, nastao u suradnji s Nuova Accademia di Belle Arti (NABA) u Milanu. Projekt adresira potrebe za kritičkim promišljanjem odnosa između umjetničkih i kustoskih istraživačkih praksi u kontekstu planetarne ekološke, tehnološke i društvene krize. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Istraživače zanima kako se u odnosu umjetnika i kustosa, u različitim prostornim, društvenim i političkim okolnostima, oblikuju različiti oblici znanja te kako njihove sličnosti i razlike stvaraju znanje vezano uz određeni kontekst.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na okruglom stolu sudjeluju <strong>Ana Dević</strong> iz <a href="https://www.whw.hr/" data-type="link" data-id="https://www.whw.hr/">WHW</a>-a, <strong>Olga Majcen Linn</strong> iz <a href="https://www.kontejner.org/" data-type="link" data-id="https://www.kontejner.org/">KONTEJNERA</a>, <strong>Vesna Meštrić</strong> iz <a href="https://www.msu.hr/" data-type="link" data-id="https://www.msu.hr/">MSU</a>-a, <strong>Luja Šimunović</strong> ispred kustoskog kolektiva <a href="https://www.kucca.hr/" data-type="link" data-id="https://www.kucca.hr/">KUĆĆA</a>, <strong>Vesna Vuković </strong>iz <a href="https://www.blok.hr/" data-type="link" data-id="https://www.blok.hr/">BLOK</a>-a i nezavisni kustos <strong>Lovro Japundžić</strong>, uz moderatore <strong>Nikolu Bojića </strong>i <strong>Petru Šarin</strong> s Akademije likovnih umjetnosti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više o događaju i njegovim sudionicima pročitajte na <a href="https://www.facebook.com/events/1738887050535920/?active_tab=about" data-type="link" data-id="https://www.facebook.com/events/1738887050535920/?active_tab=about">poveznici</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Iz vrtloga u zečju rupu i natrag</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/iz-vrtloga-u-zecju-rupu-i-natrag/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Irena Borić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 14 Jul 2026 13:26:28 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[barbara gregov]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[maja bojanić]]></category>
		<category><![CDATA[marija skočibušić]]></category>
		<category><![CDATA[organ vida]]></category>
		<category><![CDATA[tihana bertek]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=84793</guid>

					<description><![CDATA[Pomno kurirani vrtlog Organa Vida nudi misaono-vizualna istraživanja bizarnih, fascinantnih, ali i iscrpljujućih fenomena  – od nadzora i kontrole, preko konstruiranja ženskih identiteta, do proizvodnje znanja i istine na mreži.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Prezasićena digitalna svakodnevica, hiperpopularni internetski fenomeni i vrtlozi emocija koje proizvode u fokusu su <a href="https://organvida.com/2026_festival-organ-vida-++++-1" data-type="link" data-id="https://organvida.com/2026_festival-organ-vida-++++-1">14. izdanja</a> festivala <em>Organ Vida</em>. Za razliku od nas koji se s intenzitetom digitalnog svijeta suočavamo u intimi vlastitog zaslona, <em>Organ Vida</em> koristi format velike izložbe koja, sasvim suprotno bivanju na mreži, vizualne i misaone propozicije smješta u konkretan prostor Muzeja suvremene umjetnosti i trajanje od nekoliko mjeseci.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Središnja <a href="https://organvida.com/2026_happy-spiraling" data-type="link" data-id="https://organvida.com/2026_happy-spiraling">grupna izložba</a> finalista_ica odgovara na festivalsku temu <em>Sretno u vrtlogu</em> (<em>Happy Spiraling</em>) i proteže se prvim katom rezerviranim za privremene izložbe. Festivalski postav se nastavlja na drugom katu sa samostalnim izložbama <strong>Julie Béna</strong>, <strong>Kevina Osepa</strong>, <strong>Sare de Brito Faustino</strong> i <strong>Paule Tončić</strong> koje ne odgovaraju direktno na festivalsku temu, ali je svakako zanimljivo pronalaziti poveznice. Jednako tako, teorijski dio programa izveden je u vidu <a href="https://organvida.com/ov-publishing" data-type="link" data-id="https://organvida.com/ov-publishing">publikacije</a> <em>The Vibes are Off</em> koja je predstavljena na zabavnom i pametnom panelu istog imena.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/otvorenje.jpg" alt="" class="wp-image-84811"/><figcaption class="wp-element-caption">Otvorenje <em>Organa Vida</em>. FOTO: Studio 925 </figcaption></figure>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<h4 class="wp-block-heading">Gdje i kada počinje vrtlog?</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Naslov festivala <em>Sretno u vrtlogu</em> (<em>Happy Spiraling</em>) daje naslutiti da se u vrtlogu bez faktora sreće nećemo dobro provesti. Izraz vrtlog (<em>spiraling</em>) urbani rječnik određuje kao brzo opadajuće mentalno/emocionalno stanje, koje često dovodi do kratkotrajnih epizoda depresije ili anksioznosti. Misli se roje, ponavljaju i umnožavaju i posve preplavljuju domaćina. Ako vrtlog nastaje kao iskustvo nošenja s različitim (digitalnim) podražajima, prognoza nije baš vedra ponajprije zbog toga što platforme koje oblikuju našu digitalnu svakodnevicu svoj poslovni model grade na personalizaciji sadržaja sintetizirajući, komodificirajući i automatizirajući naše odabire.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Drugim riječima, poslovni modeli digitalnih platformi podržavaju rast naših vrtloga. Korisnici_e su izloženi ogromnim količinama vizualnih i misaonih podražaja koje istovremeno konzumiraju i proizvode, a zapravo ih niti mogu, a možda niti ne žele, probaviti i (pr)ocijeniti. Otupjelost djeluje kao logičan modus operandi nošenja s hiperiritirajućim učinkom kruženja i proizvodnje slika. No, gdje i kada počinje vrtlog? Gdje je točno granica između sabranosti i izluđenosti u našoj digitalnoj stvarnosti, čiji je neograničeni tok sadržaja prilagođen prethodnim preferencijama? Jer u vrtlogu (prouzročenom neprestanim milovanjem ekrana) jedini smjer je naprijed. Kraja zapravo nema, tok je neiscrpan, postoje samo povremene AFK (“dalje od tipkovnice”) pauze dužeg i kraćeg trajanja, a i njih najčešće signalizira iznemoglo, pomalo ukočeno, tijelo, jer mozak je ionako spreman za još.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Glavna izložba, na koju ću se usredotočiti u ovom tekstu, obuhvaća radove koji reagiraju na različite aspekte koji proizlaze iz digitalne&nbsp; sfere – od nadzora i kontrole, preko konstruiranja ženskih identiteta i reprezentacije, do suvremene proizvodnje znanja i istine. Kako su zapisali kustosi_ce <strong>Barbara Gregov</strong>, <strong>Lovro Japundžić</strong> i <strong>Lea Vene</strong>, izloženi radovi prokazuju kako nas digitalni svijet iscrpljuje i manipulira ili ga destabiliziraju poigravanjem, ismijavanjem, pa čak i bijegom. Ipak, razumijevanje izloženih radova bi nam donekle mogao olakšati naše poznavanje nišnih i ne tako nišnih digitalnih fenomena.&nbsp;</p>



<h4 class="wp-block-heading">Dva pogleda u nadzor i kontrolu</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Rad koji nas uvodi u izložbu funkcionira kao portal između taktilnosti fizičkog iskustva i digitalne distance. Foto serija <em>Između sita i zaslona </em>umjetnice <strong>Gedvilė Tamošiūnaitė</strong> privlači neobičnom tehnikom sitotiska na toniranom staklu koje je providno samo onoliko koliko je osvijetljeno. Fotografije nose čelični stalci u visini našeg pogleda, a obrisi kompozicije nastaju i nestaju ovisno pod kojim kutem ih promatramo. Vizualna informacija ostaje nepotpuna, izgubljena u pikselima slika koje donose fragmente javno izložene intime. Izloženi otisci čine snimke zaslona koje je umjetnica zabilježila tijekom, kako sama to naziva, “sati provedenih u kontinuiranom vremenu nadzornih tokova”.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/gedvile-ts.jpg" alt="" class="wp-image-84813"/><figcaption class="wp-element-caption">Gedvilė Tamošiūnaitė: <em>Između sita i zaslona</em>. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Nešto drugačiju sliku nadzora ilustrira prostorna instalacija/situacija <em>Uzaludne borbe</em> <strong>Maje Bojanić</strong> i <strong>Brina Žvana</strong> koja simulira tzv. Institut za očuvanje plijesni, fiktivnu nevladinu organizaciju koja se bavi zaštitom plijesni u javnim institucijama. Prostornu instalaciju čini ogromna ventilacijska cijev uz koju se nalazi plastični kubus koji bi mogao istovremeno predstavljati ured, laboratorij ili staklenik. Ulaskom u plastični kubus posjetitelji_ce postaju privremeni istraživači_ce/zapisničari_ke/birokrati_kinje. Ukratko, postaju dio radnog procesa. </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/maja-bojanic-i-brin-zvin.jpg" alt="" class="wp-image-84814"/><figcaption class="wp-element-caption"> Maja Bojanić i Brin Žvan: <em>Uzaludne borbe</em>. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Osim tipične uredske opreme poput papira ladica i printera, na zaslonu zastarjelog računala videoigra, koju je programirao Brin Žvan, čeka na aktivaciju. Igrajući videoigru posjetitelji_ce pregledavaju arhivske materijale instituta, korespondenciju glavne istraživačice instituta, ali i razgovaraju s crnom plijesni. Okretanjem perspektive, od institucije (galerijske/muzejske) k plijesni umjetnica Maja Bojanić koristi Institut kao rekvizit pomoću kojeg propituje očuvanje baštine, održavanje izložbenih prostora kao i nezahvalan položaj galerijskih radnika_ca. Naposljetku rad ide toliko daleko da i plijesan poželi nestati uslijed nerješivih problema i nemogućih uvjeta rada.&nbsp;</p>



<h4 class="wp-block-heading">Od zavrzlame besmisla do sumraka mozga</h4>



<p class="wp-block-paragraph">U neposrednoj blizini Instituta za očuvanje plijesni smjestila se neobična simulacijska komedija umjetničkog dua <strong>Irma Name</strong>. Nadahnuo ih je projekt <em>No-Stop City</em> (1969.) grupe arhitekata i dizajnera <strong>Archizoom Associati</strong>, a riječ je o modelu globalne urbanizacije temeljenom na organizaciji tvornice ili supermarketa koji je doveo u pitanje relevantnost svijeta zasićenog predmetima i predlagao novi odnos s prostorom oslobođenim od svih geometrijskih referentnih točaka. </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/irma-name2.jpg" alt="" class="wp-image-84816"/><figcaption class="wp-element-caption">Irma Name: <em>Simulacijska komedija</em>. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Video <em>Sim-Com</em> započinje kao situacijska komedija da bi se kasnije preobrazio u zavrzlamu neobjašnjivih i nelogičnih značenja na čiji nastanak utječe umjetna inteligencija i algoritamska logika. U trenutku kad glumci počinju slijediti scenarij koji im zadaje UI, smisao se narušava i gledatelj je prepušten svojim nagađanjima i interpretacijama. Zbog konstantnog urušavanja u samog sebe, rad djeluje kao perpetuirano nedovršena pilot-epizoda. Uvođenje umjetne inteligencije u proces proizvodnje sadržaja nije proizveo bolji sadržaj već je u njega uveo nesavladivi besmisao.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na suprotnom kraku izložbenog prostora nalazi se rad koji o znanju govori iz perspektive gluposti. <em>Degenerativna proizvodnja znanja</em> <strong>Madaleine Andresson</strong> počinje sa zidom bijelih kanti iz kojih gdjegdje viri plavi pramen kose. Asocijativni niz mojeg mozga ne bi nikad proizveo ono što instalacija doista predstavlja – replike plastičnih spremnika u mjerilu 1:1 iz najveće svjetske zbirke očuvanih uzoraka mozga, zbirke koja se danas nalazi na Sveučilištu Južne Danske (SDU) u Odenseu.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/madeline-andersonn3.jpg" alt="" class="wp-image-84817"/><figcaption class="wp-element-caption">Madaleine Andresson: <em>Degenerativna proizvodnja znanja</em>. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Pramenovi kose tako upućuju na vjerojatni uzorak mozga u kanti kao i na pokušaj bijega iz obdukcijske sistematizacije. Istovremeni osjećaj gađenja i fascinacije kod mene proizvode i drugi segmenti instalacije (više o gađenju i fascinaciji pročitajte u fantastičnom tekstu <strong>Tihane Bertek </strong><em>Kada ne možeš odvratiti pogled</em>, objavljenom u festivalskoj publikaciji <em>The Vibes are Off</em>).&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Središnji video <em>Degenerativne proizvodnje znanja</em> prepun je gadljivo fascinantnih stvari, a govori o električnoj energiji kao “metafori i sredstvu optimizacije, kontrole i klasifikacije ljudskog mozga kao glupog, inteligentnog ili mrtvog”. Isječci s YouTubea, iz popularnih igranih filmova i dokumentaraca ilustriraju narativ o povijesti električnih eksperimenata pri čemu je električna energija sredstvo manipulacije našeg razumijevanja ljudskog uma. Madaleine Andresson inteligenciju i glupost shvaća kao međuovisne pri čemu ono manjkavo, humoristično i glupo vidi kao dio ljudske spoznaje. Rad se bavi glupošću, bizarnim i uvrnutim, a opet neizbježnim, što uostalom dobro ilustrira kako otprilike izgledaju naši boravci u digitalnoj sferi.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/madeline-andersonn2.jpg" alt="" class="wp-image-84818"/><figcaption class="wp-element-caption">Madaleine Andresson: <em>Degenerativna proizvodnja znanja</em>. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<h4 class="wp-block-heading">Kolopleti paranoje</h4>



<p class="wp-block-paragraph">O konstruiranju alternativne stvarnosti govori video rad <em>Harmonija </em>koji potpisuje <strong>Jame St Findlay</strong>. Video prati različite opsesivne protagoniste koji imaju osjećaj da ih netko nadzire ili prati. Ne haluciniraju, ali vjeruju da ih proganjaju zvučni valovi iz odašiljača za mobilne telefone. Svakodnevne stvari tumače na paranoičan način. Unatoč humornim elementima, poput proučavanja nevidljivih ozljeda na stopalima koje su navodno uzrokovale visoke frekvencije, rad ne ismijava ljude koji žive taj vrtlog. Naprotiv, rad nastoji približiti iskustvo nekoga tko gradi klaustrofobične narative kako bi preuzeo kontrolu nad vlastitim životom, premda baš zbog toga živi u posve drugačijoj stvarnosti.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/jame-st-findlay2.jpg" alt="" class="wp-image-84819"/><figcaption class="wp-element-caption">Jame St Findlay: <em>Harmonija</em>. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Što se dogodi kada širenje dezinformacija postane dio političke strategije raskriva <strong>Rafael Roncato</strong> u farsi koja u središte postavlja krajnje desnog populističkog političara <strong>Bolsonara</strong>, nekadašnjeg brazilskog predsjednika. Tijekom predsjedničke kampanje (2018.) Bolsonaro je izboden nožem i taj je događaj postao polazišna točka njegove internetske političke kampanje. Umjetnik je fasciniran funkcioniranjem njegove propagandne mašinerije koja je imala kobne posljedice za društveno-političku klimu. Rad <em>Tropical Trauma Misery Tour</em> o političkom govori gradeći spekulativni vizualni narativ, čija je estetika izgrađena na komplementarnom odnosu crvene i zelene.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/rafael-roncato.jpg" alt="" class="wp-image-84820"/><figcaption class="wp-element-caption">Rafael Roncato: <em>Tropical Trauma Misery Tour</em>. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<h4 class="wp-block-heading">Cure na mreži</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Na otvorenju <em>Organa Vida</em> umjetnica <strong>Jaana-Kristiina Alakoski</strong> izvela je&nbsp; performans u kojem je neprestano ponavljala izraz “suicidalna estetika” dok ju je istovremeno neka djevojka hranila ogromnim količinama napolitanki sa šlagom. U svojem verbalnom izljevu izgovorila je:&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">“Sa suicidalnom estetikom uživamo u vlastitom ubijanju. Njom se trujemo. Svaka slika i svaka sjajna površina samoinstalirana je nazogastrična sonda koja ometa svako gutanje prave hrane, mirisa i&nbsp; – emocionalne orijentacije. Suicidalna estetika nadilazi srce i puni naše zdjele slikama, slikama, slikama. Pokretne slike, 3D slike, AR, VR, uzori, zaljubljivanja u slavne osobe i na kraju snovi i halucinacije.” </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/jaana-kriistina-alakoski-performans.jpg" alt="" class="wp-image-84821"/><figcaption class="wp-element-caption">Performans Jaane-Kristiine Alakoski na otvorenju festivala. FOTO: Studio 925</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Performans je izveden ispred umjetničine instalacije <em>Nevolja traži gdje će se dogoditi</em> koji njeguje opsesivno obožavanje lika Sookie Stackhause, poluvile okružene vampirima, telepatkinje i konobarice. Instalacija, kao i tekst performansa, sadrži mnoštvo sitnih detalja koje bismo mogli opsesivno proučavati, no <em>vibe</em> koji rad odašilje u kontekstu izložbe negdje je između izmišljenog sustava značenja, opsesije i izvođenja ženskog identiteta kroz fandom.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Segment izložbe koji je posvećen konstrukciji ženskog identiteta na mreži, osim rada Jaane-Kristiine Alakoski, uključuje i radove <strong>Hiione Choi</strong>, <strong>Aurélie Bayad</strong> i<strong> Hertte Kiiski</strong>. Jedan od ključnih tropa, kojem pristupaju iz različitih perspektiva, svakako je trop <a href="https://aksioma.org/ayasu/artist-talks/becoming-girl/"><em>online</em> djevojke</a> koja je uvijek u opasnosti da postane tržišna roba. Nije lako biti djevojka u digitalnoj sferi jer je to iskustvo uvijek medijatizirano preko platformi i algoritamskog pogleda, kako je istaknula internetska arheologinja<strong> Sophie Publig</strong>, postavljajući pitanje kako biti djevojka na mreži, a da ne postane proizvod? Za nju lice nije stvar individualnog izraza, već je semiotička zamka, politički stroj. Djevojka na mreži nije singularna, ona pretpostavlja množinu, njeno lice nije njeno. Umjesto toga ona je, kako kaže Publig, sučelje igre u retku koda, semiotička šala. </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/jaana-kristina-alakoski.jpg" alt="" class="wp-image-84833"/><figcaption class="wp-element-caption">Jaana-Kristiina Alakoski: <em>Nevolja traži gdje će se dogoditi</em> (detalj). FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Svojevrsni način otpora komodifikaciji djevojaštva na mreži možemo vidjeti u tropu tužne djevojke, o kojem je kritičarka i esejistica <strong>Marija Skočibušić</strong> u <a href="https://voxfeminae.net/feministyle/tuzne-cure-lijepe-cure/" data-type="link" data-id="https://voxfeminae.net/feministyle/tuzne-cure-lijepe-cure/">tekstu</a><em> Tužne cure, lijepe cure</em> zapisala: “Tužna cura neodvojiva je od sustava koji ju je proizveo – njezina apolitičnost nije odsustvo svijesti, nego mjesto blokade, epistemološkog kratkog spoja gdje prestaje važiti distinkcija između otpora i prilagodbe.” </p>



<p class="wp-block-paragraph">Dok se Marija Skočibušić prvenstveno bavi književnošću, u okviru izložbe Aurélie Bayad trop tužne djevojke izvodi kroz inscenirane fotografske prizore, da bi nastale fotografije prekrila djetinjastim predmetima i epoksi smolom. Umjetnica u radu <em>Epoksi, snovi, pronađena sjećanja</em> ljepljivim, sluzavim, banalnim, jeftinim efemeralijama stvara atmosferu nerada i tuge koje shvaća kao otpor ideji da je djevojka na mreži subjekt kasnog kapitalizma.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/07/aurelie-bayad.jpg" alt="" class="wp-image-84823"/><figcaption class="wp-element-caption">Aurélie Bayad: <em>Epoksi, snovi, pronađena sjećanja</em></figcaption></figure>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<h4 class="wp-block-heading">Vrtloženje s odmakom</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Naposljetku, vratimo se pitanju s početka teksta – gdje i kada počinje vrtlog? U ovom slučaju, počinje dolaskom na <em>Organ Vida</em> koji funkcionira kao prostorna metafora vrtložnih zbivanja i osjećaja koje ponekad proživljavamo na mreži. Svaki pojedini rad možemo shvatiti kao svojevrsni vrtlog, bilo da oslikava zamagljenu granicu između privatnog i javnog, hiperprodukciju post-istine, teorije zavjere, krizu institucija, komodifikaciju djevojaštva ili pak glupost kao modus operandi. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Na početku im suvereno i sabrano pristupim, prepustim se i odjednom nastupi osjećaj rastresenosti. Njihove vizualne, sadržajne i druge propozicije odvlače me u različite smjerove, pa čak i natrag u digitalnu sferu da potvrdim što sam do sad propuštala, npr. čitavu seriju <em>Okus krvi</em> u kojoj je Sookie Stackhause glavna protagonistkinja. Misaono-vizualna istraživanja bizarnih, pretjeranih, fascinantnih, ali i iscrpljujućih fenomena su preda mnom i mogu odlučiti želim li samo zaviriti ili skočiti u zečju rupu. Da sam kojim slučajem u vrtlogu koji sam sama (u suradnji s algoritmima) proizvela, vjerojatno bi skok bio gotovo bez dna. No, kako se radi o pomno kuriranom vizualnom vrtlogu, dok izložba ekstrahira načine bivanja iz digitalne sfere ipak ostavlja dovoljno prostora da ih mislimo s odmakom, prvenstveno od ekrana. Upravo taj odmak nam omogućava siguran istup.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Marko Gutić Mižimakov: Mart umjesto godine, sve ove godine</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/marko-gutic-mizimakov-mart-umjesto-godine-sve-ove-godine/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 14 Apr 2026 13:56:49 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[galerija Manuš]]></category>
		<category><![CDATA[izložba]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[marko gutić mižimakov]]></category>
		<category><![CDATA[queer]]></category>
		<category><![CDATA[umjetnička instalacija]]></category>
		<category><![CDATA[vizualne umjetnosti]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=82999</guid>

					<description><![CDATA[U zagrebačkoj Galeriji Manuš (Palmotićeva 29), od 24. ožujka do 8. svibnja u tijeku je izložba Mart umjesto godine, sve ove godine Marka Gutića Mižimakova. Gutić Mižimakov ovom izložbom nastavlja razvijati temu &#8220;znanstveno-fantastičnog queer putopisa o dvojici pilota koji putuju u crnu rupu&#8221;. Kako piše u popratnom tekstu Lovre Japundžića, &#8220;prethodno preveden u tekst i...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U zagrebačkoj Galeriji Manuš (Palmotićeva 29), <strong>od 24. ožujka do 8. svibnja</strong> u tijeku je izložba <em>Mart umjesto godine, sve ove godine </em><strong>Marka Gutića Mižimakova</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Gutić Mižimakov ovom izložbom nastavlja razvijati temu &#8220;znanstveno-fantastičnog<em> queer</em> putopisa o dvojici pilota koji putuju u crnu rupu&#8221;. Kako piše u popratnom tekstu <strong>Lovre Japundžića</strong>, &#8220;prethodno preveden u tekst i izvedbu, a uskoro i u film, ovaj distorzirani narativ koristi motiv crne rupe kao konceptualni predložak za prijenos neispričanih povijesti, izgubljenih informacija i neartikuliranih žudnji&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Postav izložbe u Galeriji Manuš čini &#8220;skulpturalna slika privatnog interijera, zaštićena metalnim kavezom koji oponaša strukturu trgovačke arkade. Soba otvorenog prozora i krevet vidljivih otisaka tiho svjedoče o tijelima koja su je nedavno napustila&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Između privatnih prostora i kozmičkog ništavila, predstavljeni elementi šireg narativa zamišljaju galaktičko izmještanje <em>queer</em> subjekata čije su temporalnosti razlomljene i nestabilne. Njihova ranjivost istovremeno je osnažujuća budući da im omogućuje komunikaciju koja nadilazi konvencionalno vrijeme i prostor. Od svemirskog praga do kontrolne sobe putuju intimne priče i mikro-povijesti obilježene transgeneracijskom traumom AIDS-a&#8221;, istaknuo je Japundžić.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Galerija je otvorena od 16 do 20 sati, od srijede do petka.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja pronađite <a href="https://galerijamanus.com/marko-gutic-mizimakov-zagreb/">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Magija začudnog proizlazi iz rastakanja hijerarhija</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/magija-zacudnog-proizlazi-iz-rastakanja-hijerarhija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 30 Mar 2026 07:30:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[Amalia Ulman]]></category>
		<category><![CDATA[barbara gregov]]></category>
		<category><![CDATA[Emma Sarpaniemi]]></category>
		<category><![CDATA[Laima Jaunzema]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[organ vida]]></category>
		<category><![CDATA[performans]]></category>
		<category><![CDATA[školica]]></category>
		<category><![CDATA[školica 25/26]]></category>
		<category><![CDATA[umjetnička fotografija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=82668</guid>

					<description><![CDATA[Programom "Off godina" Organa Vida predstavljeni su radovi triju vizualnih umjetnica koje povezuje interes za kritiku moći, tjelesnost i utišana iskustva.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Groteska je granično stvorenje&#8221;, piše<strong> Frances S. Connelly</strong> u knjizi <em>The Grotesque in Western Art and Culture</em>: <em>The Image at Play</em>, &#8220;koje luta graničnim područjem svega što je poznato i konvencionalno&#8221;. Estetika je to koja kroči liminalnim prostorom između prihvaćenog i stranog te izaziva čuđenje, nelagodu, a ponekad i odbojnost, stvarajući plodno tlo za promišljanje odnosa između konvencionalnosti i apsurda, odnosno okvira prema kojima ih definiramo.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Iako se stil groteske sukobljava sa svakidašnjom percepcijom ljepote, nije njena direktna antiteza – ružnoća. Groteska i ružnoća postoje kao dva lica iste medalje, često sudjelujući u međusobnim postancima, ali razlika između njih vrijedna je spomena. Obje kategorije problematiziraju standarde ljepote, no groteska u svojoj kreaciji uključuje estetizaciju, prenaglašenost ili komičnost koja ružnoći nedostaje. Kako ju <strong>Denise Gigante</strong> određuje u eseju <em>Facing the Ugly: The Case of Frankenstein</em>: &#8220;ružnoća je sirova, neestetizirana tvar čovječanstva koja prijeti ne samo subjektu, već i cijelom sustavu simboličke reprezentacije&#8221;. Drugim riječima, groteska i ružnoća predstavljaju svojevrstan otpor konceptualizaciji ljepote, no realiziraju ga na drugačije načine.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1751" height="1391" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/frankenstein_still.jpg" alt="" class="wp-image-82681"/><figcaption class="wp-element-caption"><em>Frankenstein</em> (1931), r. James Whale / IMDb</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">U sličnom duhu kao groteska i estetika ružnoće, <em>camp</em> se također poigrava s granicom između lijepog i ružnog, a njegov stilistički razvoj ukorijenjen je u LGBTQ+ kulturi. Kako je jedan od najistaknutijih predstavnika <em>campa </em>na američkom filmskom platnu, <strong>John Waters</strong>, poznat prema nadimku <em>The Pope of Trash</em>, napisao u svojoj knjizi S<em>hock Value: A Tasteful Book About Bad Taste</em>: &#8220;Da bi se razumio loš ukus, čovjek mora imati vrlo dobar ukus&#8221;. Srž <em>campa</em> je ljubav prema pretjerivanju, teatralnosti, i otvorenost da se u onom što bi neki prozvali &#8220;ružnim&#8221; pronađe humor i vrijednost.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kroz normalizaciju suvremenih ideja ljepote i &#8220;ispravnih&#8221; načina življenja, zasnovanih na heteronormativnim i patrijarhalnim idealima, sve ono što im ne pridonosi odbačeno je ili se vrednuje kao ružno. Upravo zato fokus na grotesku, ili &#8220;ono ružno&#8221; može poslužiti kao subverzivni alat za kritiku odnosa moći i istraživanje društvenih tjeskoba povezanih s odbačenim identitetima u umjetnosti. Pojedinci kategorizirani kao nepoželjni, ružni ili neprirodni u odnosu na uvriježene predodžbe o ljepoti osporavaju valjanost tih kategorija, te u ovakvim strujama umjetničkog otpora pronalaze svoje utočište.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Česti motivi u umjetnosti groteske su tijela, upravo zato što je tijelo prostor na kojem se najjasnije ispisuju i provode društvene norme i kontrole. To se jasno očituje u feminističkim strujama, čiji fokus na prikaz (izobličenih) tijela funkcionira kao prepoznatljiva estetska i tematska konstanta, a može se primijetiti u opusima raznih umjetnica poput <strong>Mary Beth Edelson</strong> ili <strong>Cindy Sherman</strong>. </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1920" height="1080" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/cindy-sherman-retrospektiva.png" alt="" class="wp-image-82682"/><figcaption class="wp-element-caption">Snimka zaslona iz reportaže o retrospektivi Cindy Sherman u Fondaciji Louis Vuitton. Izvor: RFI English / YouTube</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Taj &#8220;zaokret prema ružnoći u feminističkim strujama&#8221;, koji <strong>Erica McWilliams</strong> smješta u &#8217;90-e u eseju <em>The Grotesque Body as a Feminist Aesthetic?</em>, svjedoči novom trendu poimanja ženskog tijela u kontrastu s (a time i oslobođenog od) nametnutih društvenih očekivanja.<strong> </strong>Njegova suvremena forma najsažetije se može objasniti kroz utjecaj glumice i internet kraljice &#8220;ružnog&#8221; ukusa<strong> Julije Fox</strong>, koja je 2023. <a href="https://www.tiktok.com/@juliafox/video/7220448712064011563?is_from_webapp=1&amp;sender_device=pc">izjavom</a> na <em>TikToku</em>: &#8220;Imam pravo biti ružna&#8221; ostala ovjekovječena u analima interneta.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Sveprisutnost ovih umjetničkih strujanja također inspirira kustose_ice i umjetnike_ce u lokalnom kontekstu, a <a href="https://ovfestival.org" data-type="link" data-id="https://ovfestival.org">prošlo izdanje</a> međunarodnog bijenalnog festivala <em>Organa Vida</em> posvećeno je upravo tim estetikama. Potaknuti zaokretom interneta prema nefiltriranim i neposlušnim ponašanjima koja oponiraju inače idealiziranim prikazima ljepote i životnih rutina (podsjetimo se samo <em>messy vs clean girl</em> estetike, <em>bedrottinga</em> i već spomenute Julije Fox), kustosi_ce <strong>Barbara Gregov</strong>, <strong>Lovro Japundžić</strong> i <strong>Lea Vene</strong> pružili su platformu umjetnicima_ama koji_e svojim radovima u mediju fotografije (ili njenom proširenom obliku) zaigrano preispituju društvene norme.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1365" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/samier-ceric-kovacevic.jpg" alt="" class="wp-image-82673"/><figcaption class="wp-element-caption">Barbara Gregov, Lea Vene i Lovro Japundžić. FOTO: Samir Cerić Kovačević</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Bizarnost, <em>camp</em>, i groteska preuzeli su pozornicu trinaestog izdanja <em>Organa Vida</em>, znakovito naslovljenog <em>Creeps and Butterflies</em>, koje se održalo 2024. godine, a razmatranje tih tema nastavili su u narednoj godini trodnevnim <a href="https://kulturpunkt.hr/najava/film/off-godina/" data-type="link" data-id="https://kulturpunkt.hr/najava/film/off-godina/">događanjem</a> <em>Off godina</em>.<em> </em>U sklopu ovog programa, sredinom prosinca 2025. predstavljeni su radovi triju “čudakinja” iz područja vizualnih umjetnosti koji su &#8220;zasladili&#8221; kraj godine.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U prostoru KO:KE od 12. do 23. prosinca mogla se pogledati izložba <em>Druga Koža</em> finske fotografkinje <strong>Emme Sarpaniemi</strong>, koja u svojem radu istražuje definicije ženstvenosti i performativnost rodnih uloga. Slijedila je izvedba <em>Dodatna usta: [Ona voli prazne fontane] </em>latvijske koreografkinje i multimedijalne umjetnice <strong>Laime Jaunzeme</strong> u Pogonu Jedinstvo 13. prosinca, koja je u izvedbi od tri čina objedinila predavanje, pjesmu, i ples preispitujući dinamike moći i nepisana pravila ponašanja. Program <em>Off godine</em> zaključen je 15. prosinca projekcijom filma <em>Magična farma</em> (2025), argentinske redateljice i vizualne umjetnice <strong>Amalije Ulman</strong> u kinu Kinoteka.</p>



<h4 class="wp-block-heading"><strong>Zaigrana Ženstvenost</strong></h4>



<p class="wp-block-paragraph">Emma Sarpaniemi svoje fotografije transformira u maštovite prikaze koji podsjećaju na dječju igru i istražuju teme roda i rodnih uloga na zaigran, <em>campy</em> način, kroz jarke boje, šarene točkice i upadljive kontraste. Samostalna izložba <em>Druga Koža</em> predstavila je razvoj tog upečatljivog stila. Deset fotografija, grupiranih na zidovima u setove od dvije ili tri jednake veličine, ukrasilo je zidove prostora KO:KE, a tri su izložene u sredini prostorije, na mala drvena postolja u obliku čizmica sa potpeticom. </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/organ-vida-fotke.jpg" alt="" class="wp-image-82675"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Izložba je prikazala Sarpaniemine autoportrete dokumentirane u privatnim i javnim prostorima, predstavljajući vizualne ideje izgrađene uz pomoć raznobojnih pozadina ili na dječjem toboganu u parku. Autoričini kostimi i poze su odveć stilizirane, a objekti na slikama sugestivni – poput valjka za tijesto koji drži ispod stražnjice ili konjića na drvenom štapu na čijoj glavi sjedi – naglašavajući performativnost roda i ženskog pogleda.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Sarpaniemi u svojem radu presvlači ženstvenost u različite kože, vizije same sebe koje iz svojih okvira provociraju gledateljev pogled. Oči se smjesta susreću s ozbiljnim pogledom umjetnice uprtim u publiku, izazivajući nelagodu. Na slici <em>Ohjus</em> (finski: oružje), Sarpaniemi sjedi na podu u crveno-bijelom točkastom kostimu i <em>blond</em> perici. Ono što odvraća pažnju jest velika igračka olovke koja, usmjerena prema gledatelju, leži između njenih nogu.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1536" height="2048" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/ohjus.jpg" alt="" class="wp-image-82697"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Fotografija nije seksualizirana, naprotiv, umjetnica simbolici falocentrizma (kao i u ostatku opusa) prilazi zaigrano, sa suptilnom dozom ironičnog humora. Upravo ta zaigranost izvrće očekivanja, uznemirujući uobičajene načine percepcije slike i dovodeći koncept roda kao performativne prakse do granica apsurda kroz njenu estetizaciju. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Kao i pažljivo stilizirana oponašanja ženskih arhetipova iz popularne kulture u <a href="https://artlead.net/journal/modern-classics-cindy-sherman-untitled-film-stills/">seriji fotografija</a> <em>Untitled Film Stills</em> (1977-80) <strong>Cindy Sherman</strong>, u kojem autorica imitira uloge domaćice, romantične junakinje, fatalne žene i ostale filmske klišeje, Sarpianemina prenaglašenost također ukazuje na rod kao društvenu konstrukciju i poigrava se gledateljskim očekivanjima o prikazima ženstvenosti na fotografiji. Iz te razigranosti proizlazi sva moć njezinih fotografija koje pretvaraju <em>white cube</em> galerije u dječju igraonicu, mjesto za istraživanje same sebe kroz autentične oči neopterećene društvenim konvencijama.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/detalj-organ-vida.jpg" alt="" class="wp-image-82674"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<h4 class="wp-block-heading"><strong>Žena Gušterica u Praznoj Fontani</strong></h4>



<p class="wp-block-paragraph">U Malu dvoranu Pogona Jedinstvo Laima Jaunzema ušla je noseći svežanj pruća i guštersku masku, a tijekom izvedbe <em>Dodatna usta [Ona voli prazne fontane]</em> preodjenula se i namjestila jarko plavu periku nakon čega je publici uputila pitanje: <em>“</em>Možete li me shvatiti ozbiljno s ovom perikom na glavi?<em>”</em>. Samosvjesno i komično. Ironično komentirajući uvriježena očekivanja o odnosu između izvođačice i gledaoca, Jaunzema na početku performansa propituje i izgradnju procesa percepcije kroz koji publika aktivno sudjeluje u njegovu oblikovanju.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/jaunzema.jpg" alt="" class="wp-image-82670"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">U svojim hibridnim performansima Jaunzema objedinjuje teorijska predavanja i izvedbu, pronalazeći nove izričaje koji bi popunili praznine u međuljudskoj komunikaciji ili otkrili nove emocionalne intime. Pritom nastupa igrajući lik “Žene-gušterice”, enigmatične provokatorice koja se publici predstavlja kroz prizmu svojih alter ega.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Izvedba se sastojala od tri dijela: predavanja (analiza povijesti fontana i “drugih usta“), vokalne izvedbe/recitacije poezije, te na kraju plesne koreografije. Predavanje, najopsežniji dio ove izvedbe, bilo je fokusirano na dekonstrukciju općeprihvaćenih hijerarhija znanja. Akvarij koji je umjetnica uz pomoć balona i tlaka (polu uspješno) pretvorila u improviziranu fontanu služio je kao centralni rekvizit predavanja. Kroz povijest, fontane i moć nad vodom funkcionirali su kao simbol <em>prestiža</em>, nauštrb onih kojima je posredno uzrokovana nestašica vode. No potonja činjenica slabo je upamćena, zato <em>Ona voli prazne fontane</em>.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/ive-trojanovic.jpg" alt="" class="wp-image-82671"/></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Kao i arhetip “žene-boginje” iz serije kolaža<a href="https://contemporary.burlington.org.uk/journal/journal/laughing-has-1000-mothers-the-grotesque-goddesses-of-mary-beth-edelson"> <em>Trickster Series</em></a> (1973)<strong> Mary Beth Edelson</strong>, u kojem na svoje fotografije ucrtava arhaične božanske figure kako bi predstavila žensko tijelo kao izvor moći, lik “žene-gušterice” kod Jaunzeme utjelovljuje simboličku figuru koja spaja pokret, mit i performans, istražujući na koje načine tijela usvajaju ili pružaju otpor društvenim normama. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Obje figure okupiraju liminalan prostor između svjetova; no dok Mary Beth Edelson u božanskom pronalazi realizaciju urođenog ženskog identiteta, a u<a href="https://www.moma.org/collection/works/117141"> zamjeni</a> muških likova s poznatih umjetničkih djela ženskima prepravlja patrijarhalnost povijesti umjetnosti, Jaunzema iskorištava ambivalentnost groteskne figure čovjeka-reptila kako bi u potpunosti narušila hijerarhije moći i rodne odnose.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/ive-trojanovic-volonterka.jpg" alt="" class="wp-image-82687"/></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Jaunzemina <em>dodatna usta </em>u izvedbi funkcioniraju kao metaforički organ pomoću kojeg umjetnica prepričava zakopane prošlosti i otkopava potisnuta sjećanja. Njenom intervencijom utišani ili autocenzurirani marginalizirani glas postaje instrument kojim se otvara prostor za alternativne (pri)povijesti. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Jaunzema je ideju oslobađanja marginaliziranog glasa demonstrirala postavljanjem groteskne gumene maske sa dlakavim zubima koji strše iz prevelikih usta na lice volonterke. Ona se time pretvorila u izobličenog <em>maskerona</em>, vodorigu bez filtera koja se rasterećuje svojih kulturnih trauma i vokalizira utišana iskustva.</p>



<h4 class="wp-block-heading"><strong>Magična farma</strong></h4>



<p class="wp-block-paragraph">Program <em>Off godine</em> završio je projekcijom filma <em>Magična farma</em> (2025) argentinske redateljice i vizualne umjetnice Amalije Ulman. Njen drugi dugometražni film prati skupinu američkih dokumentarista koji, pokušavajući snimiti materijal na temu supkultura u različitim dijelovima svijeta, odlaze u ruralnu Argentinu u potrazi za glazbenikom Super Carlitosom. Nakon što im nade da ga pronađu ispare jer su se u svojoj nepripremljenosti našli na krivom mjestu, odluče lažirati trend kao zamjenski materijal. <em>Magična farma</em> ponajprije kritizira odnos privilegiranih Njujorčana koji profitiraju nad egzotifikacijom argentinskog stanovništva.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1200" height="675" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/magic-farm.webp" alt="" class="wp-image-82684"/><figcaption class="wp-element-caption">Izvor: MUBI</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Filmska radnja počiva na situacijskoj ironiji u kojoj “dokumentaristi”, proizvode lažan, skoro <em>clickbait</em> sadržaj. Preokupiranoj sobom, skupini izmiču kompleksne priče vrijedne spomena koje se odvijaju oko njih, kao što je zdravstvena kriza uzrokovana štetnim pesticidima sveprisutna u selu i zavičaju. Spomenuta zdravstvena kriza definira svakodnevicu sela, čiji mještani komentiraju kako voda nije za piće, a djeca se rađaju s urođenim manama. Gledatelju_ici je natuknuta kroz film isječcima konverzacija i kontekstualnim naznakama, no američkim protagonistima posve promiče –&nbsp; i dok s jedne strane film ostaje površan u razvoju likova i radnje – što sprječava zakucavanje nekih interesantnijih poanti – s druge strane ta površnost perspektive i suptilnost značajnih trenutaka male argentinske zajednice funkcionira kao imitacija privilegiranog pogleda. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Iskustvo svakodnevnog života lako promakne onima koji se u državi zadrže kratko, dolazeći sa već (polu)formiranim mišljenjima o stanovnicima i kulturi ili svakodnevici, i obilazeći isključivo mjesta koja su na bespućima interneta za njih kurirana kao najljepša ili najvažnija.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1440" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/magicna-farma-stil-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-82676"/><figcaption class="wp-element-caption">Izvor: IMDb</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Magična farma</em> ismijava neke od tih zakutaka interneta, ljude koji materijale na društvenim mrežama objavljuju bez obzira za lokalne zajednice, generirajući sadržaj koji umjesto kvaliteti služi profitu. Poštujući načela ekonomije pažnje – da bizarno, egzoticizirano i estetično donosi preglede (engleski frazem<em> content farming</em> možda bi mogao podariti uvid u interpretaciju naslova) – bitno, stvarno i nefiltrirano je zanemareno, ostavljeno postrani. U svoj oštroj kritici film ostavlja uzak prostor i za nježnije note i prikaz osobnih mikro potresa koje proizlaze iz spontanih međuljudskih odnosa; iz sukobljavanja vlastitih stvarnosti sa tuđima i pronalaska mjesta za refleksiju u neočekivanim trenucima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Vizualno je film zanimljiv, prevladava paleta prezasićenih boja, a kadrovi dobiveni snimanjem <em>360</em>° kamerom ili postavljanjem kamere na psa ili konja ostaju upečatljivi koliko i dezorijentirajući; no forma u ovom slučaju ne spašava ispraznost sadržaja. Poante ipak ostaju nedovoljno razrađene i površne s obzirom na kompleksnost tema, a suhi humor koji prevladava filmom čini određene dijelove pamtljivima i lakšima u tonu, no ne čini <em>Magičnu farmu</em> smješnijom.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1440" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/magicna-farma-chloe.jpg" alt="" class="wp-image-82677"/><figcaption class="wp-element-caption">Izvor: IMDb</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Prošlogodišnji program <em>Off godine</em> otvorio je prostor za promišljanje estetika izvan ograničenja konvencionalne ljepote, u kojem one ne funkcioniraju kao provokacije, već načini artikulacije iskustava koji svoje mjesto ne pronalaze u uglađenim estetikama. Umjetničke prakse koje se okreću “manje lijepim” muzama time šire prostor vidljivog i izrecivog. Nelagoda, prenaglašenost i nefiltiranost složenih osobnih iskustava i društvenih odnosa koje izmiču jednostavnoj kategorizaciji otvaraju mogućnost promjene perspektive.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Campy</em> fotografski rad Emme Sarpianemi u svojoj naglašenoj stilizaciji proširuje načine ekspresije ženstvenosti izvan okvira muškog pogleda, perspektive koja bi etiketom “ružnog“ zagovarala njen nedostatak umjetničke vrijednosti. Srodno pomicanje granica reprezentacije prisutno je i u radu Laime Jaunzeme, u kojemu groteska postaje sredstvo istraživanja tijela kao prostora manifestacije unutarnjih nemira i kulturnih trauma, otkrivajući kako ono, poput društva, uvijek nosi tragove potisnutih iskustava. </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/jaunzema-total.jpg" alt="" class="wp-image-82688"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Tematski naizgled najviše odstupajući u programu <em>Off godine</em>, film <em>Magična farma</em> Amalije Ulman igra se s estetikom društvenih mreža u punom sjaju njihovog nenamjernog kiča, gradeći gotovo karikirani portret internetske kulture i posljedičnog otuđenja, a njegova se kritika nalazi u humorom obavijenoj nelagodi koju pobuđuje.</p>



<p class="wp-block-paragraph">I rastući korpus estetike ružnoće te groteske i odabir teme trinaestog festivala <em>Organ Vida</em> i popratne <em>Off godine</em> svjedoče da u vrijeme tenzija između prezentacije, iskrenosti, inkluzije i odbačenosti, postoji otpor spram jednostavnih kategorija. Nagon za bijegom iz zamke dobrog-lošeg ukusa i potragom za sirovim i neurednim u najavi teme festivala sažima Julia Fox ističući da “sve, čak i ono ružno, ostavlja bez daha”.</p>



<p class="has-text-color has-link-color wp-elements-1 wp-block-paragraph" style="color:#7f8a92"><em><br>Tekst je nastao u sklopu programa Kulturpunktove novinarske školice.</em></p>



<p class="wp-block-paragraph"></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Siguran prostor za izvedbene eksperimente</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/siguran-prostor-za-izvedbene-eksperimente/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lara Marković]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 23 Mar 2026 06:30:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[andro giunio]]></category>
		<category><![CDATA[bruna jakupović]]></category>
		<category><![CDATA[Galerija Močvara]]></category>
		<category><![CDATA[Ivana Bojanić]]></category>
		<category><![CDATA[kulturni hodogram]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[nikolina rafaj]]></category>
		<category><![CDATA[padian rota]]></category>
		<category><![CDATA[pogon]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=82529</guid>

					<description><![CDATA[Tri rada u nastajanju, proizašla iz novopokrenutog rezidencijalnog programa Galerije Močvara, zajedničkim snagama na jednu večer aktivirala su različite punktove Pogona.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Galerija Močvara u studenom 2025. započela je rezidencijalni program pod kustoskim vodstvom <strong>Lovre Japundžića</strong> i <strong>Lee Vene</strong> na kojem je ugostila umjetnice <strong>Ivanu Bojanić</strong> i <strong>Brunu Jakupović</strong> te umjetnički duo <strong>Padian Rota</strong>. U zagrebačkom Pogonu Jedinstvo umjetnici_e su predstavili svoje radove u nastajanju koje su razvijali tijekom rezidencije.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Projekt je nastao jer “smo htjeli više raditi s domaćim umjetnicima i umjetnicima, budući da je program Galerije Močvara uglavnom fokusiran na strane produkcije. Pokušavamo pomiriti više struja izvedbenih umjetnosti, no ples je ipak dominantan i dosta umjetnika s kojima radimo dolazi iz plesne umjetnosti, ali pokret shvaćaju slobodnije i izvan klasičnih kategorija”, istaknuo je Japundžić.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/mocvaragalpublika-1.jpg" alt="" class="wp-image-82534"/><figcaption class="wp-element-caption">Izvedba dua Padian Rota. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Rezidencijalni program ove godine nema tematsku odrednicu, već su kustos i kustosica selekciji “pristupali organski, vodeći se instinktom. Onda se razvila zanimljiva dinamika odnosa koju nismo mogli ni predvidjeti. Postoji neka vrsta vodstva, ali i otvorenost da ideje idu do kraja bez nasilnog uklapanja u neku temu“ pojasnila je Vene i dodala kako su svi umjetnici_e “ušli u jako nepoznat teritorij, išli su korak dalje od onoga što inače rade, a to je ideja ovog programa – da stvorimo takve uvjete i siguran prostor u kojem umjetnici_e mogu isprobavati”.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Izvedbena večer započela je radom <em>Show Me Yours I Show You Mine</em> autorice Brune Jakupović, njezinim prvi samostalnim radom ovog formata. Kako ističe Japundžić, autorica je “primarno vizualna umjetnica koju zanima materijalnost i teksturalnost, a kroz svoje tijelo istraživala je skulpturalne elemente koje inače izrađuje“.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/movcaragalbruna.jpg" alt="" class="wp-image-82535"/><figcaption class="wp-element-caption">Bruna Jakupović. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Izvedba je organizirana oko dvije skulpture i crnog trosjeda koji dominira prvim dijelom triptiha. Jakupović ga koristi kao zvučnog i tjelesnog partnera, naglašavajući trenje materijala, a potom se kroz njega i provlači, pretvarajući i njega u skulpturu. Taj element ponavlja u nekoliko navrata, prekidajući ga kratkim epizodama pred mikrofonom gdje proizvodi zvukove žvakanja i vokalizira.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Drugi dio vezan je uz žućkastu skulpturu nalik zubu, ispunjenu želatinastom tekućinom. Autorica u nju uranja kosu i ruke, potom masu baca iza sebe uz zvučnu kulisu statičkog šuma, digitalnih smetnji i zvuka urušavanja sinkroniziranog s padom tekućine na pod. U posljednjoj etapi zvučno-izvedbenog rada izvođačica je u interakciji sa šupljom geometrijskom konstrukcijom omotanom mekim materijalom i crnim tekstilom, a performans završava kada autorica kroz nju prolazi i udarcem je urušava.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/mocvaragalbruna3.jpg" alt="" class="wp-image-82536"/><figcaption class="wp-element-caption">Bruna Jakupović. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Druga izvedba odvila se neposredno nakon, a publika je s praktikabla s kojih je gledala <em>Show Me Yours I Show You Mine </em>sišla i uputila se prema stražnjem dijelu Velike dvorane te okružila izvedbeni prostor. &#8220;Htjeli smo da finale rezidencije bude u obliku jednovečernjeg izvedbenog događanja na kojem će se aktivirati različiti punktovi. Jednom ćemo doći do situacije da jedan performans ulazi u drugi, no ovdje se ipak radilo o tri odvojena rada koji su imali dobru zajedničku dramaturgiju&#8221;, pojasnio je Japundžić.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/mocvaragalpadianr3.jpg" alt="" class="wp-image-82537"/><figcaption class="wp-element-caption">Padian Rota. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Udarac pri rođenju</em> duo Padian Rota izvodi u prostoru osvjetljenom crvenim, gotovo inkubacijskim, visećim lampama, a među njima je i mali displej na kojem se izmjenjuju kombinacije slova i brojeva te izlistavaju abeceda i brojčani niz. Na samom početku, izvođačica odabire šest osoba iz publike koje će postaviti na sceni u krug, a paralelno ih njezina izvedbena partnerica povezuje linijom bijele tekućine koju iscrtava tako što iz spremnika na leđima pomoću cijevi uvlači tekućinu u usta da bi ju onda nanijela na pod.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/mocvaragalpadianr2.jpg" alt="" class="wp-image-82541"/><figcaption class="wp-element-caption">Padian Rota. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Nakon što se formirao krug sa šest čvrstih ljudskih točaka, započinje plesni segment koreografiran kao niz od nekoliko desetaka tupih udaraca tijela u tijelo, zatim promjena položaja i međusobnih odnosa tijela kako bi otpočela nova serija identičnih udaraca. U posljednjem dijelu izvođačica koja je prethodno iscrtala krug, sada ga ponovno obilazi, uvlačeći tekućinu u usta i ispuštajući je u kratkim razmacima. Krug i dalje postoji, ali sada poprima drugačiji oblik – niz crtica i točkica.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na kraju se simbolično otkriva natpis <em>P16I1N R21T1</em> koji je tokom izvedbe nastajao u pozadini jer, kako ističu kustos i kustosica programa, “Padian Rota potpuno je novi kolektiv i njihova je izvedba bila rođenje tog novog entiteta – kao neki <em>coming out</em> i kroz ime i kroz kodove koji otkrivaju novi identitet.“</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/mocvaragalivana.jpg" alt="" class="wp-image-82540"/><figcaption class="wp-element-caption">Ivana Bojanić i Andro Giunio. FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Posljednji predstavljeni rad bila je vokalno-instrumentalna izvedba Ivane Bojanić <em>KHCOLD:&nbsp;prolonged longing</em>, nastala u suradnji s <strong>Androm Giuniom</strong> i <strong>Nikolinom Rafaj</strong>. Pred publiku dolazi izvođačica koja svoju vokalnu izvedbu simultano interpretira pokretima ruku i tijela te kretanjem kroz prostor. Nakon njezinog solo segmenta, Giunio muzicira na <em>lap steel</em> gitari da bi mu se Bojanić ponovo pridružila u zajedničkoj harmonizaciji. U posljednjem dijelu izvedbe, izvođačica na scenu donosi pilu za drvo koju koristi kao instrument, proširujući tako vokalno-instrumentalni sloj izvedbe.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1536" height="2048" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/03/mocvaragalivana2.jpg" alt="" class="wp-image-82539"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Ive Trojanović</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Vene i Japundžić napominju kako su predstavljeni radovi u pravilu još u nastajanju, što je dijelom posljedica<strong> </strong>rezidencijalnog formata, ali i refleks formalne transgresivnosti radova. “Performans je otvoren za ideju djela u nastajanju, puno više nego vizualna umjetnost. Trebamo stvarati mjesta gdje se umjetnici osjećaju dovoljno dobro da možemo ‘stopirati’ njihovo istraživanje, pokazati gdje su stali i pustiti ih da idu dalje”, zaključila je Vene.</p>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<p class="has-cyan-bluish-gray-color has-text-color has-link-color wp-elements-2 wp-block-paragraph" style="font-size:17px">Tekst je objavljen u sklopu projekta <em>Kulturni hodogram</em>, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Onkraj: Slušaonica albuma</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/muzika/onkraj-slusaonica-albuma-2/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 22 Jan 2026 08:42:50 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[htrk]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[nina maštruko]]></category>
		<category><![CDATA[onkraj]]></category>
		<category><![CDATA[slušaonica]]></category>
		<category><![CDATA[suputnici]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=81276</guid>

					<description><![CDATA[Novo izdanje glazbenog programa Onkraj donosi odmak od uobičajenih klupskih večeri, te predstavlja liniju fokusiranu na slušaonice albuma. Druga slušaonica održat će se u srijedu, 28. siječnja u 19 sati u galeriji Suputnici (Nova Ves 73A), a program je izabrao kustos i producent Lovro Japundžić. Novopokrenute slušaonice fokus stavljaju na albume kao glazbene cjeline čije je slušanje ugroženo i izmijenjeno streaming platformama poput...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Novo izdanje glazbenog <a href="https://www.instagram.com/_onkraj_/">programa</a> <em>Onkraj</em> donosi odmak od uobičajenih klupskih večeri, te predstavlja liniju fokusiranu na slušaonice albuma. Druga slušaonica održat će se u srijedu, <strong>28. siječnja</strong> u 19 sati u galeriji <a href="https://www.instagram.com/su.putnici/?hl=en" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Suputnici</a> (Nova Ves 73A), a program je izabrao kustos i producent <strong>Lovro Japundžić</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Novopokrenute slušaonice fokus stavljaju na albume kao glazbene cjeline čije je slušanje ugroženo i izmijenjeno <em>streaming</em> platformama poput Spotifyja i sličnih. &#8220;Osim albuma, slušamo i jedni druge i otkrivamo kako muziku slično/različito doživljavamo, povezujemo i smještamo u svoje živote i svjetove&#8221;, istaknula je organizatorica programa <strong>Nina Maštruko</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na prvoj slušaonici ove godine Japundžić će predstaviti svoja dva omiljena albuma, <em>dream pop </em>i atmosferični <em>dubo</em> grupe <strong>HTRK</strong> u njihovom albumu <em>Psychic 9-5 Club</em>, a zatim <em>soundtrack </em>za film koji nikad neće biti snimljen &#8211; <em>Dream of the Walled City</em> dua <strong>KWC 92</strong> (<strong>Sam Forsberg</strong> i <strong>Max Stenerudh</strong>). Albumi dijele boju naslovnice i godinu izdanja, a preostale poveznice i asocijacije otkrivat će se tijekom zajedničkog slušanja u Suputnicima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Lovro Japundžić kustos je i producent s iskustvom rada u kuriranju izložbi, performansa, festivala i drugih kulturnih programa. Trenutno je dio kustoskog kolektiva međunarodnog festivala Organ Vida te jedan od kustosa i voditelja programa Galerije Močvara. Prethodno je radio kao producent kolektiva BADco., umjetnički voditelj GMK te selektor programa glazbenog kolektiva Živa Muzika.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ulaz na program je besplatan.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Pepeo, horizont, jahanje kuće</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izvedba/pepeo-horizont-jahanje-kuce/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lara Marković]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 04 Jun 2025 11:38:48 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Galerija Močvara]]></category>
		<category><![CDATA[izvedbene umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[KISLING]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[Netti Nüganen]]></category>
		<category><![CDATA[performans]]></category>
		<category><![CDATA[Pire Sova]]></category>
		<category><![CDATA[Pogon Jedinstvo]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=75736</guid>

					<description><![CDATA[U petak, 13. lipnja u 20 sati, u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo održat će se izvedba Pepeo, horizont, jahanje kuće nastala u suradnji Netti Nüganen s umjetnicama Pire Sova i KISLING. Izvedba se održava u sklopu programa Galerije Močvara u kustoskoj koncepciji Lovre Japundžića i Lee Vene. &#8220;U svijetu u kojem su zemlja, jezik i...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U petak, <strong>13. lipnja</strong> u 20 sati, u Velikoj dvorani <a href="https://www.pogon.hr/">Pogona Jedinstvo</a> održat će se izvedba <em>Pepeo, horizont, jahanje kuće</em> nastala u suradnji <strong>Netti Nüganen</strong> s umjetnicama <strong>Pire Sova</strong> i <strong>KISLING</strong>. Izvedba se održava u sklopu programa <a href="https://www.facebook.com/galerijamochvara/?locale=hr_HR">Galerije Močvara</a> u kustoskoj koncepciji <strong>Lovre Japundžića</strong> i <strong>Lee Vene</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;U svijetu u kojem su zemlja, jezik i folklor postali roba, jedino mjesto na koje ste ponovo dobrodošli je vani – tamo gdje zelenilo više nije primarna referenca. Pejzaži su nestabilni teren, varljiva ogledala i prepredeni koraci – sve se pokazalo profitabilnim. Kao odgovor na to, Nüganen, KISLING i Sova otvaraju svoj ured za proizvodnju leda. U pozadini noćnih mora i stalnog kapanja, kreću se između višestrukih perspektiva lokalnosti, uz pratnju CDJ-eva i bendža. Na planetarnoj skali, oni su čestice prašine, a u usporedbi s geološkim vremenom, čini se kao da su na <em>speedu</em>. Mapiraju lokalnost na mjestima na kojima je uvezena roba, zahvaljujući utjecaju dominantne kulture, postala dio folklora, dok riječ &#8216;lokalno&#8217; i dalje podiže vrijednost pri donošenju turističkih odluka&#8221;, stoji u najavi izvedbe.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Netti Nüganen&nbsp;koristi performativnost kako bi preispitala koje forme gledateljstva su potrebne i što sve podrazumijevaju. Dekonstruirajući sve poznato, ona preoblikuje pripovijedanje i koristi tu metodu za djelovanje u procjepima između prepoznatljivih znakova i jezika.</p>



<p class="wp-block-paragraph">KISLING koristi kompozicijsku metodu snažno oblikovanu digitalnom obradom, namijenjenu suvremenoj DJ opremi, kojom uživo snimljene semplove reducira i transformira u konkretne isječke koji predlažu &#8220;novu stvarnost&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Pire Sova je umjetnica i scenografkinja, bivša striptizeta, čija posthumanistička umjetnička praksa istražuje aspekte identiteta poput zajedništva, kolektivne kreativnosti i roda. Uz izvedbe i izložbe, organizira i umjetnička događanja i festivale posvećene temama okoliša i rodne ravnopravnosti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ulaz je slobodan, a više informacija o izvedbi potražite <a href="https://www.pogon.hr/program/pepeo-horizont/">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Louis Schou-Hansen: Tragedija</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izvedba/louis-schou-hansen-tragedija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lara Marković]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 12 May 2025 10:39:11 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[alina popa]]></category>
		<category><![CDATA[Elise Nohr Nystad]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[Louis Schou-Hansen]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[podium oslo]]></category>
		<category><![CDATA[Pogon Jedinstvo]]></category>
		<category><![CDATA[suvremeni ples]]></category>
		<category><![CDATA[Thjerza Balaj]]></category>
		<category><![CDATA[Udruženje za razvoj kulture]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=74895</guid>

					<description><![CDATA[U srijedu, 14. svibnja, u Pogonu Jedinstvo održat će se plesna predstava umjetnika_ce i koreografa_kinje Louis Schou-Hansen Tragedija nastala u koprodukciji Udruženja za razvoj kulture i organizacije PODIUM Oslo. Predstavu izvode Elise Nohr Nystad i Thjerza Balaj koju će u ovoj zagrebačkoj izvedbi zamijeniti Schou-Hansen. Kustosi programa su Lovro Japundžić i Lea Vene. Tragedija se...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U srijedu, <strong>14. svibnja</strong>, u <a href="https://www.pogon.hr/">Pogonu Jedinstvo</a> održat će se plesna predstava umjetnika_ce i koreografa_kinje <strong>Louis Schou-Hansen</strong> <em>Tragedija</em> nastala u koprodukciji <a href="https://mochvara.hr/">Udruženja za razvoj kulture</a> i organizacije <a href="https://podium.enterprises/">PODIUM Oslo</a>. Predstavu izvode <strong>Elise Nohr Nystad</strong> i <strong>Thjerza Balaj</strong> koju će u ovoj zagrebačkoj izvedbi zamijeniti Schou-Hansen. Kustosi programa su <strong>Lovro Japundžić</strong> i <strong>Lea Vene</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Tragedija</em> se konceptualno oslanja na prošireno tumačenje citata <strong>Aline Popa</strong>, &#8220;Tijelo je stvarno, ali ono što o njemu mislimo je fikcija“. U najavnom tekstu pojašnjeno je kako &#8220;Popa piše o &#8216;stvarnom&#8217; u smislu materijalnih svojstava tijela – poput mesa, kostiju, krvi, kože itd. – ali također ukazuje na tijelo kao na strogo kontrolirano mjesto susreta složenih fiktivnih stvarnosti koje se talože i bujaju sve dok ne prodru kroz našu kožu i ne prilijepe se za naše meso kao nešto istinito&#8221;. Ova predstava stoga istražuje &#8220;tijelo i njegovu okolinu kao kompleksnu mrežu destruktivnih zapadnjačkih fikcija u kojoj svi postajemo nasilni_e akteri_ce umirućeg svijeta&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Louis Schou-Hansen&nbsp;(1992., Danska) kroz svoju praksu istražuje represivne procese koji živa tijela oblikuju u subjekte, s naglaskom na anti-kvir i kolonijalne konotacije te transformacije. Crpeći iz osobnog iskustva, povijesti i kontrapovijesti, Louis istražuje utjelovljene fikcije, kvir žudnju, mehanizme seksualnosti i smrtnost. Studirao_la je na Dutch Art Institutu i na Oslo National Academy of Dance (KHIO). Godine 2023. ušao_la je u uži izbor za nagradu Sandefjord Kunstforening Art Prize zajedno s Haraldom Behariejem za njihov projekt&nbsp;Shine Utopians, prikazan u Dansens Husu u Oslu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ulaz na izvedbu je besplatna, a više informacija potražite <a href="https://www.pogon.hr/program/louis-schou-hansen-tragedija/">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Stina Fors</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izvedba/stina-fors/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Diana Meheik]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 27 Nov 2024 08:45:21 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[bruno pocheron]]></category>
		<category><![CDATA[christina lederhaas]]></category>
		<category><![CDATA[Galerija Močvara]]></category>
		<category><![CDATA[izvedbene umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[punk]]></category>
		<category><![CDATA[stina force]]></category>
		<category><![CDATA[stina fors]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=69657</guid>

					<description><![CDATA[U petak, 6. prosinca s početkom u 19 sati, Galerija Močvara će u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo predstaviti izvedbu Stine Fors. Kustosi Lovro Japundžić i Lea Vene najavljuju ovu izvedbu i kao otvorenu probu projekta u nastajanju. Spoka, Walk the Earth projekt je čija je premijera zakazana za početak 2025. godine. Stina Fors će provesti...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U petak, <strong>6. prosinca</strong> s početkom u 19 sati, Galerija Močvara će u <a href="https://www.pogon.hr/" data-type="link" data-id="https://www.pogon.hr/">Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo</a> predstaviti izvedbu <strong>Stine Fors</strong>. Kustosi <strong>Lovro Japundžić</strong> i <strong>Lea Vene</strong> najavljuju ovu izvedbu i kao otvorenu probu projekta u nastajanju.  </p>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Spoka, Walk the Earth</em> projekt je čija je premijera zakazana za početak 2025. godine. Stina Fors će provesti tjedan dana u Zagrebu razvijajući nove materijale zajedno s dizajnerom svjetla <strong>Brunom Pocheronom</strong> i umjetnicom <strong>Christinom Lederhaas</strong>. &#8220;Njezino umjetničko istraživanje uključuje nekoliko potvrđenih elemenata poput svjetla, velikog kvadratnog padobrana, figure duha i vampira te treće još neidentificirane persone. Boravak u velikoj dvorani Jedinstva iskorist će za testiranje scene i kostimografije te otvaranje terena za izvođenje nekoherentne prisutnosti raznolikih likova&#8221;, najavljuju organizatori.  </p>



<p class="wp-block-paragraph">Samouka bubnjarica i ekspresivna vokalistica, izvedbena umjetnica Stina Fors stvara jedinstvene i zaigrane izvedbe kroz koje istražuje odnos tijela i glasa uz izraženu sklonost prema apsurdu. Fors inače nastupa sa svojim &#8220;<em>one-woman</em>&#8221; punk bendom <strong>Stina Force</strong> koji nastupe temelji na spontanosti i improvizaciji. U njenom radu mogu se čuti prošireni ventrilokvizam i višeslojni vrisci, pa tako u predstavi <em>A Mouthful of Tongues</em>, glas se čini kao da je odvojen od tijela izvođačice – tijelo proturječi samo sebi, množi se i iskrivljuje čime na vidjelo izlaze višestruki identiteti. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Uz razvijenu izvedbenu praksu, Stina Fors vlastitu metodologiju rada redovito širi putem edukacija o tehnikama za proizvodnju ekstremnih vokala, primjerice učenje “<em>death growla</em>” bez oštećenja glasnica. Stina Fors je studirala koreografiju na SNDO školi u Amsterdamu, a trenutno živi i radi u Beču.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ulaz je slobodan. Više informacija pronađite <a href="https://www.facebook.com/events/1082440469796973" data-type="link" data-id="https://www.facebook.com/events/1082440469796973">ovdje</a>. </p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Veze koje oslobađaju</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/veze-koje-oslobadaju/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Zara Škibola]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 10 Oct 2024 08:45:31 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[Angyvir Padilla]]></category>
		<category><![CDATA[barbara gregov]]></category>
		<category><![CDATA[dev dhunsi]]></category>
		<category><![CDATA[donja nasseri]]></category>
		<category><![CDATA[fotografija]]></category>
		<category><![CDATA[futures]]></category>
		<category><![CDATA[goblin mode]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[Lovro Japundžić]]></category>
		<category><![CDATA[Marianna Nardini]]></category>
		<category><![CDATA[organ vida]]></category>
		<category><![CDATA[sheung yiu]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=68116</guid>

					<description><![CDATA[Izložba "Neraskidive niti" predstavljena u sklopu festivala Organ Vida nadovezuje se na krovna razmišljanja o kontrastu lijepo-ružno ispitujući dualnost veza, njihovu elastičnost i ograničenja.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Sigurno ste čuli, a možda nekad i sami rekli za nekoga kako ima <em>oko za</em> <em>lijepo</em> ili <em>osjećaj za lijep</em>o. No, kakvo je to oko koje filtrira <em>lijepe</em> stvari i koje su odrednice kategorije <em>lijepog</em>? Kakvi su to osjećaji koje u nama budi <em>lijepo</em>? To su samo su neka od pitanja kojima ovogodišnji, 13. po redu <em>Međunarodni festival fotografije <a href="https://ovfestival.org">Organ Vida</a> </em>otvara prostor za diskusiju. Lajtmotiv izložbe <em>Trnci i leptirići</em> (<em>Creeps and Butterflies</em>) izraz je <em>goblin mode</em> koji propituje estetiku ružnoće: odbacivanje veza s perfekcionizmom i ustaljenim shvaćanjima ljepote poligon je umjetnicima za istraživanje slobode kroz objektiv koji pronalazi zanimljivo u neurednom i neobuzdanom.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ali to nisu jedine veze koje se propituju ovog listopada u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Ove godine <em>Organ Vida</em> domaćin je završne izložbe europske fotografske mreže <a href="https://www.futures-photography.com">FUTURES</a> pod naslovom <em>Neraskidive niti</em> (<em>Ties that bind</em>). FUTURES je platforma koja od 2017. okuplja međunarodnu fotografsku zajednicu kako bi podržala profesionalni razvoj umjetnica i umjetnika u usponu. <em>Neraskidive niti </em>je ovogodišnja tema platforme, a završna izložba je realizirana uz suradnji s <a href="https://2024.fotografestival.cz">Fotograf festivalom</a> iz Češke i portugalskom platformom <a href="https://ciclo.art/pt">Ci.CLO</a>. Kustoski tim <em>Organa Vida</em> – <strong>Barbara Gregov, Lea Vene i Lovro</strong> <strong>Japundžić</strong> – ovom grupnom izložbom izvrsno nadopunjuje glavnu izložbu <em>Trnci i leptirići</em>. <em>Neraskidive niti</em> nadograđuju razmišljanja o kontrastu lijepo-ružno preispitujući kakve su to spone koje vežu, jesu li uvijek nužno osnažujuće, dugovječne, utješne i koliko (malo) im je potrebno da se pretvore u ograničavajuće. Izložba donosi radove sedam umjetnika_ca koji_e svojim radovima rastvaraju dualnost veza, ispituju njihovu elastičnost i pronalaze nove forme vezanosti.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1500" height="1000" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/10/Angyvir-Padilla-7.jpeg" alt="" class="wp-image-68109"/><figcaption class="wp-element-caption">Angyvir Padilla, <em>Home Unfoldable Home. Flashbacks</em></figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Jedna od prvih asocijacija na vezanost često je naša neposredna okolina – obitelj i dom. Slojevitost obiteljskih odnosa doslovno je pod slojevima voska u radu <em>Dome, neiscrpni dome </em>(<em>Home Unfoldable Home</em>) umjetnice <strong>Angyvir Padille</strong>. Ona je fotografije snimljene u svojoj obiteljskoj kući u Venezueli prekrila debelim slojem voska tako da prikazani motivi gube svoj prepoznatljiv oblik i tek se naziru. Autorica ovakvim pristupom preispituje koliko je porozno naše sjećanje i što se sve taloži na našim uspomenama. Vrlo je sugestivan i izbor fotografija iz obiteljske kuće jer Angyvir trenutno živi i radi u Bruxellesu, tako da radom <em>Dome, neiscrpni dome</em> izravno preispituje svoje poimanje pripadnosti i koliko nas obiteljske veze zbližuju, iako smo zapravo daleko. Svojim radom umjetnica nas poziva da pomnije pogledamo mjesto u kojemu živimo, ali i da preispitamo koliko su nas sva prošla obilježila.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1413" height="1060" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/10/Dev-Dhunsi-5.jpeg" alt="" class="wp-image-68108"/><figcaption class="wp-element-caption">Dev Dhunsi, <em>Tales They Don&#8217;t Tell You</em></figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Kustoska ideja festivala je predstaviti publici šire viđenje medija fotografije i njegovu isprepletenost s ostalim umjetničkim praksama. Odličan primjer fotografije u njezinom proširenom obliku je rad umjetnika <strong>Deva</strong> <strong>Dhunsija</strong>. <em>Priče koje vam nisu ispričali</em> (<em>Tales They Don&#8217;t Tell You</em>) kombinira tapiserije na kojima su prikazani indijski bogovi vode Varuna i Mitra s plastičnim cilindrima ispunjenima vodom. Oslikana tapiserija se promatra kroz vodu, a igra svjetlosti i vode daje iluziju da sliku promatramo kroz umnožene facete. Dvojica bogova vode vladaju suprotnim dubinama – Varuna upravlja površinom oceana, valovima i plimama, a Mitra morskim dnom – njihov susret događa se jednom mjesečno, za vrijeme mladog mjeseca. Ovim radom umjetnik istražuje neispričane drevne priče s naglaskom na gej ljubavi jer su Varuna i Mitra u vedskoj književnosti prikazivani u intimnom odnosu. Preokupacija vezama ne staje tu, već ih proširuje na geografske veze korištenjem vode u ovoj <em>site-specific </em>instalaciji i povlači paralelu s rijekom koja je snažan simbol njegovog rodnog grada Trondheima. Na taj način gradi most između dviju udaljenih lokacija, ne samo geografski već i kulturalno, Skandinavije i Azije.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1000" height="1499" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/10/Donja-Nasseri-1.jpeg" alt="" class="wp-image-68107"/><figcaption class="wp-element-caption">Donja Nasseri, <em>The Mummy Eye</em></figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Rad <strong>Donje</strong> <strong>Nasseri</strong> <em>Oko mumije</em> (<em>The Mummy Eye</em>) pak kao da gradi most između gore navedena dva djela. Svojim radom umjetnica preispituje koncept fotografije kao nositeljice sjećanja i kulturni identitet s naglaskom na njegovo formiranje uslijed nasilne kolonijalne prošlosti. <em>Oko mumije</em> dio je projekta <em>Leaky Archive</em> na kojem umjetnica surađuje s Muzejom Rautenstrauch-Joest u Kölnu, a čija ideja je učiniti muzejsku zbirku dostupnijom kako za rad umjetnicima, tako i javnosti. Autorica je izabrala nekoliko predmeta iz egipatske zbirke muzeja, a <em>Oko mumije</em> je prvi objekt koji je 3D isprintala i odlučila prenijeti kao fotografiju na keramikom presvučenu umjetnu kožu. Fokusirajući objektiv na kolonijalizam, autorica je svoj rad posvetila istraživanju isprepletenih povijesnih narativa, te nastoji rekontekstualizirati povijesna, ali i osobna sjećanja ispreplitanjem prošlosti i sadašnjosti. Osim tematskom preokupacijom umjetnica je ovim djelom povezala suvremeno sa starim i kombinacijom nove 3D tehnologije s klasičnom tehnikom akvarela kojim je dovršeno 3D oko.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Jedan od konceptualno najzahtjevnijih i nadasve originalnih poimanja suodnosa na izložbi predstavlja videoinstalacija kineskog umjetnika s finskom adresom <strong>Sheunga Yiua</strong>. <em>Između dva stabla, mnogo je svjetova</em> (<em>Between Two Trees, There Are Many Worlds</em>) koristi iznimno kompleksnu metodologiju kako bi istražio uglove iz kojih je moguće promatrati ekološke promjene. Kao okosnica rada uzeta su dva stabla u šumi u Helsinkiju, oba zaražena najezdom potkornjaka, ali jedno preživjelo, a drugo mrtvo. Video esej je nastao hiperspektralnim snimanjem<sup data-fn="f5ab4fa0-48f5-4b68-845b-49a93a6db5d5" class="fn"><a href="#f5ab4fa0-48f5-4b68-845b-49a93a6db5d5" id="f5ab4fa0-48f5-4b68-845b-49a93a6db5d5-link">1</a></sup> šume i naglašava ulogu tehnologije u generiranju znanja, ali i sve zamke antropocentričnog pogleda na prirodu.&nbsp;Iako sam se na prvu zapitala kakve <em>veze</em> (<em>pun intended</em>) ima hiperspektralno snimanje s umjetnošću i prikazom prirode, videoinstalacija mi je zaokupila pažnju meditativnim kadrovima šume iz raznih perspektiva, još jednom pokazujući kako suvremene umjetničke prakse idu ruku pod ruku s najnaprednijom znanstvenom tehnologijom.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1632" height="918" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/10/Sheung-Yiu-1.jpeg" alt="" class="wp-image-68106"/><figcaption class="wp-element-caption">Sheung Yiu,<em> Between Two Trees, There Are Many Worlds</em></figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Isto bi se moglo reći za rad hrvatske umjetnice <strong>Marianne</strong> <strong>Nardini</strong> <em>Just Girlie Things &#8211; Love Nest</em> koji bi mogao stajati zajedno s ostalima na izložbi <em>Neraskidive niti</em>. Prikazan je u glavnom programu kao dio izložbe <em>Trnci i leptirići</em>, ali me se idejno jako dojmio i intuitivno sam ga nadsvodila temom privrženosti i veza. Vrijednost ovog rada ističe se u kritičkom pristupu romantičnom odnosu, ali zapravo i bilo kojem drugom intimnom odnosu, u kojem veza koja pruža radost i utjehu paradoksalno prelazi u onu koja djeluje ograničavajuće. Umjetnica (Cura) dokumentira fotografijama i videima život s imaginarnim Dečkom (glavicom ljubičastog kupusa) u napuštenoj kući blizu Zagreba. Pritom umjetnica pokušava ovu bizarnu situaciju odjenuti u ruho svakodnevice prolazeći s Dečkom uobičajene situacije: traženje madraca, punjenje mobitela, životarenje… Posebno mi je dala za misliti uspostavljajući analogiju između raspada tijela Dečka (istrunula glavica kupusa je izložena na madracu) i raspada identiteta u takvom tipu odnosa, ukazujući na nepobitne transformacije kroz koje prolaze sudionici veze.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Poticaj na introspekciju i daljnje promišljanje uokviruje čitavu izložbu <em>Neraskidive niti </em>koja ispituje ustaljene i nove načine privrženosti i povezivanja, preobrazbu veze iz elastične niti u ograničavajuće sidro i istražuje što je to što razlikuje odnos koji nas ispunjava od onog koji nas guši. Čini mi se da je tu jedna od ključnih stvari sloboda, a nju uvijek možemo pronaći u <em>vezi</em> s umjetnošću. </p>



<pre class="wp-block-verse"></pre>


<ol class="wp-block-footnotes"><li id="f5ab4fa0-48f5-4b68-845b-49a93a6db5d5">Hiperspektralno snimanje (engl. Hyperspectral Imaging &#8211; HSI) kombinira snagu digitalnog snimanja i spektroskopije. Hiperspektralnim se snimanjem može osim vidljivog dijela spektra registrirati ultraljubičasto i infracrveno područje elektromagnetskog zračenja. Na taj način, hiperspektralnim snimkama je moguće razlikovati različite nijanse boja koje bi inače ljudskome oku djelovale kao jedna boja. Preuzeto iz diplomskog rada <em>Analiza hiperspektralnih satelitskih snimki</em>, Dominik Kotris (2020.), Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek <a href="#f5ab4fa0-48f5-4b68-845b-49a93a6db5d5-link" aria-label="Jump to footnote reference 1">↩︎</a></li></ol>]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
