<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>lotic &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/lotic/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Thu, 18 May 2023 15:40:26 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>lotic &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Magični i izmišljeni svjetovi</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/magicni-i-izmisljeni-svjetovi/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Hana Sirovica]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 13 Sep 2019 07:54:41 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[coven berlin]]></category>
		<category><![CDATA[Frances Breden]]></category>
		<category><![CDATA[gmk]]></category>
		<category><![CDATA[Harley Aussoleil]]></category>
		<category><![CDATA[kiona hagen niehaus]]></category>
		<category><![CDATA[lo-fi cherry]]></category>
		<category><![CDATA[lotic]]></category>
		<category><![CDATA[luiza prado]]></category>
		<category><![CDATA[matt lambert]]></category>
		<category><![CDATA[moran sanderovich]]></category>
		<category><![CDATA[ponovno prisvajanje]]></category>
		<category><![CDATA[queer]]></category>
		<category><![CDATA[queerfeminizam]]></category>
		<category><![CDATA[rurru Mipanochia]]></category>
		<category><![CDATA[sadie lune]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=magicni-i-izmisljeni-svjetovi</guid>

					<description><![CDATA[U radu kolektiva Coven Berlin iznimno su zanimljivi načini na koje spajaju aktivizam i umjetnost inzistirajući na njihovu potencijalu za uspostavu drukčijih vrsta socijalnosti.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Hana Sirovica</p>
<p>U Galeriji Miroslav Kraljević otvorena je izložba <em>EXTRA-TERRESTRIAL</em> berlinskog feminističkog kolektiva <em>Coven Berlin</em>. Riječ je o kolektivu koji djeluje u domeni vizualne umjetnosti, odnosno prostorima galerija, no njihove izložbe obično prate različite vrste druženja i partyja. Osim toga, <em>Coven</em> djeluje i kroz&nbsp;<em><a href="http://www.covenberlin.com/" target="_blank" rel="noopener">online</a>&nbsp;</em>tekstualnu produkciju. Njihov rad posebno je zanimljiv zbog toga kako umjetnost spaja sa življenom kulturom šire zajednice koju okuplja, odnosno kako ju kombinira s aktivizmom i čini društveno aktivnom.</p>
<p>Članice kolektiva <strong>Frances Breden</strong> i <strong>Harley Aussoleil</strong>&nbsp;u Zagrebu su predstavile osam radova različitih umjetnica, nastalih u različitim medijima i individualnim umjetničkim jezicima i izričajima, a u svima je na neki način prisutna taktika ponovnog prisvajanja. Ponovno prisvajanje kulturna je praksa koja dolazi odozdo, odnosno proizlazi iz interakcija unutar neke marginalizirane skupine. Ta zajednica u svojim okvirima preuzima ili prisvaja kulturne simbole koji su izvorno služili kao pogrdni i uvredljivi izrazi, da bi njihovo značenje postupno promijenila i preobrazila iz sredstva poniženja u izvor snage ili čak ponosa. Tako prisvojen kulturni objekt, dakle, mijenja smisao i djeluje osnažujuće, a ne više kao sredstvo kojim se ponižava, potčinjuje ili tlači. U postavu izložbe <em>EXTRA-TERRESTRIAL</em> prisutne su feminističke taktike prisvajanja tijela i seksualnosti putem četiriju &#8220;monstruoznih&#8221; ili zazornih figura: vještice, čudovišta, izvanzemaljke i kiborga/inje.&nbsp;</p>
<p><img fetchpriority="high" decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2019/09/witch.png" alt="Sadie Lune: Wierd Sisters" width="630" height="433"></p>
<p>Vještica se javlja u mobilnoj instalaciji <strong>Sadie Lune</strong> i <em>gif</em> eseju-instalaciji&nbsp;<strong>Luize Prado</strong> koji kombinira vizualne i tekstualne fragmente vezane uz narodno znanje o biljkama koje su žene brazilskih domorodačkih naroda koristile za abortus, odnosno uz tradicionalno žensku sferu znanja koju je inkvizitorski progon vještica težio uništiti. Motiv čudovišta javlja se u radu <strong>Rurru Mipanochie</strong>, a riječ je o ilustracijama koje prikazuju seksualizirane likove iz pretkolonijalne meksičke pučke tradicije. Čudovište je prisutno i u radu <em>Destruction of Dude</em> švedske umjetnice <strong>Lo-Fi Cherry</strong>. Radi se o <a href="https://vimeo.com/128573842" target="_blank" rel="noopener">filmu</a> kroz koji je redateljica ponovno prisvojila motiv čudovišta s pipcima (eng. <em>tentacle monster</em>), inače figuru iz japanskog pornografskog žanra <em>hentai</em> u kojemu spomenuta čudovišta djeluju prilično brutalno po ženske likove. U radu Lo-Fi Cherry, filmu koji pripada žanru <a href="https://kulturpunkt.hr/?clanak=demontaza-produkcije-pornografske-slike" target="_blank" rel="noopener">postpornografije</a>, okvir je komičan, čudovište je žena, a pipci su mekani i nikoga nasilno ne penetriraju. Nadalje, viseća skulptura od kose (odnosno taloga perika) <strong>Moran Sanderovich</strong>&nbsp;pojavljuje se kao još jedan &#8220;nakazni&#8221; element izložbe. Video <a href="https://www.youtube.com/watch?v=v3HpvxUyQ5Q" target="_blank" rel="noopener">spot</a> <em>Hunted&nbsp;</em>glazbenice_ka <strong>LOTIC</strong> i snimatelja <strong>Matta Lamberta</strong> također se poigrava temom nakaznog, odnosno prisvaja čudovišnost kroz preobrazbu LOTIC iz progonjenog i potlačenog bića u lik koji podsjeća na božanstvo. Figure iz imaginarija znanstvene fantastike – kiborginje/zi pojavljuju se pak u radu <strong>Kione Hagen Niehaus</strong>, a i izvanzemaljci/ke u izloženom broju&nbsp;<em>zine</em>-a&nbsp;<em><a href="https://bytezine.tumblr.com/issue1%20" target="_blank" rel="noopener">.BTYE</a></em>&nbsp;koji kroz vizuale i tekst ujedinjuje različite glasove osoba koje se osjećaju kao izvanzemaljke jer ih kultura koja ih okružuje promatra kao tuđinke.</p>
<p>Osim samih motiva koji se prisvajaju, posebno je zanimljiv širi splet odnosa na koje radovi ukazuju, tj. kulturne i umjetničke prakse s kojima ulaze u dijalog. S jedne strane riječ je o uporabi magijskog imaginarija i pučke duhovne tradicije, a s druge strane o znanstvenofantastičnom imaginariju. Drugim riječima, u <em>EXTRA-TERRESTRIA</em>L vidljive su dvije bitne tendencije prisutne u <em>queer</em> popularnoj kulturi i svakodnevnim praksama. Prva je tendencija uporabe neformalnih sustava vjerovanja: tarot, astrologija, bajanje i čaranje već dulje vrijeme zauzimaju važno mjesto u <em>queer</em> popularnoj i življenoj kulturi. Ta se tendencija uklapa u širu priču oko sve veće popularnosti pučkih ili ezoteričnih oblika duhovnosti u tzv. generaciji milenijalaca/ki, pogotovo u virtualnom prostoru, no za queerfeminističke zajednice su specifični upravo pokušaji da se razbiju često krute binarne rodne opreke koje tradicionalno u njima postoje i na taj način ih se ponovno prisvaja. Ovakvo prisvajanje necentraliziranih oblika duhovnosti i spiritualnih praksi osobe koje sudjeluju u tim praksama objašnjavaju kao taktiku kolektivnog razračuna sa zajedničkim traumama koje proizlaze iz ženske i manjinske pozicije, a u zapadnjačkom kontekstu riječ je o nečemu što je posebno prisutno u <a href="https://thenewinquiry.com/love-homoscopes/" target="_blank" rel="noopener">praksama</a> nebijelih LGBTIQ+ osoba.&nbsp;</p>
<p>Dok vještica i čudovište pripadaju pučkoj tradiciji i magijskoj imaginaciji, figure izvanzemaljke/ca i kiborginje/a iz imaginarija spekulativne fikcije, tj. znanstvene fantastike također uživaju sve veću popularnost u umjetničkim <em>queer</em> praksama, a taj pak izbor umjetnice/i redom <a href="http://autoitaliasoutheast.org/news/shu-lea-cheang-in-conversation-with-victoria-sin/" target="_blank" rel="noopener">objašnjavaju</a> kao istraživanje mogućnosti boljih, jednakijih svjetova (ili bar njihovih fragmenata). Drugim riječima, spekulativna fikcija postala je važno mjesto utopijske imaginacije u umjetničkim, ali i društvenim queerfeminističkim praksama, kao što pokazuju novije preformulacije cyberfeminizma poput utjecajnog <a href="https://www.laboriacuboniks.net/" target="_blank" rel="noopener">manifesta</a> xenofeminizma.&nbsp;</p>
<p><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2019/09/adb_0.png" alt=".BTYE Zine" width="630" height="433"></p>
<p>Na koncu, ključna provodna nit, odnosno pristup koji se nalazi u pozadini svih opisanih (pop)kulturnih praksi i rada queerfeminističkih kolektiva poput Coven Berlina jest seks pozitivnost, odnosno pristup tjelesnosti koji teži afirmirati seksualnost u njezinim najrazličitijim oblicima i pojavama, a na feminističkim temeljima tjelesne slobode, informirane komunikacije i pristanka. Seks pozitivan pristup također je u jednu ruku taktika ponovnog prisvajanja &#8211; u ovom slučaju prisvajanja <em>queer</em> i ženske seksualnosti, pokušaj da ju se osmisli onkraj heteropatrijarhalnih struktura, kao i emancipacija seksualnosti tijela koja se ne uklapaju u ideje lijepih, sposobnih, muških ili ženskih tijela. U temelju te emancipacije nalazi se prisvajanje problematičnih mjesta dominantne kulture vezanih uz tretman tijela i seksualnosti, pa su tako važni njegovi fokusi upravo borba za priznanje seksualnog rada kao rada, kao i feministička <a href="http://paroledequeer.blogspot.com/2015/05/postporno-activism-by-paul-b-preciado.html" target="_blank" rel="noopener">aproprijacija</a> pornografije te postupci prikaza šarolikih vrsta seksualnosti, tijela i užitka koji se opiru stereotipizaciji i ponosno nose svoju različitost.</p>
<p>Sve vrste prisvajanja koje su prisutne u <em>EXTRA-TERRESTRIAL</em> moguće je, dakle, povezati s poviješću feminističke borbe i praksi okupljanja, a postav odražava neke od načina njihove formulacije u kontekstu berlinske queerfeminističke scene. Ponovno prisvajanje, podsjetimo, dolazi odozdo, iz svakodnevnih praksi određene skupine, a u djelovanju queerfeminističkih kolektiva poput <em>Coven Berlina</em> iznimno su zanimljivi načini na koje spajaju aktivizam i umjetnost inzistirajući na kombinaciji umjetničkih praksi, druženja i prijenosa znanja i njihovu potencijalu za uspostavu drukčijih vrsta socijalnosti i intimnih odnosa.&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Očuđena vizija drugotnosti</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/ocudena-vizija-drugotnosti/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Dijana Grubor]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 14 Dec 2018 12:38:47 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[Audre Lorde]]></category>
		<category><![CDATA[elektronička glazba]]></category>
		<category><![CDATA[futon]]></category>
		<category><![CDATA[Heterocetera]]></category>
		<category><![CDATA[janus]]></category>
		<category><![CDATA[Kablam]]></category>
		<category><![CDATA[klupska glazba]]></category>
		<category><![CDATA[klupska kultura]]></category>
		<category><![CDATA[late dinner]]></category>
		<category><![CDATA[lotic]]></category>
		<category><![CDATA[M.E.S.H.]]></category>
		<category><![CDATA[mapalm]]></category>
		<category><![CDATA[mapalma]]></category>
		<category><![CDATA[power]]></category>
		<category><![CDATA[živa muzika]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=ocudena-vizija-drugotnosti</guid>

					<description><![CDATA[Iako je koncert Lotic potvrdio da još ima nade za dekonstrukcijske prakse u elektroničkoj glazbi, ukazao je i na još uvijek nedovoljan interes publike za hibridne forme glazbenih nastupa.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Kolektiv <a href="https://www.facebook.com/zivamuzika/" target="_blank" rel="noopener">Živa muzika</a> u Močvari je krajem studenog završio još jednu uspješnu klupsku godinu dovođenjem <strong>Lotic</strong> – jednog_e od najzanimljivijih umjetnika_ca na razmeđu eksperimentalne glazbe i klupskih dekonstrukcija – čiji su nastup nadopunile maštovite eksploracije <strong>Late Dinnera</strong>, <strong>mapalme</strong> i <strong>Futona</strong>. Iako je s glazbene strane event potvrdio da još ima nade za dekonstrukcijske prakse u elektroničkoj glazbi naznačivši nove načine na koje ona može funkcionirati, te učvrstio Lotic kao jednog_u od predvodnika_ca te novije struje, također je ukazao na još uvijek nedovoljan interes publike za hibridne forme glazbenih nastupa koje isprepliću klupsku atmosferu s onom klasičnog koncerta.</p>
<p>Lotic pripada liniji dj_ica i umjetnika_ca koji_e su ranih dvijeidesetih nepovratno prodrmali_e i izmijenili_e način slušanja, izvođenja i promišljanja klupske glazbe i kulture. Započevši karijeru 2012. kao član_ica i resident dj_ica berlinskog kolektiva <strong>Janus</strong>, Lotic je zajedno s akter_icama poput <strong>M.E.S.H.</strong> i <strong>Kablam</strong> kreirao_la alternativnu viziju klupskih tendencija, baziranu na osviještavanju i konfrontaciji ustaljenog poimanja kluba kao sigurnog prostora zasnovanog na oponašanju praksi i vrijednosti normativne kulture, evidentih i u ujednačenom zvučnom i stilskom kodu dominantih glazbenih strujanja. Janus kolektiv je na tragu američkih <em>GHE20G0TH1K</em> partyja težio stvaranju inkluzivnih prostora u kojima zvukovi popularne kulture susreću često agresivnu inovativnost, s ciljem njegovanja glasova marginaliziranih skupina i njihovih diverzificiranih kulturnih nasljeđa.</p>
<p>Sličan je diskurs prisutan i u producentskom radu Lotic, iako obilježen znatno mračnijim i disruptivnijim atmosferama. Još od prvog izdanja <em>Damsel in Distress</em> te preko odličnog EP-a <em>Heterocetera</em> i mixtapea <em>Agitations</em>, Lotic razvija izrazito intertekstualan odnos prema pop kulturi. Uvođenjem i kaotičnom modulacijom popularnih žanrova poput r&#8217;n&#8217;b-a, grimea ili diva popa i njihovim kombiniranjem s ekstremnim atonalnim elementima poput buke, nedosljednim ritmičkim progresijama i uznemirujućim zvukovima razbijanja stakla kao signala sveprisutne i prešućene nelagode i straha koji obilježava svakodnevno životno i klupsko iskustvo, Lotic terapijski adresira iz njih proizašle frustracije suočavajući recipijenta s izuzetno privlačnom, ambivalentnom i očuđenom vizijom drugotnosti.</p>
<p>Dok je u 2018. godini, uslijed nebrojenih citata i aproprijacija takvih postupaka njihova konfrontacijska oštrica ponešto otupjela, Lotic se nakon poduže stanke vratio_la s <em>Power</em>, debitantskim albumom koji teži konsolidaciji pobune i (samo)prihvaćanja. Iako se stilskim rješenjima <em>Power</em> uvelike nadovezuje na jezovitost ranijih ostvarenja, njihov zvuk nadograđuje i oplemenjuje toplijom zvučnom paletom, izraženim melodijskim strukturama, uvođenjem vlastitih vokala i inkorporacije vokalnih nesavršenosti kao signala emocionalnog ogoljavanja, što se u <em>live</em> nastupu reafirmira kroz ponešto izmijenjenu personu Lotic kao izvođača_ice. Naizgled kompleksnija forma prepuna žanrovskih stranputica, vokalnih i konceptualnih raznolikosti u rasponu od inkantacija do repanja, u <em>live</em> okruženju prevodi se u iskustvo efektno upravo zbog svoje neočekivane jednostavnosti.</p>
<p>Za Lotic karakteristična zabavno-frenetična performativnost <em>live</em> nastupa rastače se u višeslojno šarenilo neposrednosti, a konfrontacijska priroda takvog izlaganja leži upravo u hrabrosti otvorenog revidiranja vlastitih iskustava i dijeljenja njihove snage s drugima. Imajući u vidu utjecaj <strong>Audre Lorde</strong> na njegov_njezin rad, evidentan već u nazivu ranijeg EP-a <em>Heterocetera</em>, te iskrena svjedočanstva iz recentnijih intervjua, u kojima Lotic ističe krucijalnu ulogu empatije i posvećivanja sebi u prevladavanju društvenih, političkih i osobnih prepreka, ovaj se novi smjer čini neodvojiv od Lordeine ideje brige o sebi kao političkom činu. Pritom nastup u Močvari funkcionira kao refleksija načina na koji, unatoč konzumerističkoj i kapitalističkoj inačici ideje, takva briga svejedno može biti duboko osobno i društveno relevantna.</p>
<p>Nakon već standardno kvalitetnog nastupa Late Dinner baziranog na promišljenoj izgradnji klupskih dekonstrukcija u smjeru eksperimentalnijih verzija još uvijek uzbudljivog mračnog techna, <em>live</em> nastup Lotic više je funkcionirao kao klasičan koncert s tek povremenim naklonima klupskom nasljeđu izvođačke anonimnosti, neminovno povezane s ulogom producenta_ice i dja_ice. Većinu nastupa Lotic se nalazio_la ispred mikrofona umjesto iza pulta s opremom, stavljajući vlastitu prisutnost i izvođačku ekspresivnost u prvi plan kroz toplu i kontinuiranu komunikaciju s publikom i gotovo poluprivatne trenutke interakcije s vlastitim pjesmama.</p>
<p>Tako je koncert otvorio_la kristalno čistim i sanjivim zvucima <em>Love and Light</em>, uvodne trake s debitantskog albuma popraćene vilinskim plesom koji je zbog svoje izmještenosti iz repozitorija očekivanih scenskih ponašanja automatski evocirao iskustva privatnih slušanja i proživljavanja glazbe. Na taj način stvorena intimna i prijateljska atmosfera dominirala je i ostatkom nastupa, razvijajući se u novu subverzivnost traka s ranijih ostvarenja poput <em>Heterocetere</em> ili <em>Bravado</em> i njihovo bezbolno preklapanje s najjačim materijalima s <em>Powera</em>. Konceptualnu nit poveznicu pritom je činila transparentnost procesa integracije oprečnih elemenata i razvojnih faza umjetničkog rada Lotic.</p>
<p>Unatoč snažnoj upečatljivosti izvedbi ekstremnijih skladbi, intenziviranih interesantnim izmjenama kretnji i facijalnih ekspresija – od onih koketno zaigranih do naglih tjelesnih konvulzija – najdojmljiviji trenutci nastupa ipak su bili oni najemotivniji. Ranjivost izvedbe nježnijih pjesama poput <em>Heart</em> ili <em>Solace</em> krije se u mekoj vokalnoj izvedbi jednako obilježenoj krhkim melodijama i abrazivnim presijecima. Osobita je doza izvođačke izloženosti za sobom povlačila prisno i duhovito obraćanje publici ne bi li se ogoljenost barem donekle rasplinula. Takvi su neodoljivi izrazi ljudskosti činili najljepšu okosnicu nastupa, čak i u usporedbi sa senzualno-prkosnom izvedbom <em>Hunted</em>, koja je u nastupu dobila posebno fizičku dimenziju.</p>
<p>Nastupom u Močvari Lotic je pružio_la svojevrsnu zaokruženost na albumu predstavljenih narativa o delikatnim suodnosima osobnog djelovanja i ljubavi kao katalizatora njezina ostvarenja, i pokazao_la da je njegova_njezina inačica brige itekako interaktivna, hrabra i senzualna, ovaj put fokusirajući se na izgradnju mostova umjesto njihova rušenja. Dok je nastup Lotic obilježila nesvakidašnja atmosfera kolektivne fantazije pomiješane s familijarnošću, kasnije je nastupe mapalme i slovenskog DJ-a Futona dočekao gotovo prazan prostor kluba. Iako su se njihovi setovi kvalitetno nadovezali na Lotic kroz inteligentne i zabavne redefinicije klupskog zvuka, njihov izraženije plesni karakter i funkcija <em>after partya</em> nisu uspjeli zadržati interes publike namjerene isključivo na polukoncertno iskustvo glavnog izvođača. S obzirom da isti producenti bez problema napune prostoriju u jasnijem kontekstu ravea, moguć je zaključak da ovakvi eksperimenti još nisu dovoljno zaživjeli kao samostalna forma.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Konfrontacijski pristup klupskoj glazbi</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/koncert/konfrontacijski-pristup-klupskoj-glazbi/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 26 Nov 2018 15:45:51 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[futon]]></category>
		<category><![CDATA[hip-hop]]></category>
		<category><![CDATA[J’Kerian Morgan]]></category>
		<category><![CDATA[klupska scena]]></category>
		<category><![CDATA[late dinner]]></category>
		<category><![CDATA[lotic]]></category>
		<category><![CDATA[mapalma]]></category>
		<category><![CDATA[Močvara]]></category>
		<category><![CDATA[power]]></category>
		<category><![CDATA[R&B]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<category><![CDATA[živa muzika]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=konfrontacijski-pristup-klupskoj-glazbi</guid>

					<description><![CDATA[Zagrebačkoj publici predstavlja se producent/ica Lotic, koji/a već godinama plijeni pažnju kritike i publike kao jedan od najzanimljivijih glasova suvremene underground klupske glazbe.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>U petak,<strong> 30. studenog</strong> u klubu<strong> Močvara</strong> održava se premijerni nastup berlinskog/e producenta/ice <strong>Lotic</strong>, uz podršku <strong>mapalme</strong>, <strong>Futona</strong> i <strong>Late Dinnera</strong>, nekih od vodećih imena klupske i eksperimentalne elektroničke glazbe u regiji. Nastup organizira kolektiv <a href="https://www.facebook.com/zivamuzika/" target="_blank" rel="noopener">Živa muzika</a>, a započinje u <strong>22 sata</strong>.&nbsp;</p>
<p>Od suradnje s <strong>Björk</strong> do remikseva <strong>Beyonceinih</strong> hitova, producent/ica Lotic već godinama plijeni pažnju kritike i publike kao jedan od najzanimljivijih glasova suvremene underground klupske glazbe. Lotic na aktualnim nastupima promovira izvrsni novi album <em>Power</em>, koji će se, tvrde organizatori, zasigurno naći na mnogim listama najboljih izdanja tekuće godine.</p>
<p>Producent/ica <strong>J’Kerian Morgan</strong> koji/a se skriva iza imena Lotic potječe iz Houstona, a posljednjih nekoliko godina živi i djeluje u Berlinu. Ondje sudjeluje u pokretanju klupskih večeri <em>Janus</em> koje su originalnim spojem grimea, r&amp;b-a, techna i raznih formi klupske glazbe osvježile tradicionalnu ponudu omiljene svjetske party destinacije.</p>
<p>Započevši karijeru objavom niza zanimljivih mikseva, pažnju glazbenih medija Lotic konačno ozbiljnije privlači 2014. mikstejpom <em>Damsel in Distress</em> na kojem majstorski dekonstruira hip-hop i r&amp;b te počinje razvijati prepoznatljivi konfrontacijski pristup klupskoj glazbi. Ove godine Lotic okreće novu stranicu u karijeri i izdaje svoj prvi LP <em>Power</em>. Osim što donosi blage zaokrete u glazbenom izričaju – poput upotrebe vlastitih i tuđih vokala, te nježnije zvučne slike – <em>Power</em> predstavlja autora/icu u novom ruhu, a svoj hrabri novi live set predstavit će i zagrebačkoj publici.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Glazbeni diskurs otpora</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/glazbeni-diskurs-otpora/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivna Franić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 08 Jan 2016 09:09:26 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[aisha devi]]></category>
		<category><![CDATA[amnesia scanner]]></category>
		<category><![CDATA[chino amobi]]></category>
		<category><![CDATA[eksperimentalna glazba]]></category>
		<category><![CDATA[holly herndon]]></category>
		<category><![CDATA[jlin]]></category>
		<category><![CDATA[lotic]]></category>
		<category><![CDATA[rabit]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=glazbeni-diskurs-otpora</guid>

					<description><![CDATA[Naša glazbena kritičarka ispisala je godišnji pregled previranja i izazova u suvremenoj eksperimentalnoj elektroničkoj glazbi.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<h2>Eksperimentalna elektronika u 2015. godini</h2>
<p><span style="line-height: 20.8px;">Kraj glazbene godine rijetko nudi išta više od prilike za proizvoljnu sistematizaciju relevantnih izdanja i fenomena, no u slučaju elektroničke eksperimentalne glazbe 2015. je bila jedan od onih istinski uzbudljivih perioda koji upućuju na dugoročne promjene i čine se legitimnim vremenskim odsječkom za analizu. Prethodno naznačeni trendovi kulminirali su u intrigantne izričaje, površna citatnost prestala je biti odraz fetišizma dobivši traženi smisao, pružen je jasan protuargument jamranjima pojedinih eminentnih kritičara o zaglavljenosti suvremenih pravaca u referenciranje na vlastitu (bolju) prošlost, a povrh svega, glazba je imala što za reći i znala kako izazvati slušateljstvo.</span></p>
<p>Za razliku od strujanja karakterističnih za prethodne godine, poput elektroničke glazbe više akceleracionističkog negoli revolucionarnog usmjerenja i rezignirano mračnih eksperimentalnih izričaja koji su s društvenom kritikom koketirali tek na razini dubiozno (ili čak neukusno) humornih provokacija, 2015. je obilježio svojevrsni glazbeni diskurs otpora fokusiran na propitivanje odnosa moći – kako u glazbenom, tako i u širem društvenom kontekstu. Primarna manifestacija toga sklonost je ka nepravilnostima i izigravanju očekivanja, postignuta primjenom struktura iz eksperimentalne i noise glazbe na elektroničke izričaje te prijenosom eksperimenata iz akademske domene u klupsku ali i obrnuto. Heterogena organizacija skladbi većine najzanimljivijih autora/ica ne nalazi uporište u jednoj temi, a polazišni motiv nije nužno eksplicitno glazbeni. Fragmentirana zvučna slika rijetko omogućava anticipiranje sljedećeg elementa, tišina je legitimni dramaturški dio koji označava nešto više od predaha prije obrata, isjeckani vokali i nagle stanke simoboliziraju uvijek prisutne prepreke, a pravo prvenstva na repeticiju imaju nelagodni elementi buke i raspada radije negoli utješni ritmovi i melodije. Tranzični kontinuitet i dramatični klimaksi erodirali su zajedno s ostalim, uvjetno rečeno, plesnim elementima, natrpani u premale vremenske odsječke da bi se razvili na uobičajene načine.</p>
<p><iframe src="https://w.soundcloud.com/player/?url=https%3A//api.soundcloud.com/tracks/220265429&amp;color=ff5500&amp;auto_play=false&amp;hide_related=false&amp;show_comments=true&amp;show_user=true&amp;show_reposts=false" width="100%" height="166" frameborder="no" scrolling="no"></iframe><span style="line-height: 20.8px;"> </span></p>
<p>Ako je neko izdanje uhvatilo <em>zeigeist</em> 2015. u punom smislu – ne isključivo glazbenom, već i u smislu globalno destruktivnog stanja društva obilježenog ekonomskom i geopolitičkom situacijom, gubitkom kontrole i smisla<span style="line-height: 20.8px;"> – </span>bio je to miks <em>The Great Game: Freedom from Mental Poisoning (The Purification of the Furies)</em> koji su potkraj ljeta objavili teksaški producent<strong> Rabit</strong> (Eric Burton) i <strong>Chino Amobi</strong>, jedan od ključnih predstavnika kolektiva umjetnika <strong><span style="line-height: 20.8px;">NON</span><span style="line-height: 20.8px;"> </span></strong><span style="line-height: 20.8px;">iz Afrike i dijaspore. Na omotu izdanja Amobi se poigrava prikazom <strong>Rodinovih</strong> vrata pakla, a dio naslova je – ništa manje simbolično – posuđen iz strateškog sukoba i &#8220;igara&#8221; velikih sila oko bliskoistočnog područja. Miks otvara dio naslovljen<em> Arsenal of Democracy</em> ponavljajućim uvodnim pozdravom koji podsjeća na kapitalističke kvazi-kritike kapitalizma u maniri <em>Igara gladi</em>; bezizražajni kompjuterski modificirani govor prekidaju monumentalni sintesajzeri i zvukovi oružja prizivajući pak svijet video igara. Nakon za plesnu glazbu stereotipnog samplea <em>Check this out!</em> slijede tišina, nasilan drop i monotone recitacije. Jedna od njih je repetitivno referiranje na poeziju <strong>Donalda Halla</strong>, tj. pjesmu <em>The Man in the Dead Machine</em> koja povlači paralelu između zarobljenosti ostataka poginulog pilota u srušenom ratnom avionu i zarobljenosti njegove hipotetske preživjele verzije u društvenom sustavu, još jednoj &#8220;mrtvoj mašini&#8221;. </span></p>
<p>Preko podloge dekonstruiranog klupskog zvuka prožetog eksperimentalnim i industrial utjecajima, ravnodušno izgovarani pojmovi poput slobode isprepliću se s onima kao što je industrija, &#8220;mi&#8221; se suprotstavljamo uvijek nejasnima &#8220;njima&#8221;, ironiziraju se ridikulozne prijetnje društvenom poretku kao što je &#8220;transseksualna sotonska budućnost&#8221;, a recitirana pjesma <em>Staggerlee Wonders</em> afroameričkog književnika i aktivista <strong>Jamesa Baldwina</strong> je – kao i ostale reference – sve samo ne slučajno odabrana. Tekst o zapadnjačkom problemu s konzumacijom<span style="line-height: 20.8px;"> – </span>gaziranih umjesto alkoholnih pića<span style="line-height: 20.8px;"> </span><span style="line-height: 20.8px;">–</span><span style="line-height: 20.8px;"> </span><span style="line-height: 20.8px;">efektno je povezan s kritikom sve izraženije dominacije korporativnih sponzorstava u nezavisnoj glazbi nerijetko praćenih pozitivnim kritičkim konsenzusom; svojevrsne gentrifikacije dijelova undergrounda koje komercijalni divovi dekontekstualiziraju narušavajući, uvjetno rečeno, prirodne mehanizme scene i povisujući standard za okolinu koja ga naprosto ne može pratiti. Berlinski duo <strong>Amnesia Scanner</strong> i pjesnik<strong> Jaakko Pallasvuo</strong> koji potpisuje stihove na <em>Angels Rig Hook</em>, manje su suptilni i za razliku od Amobijevog i Rabitovog &#8220;gaziranog pića koje sponzorira tvoju dušu&#8221; ekspliciraju o kome se radi (Za podrobniji uvid u ovu problematiku, konzultirati tekst <strong>Dereka Walmsleyja</strong> <em>Inside Red Bull Music Academy</em> objavljen u veljači za <em>The Wire</em>).</span></p>
<p><iframe src="https://w.soundcloud.com/player/?url=https%3A//api.soundcloud.com/tracks/192996631&amp;color=ff5500&amp;auto_play=false&amp;hide_related=false&amp;show_comments=true&amp;show_user=true&amp;show_reposts=false" width="100%" height="166" frameborder="no" scrolling="no"></iframe><span style="line-height: 20.8px;"> </span></p>
<p>Pallasvuovi stihovi za Amnesia Scanner na prvi dojam možda djeluju kao da balansiraju između apsurda, jeftine kritike i kritički savršeno pogođenih upotreba što popkulturnih što aktivističkih tropa, no zapravo uspješno postižu simbiozu s glazbom koja izmjenjuje različite žanrovske okvire, pristupe, boje zvuka i ritmove. Potkraj pjesnikovog doprinosa, kao neočekivani moment ugode u povremeno neugodnoj okolini, pozadinsko ASMR šaputanje uvodi u arpeggio na sintesajzeru, a najbliže pjevu dolazi manipulirani vokal koji ponavlja potpuno nerazumljive stihove. U jedva petnaest minuta trajanja <em>Angels Rig Hook</em> prelazi put od naftne platforme i onečišćenja oceana preko povijesnih referenci natrag do simbola konzumerizma i prirode, od ljudskosti do nasilja, od eksperimentalne glazbe do klupskih bas linija.</p>
<p>Bolivijsko-američka avangardna glazbenica <strong>Elysia Crampton</strong> također rado koristi tekst koji unatoč donekle apstraktnijem izričaju nudi dovoljno ključnih riječi za obogaćivanje glazbene atmosfere kao skladne cjeline disparatnih elemenata. Nakon nekoliko godina na sceni pod imenom<strong> E+E</strong> i bavljenja kolažiranjem posuđenih sampleova u kojima su pop zvijezde susretale minimalističke skladatelje, Crampton je u 2015. redefinirala vlastiti izričaj singlovima <em>Moth/Lake</em> i (mini-)albumom <em>American Drift</em>, nametnuvši se kao jedna od predvodnica izvođača/ica u potrazi za novim zvukom. Prethodno spomenute recitacije, mahom indiferentno izvedene, samo su dio zvučne slike sačinjene od toplih melodija i akustičnih zvukova koji prizivaju prirodni ugođaj, elegantno suprostavljenih hladnim mehaničkim ritmovima. Crampton uspijeva utjecaje različitih južno- i srednjeameričkih stilova kao što je npr. <em>cumbia</em> upotrijebiti u ambijentalne svrhe dozvoljavajući im da otplutaju izvan uobičajenog konteksta, u blago psihodelične i gotovo prog krajeve. Teksturu povremeno obogaćuju terenske snimke, posebice na <em>Moth/Lake </em>ili, s druge strane, elementi klupske glazbe dovedeni do groteske kao na središnjim komadima <em>American Drifta</em>. Oba izdanja istovremeno zvuče svježe i nude dovoljno poznatih utočišta, makar u odsječcima zvukova. To nekako odgovara i njenoj u više navrata iskazanoj kritici formalne potrage za novim produkcijskim trikovima koji se često uzimaju kao znak najnaprednijeg rada, odnosno nedostatku kritičnosti prema istom i pronalaska noviteta u starome, a jedan od uspjeha <em>American Drifta</em> upravo je postizanje ravnoteže između tih opreka. Crampton vrlo vividno oslikava američke prirodne krajolike, istražujući društvene narative koji ih naseljavaju, problematičnu kolonijalističku povijesti i još uvijek problematične rasne odnose i druga pitanja vezana uz identitet drugosti.</p>
<p><iframe src="https://w.soundcloud.com/player/?url=https%3A//api.soundcloud.com/playlists/129262121&amp;color=ff5500&amp;auto_play=false&amp;hide_related=false&amp;show_comments=true&amp;show_user=true&amp;show_reposts=false" width="100%" height="450" frameborder="no" scrolling="no"></iframe><span style="line-height: 20.8px;"> </span></p>
<p>Za razliku od ovakvog, uglavnom smirenog smještanja društveno-povijesnih pitanja u prirodni kontekst uz nastojanje lišavanja istog antropocentričnosti, mnogi se glazbenici/e bave postavljanjem izazova pred neposredni društveni kontekst, bili to pojedinačni slušatelji/ce ili publika na izvedbenom mjestu poput kluba. &#8220;Za mene kao trans ženu, klub nije predstavljao prostor rasta, utočišta ili, na najprizemnijoj razini, mjesta gdje se jednostavno mogu osjećati opušteno&#8221;, kaže i sama Crampton za <em>Resident Advisor</em> opovrgavajući tradicionalnu percepciju kluba kao inkluzivnog prostora kolektivnog oslobođenja od inhibicija, neovisno o njegovoj djelomičnoj povijesnoj povezanosti s queer kulturom. Producent s akademskom pozadinom u elektroakustičnoj glazbi <strong>J&#8217;kerian Morgan</strong> alias <strong>Lotic</strong> ovu temu promatra u različitim aspektima i kontinuirano provlači kroz svoj rad. U skladbi <em>Heterocetera</em>, naslovljenoj prema pojmu iz eseja <strong>Audre Lorde</strong>, tako uzima zaigrani sample iz klasika ballroom kulture, pristupa mu sa znanjem o povijesti korištenog materijala rekontekstualizirajući ga kao rastrzani, napadni zvuk jeze i nelagode koji ni relativno plesni ritam ne uspijeva pripitomiti, konfrontirajući dominantni klupski narativ. Cijeli njegov recentni mixtape <em>Agitations</em>, slično kao podjednako zanimljivi <em>Damsel in Distress</em> iz 2014, kroz različite eksperimente, buku i kakofoniju kanalizira frustracije vezane uz patrijarhalne bjelačke obrasce kulture elektroničke glazbe; traume koje iako često dolaze iz osobnog iskustva, nipošto nisu isključivo osobne. Nasuprot <strong>Burialu</strong> i njegovim anonimnim suvremenicima ili sljedbenicima čija se vizija post-klupske depresije s plesnim tropima izmještenima u osobni nemir možda činila radikalnom kada se pojavila prije gotovo desetak godina, suvremeni producenti/ce nemir odbijaju smjestiti isključivo u osobnu domenu – unose ga sa sobom u dijeljeni prostor zazivajući raskid s klupskom utopijom i preispitujući društvenu ulogu u onome što se u interakcijama obično smatra intimnim pitanjima.</p>
<p>Buka, glasnoća i različiti elementi noisea u radu glazbenika kao što su Lotic, Rabit, <strong>Arca</strong>, <strong>Angel-Ho</strong>, <strong>M.E.S.H.</strong>, Chino Amobi i drugi, predstavljaju pokušaj uspostavljanja moći prije kao vidljivosti i izazova marginaliziranih negoli kao autoritarne dominacije prostorom. Na mjestu uobičajenih sredstava postizanja željenih psiho-fizičkih reakcija poput euforije tu su militaristički, nasilni zvukovi vatrenog oružja i razbijanja stakla koji stvaraju tenziju u odnosu s ugodnim ambijentalnim dijelovima, predstavljajući istovremeno snagu i krhkost evociranih traumi s kojima se glazba razračunava te izjednačavajući osobno, društveno i političko. Samo supostavljanje oprečnih elemenata u malim vremenskim odsječcima svojevrsni je istup protiv normi, primjerice one koje se Rabit dotiče u intervjuu za <em>The Quietus</em>: &#8220;To da je nekakva anđeoska melodija percipirana kao feminina a nešto abrazivno i industrial kao vrlo maskulino je stereotip&#8221;. Kao i Lotic i Arca, Rabit rado istražuje tu opoziciju; recimo nježno melankolična ali ominozna melodija <em>Advent</em> otvara njegov aktualni album<em> Communion</em> koji vrlo brzo preuzimaju oštri beatovi i zvuk koji evocira zveket oružja, posebno interesantno u kontekstu rado korištenih kršćanskih motiva u nazivlju. Unatoč pretežnoj svrstanosti u eksperimentalni grime, Rabitova glazba ima možda više dodirnih točaka s industrial izvođačima poput<strong> Coil</strong> koje često navodi kao utjecaj, negoli s britanskom uličnom scenom iz koje je niknuo grime. Za<strong> Loiusa Carnella</strong> aka <strong>Visionista</strong> ta je klupska i ulična kultura na izvrsnom albumu <em>Safe</em> istovremeno u društvenom smislu izvor anksioznosti i u glazbenom izvor inspiracije, ali nipošto i konačni cilj dekonstrukcije instrumentalnog grimea, obilježene u prvom redu eksperimentalnim pristupom.<span style="line-height: 20.8px;"> </span></p>
<p><iframe src="https://w.soundcloud.com/player/?url=https%3A//api.soundcloud.com/tracks/232845896&amp;color=ff5500&amp;auto_play=false&amp;hide_related=false&amp;show_comments=true&amp;show_user=true&amp;show_reposts=false" width="100%" height="166" frameborder="no" scrolling="no"></iframe></p>
<p><span style="line-height: 20.8px;">Neprilagođenost i nelagoda kontekstom patrijarhalnog heteronormativnog okruženja reproduciranog i u utopijskim prostorima poput kluba, odbijanje internaliziranih narativa kojima dominantni poredak uljuljkava u svakodnevicu iskazani su remećenjem konvencionalnog tijeka skladbi, otporom prepoznatljivim elementima i kontinuiranim izigravanjem očekivanja. Inzistiranje na zadržavanju klupske odrednice djeluje pak kao implicitni otpor jednom ranijem narativu, onom tzv. inteligentne plesne glazbe (IDM) čiji naziv vjerojatno referira u prvom redu na utemeljujuću kompilaciju<em> Artificial Intelligence</em>, no isto tako neizbježno uspostavlja distinkciju između dominantno instrumentalne, maskuline, bjelačke glazbe i onog &#8220;drugog&#8221;, manje inteligentnog. Za mnoge od spomenutih glazbenika klub je samo još jedan kolonizirani prostor koji valja osloboditi hegemonije, i to zvukom koji je inheretno političan jer u sebi nosi pregovaračku poziciju produkcije i reprodukcije nasuprot slušanja i tumačenja. Njihova je glazba prožeta elementima koji bi možda i ispunili očekivanu ulogu pružanja ugode da su drugačije posloženi i lišeni neugodnih zvukovnih dodataka i da, naposljetku, fiksacija klupske elektroničke glazbe na bass linije i vodeće melodije nije raznoraznim eksperimentima poprilično izvrnuta.</span></p>
<p><iframe src="https://w.soundcloud.com/player/?url=https%3A//api.soundcloud.com/playlists/126771174&amp;color=ff5500&amp;auto_play=false&amp;hide_related=false&amp;show_comments=true&amp;show_user=true&amp;show_reposts=false" width="100%" height="450" frameborder="no" scrolling="no"></iframe></p>
<p><span style="line-height: 20.8px;">Neki glasovi pristupaju sličnoj problematici na nešto drugačiji način, koji nije niti eteričan niti agresivno disruptivan. Footwork producentica <strong>Jlin</strong> na zapaženom albumu<strong> Dark Energy</strong> istražuje mogućnost reinvencije žanra zadržavajući njegovu primarnu plesnu funkciju, no mijenjajući pristup stvaralaštvu oslanjanjem isključivo na originalnu produkciju umjesto uobičajenih tehnika sampleiranja. Glazbenica <strong>Aïsha Devi</strong> fokusira se na parelelu između transa kao spiritualnog iskustva i onog koje se često traži upravo u kolektivnoj dinamici kluba. Njena ideja skladbe podobne za plesne remiks verzije vokalno je manipulirana i mantrično isporučena recitacije feminističke poezije lišena beatova<em> Aurat (Tool)</em> s aktualnog albuma<em> Of Matter and Spirit</em> ili hipnotične skladbe procesiranog guturalnog pjevanja sa sjajnog EP-a <em>Hakken Dub/Throat Dub</em> iz 2014. Eksperimentiranje u vokalnoj izvedbi koja nastoji raskinuti s vlastitim kolonizatorskim europocentrično treniranim sopranom, guturalno pjevanje, poigravanje fizičkim učinkom određenih frekvencija, vokalne manipulacije i mantre kao izvor vibracija njenom radu doista daju dojam modernog hi-tech obreda koji ispod slojeva zvuka u klub unosi subverzivne teme.</span></p>
<p><span style="line-height: 20.8px;"><strong>Holly Herndon</strong>, j</span>edna od najintrigantnijih autorica nove generacije, u sklopu kompjuterskog istraživanja u glazbi i akustici bavi se redefiniranjem različitih aspekata ne samo eksperimentalne elektroničke glazbe, od izvedbe do koncepta izdanja. Klub je tu samo mali dio jedne šire priče. &#8220;Zašto su eksperimentalni glazbenici uopće pozvani u klub ako to neće ništa značiti?&#8221;, pita se u intervjuu za <em>The Wire</em> prozivajući usput trend &#8220;eskapističkog techna&#8221;, ali ne ostajući dužna ni eksperimentalnim zajednicama u kojima se često &#8220;stvari sude prema tome koliko ih je teško bilo napraviti&#8221;. Već i sam čin neskrivenog opredijeljenja za kompjuter kao primarni instrument i u produkciji i uživoj izvedbi predstavljalo je otpor analognom fetišizmu, ali i tradicionalnom poimanju nastupa uživo koje je korijenje iz rock tradicije nekako uspjelo presaditi i na eksperimentalne i elektroničke scene. Herndon i njen partner <strong>Mat Dryhurst</strong> uživo nastoje dekonstruirati centralističku i hijerarhijsku koncertnu formu uključujući publiku na zvukovnoj, vizualnoj i društvenoj razini korištenjem momentalno dostupnih informacija na licu mjesta ili s društvenih mreža, čime dodatno preispituju granice nadzora kao još jednu od manifestacija moći vladajućih struktura.</p>
<p>Jedni polaze od rušenja postojećih konvencija, drugi već formuliraju nove koncepte, no ono većini spomenutih glazbenika/ca zajednički su aktivno pregovaranje budućnosti i zahtijevi za evolucijom žanrova, formata, prostora izvedbe, nekritičnosti publike. Umjesto nuđenja eskapizma tipičnog za elektroničku glazbu ili prakticiranja hermetičnosti koja često karakterizira eksperimentalne izričaje, nastoje postaviti solidne temelje ne samo za nove paradigme glazbenih izričaja nego i za drugačiju okružujuću kulturu – element koji prečesto pada u drugi plan pri kontekstualizaciji glazbe.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
