Kaja ubit ću te, knjiga snimanja u izdanju HDA (urednik Mladen Burić) povod je za susret s nedavno obnovljenim djelom, Mimičinim idejama, suradnicima i tumačima. 

Uz fotografije i kratki kinoklubaški dokumentarac (making off) koji je realizirao Lordan Zafranović, asistent Vatroslava Mimice, svaki sugovornik će publici projicirati odabrani insert ovog domaćeg klasika, te podijeliti svoje razloge. Poseban gost (na ekranu) bit će Sergio Mimica, koji se javlja sa svog filmskog seta na drugom kontinentu.  

U razgovoru sudjeluju producent Ljubo Šikić, filmski arhivist Mladen Burić, filmolog Bruno Kragić i redatelj Hrvoje Hribar.

Nakon razgovora, druženje se nastavlja uz mogućnost kupovine knjige po promotivnim cijenama.

Ulaz na promociju i razgovor je slobodan.

Kino klub Split osnovan je 1952. godine i otada kontinuirano promiče i omogućuje razvoj amaterskog filma u Splitu. Od njegovih početaka i presudne uloge za razvoj kako amaterskog, tako i autorskog filma u bivšoj Jugoslaviji, kroz povijest kluba izmijenilo se pet generacija filmskih autora i autorica. U posljednjoj fazi KKS-ova djelovanja ponovno se pokrenula projekcijska djelatnost kluba, objavljena je monografija klupske tradicije i krenulo se s projektom digitalizacije baštine, a broj naslova klupske produkcije svake godine raste.

S predsjednicom kluba Sunčicom Fradelić razgovarali smo o važnosti kinoklubova i njihove tradicije, regionalnoj kinoklupskoj sceni i brojnim aktivnostima Kino kluba.

KP: Priča o kino klubovima uvijek se usko isprepliće sa širim društveno-političkim kontekstom. Od njihova nastanka u jugoslavenskom kontekstu i povezanošću s tadašnjom koncepcijom kulturno-umjetničkog amaterizma, preko afirmacije autorskog filma koja je uslijedila, teškog perioda tranzicijskih 90ih pa do današnje logike projektnog financiranja, kinoklubovi su se suočili s mnogim izazovima. Što bi se, unatoč promjenama, moglo izdvojiti kao konstanta u radu KKS-a?

 

Od svojih početaka do danas, Kino klub Split provodi dvije osnovne programske cjeline zbog kojih je i osnovan, a to su edukacija i produkcija filmova za građane. Kako će klub uskoro obilježiti sedamdesetu godišnjicu, kroz godine djelovanja krenuli smo i s trećom programskom cjelinom – arhivskom djelatnosti. Ona obuhvaća značajne materijale iz klupske povijesti. Iako se širi kontekst i način financiranja mijenjao, klub se u suštini i dalje bavi onime zbog čega je osnovan. Promjene su diktirale različite uvjete djelovanja, a posljedično uvjeti rada utjecali su na naše unutarnje procese i rezultate. U tom smislu kroz povijest kluba izmjenjivali su se produktivniji i manje produktivni periodi.

 

KP: Kinoklupska produkcija tradicionalno se vezala za koncepcije autorskog i eksperimentalnog filma. Na koji su način ove kategorije danas prisutne u KKS-ovoj produkciji?

 

Kinoklubovi su danas mjesta u kojima članovi i članice, odnosno autori i autorice, trebaju imati mogućnost slobodno koristiti opremu i ostale klupske resurse. Takva je barem moja perspektiva, a rekla bih da tu perspektivu dijeli većina članova i članica kinoklubova. To znači da članovi, nakon što prođu osnovnu edukaciju, mogu pomoću klupskih resursa besplatno snimati svoje filmove. Ohrabrujemo ih da razvijaju ideje prema vlastitim senzibilitetima, da ih realiziraju u vlastitom ritmu i da razviju svoj autentičan izraz. Prema ovoj logici osmišljeni su edukativni programi koji nude relevantna znanja i vještine za takav razvoj. Mjera u kojoj će se pojedini članovi osloboditi i prihvatiti da se mogu slobodno izraziti i govoriti o onome što smatraju važnim na način koji sami izaberu, ipak više ovisi o njima samima i na to Klub može imati samo djelomičan utjecaj. Rekla bih da se od šezdesetih klupsko djelovanje zaista temelji na sličnim idealima, ali su rezultati drukčiji. Ne samo zbog društveno-političke klime, nego i zbog razvoja i dostupnosti tehnologije. Tehnološki razvoj uvelike se odražava na estetiku vizualnog jezika, ali i sadržaj, odnosno snimljeni i prikazani materijal, kao i na način na koji se taj sadržaj komuncira dalje s publikom.

 

 

 

KP: Voljela bih se zadržati na odnosu prema tradiciji. Od 2010. godine u procesu ste digitalizacije filmske baštine KKS-a. Kao rezultat, filmovi najistaknutijih autora iz klupske tradicije predstavili su se široj i novoj publici. Kako je tekao proces selekcije i restauracije filmova? 

 

Prvo moram istaknuti kako filmovi nisu skenirani već su telekinirani, što znači da zapis nije u potpunosti vjerodostojan. Dakle, radi o građi koja je digitalizirana kako bi se informacija o tim filmovima sačuvala i približila publici te se eventualno u nekoj budućnosti zaista adekvatno restaurirala, postupkom skeniranja. Krenuli smo nekoliko godina prije šezdesete obljetnice jer nam se činilo kako bismo tu obljetnicu trebali obilježiti reprezentativnom publikacijom uz koju smo željeli priložiti izbor filmova iz tradicije kluba. Prvi izbor filmova koji obuhvaća 1960-te izvršio je Ivan Martinac, ključni klupski autor tog perioda. Ostavio nam je dokument s popisom filmova koje bi po njegovom mišljenju trebalo digitalizirati i s tim smo se popisom inicijalno prijavili za sredstva. Nakon toga, selekciju preostalih filmova radili smo Boris Poljak, Zdravko Mustać i ja. Vodili smo se osobnim preferencijama i birali smo filmove koji su nam se učinili najznačajnijima, a na kraju su se naše ideje o tomu koji bi filmovi mogli predstavljati određene periode kluba prilično dobro preklopile i nadopunile. U konačni izbor nisu ušli samo filmovi autora za koje smo zaključili da su najreprezentativniji, kao što su Ivan Martinac, Andrija Pivčević, Lordan Zafranović ili Ante Verzotti, već i autora koji su ostali manje poznati. Primjerice, autora iz sedamdesetih i osamdesetih godina koje se ne spominje toliko u povijesnim presjecima kao što su Dušan Tasić ili Ranko Kursar i Vjekoslav Nakić iz još ranijeg perioda.

 

 

KP: Koje su iduće faze i koliko je još posla preostalo? 

 

Dosad smo digitalizirali preko trideset filmova, što je više no što smo originalno planirali. Idući korak je svakako uspostaviti on-line platformu za prezentaciju te građe. Kad uspijemo uspostaviti sistem unutar kojeg je građa dostupna i u koji se arhiva može unositi i predstavljati zainteresiranima, bilo bi idealno da nastavimo sa digitalizacijom i unosom cjelokupnog arhiva, odnosno da se digitaliziraju apsolutno svi klupski filmovi. Naravno, pitanje je koliko će cjelokupnu digitalizaciju biti moguće ostvariti. Filmovi nastali na vrpci inače se čuvaju u Državnom arhivu u Splitu, a recentnija građa, odnosno filmovi snimljeni nakon devdesetih i zabilježeni na video drukčije se pohranjuju. Mnogi od njih također su već dio povijesti kluba. Pitanje njihove pohrane, u kojem bi ih mediju bilo najbolje sačuvati kako bi izdržali dulji period, zasad je još uvijek otvoreno pitanje. Tako da svakako ima još puno posla.

 

KP: Osim samih filmova, digitalizirate i širi klupski arhiv. Pritom se zacijelo probijate kroz vrlo heterogenu građu. Kako birate ono što će se sačuvati, zbrinuti i katalogizirati? Koliku ulogu igra usmena povijest, odnosno komunikacija sa starijima članovima i članicama?

 

Trebalo bi katalogizirati i sačuvati sve, a dalje raditi selekciju onoga što će se pokazati javnosti. U samom odabiru, obradi i prezentaciji komunikacija sa starijim članovima i članicama kluba je presudna. Upravo stariji članovi koji su i dalje aktivni u klubu brinu o tom procesu. Digitalizacijom građe bavi se naš kolega Radomir Đurđević koji je član kluba od 1976. godine i s njim prolazimo najveći dio arhiva. U tom procesu također pomažu i Boris Poljak i Andrija Pivčević. Dokumentacija se može podijeliti na nekoliko cjelina – foto-dokumentacija, pisana dokumentacija, reprint materijali i audio zapisi. S katalogizacijom nam pomažu stručne institucije poput splitskog Državnog arhiva i Hrvatskog filmskog saveza, te uz njihovu pomoć pazimo  da sva građa dobije adekvatne oznake, odnosno da uskladimo katalogizaciju s njihovim arhivima kako bi se ti arhivi u konačnici mogli povezati i predstavljati zajedničku bazu u kojoj zainteresirani stručnjaci ili građani mogu pronaći informacije koje ih zanimaju. 

 

 

 

KP: S obzirom na česte promjene adrese i dugu povijest Kino kluba, kako se građa uopće čuvala?

 

Građa se s klubom selila iz prostora u prostor, a u jednom periodu šezdesetih filmovi se nisu sustavno čuvali. S obzirom na to, dio se vjerojatno izgubio, ali moramo raditi s onim što imamo. Bilo je nevjerojatnih situacija kada smo krenuli s digitalizacijom filmova. Mahom su nam se počeli javljati autori koji su u svojim podrumima i tavanima pronalazili razne ostatke iz tog perioda i prenosili nam svoje čitave filmove. Primjerice, Vjekoslav Nakić čuvao je svoje filmove u Beogradu, a donio ih nam je kad je čuo da smo u procesu digitalizacije. Jedan od autora godinama nije znao gdje se nalaze njegovi filmovi, da bi ih slučajno pronašao. Tako smo iz slučajnosti uspjeli sačuvati čitav jedan opus. U tom smislu, mnogi su stariji filmovi i druga dokumentacija pronašli svoj put u arhiv privatnim i neočekivanim kanalima. 

 

KP: Čini se kako je suradnja klubova na regionalnoj razini sve snažnija. Prošlogodišnja radionica “Svi su nam gradovi jednaki” rezultirala je prvom zajedničkom produkcijom KKS-a, KKZ-a i beogradskog Akademskog filmskog centra. Što je sve donijela dosadašnja suradnja i kakvi su daljnji planovi?

 

Akademski filmski centar već dugi niz godina organizira festival alternativnog filma Alternative Film/Video na kojem sam prvi put sudjelovala 2008. godine uz tadašnjeg predsjednika KKS-a Igora  Lušića i na poziv Aleksandre Sekulić. Tada se dogodio naš prvi kontakt. Sam festival ima dugu tradiciju, okuplja velik broj filmaša iz kinoklubova regije još od osamdesetih (1982.) kao relativno mala, ali jako značajna manifestacija. Nastavila sam ga posjećivati i narednih godina, a nakon prezentacije KKS-ovih filmova 2016. godine sam predložila da pozovu i predsjednika KKZ-a Vedrana Šuvara da prezentira zagrebačke klupske filmove. Ne znam jesu li me poslušali, ili se radi o spletu drugih okolnosti, ali Šuvar je iduće godine došao u Beograd. Nakon što se i on pridružio, predložio je intenzivniju suradnju i tako je nastala prva zajednička radionica u Beogradu što je za sve prisutne bilo odlično iskustvo. Što se tiče daljnje suradnje, svakako postoji dobra volja svih uključenih strana, no sve ovisi o tome hoćemo li uspjeti dobiti sredstva za nove projekte.

 

KP: Uz intenzivniju međuklupsku suradnju s drugim gradovima, Klub je i dio Platforme Doma mladih. Koliko to doprinosi vašem dijalogu s ostatkom splitske nezavisne scene?

Platforma Doma mladih je zagovaračka platforma na lokalnoj razini. Formira je 14 udruga-članica koje predstavljaju dio nezavisne scene okupljene oko zgrade Doma mladih za koju su udruge vezane programski ili prostorno. Platforma i Kino klub dijele ured i u svakodnevnoj smo komunikaciji, a zajednički kontinuirano i aktivno razvijamo dijalog i surađujemo s lokalnim vlastima i Multimedijalnim kulturnim centrom, upraviteljem zgrade. Trenutno s njima u partnerstvu provodimo i projekt Gradimo Dom zajedno financiran iz Europskog socijalnog fonda koji uključuje umjetničke, edukacijske i istraživačke programe i prezentacije namijenjene zajednici i građanima, zatim uređenje dijela prostora te razvoj modela zajedničkog upravljanja prostorom koji bi u budućnosti trebao postati društveno-kulturni centar u punom smislu.  

 

 

KP: Tijekom tvojeg mandata u KKS-u krenula je i revitalizacija projekcijske djelatnosti. Uz Smotre klupske produkcije koje svake godine po broju naslova rastu, posebno je zanimljiv program projekcija avangardnog filma koji se kontinuirano održava od 2008. godine, a tu su i različiti edukativni programi za članove i članice. Možeš li nam nešto reći o klupskoj programskoj koncepciji i planovima za budućnost?

 

Projekcijsku sam djelatnost kao redovan program inicirala 2008. godine, ali su selektori programa imali potpunu slobodu. Svi članovi mogu predložiti program, a također im često nudimo pomoć pri prijavi projekata. Koncept projekcija avangardnog filma potpuno pripada Darku Duilu koji je s njim krenuo prije 10 godina. Rino Efendić tako vodi seminar Alternacije koji se sastoji od tri cjeline; predavanja na temu analogne fotografije u kontekstu pokretne slike i filmske povijesti i s mogućnošću praktičnog rada u laboratoriju kluba; predavanja o  razvoju digitalnih tehnologija i pionirima video umjetnosti, te set praktičnih vježbi kroz radionički program Paper movie(s) inspiriran idejama Branka Vučičevića. Ideja je da seminar pokrije alternativne pristupe audiovizualnim medijima.

 

Uz program projekcija i program Alternacije, tu su i drugi programi poput redovne Škole KKS-a koja kreće sredinom listopada i Male škole medijske kulture za nastavnike s kojom također krećemo sredinom listopada. Uz to planiramo još nekoliko specijaliziranih radionica – radionicu produkcije i radionicu Od skripta do kamere. Krajem rujna ugostit ćemo atraktivni međunarodni program o utjecaju francuskog Novog vala na svjetsku kinematografiju s naglaskom na Balkan. Filmove ćemo prikazati uz predavanja renomiranog filmskog kritičara Jean-Michela Frodona i kolegice Ane Grgić. Također krajem rujna, 27.9. posjetit će nas Rouzbeh Rashidi, osnivač popularnog udruženja Experimental Film Society i predstaviti svoj rad. Prema kraju godine polako kreću pripreme za još jednu Smotru, najpopularniji klupski program na kojem predstavljamo klupske godišnje produkcije i koprodukcije i organiziramo klupsko druženje.  

Poseban fokus programa bit će razmatranja značaja Praškog proljeća, sovjetska okupacija Čehoslovačke, uloga umjetnika i njihova angažiranost, kao i utjecaj praške filmske škole na kreativan rad redatelja koji su kasnije ostvarili uvažene filmske karijere. Program otvara tribina na kojoj će osobno prisustvovati navedeni redatelji, uz moderiranje selektora programa Ivana Paića. U sklopu tribine će biti prikazan dokumentarni film Rajka Grlića Mi iz Praga, snimljen 1968. godine, koji dokumentira iskustva praških studenata iz bivše Jugoslavije.

Već sami prijem u edukacijski program FAMU govori o izuzetno nadarenoj generaciji redatelja s ovih prostora. Naši šezdesetosmaši, redatelji, scenaristi, pedagozi i producenti Goran Paskaljević, Srđan Karanović, Lordan Zafranović, Goran Marković  i Rajko Grlić su u to vrijeme, prije gotovo točno 50 godina, studirali u Pragu, a taj studij je u velikoj mjeri profilirao njihove umjetničke stavove. Često su nazivani “pripadnicima praške filmske škole”, a njihovu autorsku kvalitetu potvrđuju brojni festivali na kojima su njihova filmska djela gotovo uvijek bila zapažena. Njihova uloga bila je također izuzetno politički važna u tadašnjoj Čehoslovačkoj. 

Filmovi u ovom programu debitantska su ostvarenja, nastala netom ili nešto kasnije nakon studija u Pragu. Kao takvi predstavljaju začetak istraživanja vlastitoga filmskog izraza i identiteta. Nedjelja (1969.) Lordana Zafranovića nastala je po istoimenom kratkom filmu, tematizira neprilagođeno, asocijalno ponašanje mladića u gradskom okružju. Društvena igra (1972.) Srđana Karanovića potraga je pojedinaca za popularnošću i atraktivnom društvenom i medijskom pozicijom. Karanovićev film je preteča znatno kasnije popularne sarajevske predstave Audicija. Kud puklo da puklo (1974.) Rajka Grlića, kroz društveno kritički diskurs “brani” pojedinca i njegov stav, slobodni i nekonvencionalni izbor o načinu vlastitoga življenja. Čuvar plaže u zimskom periodu (1976.) Gorana Paskaljevića, u kojem glume legendarni Danilo Bata Stojković i Mira Banjac, koncentrira se na pojedinca, zanesenog i naivnog mladog čovjeka, isprva poletnog no ubrzo potom demantiranog oporim i gorkim situacijama koje ga konstantno prate kroz život. U drami Specijalno vaspitanje (1977) Goran Marković, kroz lik koji tumači Slavko Štimac, tematizira urbanu delinkvenciju, djelatnost preodgojnih institucija, naglašavajući pritom visoku razinu socio-psiholoških odnosa među likovima.

Filmovi se prikazuju po sljedećem rasporedu.

Ulaz na tribinu otvorenja u srijedu, 26. rujna u 19 sati je slobodan. 

Filmskim će projekcijama, koje će se održavati u velikoj kazališnoj dvorani, prethoditi nastup zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca s programom od nekoliko antifašističkih pjesama, a većini projekcija nazočit će i autori. 

Prvi film u nizu bit će kontroverzni Zalazak stoljeća: Testament L.Z. Lordana Zafranovića, koji će biti prikazan 12. veljače u 19 sati. Prethodit će mu koncert, a nakon projekcije će slijediti moderirani razgovor između Zafranovića i intendatna Olivera Frljića te publike. 

Drugi film, Onaj pristojni (2014.), Vanesse Lapa bit će prikazan 20. ožujka u 19 sati, dok će treći film Krvavi grah (2013.), Narimane Mari, biti prikazan 21. travnja u 19 sati. Posljednji film na programu je Sveta planina (1973.) Alejandra Jodorowskog, a bit će prikazan 2. svibnja.

U sklopu obilježavanja 70. godišnjice pobjede nad fašizmom i najave proslave Dana oslobođenja grada Rijeke, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca pokreće filmski program pod nazivom Kino Pobjeda. Radi se o filmovima domaćih i stranih autora koji afirmiraju antifašističke vrijednosti i koje šira filmska publika uglavnom nije imala prilike vidjeti. Pozornica riječkog HNK preobući će se u kino dvoranu, a Kino Pobjeda jednom će mjesečno, od veljače do svibnja, prikazivati jedan cjelovečernji dokumentarni ili igrani film. 

Ciklus će biti otvoren 12. veljače u 19 sati filmom Zalazak stoljeća – Testament L.Z. Lordana Zafranovića. Film je spoj arhivskih snimaka nastalih u produkciji Hrvatskog slikopisa, filmskog poduzeća NDH, koje autor kombinira sa snimkama suđenja Andriji Artukoviću, ministru unutarnjih poslova u Pavelićevoj vladi, s presjekom vlastitog filmskog opusa, te sa snimkama rata 1990-ih koje poentiraju da rat nikad nije ni završio. Projekciji će prisustvovati i autor filma s kojim je najavljen razgovor.

Testament je snimljen 1994. godine, a iako je film koproducirala Hrvatska televizija, nikada ga nije prikazala. “Do 2000. godine imali smo blokadu dokumentarnog filma jer je jedna ideja, jedan stav i jedna osoba kontrolirala HTV i Ministarstvo s tezom da Ministarstvo ne treba financirati dokumentarni film već to treba činiti televizija, naravno zato jer je kontrola televizije bila lakša”, pojasnio je dokumentarist Nenad Puhovski u razgovoru povodom desete godišnjice ZagrebDoxa: “Mislim da HTV još uvijek pati od posljedica prije promjene vlasti 2000-e, kada je političkim odlukama na HTV došao veliki broj ljudi koji nisu bili televizijski ljudi, dovedenih da bi osigurali kontinuitet jedne ideologije, a nikada se nisu vratili ljudi devedesetih izbačeni s televizije zbog krivih krvnih zrnaca i političkih stavova. Čini mi se da je toj situaciji na HTV-u još uvijek najdraža programska postavka ne bi se šteli mešat“.

O samom filmu Zafranović je rekao: “Napravio sam film koji je ocijenjen kao antihrvatski, o ustašama, u povodu suđenja Andriji Artukoviću, Testament. Taj trosatni dokument u dva dijela prikazan je cijelom svijetu – u Los Angelesu, Berlinu, Münchenu, Amsterdamu, Kopenhagenu, Moskvi… Kako je ondašnja TV Zagreb bila koproducent i kako imaju prava besplatno ga prikazati, više puta sam ih molio da to i učine, uz diskusiju koja se može organizirati na televiziji. Iako je film namijenjen hrvatskoj publici, ona ga – osim na dvije moje restrospektive u kinima, uz ograničeni, mali broj ljudi – nije vidjela. A trebala bi”.

Filmski program riječki je HNK osmislio u suradnji s Udrugom UKUS, osnovanom 2009. u Rijeci, usmjerenom na proizvodnju autorskih filmova hibridnog žanra te promociju edukacije neistraženih filmskih formi. Udruga je producent europskih uspješnica Marijine (Željka Suková) i Zimsko čudo (Gustavo Beck i Željka Suková). 

Umjesto ideologiziranih junaka, “praški đaci” na domaće ekrane donijeli su svakodnevicu i ljude “od krvi i mesa”, a umjesto patosa, crno-bijelih formula i diletantizma: humor, ironiju i zanatske vještine. Na poziv redatelja Lordana Zafranovića, koji je ove godine proslavio sedamdeseti rođendan, praški đaci okupljaju se 12. svibnja u zagrebačkom kinu Tuškanac, a uz kraću retrospektivu svojih filmova pričat će o onome što ih povezuje i razlikuje te još jednom pokušati odgovoriti na pitanje: što je to praška škola filma? 

Sukovi su predstavili osam projekata odabranih među 30-ak prijava iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Češke i Rusije. Oni će od u sklopu prve sesije raditi s pet tutora, Lordanom Zafranovićem, Peterom Kerekešom, Guillaumeom Maupinom, Željkom Sukovom i Alešom Sukom. 

Metode rada ove sesije platforme REFINERI bit će ekskluzivni program za selektirane autore, kreativna predavanja, analiza pojedinačnih projekata kroz grupni rad, konzultacije “1 na 1”, te inspiracija filmovima tutora i filmovima koji njih nadahnjuju. Projekti, odnosno filmovi nastali na platformi, po svom će završetku biti prikazani u Art-kinu Croatia i u art-kinu Cinéma Nova u Bruxellesu.

Prva sesija će biti održana u Rijeci od 23. do 27. travnja, a program za javnost možete pronaći ovdje.

Odabrani će autori od 23. do 27. travnja raditi s pet tutora, Lordanom Zafranovićem, Peterom Kerekešom, Guillaumeom Maupinom, Željkom Sukovom i Alešom Sukom. Zafranović je kultni hrvatski redatelj i scenarist trenutno nastanjen u Pragu, Kerekeš je iskusni i nagrađivani slovački dokumentarist, producent i filmski pedagog, Maupin je glazbenik, filmski kritičar i selektor kinoteke Cinéma Nova dok su bračni par Suk autori nagrađivanih hibridnih filmova.

Platforma REFINERI novopokrenuti je projekt Udruge Ukus. Služi za potporu i razvoj autorskih hibridnih projekata koji prelaze granice tradicionalne filmske prakse, a u fokusu im je spajanje kinematografije i likovne umjetnosti s nekonvencionalnim praksama i amaterizmom. Platforma uključuje consulting i mentoriranje te prezentaciju, finalizaciju i distribuciju hibridnih autorskih filmova. Sljedeća sesija bit će održana od 21. do 26. srpnja, dok će posljednja biti održana u studenom ove godine.

Više o izabranim projektima možete pronaći ovdje.

Izvor: Udruga Ukus

Projekt će biti održan u Rijeci u tri zasebne sesije. Prva sesija će se odvijati u razdoblju od 23. do 27. travnja. U tom će vremenu šest do osam odabranih projekata (hrvatskih i inozemnih) koji prelaze granice tradicionalne filmske prakse imati priliku inspirirati se i učiti od – između ostalih – hrvatskog redatelja Lordana Zafranovića, zatim od nedavnog dobitnika nagrade na Berlinaleu, slovačkog redatelja Petera Kerekeša te od francusko-belgijskog glazbenog umjetnika, dramaturga i člana tima Cinéma Nova iz Bruxellesa Guillaumea Maupina.

Druga sesija bit će održana od 21. do 26. srpnja kad će se radionica i platforma Refiner “spojiti” s međunarodnom radionicom za razvoj dokumentarnoga filma Ex Oriente Film koji u Rijeci s Udrugom Ukus suorganizira Institut dokumentarnoga filma (IDF) iz Praga. Suradnja je već prokušana lani kad je riječki dio Ex Orientea završilo tridesetak inozemnih i domaćih polaznika koji su razvijali i unapređivali svoje dokumentarne i doku-fikcijske filmske projekte.

Treća sesija bit će održana u studenom ove godine, a imena tutora drugog i trećeg sessiona bit će djelomično otkrivena i na konferenciji za tisak. Na konferenciji će Željka Suková i Aleš Suk (Udruga Ukus) predstaviti program i tutore, a Slobodanka Mišković, ravnateljica Art-kina, otkrit će na koji način Art-kino Croatia podupire platformu. Usto, na konferenciji će biti predstavljeni i detalji natječaja. Konferencija za tisak bit će održana u riječkom Art-kinu, u četvrtak 27. veljače, s početkom u 10 sati.

Izvor: Ukus

Pobjedničkim filmom 70. Filmskog festivala u Veneciji, dokumentarcem Sveti GRA, 19. FAF svečano i počinje u Domu omladine Beograda, u prisustvu redatelja Gianfranca Rosija, koji je na konferenciji za novinare 27. studenog rekao da je tim filmom “bez početka i kraja” želio “uhvatiti kratke dijelove života” ljudi snažnih karaktera koji žive na autocesti oko Rima.

Velik dio programa ovogodišnjeg FAF-a čine filmovi koji su dosada prikazivani na većim europskim filmskim festivalima, na kojima su dobili nagrade i priznanja. Među njima su rumunjski film Pozicija djeteta Călina Petera Netzera, Prošlost Ashgara Farhadija, Ilo Ilo Anthonya Chena te mnogi drugi. 

U okviru pratećeg programa, FAF priređuje hommage nedavno preminulom Mirku Kovaču, velikanu jugoslavenske književne scene. Bit će prikazani filmovi jugoslavenske produkcije za koje je Kovač napisao scenarije: Usijanje (1979.) Bore Draškovića, Pad Italije (1981.) i Večernja zvona (1986.) Lordana Zafranovića (koji će biti i gost 19. FAF-a), potom Lisice (1969.) Krste Papića, Uvod u drugi život (1992.) Miloša Radivojevića te Mali vojnici (1967.) Bate Čengića.

Vrijedi posebno istaknuti program Autori predstavljaju, koji čine ostvarenja iz Srbije i regije iz ovogodišnje produkcije Među njima su Država Jelene Marković, dokumentarni film Igora Toholja Šta nedostaje na ovoj slici?, češko-hrvatski dokumentarac Okupacija, 27. slika – koji je Pavo Marinković snimio o Lordanu Zafranoviću, Epizoda u životu berača željeza Danisa Tanovića te Obrana i zaštita Bobe Jelčića.

Detaljan program festivala i sve dodatne informacije možete pronaći ovdje.

Izvor: Seecult / Na fotografiji: Gianfranco Rosi, Associazione Culturale Cinemazero