Piše: Ivana Đerđ-Dunđerović

Posljednji izdanak nezavisne i izvaninstitucionalne kulture u Osijeku, udruga M-art, u suradnji s Muzejom likovnih umjetnosti i ove je godine uspjela realizirati manifestaciju Barutana na samom rubu istočnohrvatskog čemera i, u okvirima prethodno spomenute sintagme, zabilježiti pristojnu posjećenost kao i zanimljiv umjetnički sadržaj. Ovogodišnje izdanje ponudilo je dosljednost starom i uobičajenom izborničkom konceptu, ali unutar njega otvoreni su neki novi umjetnički streamovi i ideje koje bi trebalo osloboditi čvrstog stiska voditeljskog autoriteta i dati mu otvoreni kreativni prostor unutar kojega bi se mogao snažnije razvijati. 

Takve je nove umjetničke prakse najavio plesni trojac koji čine Ema Crnić, Gendis Putri Kartini i Šimun Stankov koji su se predstavili kratkim radovima u kojima na vrlo različite načine istražuju ponašanje tijela u dnevnoj rutini i odnosu prema perspektivi promjenjivog prostora, osobne refleksije tradicionalnog plesnog rituala i pojavnosti plesnog identiteta u zadanim i čvrstim koordinatama baštinjenog plesnog naslijeđa, kao i iskušavanje kombinatorike plesnog i glazbenog uzorkovanja. Posljednja izvedba u ovom triptihu (koji je izbornički donijela stalna Barutanina suradnica Ksenija Zec) autorski je rad Šimuna Stankova i Die Zoone i daleko je najzanimljivije ostvarenje koje u maloj i upečatljivoj formi isprobava intermedijalne principe i prijenos oblika iz glazbenog rekvizitarija u tjelesni kao i njihovu moguću rekonstrukciju. Izvedba Not so Simple Sample u isto je vrijeme nepretenciozna i dojmljiva igra izvođača i publike usložnjena od varijacija i permutacija osnovnog plesnog uzorka koji se očituje u sekvencama pokreta, a koji povremeno traži izvor ne samo u glazbenim sampleovima, već i u odrazu gledatelja.

Ipak, za umjetnički najintrigantnije minute ovoga je puta bez ikakve dvojbe zaslužna mlada Luana Lojić koja se predstavila zvučnom izvedbom What is Sound? (Što je zvuk?). Uz zvučnu instalaciju Vande Kreutz (Ne)izdrživo, spomenuta je izvedba izbornička akvizicija mladog Marka Jovića koji je i prethodne godine (pa i one prije nje) demonstrirao impresivne umjetničke koncepte koji nutritivno djeluju na krvnu sliku ove manifestacije ubrizgavajući joj dobrodošli hemoglobin.

Luana Lojić mlada je umjetnica koja se u svome radu bavi biofilijom, koju određuje kao instinktivnu vezu čovjeka i svih drugih živućih sustava, dok kao članica neformalne grupe Ljubavnice istražuje interakciju znanstvenog i fantastičnog, a u svojim performansima materijalizira zvukovne pojavnosti informacija, čestica, pokreta, pojmova i ideja. Njezin prvi nastup u sklopu Barutane zapravo je proširena audiovizualna improvizacija javne izvedbe koju je prošle godine predstavila u sklopu platforme novog zvuka Sine Linea u Galeriji Greta. Naime, i tada je pokušala objasniti pojam zvuka otvaranjem linkova na internetskim stranicama, reprodukcijom srodnih pojmova u vidu nagomilanih tabova koji su istovremeno stvarali određeni ritam.

U osječkoj izvedbi Lojić također polazi od vrlo jednostavne, gotovo svakodnevne situacije pretraživanja internetskih izvora, ali joj oni služe ne samo kako bi opisala i demonstrirala svoj umjetnički koncept, nego i kako bi autoreferencijalno opisala značenja i suzvučja onoga što rutinski činimo svakoga dana. Autorica pristupa laptopu, unosom zaporke ulazimo u privatnost njezina desktopa čije nas ikone upućuju na autoričine interese i oslikavaju njezin “intimni virtualni prostor” koji će poslužiti kao poligon njezine umjetničke refleksije. Prvo ukucava riječ “zvuk” u tražilicu, nudi nam Wikipedijinu definiciju, a zatim počinje viralna simfonija u nepreglednom cyber svemiru.

Naime, pojmovi koje autorica istražuje otkrivaju se u svom leksičkom, vizualnom ili akustičkom obliku, povezuju se u mrežu asocijacija i odmicanjem izvedbe prerastaju u informacijsku kakofoniju. Taj ples po tipkovnici i internetskom bespuću, međutim, nije jednodimenzionalan; riječi koje gledatelj brzo upija i povezuje istovremeno stvaraju zvuk pri čemu ova izvedba djeluje multiperceptivno. Prvobitni gledatelj postaje slušatelj potom informacijski recepijent da bi završio u opisu globalnog konzumenta u kojemu se asocijativno i osjetilno talože svi predočeni podaci, zvukovi i ideje. Osim toga, cijela izvedba, unatoč činjenici da svoju svježinu duguje improvizaciji, posjeduje nevjerojatan ritam jer otvoreni tabovi sa snimkama, govorima, video isječcima i glazbom uspostavljaju neobičnu melodiju koju metronomski vodi zvuk prstiju na tipkovnici. Autorica na taj način pokret “prevodi” u fonijski oblik; materijalizira ga kao zvuk ili glazbu svoje svakodnevice. U isto vrijeme ona intervenira u spomenuti akustički registar mijenjajući razinu čujnosti i vodeći na taj način svoju skladbu do samoga finala.

Upravo ta polifonija koju više i ne doživljavamo kao zvuk, već ju rutinirano prihvaćamo kao dio obične svakodnevice (jer svakoga dana radimo nešto na računalu, mobitelu ili tabletu) jezgra je izvedbe koja se može iščitavati na bezbroj načina. Prebiranje po tipkovnici baš kao i prebiranje po nepreglednosti interneta refleksija je naše novovjeke ovisnosti, opsesije informacijama čiju istinitost više ne dovodimo u pitanje jer je na dohvat ruke, besplatna i jasna. U isto vrijeme ona paradoksalno kazuje o našoj nestrpljivosti i površnosti, ali i znatiželji koju hranimo podacima, fotografijama i snimkama u toj beskonačnom lucidarskom univerzumu. Ipak, iz te kakofonije ponovo se vraćamo u poznati red našeg privatnog displaya i postavki koje, srećom ili ne, uvijek možemo promijeniti ili ugasiti, u kojima se možemo sakriti.

Odgovor na pitanje iz naslova ove izvedbe uistinu nije jednoznačan i teško je svediv na jasno mjerljive okvire. Luana Lojić multiplicira ne samo zvukove, već i značenja svega onoga što činimo svakoga dana, a odlično je što to čini tako lako, nepretenciozno, a opet izuzetno promišljeno. Njezina izvedba najbolji je primjer umjetničkog koncepta koji bi pospješio Barutaninu programsku revitalizaciju, a njezina je prisutnost u programu jasan dokaz postojanja svijesti o tome u kojem se smjeru ova, sada već dugovječna osječka manifestacija treba razvijati. 

Ovaj umjetnički rad, izveden u okviru projekta Iluminovizije, uključit će zemljanu bateriju, “jednu lampicu koja stane na jagodicu prsta” a koju “napaja 8 vreća zemlje” (iz teksta Lane Pukanić). Na mjestu nekadašnjeg spomenika tvornici, čiji se ostaci danas primjećuju samo u ostacima troske koja je sedimentirana na tlu nekadašnjeg tvorničkog kruga, time će nastati privremeni spomenik koji ukazuje na potrebu uspostavljanja novog odnosa s energijom, ali i s tlom na kojem i od kojeg živimo. Istovremeno, svojim pozicioniranjem na mjestu odbačenog tvorničkog spomenika, ova performativna instalacija ukazuje i na nužnost očuvanja memorije mjesta, stoji u najavi organizatora.

Osim razgledavanja instalacije, posjetioci će moći razgovarati s umjetnicama i kustosicom projekta Sonjom Leboš. Za sve one koji će trebati pomoć pri pronalaženju Privremenog spomenika… kustosica će čekati zainteresirane ispred glavnog ulaza na bazen Crnica od 16 do 16:15. Zainteresirani se mogu javiti i na kontakte navedene ovdje.  

Ljubavnice su kolektiv šest autorica u sastavu Tamara Bilankov (1988.), Hrvoslava Brkušić (1982.), Stella Leboš (1988.), Luana Lojić (1991.), Ivana Pipal (1990.) i Ana Vuzdarić (1984.) koje djeluju kao umjetnička organizacija. Rad kolektiva fokusiran je na interdisciplinarno spajanje znanosti i umjetnosti prema širenju percepcije, senzacije i stvaranja novih mjesta – unutar i van pojma osjetila.

Iluminovizija je projekt Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) inspiriran Šibenikom, jednim od prvih gradova na svijetu u kojem je uspostavljena opskrba električnom energijom. Namjera projekta je potaknuti inovativne procese artikulacije svjetla u javnom prostoru kroz format festivala ali i kroz interdisciplinarnu suradnju raznih profesija koje se bave našim odnosom spram okoliša, u ovom slučaju jedinstvenog Šibenika. Iluminovizija 2018 s podnaslovom Vidici post-industrijskog i post-legaliziranog grada ove godine je u suradnji sa Sobom DAŠ (Društvo arhitekata Šibenika) ugostila arhitekticu Arminu Pilav i umjetnika Gorana Petercola. Instalacijom umjetničkog kolektiva Ljubavnice Iluminovizija zaokružuje aktivnosti u ovoj godini. Kustosica projekta Iluminovizija Sonja Leboš zahvaljuje umjetnici Lani Stojičević, koja je tijekom 2018. godine u okviru projekta Otvorenog likovnog pogona ukazala na postojanje tvorničkog spomenika TEF-a, te Gustavu Červaru na razgovoru i inspiraciji za viziju kako bi mogla izgledati Crnica u budućnosti. Podršku projektu: Ministarstvo kulture RH. Rad UIII-a institucionalno podržava Zaklada Kultura nova. Više o projektu potražite ovdje. 

Koncept izložbe Dva stupnja prvi put je postavljen u Galeriji umjetnina Split u rujnu 2017. godine. Na izložbi se Ljubavnice bave promišljanjem, postavljanjem pitanja i polemika vezanih uz proizvodnju energije te osvještavanja njezine važnosti, dobrim i lošim stranama samoodrživih sistema, gradeći mehaničku instalaciju kojom žele posvijestiti kod posjetitelja što je energija, koliko energije treba da bi nešto radilo, sviralo, svijetlilo. Zanimljiva je misao koju su same osvjestile kroz rad: koliko električnu energiju i energiju općenito shvaćamo olako, ne razmišljajući o tome koliko je potrebno prirodnih resursa, novaca i izuma da bismo mogli imati upaljen kompjuter i svjetlo. Kolektiv kroz ovu instalaciju pokušava na neki način energiju učiniti interaktivnom i proizvesti je iz alternativnih izvora. Fotonaponski sustav koriste za generiranje električne energije, zemljane baterije izradile su da bi električnu energiju transformirale u kemijsku energiju i potom nazad u svijetlo, a mehaničku energiju sami posjetitelji pretvaraju u zvuk i svjetlo. (Marija Stipišić Vuković, kustosica u Galeriji umjetnina Split)

Ljubavnice su kolektiv šest autorica u sastavu Tamara Bilankov (1988.), Hrvoslava Brkušić (1982.), Stella Leboš (1988.), Luana Lojić (1991.), Ivana Pipal (1990.) i Ana Vuzdarić (1984.) koje djeluju kao umjetnička organizacija. Rad je kolektiva fokusiran na interdisciplinarno spajanje znanosti i umjetnosti prema širenju percepcije, senzacije i stvaranja novih mjesta – unutar i van pojma osjetila. 

Izložba će biti otvorena do 6. studenog od 16 do 20 sati.

Umjetnički kolektiv Ljubavnice: Tamara Bilankov (1988.), Hrvoslava Brkušić (1982.), Stella Leboš (1988.), Luana Lojić (1991.), Ivana Pipal (1990.) i Ana Vuzdarić (1984.), djeluje od 2015. godine s fokusom na interdisciplinarno spajanje znanosti i umjetnosti. U Galeriji umjetnina predstavljaju se “samoodrživom” audio-vizualnom prostornom instalacijom. Uz solarnu energiju u realizaciji rada koristiti će zemljane baterije, energiju generiranu spuštanjem tereta te mehaničke pokretne skulpture koje će pokretati sami posjetitelji okretanjem poluge. Cilj rada je populariziranje korištenja obnovljivih izvora energije, kao i ukazivanje na problem klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. U sklopu izložbe održat će se niz predavanja znanstvenika i stručnjaka iz područja energetike, obnovljivih izvora energije, biologije i zaštite okoliša, kojima je cilj otvoriti diskusiju o tim temama.

Obavijesti o predavanjima bit će objavljene na Facebook profilu muzeja, a više o izložbi potražite na službenoj stranici.

LJUBAVNICE su kolektiv šest mladih autorica u sastavu Tamara Bilankov (1988.), Hrvoslava Brkušić (1982.), Stella Leboš (1988.), Luana Lojić (1991.), Ivana Pipal (1990.) i Ana Vuzdarić (1984.) koje djeluju kao umjetnička organizacija od 2014. godine. Rad je kolektiva fokusiran na interdisciplinarnom spajanju znanosti i umjetnosti, te su u tom vidu izlagale u Galeriji SC pod nazivom SF Ljubavnice, Pogonu Tvornice Jedinstvo u okviru TASK festivala i plesne platforme TALA, unutar projekata Mjestimice Svjetlo, Noćne vizije, u galeriji Greta pod nazivom LumiLjubavnice i u Galeriji Bačva, HDLU, pod nazivom Nula.

U suradnji sa zagrebačkom zvjezdarnicom i astronomskim društvom Nebo, ostvarile su niz predavanja i happeninga za popularizaciju astronomije i astrofizike s gostujućim predavačima s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta odjela fizike prof. Davorom Horvatićem, te asistentom Zagrebačke zvjezdarnice prof. Mile Karlicom.

Pojedinačno su izlagale u okviru Perforacija, Ekstravagantnih tijela, Sound Inkubatora, Platforme, Improspekcija, Muzeja Ulične Umjetnosti, T-HT-a, Make.me/Hack.me (I’MM Hacklab), i internacionalno u Srbiji, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Francuskoj i UK-u.

Otvoreni studio možete posjetiti od 14. do 30. travnja, utorkom i četvrtkom od 16 do 20 sati.

Ljubavnice su umjetnički kolektiv koji se sastoji od šest mladih autorica, Tamare Bilankov, Hrvoslave Brkušić, Stelle Leboš, Luane Lojić, Ivane Pipal i Ane Vuzdarić. Rad kolektiva se fokusira na interdisciplinarno spajanje znanosti i umjetnosti. Samostalno su izlagale u Galeriji SC pod nazivom SF Ljubavnice i skupno u Pogonu Tvornice Jedinstvo u okviru TASK festivala i plesne platforme TALA. U suradnji sa zagrebačkom zvjezdarnicom i astronomskim društvom Nebo, ostvarile su niz predavanja i happeninga za popularizaciju astronomije i astrofizike s gostujućim predavačima s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta odjela fizike prof. Davorom Horvatićem, te asistentom Zagrebačke zvjezdarnice prof. Mileom Karlicom.

Izložba će biti otvorena od 27. do 31. svibnja u Galeriji Bačva.