Prvi puta nakon srpskog prijevoda kojega je 1982. godine izdao Beogradski izdavačko-grafički zavod, knjiga Drugi spol (“Le Deuxième Sexe”) Simone de Beauvoir ulazi u lokalnu kulturnu cirkulaciju, ovoga puta u nakladi izdavačke kuće Ljevak i u prijevodu Mirne Šimat. 

“Originalno, prvo izdanje izašlo je još 1949. godine, s jedne strane izazvavši skandal, posebno zbog pogleda na majčinstvo, a s druge odobravanje. Njezin jednostavan stil, filozofska misao i ponekad neuvijen jezik, njezin poziv na oslobađanje žene kroz rad te njezina ustrajnost u dokazivanju da je ‘ženska priroda’ samo društveni konstrukt, doveli su do toga da se knjigu do dana današnjeg smatra stupom feminizma”, ističe se u priređivačkom komentaru knjige, a ovdje vrijedi istaknuti da je knjiga imala i svoje mjesto vatikanskom “popisu zabranjenih knjiga”. 

Simone de Beauvoir je 1929. godine, u svoj 21. godini života, postala najmlađa osoba u francuskoj povijesti s položenim državnim ispitom iz filozofije, a njezino najutjecajnije djelo pa i, moglo bi se reći, humanistička ostavština, presudno je utjecala na razvoj feminističke teorije i prakse. 

“Knjiga se bavi identite­tom i drugošću žene”, dodaje se, “te je predstavlja kroz brojne perspektive: biološku, psihoanalitičku, marksističku. (…) Autorica se bavi proživljenim iskustvom žene, njezinim formativnim godinama, položajem i preporučenim putom oslobađanja kroz obrazovanje i rad. Može se bez pretjerivanja reći da je knjiga temelj današnjih sve popularnijih rodnih studija, jer, kako kaže Judith Butler, Beauvoirina formulacija ‘Žena se ne rađa, nego postaje ženom’ prvi put u povijesti razdvaja pojmove ‘spola’ i ‘roda’”. 

Drugi spol preveden je na četrdeset jezika.

Noam Chomsky ugledni je lingvist i jedan od najistaknutijih američkih društvenih kritičara. Profesor je na Odsjeku za lingvistiku i filozofiju Sveučilišta Massachusetts Institute of Technology i autor mnogobrojnih knjiga, među kojima su i Hegemonija ili opstanak, Promašene države, Imperijalne težnje i Sustavi moći. Andre Vltchek bavi se pisanjem, snimanjem filmova i istraživačkim novinarstvom. Objavio je nekoliko knjiga, među kojima su i Indonesia: Archipelago of Fear, Oceania i Western Terror: From Potosi to Baghdad.

Knjiga izlazi u “interdisciplinarnoj urbanoj biblioteci za čitetalja/čitateljicu 21. stoljeća” Bookmarker u izdanju Naklade Ljevak, a preveo ju je Damir Biličić. 

Izvor: Ljevak 

Kao sasvim netipičan erudit, barem u ovim krajevima, Grgić je sposoban podjednako suvislo raspravljati o religiji, ratovima, povijesti, politici i književnosti, uvijek demonstrirajući visoki stupanj koncentracije i pismenosti. Njegovi su zaključci i poante kreativni rezultati svijesti temeljito prenakrcane knjigama, glazbom, filmovima i tko zna čim sve ne, no pritom nije riječ o neumivenoj musaki aluzija i citata, kao što je danas često slučaj, nego o autorskoj poetici koja počiva na iznenađujućoj intelektualnoj neuljuljkanosti.

Stoga je knjigu Romantika je roba iz uvoza moguće shvatiti kao sasvim osobnu i posebnu ljubavnu poslanicu eseju, tom otmjenom staromodnom i pomalo zaboravljenom žanru, ali isto tako i kao ljubavno pismo književnosti, filozofiji, filmu, muzici i svim drugim stvarima zbog kojih vrijedi živjeti.

Dario Grgić rođen je u Osijeku 1964. godine. Studirao na komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tekstove objavljivao u časopisima Književna revija, Kolo, Kvadrat, Libra Libera, Nacional, Novosti, Poezija, Politika (Beograd), Relations, Riječi, Think Tank (Beograd), Vijenac, Zarez; portalima: t-portal, Moderna vremena, Hombre; na Radiju 101, III. programu Hrvatskog radija, a u Glasu Slavonije niz je godina pisao i objavljivao glazbene recenzije, prikaze strip izdanja, književne kritike i razgovore. Radio kao urednik u izdavačkoj kući Eos. Pri nevladinoj udruzi DPMK (Društvo za promicanje književnosti na novim medijima) uredio više knjiga. Dugogodišnji je član uredništva Zareza. Član uredništva 19. broja Libre Libere. Član HDP-a i predsjednik osječko-branjskog ogranka HDP-a.

Izvor: Ljevak / HDP

“Zvuk gluposti se, dakle, u Alanu Fordu ne postiže time što se glupost uspješno izolira od razuma i uz nju prišije glas, nego prije na taj način da uz pomoć Grunfa, kroničara refleksije o nastanku stripa, u samoj podlozi misaonih postupaka stripa, koji nose imena kao što su sam Grunf, Šef ili Superhik, otkrijemo njihove osnovne sastavnice, subpsihološke zvuke, točke dodira mišljenja i bitka/privacije, koji prethode razdvajanju na razum i glupost pa su utoliko, ako ništa drugo, neumni”, piše Bunta.

Dr. sc. Aleš Bunta (1974.), slovenski filozof koji radi kao istraživač na Institutu za filozofiju Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te na Kriminološkom institutu na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Trenutačno radi na projektima “Struktura praznine” i “Mozak i pravo”. Sudjelovao je na više filozofskih simpozija i objavio nekoliko znanstvenih članaka. U izdanju slovenskoga Društva za teorijsku psihoanalizu (Biblioteka Analecta) osim djela Magnetizem neumnosti (2010.) izišla mu je i knjiga Uničiti nič? (2007.).

Knjigu je prevela Nadežda Čačinovič.

Izvor: Ljevak

Ova je knjiga pokušaj pregleda načina na koji književnost sudjeluje u području koje se danas uvriježeno naziva kulturom putovanja i okuplja sve oblike, tekstove i prakse koji se vezuju uz putovanje – od turističkih vodiča, putopisa, romana, putničkih dnevnika, razglednica, fotografija i privatnih videosnimki do svih oblika mobilnosti, organizacije prometa, hodočašća, socijalnih vrijednosti koje oblikuju izbor odredišta i ponašanje na putovanju. 

Kompozicijski obuhvaća raspon od Odiseje do suvremenih postturističkih medijskih žanrova, a pobliže obrađuje primjere starogrčkoga ljubavnog romana, fantastičnih pripovijesti o putovanju, kasnoantičkih itinerarija i hodočašća, srednjovjekovnih putničkih figura i novovjekovnog nauka o putničkom umijeću; zatim praksu grand toura, demokratizaciju putovanja u 19. stoljeću, nastanak modernog turizma i modernističko putovanje. 

Jednako tako, u knjizi se putovanje razmatra i s obzirom na rodnu podjelu, kolonijalnu praksu, potrošnju karakterističnu za kapitalističku proizvodnju slobodnog vremena i ideologiju koja, na primjer, oblikuje Krležinu gestu da, nakon što mu se zgadila matična sredina, jednog dana 1925. pljune na sve, uzme bočicu kolonjske vode, zbirku Vidrićevih pjesama i sljedeći dan otputuje u Rusiju.

Autor knjige, Dean Duda, redoviti je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje uglavnom predaje kolegije iz književne teorije, povijesti romana i kulturalnih studija. Zanima se i popularnom kulturom, kulturom putovanja, poviješću i teorijom pripovjednih žanrova. Objavio je knjige Priča i putovanje: hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr (MH, Zagreb 1998), Kulturalni studiji:ishodišta i problemi (AGM, Zagreb 2002) i Hrvatski književni bajkomat (Disput, 2010.) priredio antologiju Putopisi (Riječ, Vinkovci 1999) i zbornik rasprava iz kulturalnih studija Politika teorije. Zbornik rasprava iz kulturalnih studija (Disput, Zagreb, 2006). U suautorstvu s V. Bogišićem, L. Čale Feldman i I. Matičevićem izradio je Mali leksikon hrvatske književnosti (Naprijed, Zagreb, 1998.), a sa S. Jurićem, D. Šporerom i A. Zlatar napisao je Lektiru na dlanu: repetitorij književnosti za srednje škole (Sysprint, Zagreb, 2000. i 2002.). S ruskoga je preveo izabrane rasprave Jurija Tinjanova Pitanja književne povijesti (Matica hrvatska, Zagreb, 1998.). Suradnik Leksikografskog zavoda, svojedobno urednik u Zarezu te suradnik u Feral Tribuneu.

Izvor: Ljevak