Monuments Should Not Be Trusted grupna je izložba više od trideset jugoslavenskih umjetnika i umjetničkih kolektiva, predstavljena u međunarodnom umjetničkom centru Nottingham Contemporary, jednom od najvećih britanskih prostora suvremene umjetnosti. Izložba obuhvaća više od sto radova iz vremena bivše Jugoslavije između šezdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Za prvu veliku izložbu Jugoslavenske umjetnosti u Britaniji zaslužna je Lina Džuverović, nezavisna kustosica i predavačica na Sveučilištu Reading. Džuverović je objavila istraživanje Hibridne prakse: Interdisciplinarnost i pop art elementi u jugoslavenskoj umjetnosti 1960-tih i 1970-tih, koje se bavi načinima na koje jugoslavenski umjetnici reagiraju na proboj konzumerizma u zemlju. Također, krajem 2012. godine kurirala je izložbu Sanje Iveković Unknown Heroine (Neznana junakinja) u galeriji South London, dok je Monuments Should Not Be Trusted svojevrsni nastavak izložbe The World Goes Pop muzeja Tate, kojom su predstavljeni pop art radovi umjetnika diljem svijeta.

Izložbom u Nottinghamu htjelo se prikazati ključne kontradikcije Jugoslavije kao jednopartijske države nastale na socijalističkim principima nakon Drugog svjetskog rata, istovremeno uronjene u “utopijski konzumerizam”. Izložba obuhvaća slike, skulpture, kolaž, fotografije, film, glazbu, televizijske isječke, ali i zanimljive izloške kao što su štafete ili pokloni koje su radnici poklanjali Titu za rođendan. Francesca Donovan za časopis CCQ piše kako izložba predstavlja jedinstvenu lekciju iz povijesti, a prema katalogu se također čini da je cilj bio didaktički prezentirati opseg i značaj jugoslavenske umjetničke scene, kao i specifičnosti proizašle iz neobične socio-političke situacije u kojoj je nastajala.  

Izložba je naziv dobila po kratkom filmu Dušana Makavejeva Spomenicima ne treba verovati, a Sanja Iveković, OHO grupa, Mladen Stilinović, Želimir Žilnik i Tomislav Gotovac, samo su neki od predstavljenih autora. Izložba je ostvarila veliku vidljivost u britanskim medijima, a osim u Guardianu, The Calvert Journalu i ranije spomenutom CCQ-u, na izložbu se osvrnuo i portal Dazed s člankom 10 umjetnika koji su promijenili lice kulture u Jugoslaviji, u kojem se ističe kako su sada po prvi put u Ujedinjenom Kraljevstvu detaljno prikazane jugoslavenske kreativne prakse u odnosu na socijalni i politički kontekst nastajanja. Naglašeno je i kako je ova izložba, nakon The World Goes Pop, nastavak novo-probuđenog interesa za umjetnost marginaliziranu zapadno-centričnim kanonom.

“Kao posljedica globalne financijske krize i njezinog utjecaja na smanjenje financijske podrške umjetnosti iz javnih izvora te na gubitak prihoda mnogih radnika u kulturi, oni koji rade u prekarnom umjetničkom sektoru našli su se pred teškim životnim odabirima i sužavanjem mogućnosti u karijeri. Postavlja se pitanje jesu li obiteljski život i karijera u umjetnosti postali nekompatibilni? 

Pojam obitelji često se prisvaja za političke ciljeve, kao što se moglo vidjeti prilikom nedavnog Referenduma o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj i njegovom naglasku na tradicionalnoj heteronormativnoj nuklearnoj obitelji. Tema obitelji u medijima rijetko uzima u obzir alternativne obiteljske modele i javne se politike gotovo nikad ne temelje na potrebama prekarnih radnika s obiteljima. Namjera ove diskusije jest dati mogućnost radnicima u kulturi i umjetnosti da razgovaraju o tenzijama u pregovaranju obiteljskog života i života u umjetnosti”, stoji u najavi događanja. Diskusiju će voditi Martina Mullaney i Lina Džuverović.

Martina Mullaney je irska umjetnica i doktorska kandidatkinja na Sveučilištu Reading u Engleskoj. Nakon rođenja kćeri 2009. inicirala je projekt Neprijatelji dobre umjetnosti.

Lina Džuverović je kustosica i doktorska kandidatkinja na Royal College of Art, London koja živi i radi u Zagrebu i Londonu.

Otvoreni sastanak bit će održan u utorak, 17. veljače, u Galeriji Nova, s početkom u 19 sati.

Izdanja su u Hrvatskoj dostupna u knjižari Superknjižara i antikvarijatu Superantikvarijat.

Knjiga Sanja Iveković: Triangle (Sanja Iveković: Trokut) renomirane povjesničarke umjetnosti Ruth Noack objavljena je 2013. u biblioteci One Work izdavača Afterall, Central Saint Martins College of Art and Design iz Londona. Svaka knjiga biblioteke One Work usredotočuje se na jedan umjetnički rad koji se smatra ključnim za suvremenu umjetnost, a među dosad objavljenim izdanjima su ona o radovima umjetnica i umjetnika Ilyae Kabakova (autora Borisa Groysa), Yvonne Rainer (autorice Catherine Wood), Marcela Duchampa (autora Juliana Jasona Haladyna), Andyja Warhola (Peter Gidala), Marthe Rosler (Steve Edwards) i dr.

Sanja Iveković: Unknown Heroine – A Reader (Sanja Iveković: Neznana junakinja: zbornik tekstova) u izdanju britanske fondacije Calvert 22 rezultat je konferencije 23 % koja je organizirana u suradnji fondacije Calvert 22 i Royal College of Art, Courtauld Institute Research Forum i South London Gallery. Konferencija je organizirana u okviru izložbe Unknown Heroine – Neznana junakinja, koja se održala u Londonu od prosinca 2011. do veljače 2012. u Galeriji Calvert 22 i Galeriji South London. Autorica izložbe i konferencije i tadašnja umjetnicka direktorica Galerije Calvert 22  je londonska kustosica sa zagrebačkom adresom Lina Džuverović, a urednica zbornika Unknown Heroine je britanska kustosica i kritičarka Helena Reckitt, predavačica na Goldsmiths College, London. 

Lina Džuverović nudi povijesni kontekst djela Sanje Iveković te se osvrće na prvu britansku samostalnu izložbu umjetnice. Silvia Eiblmayr promatra reprezentaciju žena u simboličkom, društvenom i političkom polju prikazanu u radu umjetnice. Elisabeth Lebovici bavi se radom Turkish Report, izloženom na Istanbulskom bijenalu 2009., kako bi raspravljala o odnosu “politizirajuće estetike” i “estetike političkog”. Ivana Bago osvrće se na pitanje ženske krivnje na primjerima jugoslavenskih izbora ljepote pa do lova na vještice za vrijeme rata. Suzana Milevska fokusira se na rasizam koji umjetnica osporava unutar svoje prakse kao i svoje osobne povijesti. Katy Deepwell istražuje narative i protu narative u radu Sanje Iveković, u odnosu na naziv izložbe Neznana junakinja. Milica Tomić promatra kompleksi odnos prema umjetničkim, feminističkim i aktivističkim praksama umjetnice.

Sanja Iveković rođena je u Zagrebu 1949., gdje trenutno živi i radi. Studirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a njen rani rad povezan je s Novom Umjetničkom Praksom – generacijom jugoslavenskih umjetnika koji su ispitivali ulogu umjetnosti u društvu. Rad Sanje Iveković obilježen je naglašavanjem pozicije žena u društvu, utjecajem masovnih medija kao i politika moći u kontekstu socijalističkog i post socijalističkog društva.

T.Ž. / Calvert 22 / Foto: Lorenz Seidler

Značaj rada Sanje Iveković u različitim područjima vizualnih umjetnosti, u kojima se bavila pitanjima ženskog identiteta, konzumerizma i povijesne amnezije, u posljednje je vrijeme potvrđen uvrštenjem u program dOCUMENTA-e (13), kao i retrospektivnim izložbama u Mudam Luxembourgu i njujorškoj MoMA-i. 

Fondacija Calvert 22 je jedina “ne-samo-profitna” organizacija u Velikoj Britaniji koja se sustavno bavi prezentacijom suvremene umjetnosti i kulture s područja Rusije i ostalih zemalja UND-a te Istočne Europe. 

Više o izložbi čitajte ovdje. 

KP / Calvert 22