Prije dva tjedna odluka američkog Vrhovnog suda o legalizaciji istospolnih bračnih zajednica uzrokovala je val odobravanja svih pobornika LGBTQ prava diljem svijeta. Poruke podrške, ali i negodovanja odjekivale su javnim i medijskim prostorom danima nakon te povijesne odluke, no jedna od njih posebno se istaknula te izazvala nepredviđene posljedice. Naime, palestinski umjetnik Khaled Jarrar oslikao je manji segment izraelskog sigurnosnog zida na Zapadnoj obali bojama dugine boje, što je izazvalo burne reakcije Palestinaca te je Jarrarova dugina zastava uništena istog dana.

Jarrar je izjavio da za njega dugina zastava predstavlja slobodu te da ju je ponukan viješću o odluci američkog Vrhovnog suda odlučio naslikati na javnoj površini, odnosno na zidu. S obzirom da je izraelski zid na Zapadnoj obali već već više od desetljeća simbol diskriminatorne politike, kao i palestinske borbe za neovisnost, jasno je da je bio idealan izbor za Jarrara. Njegov cilj je bio odašiljanje poruke svijetu kako unatoč napredovanjima osobnih sloboda diljem svijeta, u Palestini i dalje postoji narod koji živi pod vojnom okupacijom. Ukratko, zastava na zidu politička je poruka kojom se trebalo usmjeriti svjetsku pozornost na palestinsko pitanje i izraelsku okupaciju, no fokus palestinske javnosti bio je na drugim aspektima Jarrarovog rada. 

Reakcije Palestinaca koje su dovele do uništavanja rada mahom su bile koncentrirane na samu simboliku zastave, odnosno njezin status kao službeni simbol LGBTQ populacije. Samo nekoliko sati nakon što je Jarrarova zastava primijećena i nakon što je umjetnik identificiran, na društvenim mrežama su počele pristizati prijetnje nasilje, silovanjem i smrću. Naime, unatoč nepostojanju nikakvih zakona koji homoseksualnost stavljaju izvan zakona u Palestini, društvene norme i stavovi zrazito su homofobni. Javna debata i ono što bi se najjednostavnije moglo nazvati pozivanjem na linč umjetnika ironično su pokazali kako je samo dio željenog efekta postignut, i to poprilično nehotično – odnosno ukazano je na postojanje diskriminacije o kojoj se u palestinskom kontekstu rijetko javno govori.

Bukvalno shvaćanje Jarrarova rada zasigurno je promašilo umjetnikovu prvobitnu namjeru, ali sasvim je jasno kako je rad ipak uspio ukazati na potrebu za borbom za jednakošću i slobodu u Palestini, samo na drugačijem polju. Politiziranost zida pruža mogućnosti angažiranog umjetničkog rada, kao što je dugi niz godina umjetnički intervencija pokazalo, te je izgledno da je ukazivanjem na rodnu diskriminaciju u društvu kojem je etnička i društvena diskriminacija u svakodnevnom fokusu postignut značajan pomak.

Pitanje ozakonjenja istospolnih zajednica već je dugi niz godina bitno pitanje diljem Europe, a recentnih godina prometnulo se u goruće. Naime, kako je posljednjih osam godina ekonomske recesije omogućilo uspon raznih konzervativnih političkih stranaka na čelo država diljem Europe, tako se s pojavom regresivnih ideja i individualnih politika otvorilo pitanje marginaliziranih društvenih skupina, pri čemu diskriminiratorne prakse zauzimaju važno mjesto, a gotovo pa uvijek prva na listi “nepoželjnih” nalazi se LGBTIQ populacija.

Tako je primjerice Viktor Orban u Mađarskoj po dolasku na vlast utjecao na postojeći zakon o registriranom partnerstvu i u Ustav unio odrednicu o zabrani sklapanja istospolnih bračnih zajednica, ne pružajući čak nikakvu zaštitu protiv rodne ili seksualne diskriminacije, a razne inicijative sličnog tipa pojavljuju se diljem Europe, primjerice u Poljskoj i Slovačkoj. Sve u svemu, već je odavno utvrđeno gradivo da ekonomija diktira regresivne politike, no sve štetne posljedice ostavljaju ugrožene skupine u nedoumici oko vlastite budućnosti. 

Stoga je izmjena Zakona o bračnoj zajednici i obiteljskim odnosima u Sloveniji odjeknula kao bitan presedan u području Srednje i Južne Europe, s obzirom da se radi o prvoj srednjoeuropskoj državi koja je ozakonila istospolne bračne zajednice te jedanaestoj europskoj državi općenito. Slovenski parlament 3. ožujka je omogućio stupanje u brak istospolnim partnerima, te tako i službeno potvrdio da istospolne zajednice imaju jednaka ekonomska, socijalna i sva ostala prava kao i raznospolne zajednice, a koja su već bila utvrđena tim zakonom. Bitna stavka koja se ističe posljednjih dana je mogućnost istospolnih partnera da posvajaju djecu, odnosno izjednačavanje toga prava za sve zajednice koje su sklopile brak kao zajednicu “dviju osoba”.

Gledajući slovenski primjer potrebno je osvrnuti se i na hrvatsku situaciju i na trenutni Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola koji je donesen 2014. godine. Slovenija je prošla sličan put kao i Hrvatska, pa čak i po pitanju referenduma – 2012. godine srušene su predložene promjene zakona vlade Boruta Pahora, dok je referendumskom inicijativom udruge U ime obitelji 2013. godine onemogućeno redefiniranje bračne zajednice. Postojeći hrvatski zakon ipak istospolnim zajednicama jamči sva ekonomska i socijalna prava, odnosno zajedničku stečevinu i imovinu, naslijeđivanje iste, porezne olakšice, zdravstveno i socijalno osiguranje, te pravo na usvajanje djeteta partnera u slučaju partnerove smrti. 

Dakle, po većini stavki jasno je da su prava istospolnih zajednica uistinu dovedena na respektabilan i funkcionalan nivo, no činjenicom ostaje da je nemoguće sklopiti bračnu zajednicu te da je osim prethodno navedenih uvjeta istospolnom paru nemoguće posvojiti dijete. To je set problema koji nipošto ne treba relativistički promatrati i prihvatiti jer iza tih prepreka ipak stoji diskriminacija, koja se artikulira kroz politički motivirane fenomene i narušava bilo kakvu dugotrajnu sigurnost istospolnih zajednica. U konačnici, valja biti svjesnima da je potrebno othrvati se retorici “svjetlog primjera” koji hrvatska varijanta Zakona predstavlja u regiji te aktivno se baviti tim problemom kako bi se svim građanima omogućile jednake životne prilike.