Razgovarala: Janja Sesar

Sisačka Željezara, nekad industrijsko-kulturni simbol grada Siska, a danas simbol svih zapuštenih radničkih prostora, postaje privremeni dom Festivalu Željezara. Festival će se održati od 6. do 8. lipnja u industrijskoj zoni Željezare i naselju Caprag, a uključit će umjetnički, aktivistički i glazbeni program. Kroz tri dana koncerata, performansa, izložbi, predavanja, tribina, instalacija, Festival Željezara u nekadašnjim će proizvodnim halama okupiti domaću i regionalnu glazbenu, umjetničku i aktivističku scenu te tako ponovno i barem privremeno učiniti Željezaru proizvodnim pogonom. Organizator Festivala je udruga Pressing — Centar za istraživanje i razvoj medija, u partnerstvu sa Žednim uhom d.o.o. i Koordinacijom udruga mladih Siska uz podršku civilnih inicijativa iz Siska, Zagreba i ostatka Hrvatske, a o konceptu festivala razgovarali smo s Marijanom Crtalićem, umjetničkim direktorom festivala.

KP: Sisak (nije) grad slučaj – kako je došlo do ideje kreiranja festivala i koji je njegov cilj? 

M.C.: Ideja je nastala još 2007. godine, u kontekstu mog projekta Nevidljivi Sisak čija osnova je bila kulturna revitalizacija grada Siska koja je po mojim tadašnjim maštarijama obuhvaćala, osim pojedinačnih izložaba, i kompleksnije kulturno umjetničke zahvate u tkivu grada. Tadašnje vlasti nisu pokazale interes za realizaciju programa koji se ne oslanja na komercijalu i domoljublje, već se bavi nekakvom kulturnom revitalizacijom komunjarskog naslijeđa koje je savršenije od ičega što je tadašnja neobrazovana politička elita mogla zamisliti. Tek promjenom vlasti (HDZ je zamijenjen SDP-om) dobio sam priliku raditi nešto, a “nešto” je postalo Festival Željezara. Cilj je već navedena tzv. kulturna revitalizacija grada odnosno njegova promjena iz dosadne i bezidejne sredine u živopisno mjesto kulturne razmjene zasnovane na stručnosti i komunikaciji s lokalnim i svim ostalim svjetovima.

KP: Što biste rekli, kakvo konkretno i simboličko mjesto je željezara imala i ima u ovom gradu za vas osobno, za vašu generaciju i vaše sugrađane?

M.C.: Dok sam bio klinac, nisam znao, nit me je zanimalo, što se u predgrađu dešava. Uvijek je postojao nekakav animozitet između klasično koncipiranog grada Siska i živopisne i “divlje” Željezare. I takva koncepcija grada kao i željezarski građanski neposluh danas su samo sjećanja na uistinu bolju prošlost, jer sadašnjost praktički ne postoji, postoji samo mukotrpno i osiromašujuće čekanje. Željezara je bila društvena avangarda, fenomen tadašnjeg, nama normalnog pozicioniranja Siska u sam vrh gospodarski i kulturno najrazvijenijih sredina bivše Jugoslavije, a danas hrvatskog Detroita odnosno jedne od najsiromašnijih i najdosadnijih provincija Hrvatske. Od 14 000 zaposlenih u nekadašnjem kombinatu Željezare Sisak, ostalo ih je tek stotinjak u privatnoj talijanskoj firmi, od modernističkog i novovalnog eksperimentiranja nije ostalo baš ništa, a to ništavilo popunio je turbo folk, estrada i domoljubni lopovluk zbog kojeg je Sisak školski primjer privatizacijsko-pretvorbene pljačke s dvadesetogodišnjim političkim totalitarizmom koji je u grad unesao strah i građansku poslušnost kakva se ne pamti još od najtvrđih dana bivšeg sistema koji su već 70-ih i 80-ih bili mračna prošlost.

KP: Mjesto željezare kao platforma za promjene – na koji je način u okviru festivala želite stvoriti, odnosno što je potrebno za promjene? 

M.C.: Željezaru želim pretvoriti u generator društvenih promjena grada Siska, a umjesto izumrle industrije želim uspostaviti kulturno umjetničku produkciju kao osnovu urbanog razvoja. Zapravo ni ne znam što je drugo moguće učiniti ovdje. Osnova za bilo kakvo djelovanje tog tipa nalazi se u suradnji na lokalnoj i međugradskoj bazi, a i šire. Politički nametnuta izolacija u centraliziranom gospodarskom hrvatskom sustavu dovela nas je do kriminala i korupcije koji su postali društvene vrline nezaobilazne u funkcioniranju grada. Svi kreativni ljudi Siska ili su napustili grad ili su se, po suvremenom žargonu, uhljebili u život kroz poslove koji su im dodijeljeni putem pripadanja poželjnoj stranačko-političkoj opciji. 

KP: Kakvu ulogu u ostvarivanju promjena imaju kultura i umjetnost?

M.C.: Te dvije kategorije su na listi društvenih potreba čovječanstva definitivno najveći prioriteti jer jamče razvoj i kreativnost odnosno organizaciju društvenog života u svakom pogledu, kako kulturnom, tako i gospodarskom. U Hrvatskoj su, danas, na dnu ljestvice financijskog ulaganja i razvoja društva, odnosno u najboljem slučaju su pretvorene u turističko potrošačke karikature čiji je najočitiji primjer Dubrovnik s ostatkom obale. Kič, estrada i novokomponirano hrvatstvo “kulturni” su ulagački prioriteti. Stručnost i visoka obrazovanost ozbiljne su prepreke u radu hrvatskih političkih elita, a u Sisku su praktički neprijateljske aktivnosti, u što sam se i osobno uvjerio.

KP: Umjetnost, aktivizam, glazba tri su osnovne komponente festivalskog programa. Na koji način one čine festivalsko tkivo i što nas u sklopu ovih programa očekuje?

M.C.: Sve tri programske cjeline zasnivaju se na interakciji, udruživanju, solidarnosti i inovativnosti kao pokretačima promjena odnosno djelovanja nebaziranog na stranačkoj uhljebljenosti već na civilnim inicijativama i aktivnostima, bilo individualno, bilo kroz nevladine udruge odnosno kroz metode i prakse samoorganizacije. Društveno angažirana umjetnost kao neelitističko kulturno dobro koje omogućuje publici sudjelovanje odnosno vlastito kreativno djelovanje, aktivizam kao vještina društvene samoorganizacije u borbi za ostvarivanje vlastitih prava te nekomercijalna glazba kao otpor masovnom estradnom i turbo folk konzumerističkom zaglupljivanju, programi su rađeni u skladu s potrebama lokalne zajednice i osnovne su ideje na kojima je nastao Festival Željezara.

Sisačka Željezara, nekad industrijsko-kulturni simbol grada Siska, a danas simbol svih zapuštenih radničkih prostora, postaje privremeni dom Festivalu Željezara. Festival će se održati od 6. do 8. lipnja u industrijskoj zoni Željezare i naselju Caprag, a uključit će umjetnički, aktivistički i glazbeni program.

Kroz tri dana koncerata, performansa, izložbi, predavanja, tribina, instalacija, Festival Željezara u nekadašnjim će proizvodnim halama okupiti domaću i regionalnu glazbenu, umjetničku i aktivističku scenu te tako ponovno (i barem privremeno) učiniti Željezaru proizvodnim pogonom. Na taj način Željezara će poslužiti kao mogući primjer kreativnosti, učenja i samoorganiziranja u svim neiskorištenim i propadajućim javnim prostorima po cijeloj zemlji. Tvornički krug Željezare Sisak bit će  festivalska lokacija, a nekadašnje proizvodne hale nadrealna pozornica na kojoj će posjetitelji vidjeti najbolje od domaće i regionalne glazbene, umjetničke i aktivističke scene.

Time se kroz Festival pokušava reanimirati prostor od izuzetne vrijednosti u kulturno-industrijskom, ali i sveopćem društvenom kontekstu, a svaki posjetitelj svojom će podrškom, dolaskom i/ili sudjelovanjem direktno participirati u revitalizaciji grada Siska i mogućoj platformi za promjene.

U umjetničkom programu sudjelovat će niz renomiranih imena koji svoje stvaralaštvo sublimiraju kroz različite forme djelovanja. Najavljeno je sudjelovanje Siniše Labrovića, multimedijskog umjetnika i performera čiji se radovi odlikuju duhovitim, ironijski intoniranim provokativnim nastupima, multimedijske umjetnice i performerice Kate Mijatović, multimedijskog umjetnika, performera i aktivista Slavena Tolja te Andreje Kulunčić, multimedijske umjetnice i aktivistice poznate po društveno angažiranim i kritičkim interdisciplinarnim radovima. U ovom dijelu programa sudjelovat će i umjetnički direktor festivala, multimedijski umjetnik, performer i aktivist Marijan Crtalić, koji višegodišnjim projektom Nevidljivi Sisak kroz niz umjetničkih i medijskih akcija, direktno se sukobljavajući s lokalnim vlastima, vrši javni pritisak na političke strukture moći i pokreće kulturnu revitalizaciju rodnog Siska. 

Aktivistički dio programa čini konferencija na kojoj će sudjelovati niz udruga, organizacija i inicijativa. Mlade antifašistkinje Zagreba održat će predavanje Antifašizam danas, predstaviti časopis Nepokoreni grad te u suradnji s antifa navijačkom skupinom White Angels organizirati malonogometni turnir “Kup Željezare”. Članovi mreže Klubtura će u suradnji s lokalnim inicijativama i institucijama održati tribinu o ulogama nezavisne kulture u razvoju Siska, dok će Kontraakcija putem Muzeja kvarta Željezara predstaviti nasljeđe industrijskog i postindustrijskog Siska, odnosno njegovih zajednica, od prvotnog utopističkog koncepta rada i života grada do rezultata tranzicijske pretvorbe. Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) će u sklopu festivala održati raspravu o mogućnostima suradnje između lokalnih sindikata, civilnih udruga i ostalih društvenih aktera s ciljem razvoja grada temeljenog na postojećim kapacitetima građana Siska. Pravo na grad će preispitivati temu demokratizacije stambenog pitanja – kroz intervjue će istražiti način na koji su radnici Željezare ulazili u pravo na stan te kako se danas upravlja zajedničkom imovinom stambenih zgrada i kakve su mogućnosti rješavanja stambenog pitanja u Sisku. 

Glazbeni program uključuje dvadesetak izvođača iz zemlje i regije. Najavljeni su nastupi jednog od najistaknutijih bendova nove beogradske rock scene Repetitora, domaćeg subreaggae benda Antenat, pisca, glumca i anti-kantautora Damira Avdića, skupine ABOP, koja svira elektroničku glazbu popraćenu vizualnim radovima umjetnika I.M. Klifa. Najavljen je i nastup Punčki, tročlanog benda koji je prošlogodišnjim albumom Sunčano s povremenom naoblakom postigao izuzetan uspjeh, a tu je i hrvatska elektro senzacija Popsimonova, domaćoj i stranoj publici poznata po energičnim nastupima, koja će na festivalu predstaviti i novi materijal.

Organizator Festivala je udruga Pressing — Centar za istraživanje i razvoj medija, u partnerstvu sa Žednim uhom d.o.o. i Koordinacijom udruga mladih Siska uz podršku civilnih inicijativa iz Siska, Zagreba i ostatka Hrvatske. 

Više potražite ovdje.

Press konferenciju u net.kulturnom klubu Mama otvorio je Marijan Crtalić pitanjem tko je od prisutnih bio primljen u pionire – od prisutnih novinara, svega je dvoje ljudi podiglo ruku. Nakon toga, Crtalić je izrecitirao pionirsku zakletvu i nakon zaziva Smrt fašizmu u prostoriji je nastao muk. Tek se pokoji slabi glas čuo: Sloboda narodu. O kakvom se narodu i čijoj slobodi ovdje radi, razjašnjeno je tijekom konferencije. Festival Željezara posvećen je radniku, radničkom samoorganiziranju, društvenom angažmanu, DIY filozofiji i konceptu solidarnosti kao krovnom terminu koji povezuje sve segmente festivala: umjetnički, aktivistički i glazbeni. 

Ideja revitalizacije Siska i pripadajuće mu Željezare nastala je 2007. kada je Marijan Crtalić započeo projekt Nevidljivi Sisak, koji je nakon nekoliko sukoba s tada vladajućom osovinom HDZ-HSP formalno završio tužbom koju je Grad usmjerio na samog Crtalića. Festival se bazira na temeljima koje su poznavali i radnici u Željezari, organizirani u udruženi rad, a koji su organizirali umjetničke kolonije. Željezara Sisak bila je fenomen zbog suradnje radnika i umjetnika, te, riječima Lele Vujanić, izvršne direktorice festivala, zbog potpune brige o životu radnika koji u tvornici ne samo da rade i zarađuju za život nego i ostvaruju sve svoje potrebe. Crtalić je istaknuo da je Željezara prvi festival takve vrste u Sisku koji je okupio lokalne i nacionalne nezavisne udruge i pojedince te gradske institucije.

Vujanić je u aktivističkom dijelu najavila konferenciju o samoorganiziranju koja će uključiti tribine, predavanja te šetnje u Željezari i na Lenjinovu trgu u Capragu u suradnji s Mladim antifašistkinjama Zagreba, navijačkom skupinom White Angels, Savezom udruga Klubtura, udrugom Kontraakcija, Bazom za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), Pravom na grad, lokalnim sisačkim udrugama i drugim, i za koje se nada da će biti motor daljnjeg razvoja grada. Naime, tribine i predavanja trebali bi se nastaviti odvijati tijekom cijele godine u Sisku te bi sljedeći festival trebao biti prezentacijskog formata. Vujanić je rekla da se kulturu koju je proizvodila Željezara može slobodno nazvati zaokruženom kulturnom politikom.

Nenad Borović, organizator glazbenog dijela, predstavio je bendove koji će nastupiti na festivalu kao sastave koji “svjesno preživljavaju tranzicijski period posljednjih dvadeset i pet godina” te kao sastave koje povezuje jedinstvena filozofija do-it-yourself principa. Nastupit će, među ostalima, sisački The Bambi Molesters, jedan od najistaknutijih bendova nove beogradske rock scene Repetitor, domaći subreaggae bend Antenat, pisac, glumac i anti-kantautor Damir Avdić, skupine Seven That Spells, ABOP i Punčke. Glazbeni dio trajat će od pet popodne do osam ujutro, a noćni program preuzimaju sisački dj i live act kolektivi, specifični po elektroničkom industrial izričaju. Ulaznica za glazbeni dio festivala iznosit će 50 kuna, a dnevna ulaznica 30. Svi su ostali sadržaji besplatni.

O svojoj motivaciji za sudjelovanje na festivalu govorili su Boris Cvjetanović, Niko Potočnjak, Siniša Labrović te Hrvoje Jurić koji je istaknuo da se svi uključeni u festival bave istom stvari, no u drugačijim formama, istaknuvši solidarnost kao koncept koji sve povezuje. Organizator je festivala udruga Pressing — Centar za istraživanje i razvoj medija, u partnerstvu sa Žednim uhom d.o.o. i Koordinacijom udruga mladih Siska (KUMS) uz podršku civilnih inicijativa iz Siska, Zagreba i ostatka Hrvatske. 

Kroz tri dana koncerata, performansa, izložbi, predavanja, tribina, instalacija, Festival Željezara u nekadašnjim će proizvodnim halama okupiti domaću i regionalnu glazbenu, umjetničku i aktivističku scenu te tako ponovno (i barem privremeno) učiniti Željezaru proizvodnim pogonom.  Na taj način Željezara će poslužiti kao mogući primjer kreativnosti, učenja i samoorganiziranja u svim neiskorištenim i propadajućim javnim prostorima po cijeloj zemlji. Tvornički krug Željezare Sisak bit će  festivalska lokacija, a nekadašnje proizvodne hale nadrealna pozornica na kojoj će posjetitelji vidjeti najbolje od domaće i regionalne glazbene, umjetničke i aktivističke scene.

Time se kroz Festival pokušava reanimirati prostor od izuzetne vrijednosti u kulturno-industrijskom, ali i sveopćem društvenom kontekstu, a svaki posjetitelj svojom će podrškom, dolaskom i/ili sudjelovanjem direktno participirati u revitalizaciji grada Siska i mogućoj platformi za promjene.

Socijalni angažman i kritika osnova je umjetničkog programa Festivala Željezara. U tri festivalska dana u Sisku aktivno će djelovati niz suvremenih umjetnika, i to kroz razne forme umjetničkog promišljanja i djelovanja – izložbe, instalacije, performanse. “U skladu s društveno-političkim stanjem koje obilježava drastična zapuštenost prostora i ljudi iz radničkog naselja Caprag, izgrađenog uglavnom za kulturno i egzistencijalno zbrinjavanje radnika bivše Željezare, realizira se i ideja umjetničkog djelovanja čiji bi temelj bila komunikacija s lokalnim stanovništvom i prostorom u svrhu razvijanja svijesti i poticanja na angažiranje oko zaštite svega što su bivši radnici izgradili, a privatizacijom i pretvorbom im je oteto. Djelovanje eminentnih suvremenih umjetnika trebalo bi težiti reaktualizaciji nekada bogate, od Željezare obilato poticane kulturno-umjetničke produkcije koja bi danas trebala biti u skladu sa suvremenim stanjem i potrebama lokalnog prostora i društva te doprinijeti stvaranju jače povezanosti predgrađa s gradom, ali i ostatkom Hrvatske, odnosno uvrstiti Sisak na mapu važnih regionalnih kulturno-turističkih destinacija”, pojašnjenje je umjetničkog dijela programa koji uređuje umjetnički direktor festivala Marijan Crtalić.

Aktivistički dio festivalskoga programa uključit će niz sudionika koji će inicirati aktivnu razmjenu znanja i iskustava između aktivista i organizacija iz Hrvatske te postojećih inicijativa u Sisku, radnika, nezaposlenih i studenata. “Aktivistički program Festivala želi oteti zaboravu progresivne ideje koje su bile motor nekadašnjeg razvoja. Recentna povijest Željezare i pripadajućeg naselja tako postaje tematska okosnica i inspiracija za novi model razvoja grada. Željezara Sisak kao gospodarsko-kulturni fenomen centralno je mjesto oko kojeg se značenjski isprepliću teme rada, samoupravljanja, prostornog planiranja, stambenog zbrinjavanja, kulturne proizvodnje. U tu svrhu u Sisak su pozvane organizacije i pojedinci iz Hrvatske i regije koji su svojim radom inicirali nove modele i prakse iz područja radničkih borbi, izgradnje solidarnih platformi, zajedničkih dobara, antifašizma i ljudskih prava, participacije u upravljanju gradom, prostornog planiranja, zaštite baštine, nezavisne kulture i medija. Cilj je stvaranje civilne platforme za samoorganizaciju građana Siska koja će biti motor promjena u gradu te ponuditi nove, participativne i održive modele razvoja Siska”, kaže o ovom dijelu programa njegova urednica i izvršna direktorica festivala Lela Vujanić.

Konačno, spomenuta dva programa bit će zaokružena nizom koncerata i muzičkih izvedbi koji su redom u skladu s konceptualnim smjernicama Festivala. “Glavni kriterij pri izboru izvođača bila je kvaliteta skladbi,  a odmah potom i hrabrost i sloboda u izričaju te zdrava energija i želja za životom koju nosi svaki glazbenik ponaosob”, kaže urednik glazbenog programa Nenad Borović iz organizacije Žedno uho. “Nekonvencionalan i nekomercijalan pristup u kreiranju glazbenog programa rezultirao je okupljanjem žanrovski različitih izvođača koji su primarno, bez obzira na to je li riječ o gitarskoj, elektronskoj ili eksperimentalnoj glazbi, usmjereni na filozofiju rock’n’rolla – bunt prema apsolutizmu, slobodu mišljenja, autentičnost, želju za promjenama, pacifizam, zajedništvo.”

Detaljan program festivala bit će objavljen uskoro. 

Organizator Festivala je udruga Pressing — Centar za istraživanje i razvoj medija, u partnerstvu sa Žednim uhom i Koordinacijom udruga mladih Siska uz podršku civilnih inicijativa iz Siska, Zagreba i ostatka Hrvatske. 

Izvor: Pressing

Na tribini koja će se održati u petak, 12. travnja, u 11 sati sudjeluju Toni Gabrić iz H-altera, Igor Vidačak iz Vladinog ureda za udruge te Lela Vujanić i Boris Postnikov iz Ministarstva kulture. Tribinu moderira Sanja Sarnavka.