“Riječ je o ambijentalnoj prostornoj instalaciji kroz koju umjetnica iznosi svoja promišljanja o vlastitom ženskom identitetu s ciljem afirmacije ženskosti i ženske ravnopravnosti u najširem smislu. U video performansu Moje tijelo je moja kuća, vidjet ćemo umjetnicu kako po tijelu ispisuje sintagmu iz naziva performansa, deklarirajući se suverenom vlasnicom vlastitog tijela, suprotno konzervativnim htijenjima i tendencijama desno orijentiranih političkih opcija, Crkve ili liječnika s prizivom savjesti, koji žele odlučivati o ženskim pravima umjesto žena.

Video performans Ljubljenje kojeg je umjetnica premijerno uživo izvela u Galeriji SC, sniman je kroz špijunsko ogledalo, a prikazuje autoricu kako stavlja crveni ruž te ljubi vlastiti odraz u ogledalu, ostavljajući na njemu crveni trag. U ovom radu čitamo umjetničin ambivalentan odnos prema ženskosti i ljepoti, koji se s jedne strane očituje kroz ljubav prema samoj sebi, želju da si ugodi ili kroz uživanje u estetici, dok je, s druge strane, itekako svjesna imperativa za vječitom ljepotom i mladošću kojeg producira patrijarhat.

Dvostruku ulogu žene u današnjem licemjernom društvu, u kojem je žena naoko emancipirana, no od nje se očekuje i da bude dobra domaćica, Laura Brcković kritizira u radu Pranje. Video prikazuje umjetnicu kako ‘temeljito i fokusirano’ pere razbijene prozore, a apsurdnost ćemo tog čina lako usporediti s apsurdnošću ove dvostruke uloge.

Ta je apsurdnost apostrofirana i u video radu Hodanje u kojem Laura po neravnom terenu, punom građevnog materijala, razbijenih stakala i odlomljenih drvenih greda, hoda u crvenim cipelama na visoku petu. Riječ je ironijskom komentaru ustaljene maksime kako se za ljepotu mora trpjeti. U radu, pak, Stoj odlučuje ‘preokrenuti’ takve narative, izvodeći stoj na rukama u crvenoj haljini. Prilikom preokretanja, haljina pada preko glave, ostavljajući umjetnicu u gaćicama. Možemo zamisliti kako se ovim činom umjetnica odlučila narugati svima onima koji bi je, zbog pokazivanja gaćica, prozvali te osudili ponašanje koje, prema njihovom mišljenju, zasigurno ne priliči jednoj dami.

I dok će im se u radu Stoj tek narugati, u performansu pod nazivom Borba naša će se umjetnica i fizički obračunati s velikim crvenim falusoidnim objektom koji simbolizira patrijarhat. Borba rezultira rušenjem falusoidnog objekta, te ćemo njegovo rušenje čitati i kao pobjedu umjetnice nad patrijarhatom. Ako ne kao konačnu pobjedu, a onda barem kao jednu dobivenu bitku”, iz teksta Mirne Rul.

Izložba ostaje otvorena do 29. svibnja.