Nakon EP-ja Ja umirem ovdje iz 2022., Kaleido, skupina zagrebačkih nezavisnih rokera_ica, predstavlja svoje prvo “dugosvirajuće” izdanje, Čiji je ovo pas?, snimljeno u DIY maniri po obiteljskim nekretninama u Lici i zaleđu Drniša u vlastitoj nakladi i objavljeno na kazeti. Svoju glazbu opisuju kao alternativu koju su “devedesetih i ranih dvijetisućitih na američkom srednjem zapadu slušali povučeni, senzibilni tinejdžeri oslobođeni od nastave tjelesno-zdravstvene kulture”.

Ljubljanski noise pop/shoegazeri Haiku Garden od svojih početaka u 2016. do danas odsvirali su skoro 200 gigova diljem Europe i izbacili izvjesnu količinu izdanja za slovenski KAPA Records. Njihov prvi LP Where if Not Now producirao je Vitja Balžalorsky iz Laibacha, a početkom travnja objavili su i novi LP Gradient.

Nekadašnji karlovačko-zagrebački trio, drown, sada je kvartet, a svoju tešku i tužnu muziku sviraju teže i tužnije no ikad. Jedni su od rijetkih bednova koji shoegaze muziku održavaju na hrvatskoj underground sceni.

Više informacija potražite ovdje.

Kako su uši motovunskih posjetitelja organizatorima jednako važne kao i njihove oči, tako će uz zanimljiv filmski program svake festivalske večeri Brdo filmova plesati u ritmu sjajnih glazbenika. Nakon svečanog otvaranja programa i lagane argentinske komedije Počasni građanin, platno na glavnom motovunskom trgu po prvi će put zamijeniti pozornica, a gledalište postati podij. Deset godina nakon što se u kasnonoćne sate s motovunskih zidina uživo orilo Kurcem u čelo, beskompromisni konceptualisti vraćaju se na mjesto zločina s prošlogodišnjim albumom Angela Merkel sere. Damir Martinović Mrle na Brdo dolazi i s još jednim posebnim glazbenim zadatkom, kojim će uz pjevačicu Ivanku Mazurkijević iznenaditi publiku na projekciji jednog od najstarijih motovunskih hitova, o čemu ćete više saznati na licu mjesta.

Dok će privremeni stanovnici Slobodne zone Motovun preko tjedna uživati u mladim snagama iza DJ pulta, posljednju večer festivala, u subotu 29. srpnja na motovunsko brdo penje se šest članova benda Laibach, koje će publika osim na pozornici gledati i na velikom platnu u odličnom glazbenom dokumentarcu Dan oslobođenja. Film prati povijesni nastup slovenskog benda u Sjevernoj Koreji kao jedinog stranog izvođača koji je svoju glazbu predstavio tamošnjoj diktaturi, i to obradom pjesama iz filma Moje pjesme moji snovi. Pioniri političko umjetničkog pokreta Neue Slowenische Kunst nedavno su osvojili Zagreb spektakularnim koncertom uz pratnju simfonijskog orkestra RTV Slovenije i impresivnom video instalacijom, a motovunsku publiku zasigurno neće zaobići djelić tog performansa baziran na razornim industrijskim notama kultnih avangardista.

Osim na motovunskim koncertima, organizatori vas pozivaju da svoju glazbenu žeđ utažite na glavnoj ulici ispred volte gdje će vas svaku noć zabavljati uhodani i nadareni DJ članovi organizacijskog tima.

Pod očinskim, ali strogim vodstvom nekad starog obožavatelja, a danas redatelja i kulturnog diplomata, te na iznenađenje čitavog svijeta, bivši jugoslavenski, a danas slovenski kultni bend Laibach postao je prvi rock sastav u povijesti koji je nastupio u zatvorenoj državi Sjevernoj Koreji. U sukobu strogih ideologija i kulturnih različitosti, ovi su se glazbenici morali potruditi da provuku svoje pjesme kroz cenzorsku ušicu prije no što ih se izloži publici koja se nikada nije imala prilike susresti s alternativnim rock’n’rollom. Istodobno, duž granice dviju Koreja postavljeni su propagandni zvučnici, i najavljeno je odbrojavanje do rata. Njihove pjesme, njihovi snovi.

Morten Traavik je norveški redatelj i umjetnik, međunarodno aktivan u čitavom nizu umjetničkih žanrova. U Rusiji i Švedskoj studirao je kazališnu režiju, a poimanje svijeta kao pozornice i identiteta kao igre uloga često se pojavljuje u njegovim djelima, kao i karakteristično pretapanje umjetnosti, aktivizma i društvene tematike. Njegova natjecanja ljepote za stradalnice od mina, Miss Landmine Angola (2008) i Miss Landmine Cambodia (2009) dospjeli su na naslovnice i potaknuli burne rasprave širom svijeta. Ujedno je poznat i po nizu kontroverznih suradnji sa sjevernokorejskim umjetnicima i kulturnim tijelima, te je ovlašteni kulturni kontakt za tu zemlju.

Uġis Olte latvijski je redatelj i montažer koji voli ostati zaigran dok se bavi ozbiljnim temama. Glazbeno nadaren i uvjeren da snovi, mitovi i bajke mogu biti korisni alati za tumačenje suvremenih pripovijesti, kreirao je niz autorskih TV formata, glazbenih spotova te snimio i tri kratka filma – The Red Spot, KK2678 i King Of The Wild Things. U dokumentarnom žanru realizirao je dva filma – StuckinStikine (2007) i DoubleAliens (2015), koji su premijerno prikazani prošle godine u srednjemetražnoj konkurenciji IDFA-e.

Industrijska topografija cijele Labinštine, kao i brodograđevni kompleks u Puli, te brojni drugi industrijski lokaliteti u Istri, uz kompleksnu društveno-političku pozadinu kulturnog nasljeđa regije usko povezanog s njenim industrijskim razvojem, uz budući in situ Muzej rudarstva i industrije Istre u bivšem labinskom i raškom rudniku uglja, upravo nameće potrebu za međunarodnom umjetničkom manifestacijom vezanom uz širi pojam industrijskog u umjetnosti. Na Bijenalu bi se, u različitim vidovima, izlagala, predstavljala i istraživala višeznačnost umjetničko-industrijske sprege, kao i sam kontekst povezanosti umjetnosti, znanosti i tehnologije. 

Prvi pilot projekt bit će realiziran od 19. rujna do 4. listopada, s oko 15 međunarodnih sudionika, kao priprema za prvi redovni Bijenale industrijske umjetnosi u kolovozu i rujnu 2015. godine, koji bi se nakon toga održavao svake 2 godine, u trajanju od 45-60 dana, i to upravo tijekom održavanja Venecijanskog bijenala, na kojem bi se IAB i promovirao. Koristit će se različite prezentacijske forme, u širokom rasponu od klasičnih do novomedijskih, čime bi različitim pristupima, poetikama i izvedbenim tehnikama bio predstavljen svojevrstan presjek i aktualno stanje jednog nedovoljno obrađenog segmenta u umjetnosti.

Osim prezentacije samih umjetničkih djela predviđen je i niz pratećih tematskih programa koji će potaknuti i intenzivirati mobilnost hrvatskih i inozemnih kulturnih djelatnika, ali i znatniji interes posjetitelja, s krajnjim ciljem kulturne razmjene i suradnje umjetnika i kulturnih djelatnika iz šire međunarodne zajednice. Izložbe, koncerti i druge aktivnosti biti će prigodno dokumentirane (audio-video-foto) u svrhu formiranja digitalne baze podataka o audiovizualnom stvaralaštvu vezanom uz manifestaciju, kao i stvaranje arhive – kolekcije radova putem otkupa i donacija, koji bi postali dio stalnog postava budućeg Muzeja industrijske umjetnosti u Podzemnom gradu XXI.

Sudionici bijenala su Laibach, Kata Mijatović, Zlatko Kopljar, Damir Žižić i Kristian Kožul, Zoran Todorović, Želimir Žilnik, Autopsia, Mladen Miljanović, Carl Michael von Hausswollf i Thomas Nordanstad, Anne Spalter, Jeremy Deller te Atsuhiro Ito.

Detaljan program Bijenala, uz sve dodatne informacije, možete pronaći ovdje. 

Industrijska topografija cijele Labinštine, kao i brodograđevni kompleks u Puli, te brojni drugi industrijski lokaliteti u Istri, uz kompleksnu društveno-političku pozadinu kulturnog nasljeđa regije usko povezanog s njenim industrijskim razvojem, uz budući in situ Muzej rudarstva i industrije Istre u bivšem labinskom i raškom rudniku uglja, upravo nameće potrebu za međunarodnom umjetničkom manifestacijom vezanom uz širi pojam industrijskog u umjetnosti. Na Bijenalu bi se, u različitim vidovima, izlagala, predstavljala i istraživala višeznačnost umjetničko-industrijske sprege, kao i sam kontekst povezanosti umjetnosti, znanosti i tehnologije. 

Prvi pilot projekt bit će realiziran od 19. rujna do 4. listopada, s oko 15 međunarodnih sudionika, kao priprema za prvi redovni Bijenale industrijske umjetnosi u kolovozu i rujnu 2015. godine, koji bi se nakon toga održavao svake 2 godine, u trajanju od 45 do 60 dana, i to upravo tijekom održavanja Venecijanskog bijenala, na kojem bi se IAB i promovirao. Koristit će se različite prezentacijske forme, u širokom rasponu od klasičnih do novomedijskih, čime bi različitim pristupima, poetikama i izvedbenim tehnikama bio predstavljen svojevrstan presjek i aktualno stanje jednog nedovoljno obrađenog segmenta u umjetnosti.

Osim prezentacije samih umjetničkih djela predviđen je i niz pratećih tematskih programa koji će potaknuti i intenzivirati mobilnost hrvatskih i inozemnih kulturnih djelatnika, ali i znatniji interes posjetitelja, s krajnjim ciljem kulturne razmjene i suradnje umjetnika i kulturnih djelatnika iz šire međunarodne zajednice. Izložbe, koncerti i druge aktivnosti biti će prigodno dokumentirane (audio-video-foto) u svrhu formiranja digitalne baze podataka o audiovizualnom stvaralaštvu vezanom uz manifestaciju, kao i stvaranje arhive – kolekcije radova putem otkupa i donacija, koji bi postali dio stalnog postava budućeg Muzeja industrijske umjetnosti u Podzemnom gradu XXI.

Sudionici bijenala su Laibach, Kata Mijatović, Zlatko Kopljar, Damir Žižić i Kristian Kožul, Zoran Todorović, Želimir Žilnik, Autopsia, Mladen Miljanović, Carl Michael von Hausswollf i Thomas Nordanstad, Anne Spalter, Jeremy Deller te Atsuhiro Ito.

Detaljan program Bijenala, uz sve dodatne informacije, možete pronaći ovdje. 

Izvor: IAB

Država u vremenu NSK osnovana je 1992. godine transformacijom umjetničkog kolektiva Neue Slowenische Kunst (NSK). Kolektiv su oformile tri umjetničke skupine, 1984. godine u Jugoslaviji: muzička skupina Laibach, grupa vizualnih umjetnika Irwin i kazališna skupina Gledališče sester Scipion Nasice. Ključni elementi za rad NSK-a bili su suradnja, slobodni protok ideja između individua i grupe te zajedničko planiranje akcija. Država NSK bila je reakcija na političke promjene u Jugoslaviji i Istočnoj Europi početkom 1990-ih. Uz pokretanje projekata poput privremenih ambasada i konzulata, Država u vremenu NSK počela je izdavati putovnice 1993. Trenutno oko 14 000 ljudi diljem svijeta posjeduje NSK putovnicu.

Internet je bio ključan za širenje poruke Države NSK. Već 1994. kreirana je web stranica Elektroničke ambasade Tokyo, dok je 2001. dizajner Haris Hararis pokrenuo neslužbenu web stranicu Države NSK koja je postala glavno mjesto sastanka za građane Države. U isto vrijeme, postalo je jasno da su se građani počeli samoorganizirati, kako online tako i u stvarnom svijetu. Koristili su konceptualni prostor i ikonografiju Države u vremenu NSK te raznih NSK grupa kao ishodišta za vlastite akcije i odgovore, što su podržali i  osnivači NSK-a. Nakon prvog Kongresa građana NSK, koji je bio održan u Berlinu 2010. godine, Država NSK počela je živjeti svoj život, nezavisan od njenih stvaratelja.

T.Ž. / e-flux / Foto: jm3

Pod naslovom Time for a new state organizirana je prva velika izložba grupe IRWIN u Ujedinjenom kraljevstvu. Temeljna teza koja se provlači kroz rad grupe IRWIN jest da slika nikada nije neutralana, kao što nije od značenja oslobođen ni prostor u kojem se prikazuje. U svojim umjetničkim projektima, IRWIN se opetovano bavi poviješću Evrope, posebno dijalektikom avangarde i totalitarizma. Londonskom izložbom bit će obilježena dvadeseta godišnjica IRWIN-ova projekta NSK Moscow Embassy te će se prikazati posebne adaptacije ranijih radova iz Was ist Kunst? serije, kao i Est Art Map koji se obraća problemu isključivanja suvremene istočnoevropske umjetnosti iz kanona modernizma. Izložbom kurira Lina Džuverović.

Druga izložba koja je također organizirana u prostoru zaklade Calvert 22, sastoji se od izabranih NSK Folk Art radova, to jest raznorodne kolekcije koju čine djela građana NSK Države. Ovu virtualnu državu osnovanu 1992. godine, danas čini više od četrnaest tisuća građana sa svih kontinenata, koji osim što posjeduju NSK putovnicu, također voljno sudjeluju u rastućim inicijativama koje globalno organizira “njihova matica”.

Kako je najavljeno, u sklopu londonske izložbe izdavat će se putovnice Države NSK, čitat će se tekstovi nastali u sklopu projekta te će biti organizirani razgovori i projekcije filmova. Također, Saša Nabergoj iz SCCA Ljubljana održat će radionicu naslova Samo-historizacija kao umjetnička praksa, koja dolazi kao uvod u širu raspravu na jednodnevnom simpoziju Arhiva kao Strategija: Razgovori o Samo-historizaciji na Istoku. O NSK, kao i umjetnosti Istočne Evrope, tom će prilikom govoriti Charles Esche, Gediminas Gasparavičius, IRWIN, Saša Nabergoj, Milena Tomić i Jonah Westerman.

Zaklada Calvert 22 je neprofitna zaklada posvećena prezentaciji suvremene umjetnosti i kulture koja dolazi s područja bivšeg SSSR-a i Istočne Evrope. Više o izložbi i popratnom programu možete saznati na njihovim stranicama. 

P. N. / Calvert 22 

Inauguralna izložba MSUM-a Sadašnjost i prisutnost, čiji su kustosi Zdenka Badovinac, Bojana Piškur i Igor Španjol, predstavlja radove gotovo sto umjetnika s prostora bivše Jugoslavije i zemalja Istočne Europe – poslijeratnu avangardu od ’60-ih godina 20. stoljeća do danas iz kolekcije Arteast 2000+ i nacionalne zbirke Moderne galerije. Koautorski tim izložbe Sadašnjost i prisutnost čine Dunja Blažević, Andreja Hribernik i Igor Vidmar. Izložba predstavlja radove umjetnika različitih generacija, a s prostora bivše Jugoslavije tu su, među ostalima, Vlasta Delimar, Braco Dimitrijević, Vuk Ćosić, Marina Gržinić & Aina Šmid, Jusuf Hadžifejzović, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Janez Janša & Janez Janša & Janez Janša, Marko Kovačič, David Maljković, Vlado Martek, Tanja Ostojić, Marko Peljhan, Alenka Pirman, Tadej Pogačar, Marko Pogačnik, Marjetica Potrč, Marija Mojca Pungerčar, Mladen Stilinović, Nebojša Šerić-Šoba, Miha Štrukelj, Raša Todosijević, Slaven Tolj, Goran Trbuljak, Želimir Žilnik… i grupe Gorgona, OHO, Novi kolektivizam, Neue Slowenische Kunst, Irwin, Laibach, Punk Museum, Son:Da…

MSUM predstavlja i nekoliko specijalnih projekata, uključujući prostor za interakciju s publikom, koji je osmišljen u suradnji s umjetnicom Apolonijom Šušteršič. U prizemlju je i dio namijenjen projektu EVR (e-flux video rental), koji je donacija umjetnika Antona Vidokla i Juliete Arande, a osmišljen je kao videoarhiv, prostor za projekcije i besplatno iznajmljivanje videa. Otvaranje MSUM-a popraćeno je još jednom velikom donacijom internacionalno poznatog rumunskog umjetnika Dana Perjovschija, nazvanom Godine 1990. govorili smo o slobodi, sada govorimo o novcu, koji analizira fenomen borbe za preživljavanje umjetnosti.

Izvor: SEEcult.org 

Njihova je izložba 1983. zbog političkog pritiska prijevremeno prekinuta i zatvorena. Po prvi puta u svim galerijskim prostorijama Doma hrvatskih likovnih umjetnika domaćoj će se publici, u vizualnom obliku ove retrospektivne izložbe, predstaviti ključna poetika razvoja Laibacha od prve dekade 1980-ih do danas (kolektivno, anonimno, apropriacija, nadidentifikacija, monumentalna retroavangarda, remake, kolaž, citat, rekontekstualizacija…). Na izložbi će biti predstavljeni najvažniji stadiji razvoja grupe: multimedijalne instalacije, uljane slike, grafike, fotografije, video, zvuk, manifestni tekstovi i dokumenti.

Članovi Laibacha će na otvorenju izložbe izvesti i kratki zvučni performans, a njihov samostalni koncert u sklopu 30-godišnjice postojanja održat će se 21. svibnja u zagrebačkom klubu Boogaloo.

Izložbu možete pogledati do 26. svibnja od utorka do petka između 11 i 19 sati te vikendom od 10 do 14 sati.

Tema prve retrospektivne kompilacije je Hometaping in Self-Management – scena nezavisne elektronske glazbe u nekadašnjoj Jugoslaviji koja je zaživjela u okviru “kulture kaseta” osammdesetih. Kompilacija Ex Yu electronica je izašla pod okriljem nove edicije Subkulturnog azila — Monofonika.

Predstavljanje vinilne kompilacije Ex Yu Electronica održat će se 3. veljače u 17 sati na kojem sudjeluju Dušan Hedl i Goran Jemrić, u 18 sati je session analogne elektronske glazbe sa sudjelovanjem publike, a u 19 druženje s učesnicima projekta i jam sessiona. Nakon Zagreba organizatori će komplilaciju predstaviti u Mariboru, Ljubljani i Beogradu. 

Subkulturni azil Maribor je zavod za umjetničku produkciju i izdavaštvo kojeg je 1999. godine osnovao Dušan Hedl. Bavi se projektima kulturne, informativne, društvene i istraživačke prirode.