Na promociji će biti predstavljen zvučni krajolik Črnomerca – od urbanih zvukova prometa i industrije, preko mirnijih šumova prirode, pa sve do istraživanja povijesnih lokacija važnih za razvoj (nezavisne) glazbene scene. Publikacija donosi tekstove, istraživanja i fotografije koje povezuju vizualne i zvučne tragove kvarta, evocirajući sjećanja i otvarajući prostor za nove interpretacije.

O dosadašnjem razvoju projekta govorit će povjesničarka umjetnosti Sandra Križić Roban, koja ga je pokrenula, te aktualna programska koordinatorica Tena Starčević, a pridružit će im se i Kornel Šeper, koji će podijeliti svoja iskustva i prisjećanja na Klub omladine Črnomerec, popularno zvan Vrhovec, kao i svoj doprinos projektu.

U okviru projekta predstavit će se i Zbirka zvukova Črnomerca, digitalni repozitorij posvećen bilježenju i očuvanju zvukova kvarta. Publika će imati priliku poslušati odabrane zvučne zapise i saznati kako se može uključiti u nadogradnju ove kolektivne zvučne arhive. 

Posjetitelji će na promociji u Močvari moći besplatno preuzeti svoj primjerak publikacije. Više detalja o programu pronađite ovdje.

Projekt Kvartovski objektiv Ureda za fotografiju donosi nove pristupe istraživanju potencijala gradske četvrti Črnomerec čija je povijest obilježena radom obližnjih industrija. Troje navedenih umjetnika bavilo se zvučnim krajolikom Črnomerca, razrađujući pitanja poput “Ima li Črnomerec jedinstven zvučni krajolik?” i “Koji su zvukovi tijekom vremena potpuno nestali iz kvartovske memorije?”

Kustosica izložbe, Tena Starčević, navodi da se Giunio u radu Tri toka – zvučna psihogeografija Črnomerca, bavio urbanim krajolikom Črnomerca mapiranjem zvučne slike, a Dožić i Lojić u radu Osjetnice rezonantnim objektima u kvartu. Na otvorenju izložbe Giunio će održati i audio performans.

“U želji da potaknemo lokalnu zajednicu na svjesno opažanje zvukova iz okoline, odlučili smo izraditi Zbirku (nestalih) zvukova Črnomerca koja funkcionira kao digitalni repozitorij (nestalih) zvukova. Na mrežnoj stranici projekta Kvartovski objektiv moguće je donirati različite zvukove i na taj način sudjelovati u očuvanju zvukova koji bi tijekom vremena mogli iščeznuti iz zvučnog krajolika Črnomerca”, zaključno poručuje Starčević.

Više detalja o izložbi koja se može posjetiti do 26. travnja pronađite ovdje.

Predavanje donosi povijesni pregled uptrebe zvuka u umjetničkim djelima od početka 20. stoljeća pa do recentnih projekata. U avangardi je zvuk tako bio dio radikalnog otklona od tradicije, a muziku je zamijenila buka. Najpoznatiji su primjeri futuristički manifest L’arte dei rumori (Umjetnost buke, 1913) skladatelja i slikara Luigija Russola ili Simfonija sirena sovjetskog skladatelja Arsenija Avraamova.

Kasnije je zvuk odigrao važnu ulogu u radikalnim umjetničkim eksperimentima koji poništavaju tradicionalne podjele te je bitan dio filma, predstave, akcije ili konceptualne strategije. U antiumjetničkoj praksi postao je tišina u znamenitom djelu američkog muzičara i teoretičara Johna Cagea, 4’33”, u čijem strogo određenom vremenskom intervalu izvođač ne stvara nikakav zvuk.

Na predavanju će, između ostalog, biti prikazan i niz primjera upotrebe zvuka u djelima umjetnika kao što su Marina Abramović, Sanja Iveković, Goran Rbuljak, Tomislav Gotovac, Kata Mijatović, Željko Jerman i drugi.

Predavanje se odvija u sklopu programa Kvartovski objektiv, a počinje u 19 sati.

Iako na otvorenje izložbe stižem pristojnih petnaestak minuta ranije od najavljenog početka, na moje iznenađenje, predstavljanje umjetničkih radova već je počelo i, čini se, bliži se kraju. Kako je moj plan da proučim katalog izložbe prije upoznavanja s radovima pao u kišnu lokvu, nije mi preostalo ništa drugo osim pričekati završni pljesak koji signalizira kraj govornog i početak razgovornog dijela otvorenja te se baciti u potragu za autorima i autoricama.

Prvu pronalazim Leu Ješovik, autoricu rada Od Zapa do okretišta, koja mi otkriva nešto više o samoj izložbi. Autori_ce su, naime, studenti_ce 4. i 5. godine nastavničkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti, a izloženi radovi nastali su kao odgovor na široko postavljen zadatak dokumentiranja i osobne interpretacije sadašnjeg stanja kvarta Črnomerec. Unutar toga prostornog okvira, autori_ce su interesna područja i način ekspresije birali_e prema vlastitim afinitetima. Kako se i inače u umjetničkoj praksi bavi različitim metodama otiskivanja, moja sugovornica odlučila je svoj subjektivni doživljaj prostora prezentirati tehnikom frotaža. Hodajući od Zapadnog kolodvora do ZET-ovog okretišta Črnomerec, pojašnjava, tražila je zanimljive oblike i detalje črnomerečkih ulica koje je potom otiskivala akrilnom bojom na unaprijed izrezane komade platna.

Dok je Ješovik bila nadahnuta različitim teksturama Črnomerca, iduće tri sugovornice, Helena Birin, Mihaela Spiegl i Nika Zdunić, odlučile su se baviti istim prostorom – Zaprešićkom ulicom. Naime, u toj je ulici, koja se proteže u smjeru sjever-jug između Ilice i Prilaza baruna Filipovića, smješten otvoreni dio koridora potoka Črnomerec te uz njega komad neizgrađene površine koja se neformalno naziva Parkom Zaprešićka. Na istom je potezu u prostornim planovima grada, još od 80-ih godina sve donedavno, predviđena izgradnja višetračne kolne prometnice koja podrazumijeva zatvaranje koridora potoka. Iako se taj plan, nasreću, nije ostvario, Zaprešićka je dugo vremena bila zapuštena i korištena ponajviše kao prolaz za pješake i bicikliste, ali ne i kao mjesto zaustavljanja. Točnije, ondje su uglavnom boravile samo ulične mačke o kojima i dalje brine grupa mještana. Ipak, dio lokalne zajednice prepoznalo je važnost očuvanja otvorenog koridora potoka kao vrijednoga prirodnog resursa grada te se aktiviralo kroz različite građanske akcije, poput inicijative Spasimo potok Črnomerec u 2019., a u protekloj godini i osobno sam se bavila tom temom u okviru programa TOK.

Krajem 2023. godine u okviru Plana komunalnih aktivnosti Vijeća Gradske četvrti Črnomerec neizgrađena površina uz potok djelomično je uređena osnovnom urbanom opremom: nekoliko klupa i stolova, pitarima s biljkama i stolom za stolni tenis. To je uređenje Zaprešićke po mnogo čemu oskudno no u tom trenutku, zbog različitih administrativnih i financijskih ograničenja, nije moglo biti potpuno niti obuhvatiti čitav potez koridora potoka Črnomerec. Nije se interveniralo u dotrajalo popločenje šetnice i oronulu asfaltiranu površinu niti je uvedena prikladna rasvjeta koja bi prostor učinila sigurnijim i privlačnijim za boravak. Postavljena je generička urbana oprema iz asortimana Zrinjevca, međutim na čitavom potezu nije predviđen niti jedan koš za otpad.

O svemu tome razgovaram s Helenom Birin po čijem je mišljenju djelomično uređena površina u Zaprešićkoj sve, samo ne park. U svom radu Očekivanja osvrće se na takav nedorečeni status parka i nefunkcionalnu urbanu opremu te izrađuje svoju verziju kvartovske klupice od netretirane ovčje vune. Na klupicu, kaže, nije probala sjesti niti bi u tome uspjela, pod ljudskom težinom ona bi sasvim sigurno popustila. Iako je tehniku filcanja koristila prvi put, odabrala ju je i zbog toga što je filcanje relativno spor medij koji traži poveći ulog vremena, jednako kao što to zahtijevaju i pozitivne promjene u društvu.

Nika Zdunić je, pak, odlučila intervenirati na licu mjesta popunjavanjem otkrhnutih dijelova popločenja šetnice uz potok. Rupe u šetnici prekrila je jarko obojanim pločama koje je skrojila po mjeri, po uzoru na drvodjelsku tehniku umetanja novoga kontrastnog materijala u postojeću strukturu. U trenutku našeg razgovora, otkriva, ploče su i dalje tamo, a posebno je oduševljena tragovima gazišta cipela i biciklističkih guma na njima, koji znače da njena intervencija ima i pravu funkcionalnu svrhu.

Još bliže potoku prišla je Spiegl, koja je izradila skulpturu od otpada pronađenog u njegovom vodotoku. Izlaganjem smeća na mjestu gdje ga ne očekujemo, odnosno u galerijskom prostoru, autorica u vidokrug vraća odbačene predmete, koje kao društvo kolektivno nastojimo zaboraviti, i time potiče svijest o “nevidljivom nasljeđu” naše nebrige za okoliš.

Nedavno predstavljenim Prijedlogom izmjena i dopuna GUP-a Zagreba promijenjena je odredba koja je planirala zatvaranje potoka Črnomerec. I dalje je predviđena izgradnja prometnice, no bitno manjeg intenziteta i uz zadržavanje otvorenog toka potoka – čime je napokon otvoren put ka dugoročnijem promišljanju vodenih tokova kao društveno vrijedne zelene i plave infrastrukture.

Autorice Tonka Sušec i Paula Kepe inspiraciju za svoje radove pronašle su u industrijskom nasljeđu kvarta. U netaknutim prozorima napuštene Ciglane, koja se nalazi iznad Ilice i podno Müllerova brega, Sušec je prepoznala odraz klasne borbe. Prozori, pojašnjava, predstavljaju ne samo fizičku, već i simboličku granicu između radničke i vladajuće klase, pri čemu su radnici oni koji gledaju iz unutrašnjosti prema van, dok vladajući promatraju izvana, odnosno iz pozicije kontrole i moći. Nešto drugačiji pristup istraživanju industrijske baštine imala je Paula Kepe, čiji se rad Arhiv Margina sastoji od predmeta pronađenih u zgradi bivše tvornice ambalaže Grafokarton, smještenoj nedaleko od mjesta gdje potok Črnomerec presijeca Ilicu. U napuštenoj tvornici pronašla je praznu ambalažu Kraševih keksa Rondo i originalne kartone s motivima Olimpijade iz ‘84., ali i druge predmete koji svjedoče o radničkom životu, poput borosana, popularnih radničkih cipela iz proizvodnje Borova, koje su sedamdesetih i osamdesetih godina nosile mnoge radnice. Izloženi predmeti, objašnjava Kepe, ukazuju na društvene promjene kroz vrijeme te suprotstavljaju idilu socijalističke industrije sa suvremenim stanjem njenog propadanja.

Klasnim temama bavio se i Vid Pavlić, autor ranije spomenutog šatora, odnosno instalacije I want to live in Črnomerec City. Šetajući Črnomercem, nekada radničkim kvartom, Vid je uočio masovnu novogradnju skupih stanova koji se rasprodaju prije nego što su zgrade dovršene, poput stambenog kompleksa Franc koji se trenutačno gradi na mjestu porušene zgrade nekadašnje tekstilne tvornice Kamensko u Reljkovićevoj ulici. U sličnim uvjetima niknuo je i kompleks Park kneževa u Branimirovoj ulici, koji je izgrađen prije dvije godine na prostoru stambeno-industrijskog bloka bivše tvornice Penkala i tvornice Nada Dimić. Stanovi u tim zgradama trenutačno se na tržištu nude po cijenama koje dostižu i 9.000 eura po kvadratu. Vidov rad kritika je tog trenda izgradnje luksuznih stanova na atraktivnim lokacijama u širem centru grada, ali i drugim dijelovima Zagreba, koji zbog toga postaje sve nepristupačniji za život mladima i studentima. Šator je pritom simbol privremenosti, nesigurnosti i sve nedostižnije ideje osamostaljenja.

Naposljetku razgovaram i s autorom izložbene koncepcije, Markom Tadićem, od kojeg saznajem nešto više o procesu nastanka umjetničkih radova. Naime, izložba je za polazište imala stručnu šetnju kvartom koju je vodio Saša Šimpraga i tijekom koje su sudionici upoznati s povijesnim kontekstom i prostornim specifičnostima Črnomerca. Potom su se autori kroz razgovore s mentorom odlučivali za pojedine teme i lokacije, derivirali metodologiju rada i odabirali medij izražavanja. Inspirirani iskustvom šetnje i na temelju daljnjega samostalnog istraživanja, mladi su autori kreirali radove koji polaze od osobnih impresija, a u konačnici upliću različite slojeve urbanog tkiva kvarta, propituju njegovo trenutačno stanje i potiču širu raspravu o urbanom razvoju, održivosti i identitetu gradskih prostora.

Po izlasku iz Galerije VN otvaram kišobran i krećem u smjeru stanice tramvaja koji će me odvesti ispod željezničke pruge i preko Save, u jugoistočni dio grada, gdje stanujem. Iako napuštam Črnomerec, misli mi ostaju zaokupljene umjetničkim interpretacijama tog kvarta iz perspektive mladih autora_ica. Unatoč tome što su radovi inspirirani jednim dijelom grada, teme koje otvaraju su univerzalne: društvena nejednakost, kulturna i izgrađena baština i briga o javnom dobru. Sa sobom nosim rečenicu s kojom je i započeo moj posjet izložbi, u prilagođenom obliku, I want to live in This City. Pomišljam kako je to misao koja okupira mnoge, a posebno mlade – želim li živjeti ovdje i kako živjeti ovdje. Bez konkretnih odgovora, zaključujem da je možda upravo takvo promišljanje ključ mijenjanja našeg odnosa prema gradu i stvaranja (boljih) uvjeta za život svima.

Park-šuma Grmoščica jedna je od 17 park-šuma na prostoru Zagreba, a prostire se na zapadnom dijelu grada između gradskih četvrti Vrapče i Črnomerec. Biljnu raznolikost šume čine hrast kitnjak i bukva, no Grmoščica je zanimljiva u kontekstu sveobuhvatne zaštite i uređenosti parka koji nudi mnoge potencijale.

Umjetnička intervencija zamišljena je kao dio programskih aktivnosti projekta Kvartovski objektiv koji za cilj ima predstaviti sadržaje grada, pozitivno utjecati na značenje povijesnih, emocionalnih i drugih sačuvanih slika kako bi se potaknula pozitivna promjena odnosa prema prostoru.

Predviđeni iznos za troškove produkcije i honorar umjetnika je 1 000 eura.

Prijava treba sadržati:

• popunjenu prijavnicu
• kratku biografiju (maksimalno 1800 znakova s prazninama)
• detaljan opis rada
• vizualnu dokumentaciju/skice (slati WeTransferom, max. veličina jednog vizuala do 1 MB)
• izjavu je li isti projekt prijavljen na natječaj neke druge galerije u Hrvatskoj

Prijave se šalju mailom do 22. svibnja.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Kvartovski objektiv u središte postavlja zagrebačku četvrt Črnomerec, a cilj ovog multidisciplinarnog projekta je uočiti i oblikovati sadržaje grada, pozitivno utjecati na značenje povijesnih, emocionalnih i drugih sačuvanih slika kako bi se potaknula pozitivna promjena odnosa prema prostoru koji nas okružuje. Program je fokusiran na medij fotografije koji je zahvaljujući razvitku tehnologije svima dostupan i jednostavan za korištenje (osobito kamere mobilnih telefona), u velikoj mjeri razumljiv te s druge strane vrlo individualan, jer svi snimaju različito. Time se potiče razumijevanje i uvažavanje različitosti u pristupu i interpretaciji teme. U odabiru programskih aktivnosti posebnu pozornost obraćamo na javni prostor kvarta kako bismo osvijestili njegovu povijesti, ali i uspostavili nove ideje za izgradnju u budućnosti te kontekstualizirali Črnomerec u širem gradskom tkivu.

O izložbi: “Fotografije iz arhiva Tomislava Javorčića, koje je snimio Luka Mjeda, primjer su materijala važnog ne samo za njegovo osobno sjećanje, nego i za širu zajednicu, a kontekstualizacija snimki pomaže u razumijevanju kvartovskog pamćenja. U želji da popunimo pukotine sjećanja, nastojale smo rekonstruirati okolnosti Cageovog dolaska na Črnomerec i naišle na brojne prepreke. Sjećanje je krhko, nestalno i nezaštićeno od protoka vremena koje vodi do zaborava. Zbog toga, na pitanja o točnim lokacijama koje je Cage posjetio nerijetko dobivamo odgovor ‘pa bio je tamo negdje na Črnomercu’. Prezentacijom arhivske građe koja je donedavno bila nepoznata javnosti, želimo uključiti publiku, potaknuti istraživanje privatnih arhiva te pozvati na sudjelovanje u složenom procesu razumijevanja povijesti četvrti Črnomerec koju ispisuju njezini (nekadašnji) stanovnici.”

Kvartovski objektiv u središte postavlja zagrebačku četvrt Črnomerec, a cilj ovog multidisciplinarnog projekta je uočiti i oblikovati sadržaje grada, pozitivno utjecati na značenje povijesnih, emocionalnih i drugih sačuvanih slika kako bi se potaknula pozitivna promjena odnosa prema prostoru koji nas okružuje.

Više informacija o izložbi pronađite ovdje.

“Radionički program promišlja geološke temporalnosti materijala koji čine naš svakodnevni okoliš s naglaskom na park šumu Jelenovac, a rezultat su geoloških uvjeta u određenim epohama Zemljine davne povijesti. Tema radionice detaljnije preispituje odnos materijala, ljudskog djelovanja i suvremene tehnologije, a teorijski se nastavlja na ideje Donne Haraway i geologinje Marcie Bjornerundo, odnosno na koncepte politemporalnosti i vremenske pismenosti. Radionicom se nastoji potaknuti stvaranje kulturne svijesti o ljudskoj prošlosti vezanoj uz geološku i ekološku prošlost planeta te odgovornosti sadašnjih generacija za one buduće. Nakon kratkog teorijskog uvoda, polaznici radionice će se tijekom susreta kroz praktičan rad upoznati s načinima manipulacije svjetlom kako bi se dobio određen efekt u skenografijama – metodama kojima se pokretom ili podešavanjem postavaka skenera mogu ostvariti različite slike i efekti. Također, polaznici_ice će dobiti osnovna znanja kako skenirati razne materijale u umjetničke svrhe te kojim se tehnikama mogu kreativno iskoristiti tehničke zadatosti određenih skenera (poput fokalne duljine, veličine podloge za skeniranje ili rezolucije)”, piše u najavi.

Broj polaznica i polaznika je ograničen na 10 osoba, a za sudjelovanje je potrebno prijaviti se putem e-maila do 20. listopada. Predviđeno je da polaznici radionice donesu vlastite predmete (sakupljene u prirodi) s kojima će raditi tijekom programske aktivnosti.

Kako bismo osvijestili važnost Jelenovca, ali i potaknuli publiku na posjet ovom području, u Park-šumi Jelenovac će od 12. listopada do 12. studenoga biti postavljena umjetnička intervencija pod nazivom Krletka za svjetlost, a koju će realizirati umjetnički duo Marina Brletić i Srđan Laterza. Riječ je o privremenoj prostornoj instalaciji u kojoj su jednostavnim zahvatom trupci stabala preoblikovani u nastambe za kukce, s posebnim interesom za jelenka. Planirana intervencija privremenog je karaktera i ni na koji način neće ugroziti biljni i životinjski svijet šume, a pri odabiru smo posebno vrednovali prijedloge koji se oslanjanju na istraživački pristup i stvaralačku inventivnost.

Gordana Dragičević diplomirala je na Studiju fizike pri PMF-u, ali se posvetila izgradnji pravednijeg i solidarnijeg svijeta kroz ekoaktivizam, permakulturu i tranziciju u niskougljično društvo. Supokretačica je nekoliko urbanih inicijativa, bavi se edukacijom te mentorira permakulturne aktiviste i građanske inicijative u zajednici. Jedan od posebnih interesa joj je urbana bioraznolikost i identifikacija prirodnih resursa u susjedstvima. Godine 2011. započinje održavati tematske šetnje i radionice prepoznavanja samoniklog bilja na raznim lokacijama u Zagrebu. Od 2013. godine je i nositeljica diplome u području permakulturne. Održala je 50-ak intenzivnih tečajeva permakulturnog dizajniranja, tečajeva dizajniranja šumskih vrtova, te prepoznavanja samoniklog jestivog bilja. Od 2015. je i certificirana tranzicijska trenerica i facilitatorica.

Tematska šetnja održava se u organizaciji Ureda za fotografiju, u sklopu projekta Kvartovski objektiv sufinancirane su sredstvima Grada Zagreba u okviru programa Kultura i umjetnost u zajednici te sredstvima Turističke zajednice Grada Zagreba u okviru platforme Artupunktura.

Na temelju otvorenog poziva, prikupljaju se prijedlozi za instalaciju ambijentalnog, site-specific karaktera, a žiri u sastavu Sandra Križić Roban, Olga Majcen Linn, Tena Starčević i Darko Šimičić odabrat će koji će umjetnički rad biti realiziran.

Planirana intervencija privremenog je karaktera i ni na koji način ne smije ugroziti ni biljni ni životinjski svijet šume, a pri odabiru organizatori će posebno vrednovati prijedloge koji se oslanjanju na istraživački pristup, stvaralačku inventivnost, korištenje prirodnih, potrošnih materijala i neuočljivost. Osim toga, vrednuje se umjetnički pristup koji se zasniva na participativnosti i dijalogu sa zajednicom, a kojim se upozorava na ekološke utjecaje s ciljem utjecanja na pozitivne promjene ponašanja i kulturu inkluzivnosti.

Prijave možete poslati putem e-maila s naznakom “Umjetnička intervencija Jelenovac 2023.” Rok prijave je 22. rujan 2023., a predviđena sredstva za produkcijske troškove i honorar umjetnika je 1.000,00 €.