<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>kurikularna reforma &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/kurikularna_reforma/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Thu, 29 Sep 2022 21:45:32 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>kurikularna reforma &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Učinkovito obrazovanje zahtijeva primjerena ulaganja</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/znanost_i_obrazovanje/ucinkovito-obrazovanje-zahtijeva-primjerena-ulaganja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 16 Nov 2016 12:52:18 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Znanost i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[education and training monitor]]></category>
		<category><![CDATA[Europska komisija]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[predškolski odgoj]]></category>
		<category><![CDATA[strategija obrazovanja znanosti i tehnologije]]></category>
		<category><![CDATA[strukovno obrazovanje]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=ucinkovito-obrazovanje-zahtijeva-primjerena-ulaganja</guid>

					<description><![CDATA[Hrvatski bottom-up pristup izradi kurikuluma postavio je visokokvalitetne temelje za daljni razvoj obrazovnih politika, ističe se u izvještaju Europske komisije.
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Matija Mrakovčić</p>
<p>Europska komisija objavila je <a href="https://ec.europa.eu/education/sites/education/files/monitor2016_en.pdf" target="_blank" rel="noopener">godišnji izvještaj</a> o razvoju sustava obrazovanja i strukovnog osposobljavanja u Europskoj uniji i pojedinim zemljama članicama. Izvještaj se oslanja na širok raspon kvantitativnih i kvalitativnih izvora koji obuhvaćaju podatke Eurostata, studije i istraživanja OECD-a, analize mreže Eurydice, analize podataka o istraživanjima i akademske mreže.&nbsp;</p>
<p>Učinkovito obrazovanje zahtijeva primjerena ulaganja, ističe se u izvještaju. Od 2014. godine, javna sredstva za obrazovanje povećala su se za 1,1 posto u ukupnom zbroju, oko dvije trećine zemalja članica povećalo je izdvajanja, a u šest zemalja &#8211; Bugarskoj, Latviji, Mađarskoj, Malti, Rumunjskoj i Slovačkoj &#8211; izdvajanje za obrazovanje povećala su se za više od 5 posto. Također, postoci participacije u obrazovnom sustavu povećavaju se diljem Europske unije, od predškolskog odgoja do visokoškolskog obrazovanja. Reformiranje predškolskog i osnovnoškolskog obrazovnog sustava treba uključivati mjere koje se odnose na profesionalizaciju nastavnika i odgajatelja, izmjene kurikuluma i procesa evaluacije. Iako učenje ne prestaje završetkom formalnog obrazovanja, cilj Europske unije &#8211; 15 posto odraslih koji sudjeluju u cjeloživotnom obrazovanju &#8211; pokazuje se teško dohvatljiv. Prosječni je postotak sada na 10,7 posto, a povećao se i razmak između pristupa cjeloživotnom obrazovanju opće populacije i pojedinaca u nepovoljnom položaju.&nbsp;</p>
<p>Zajedničko izvješće za sve zemlje Europske unije sadrži i kratke dijelove koji se odnoe na svaku zemlju pojedinačno. Za Hrvatsku, naglašena je glavna snaga obrazovnog sustava &#8211; niska stopa ranog napuštanja školovanja i visoka stopa nastavka visokoškolskog obrazovanja nakon završetka strukovne škole. U 2016. istaknuto je usporavanje implementacije Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije te kurikularne reforme zbog političkih nesuglasica. Također, postoci sudjelovanja u predškolskom odgoju te obrazovanju odraslih izrazito su niski u odnosu na prosjek EU. &#8220;Usklađivanje strukovnog i visokog obrazovanja te obrazovanja odraslih s potrebama tržišta rada, razvijanjem kvalifikacijskih standarda u procesu savjetovanja sa socijalnim partnerima, još uvijek nije pokazalo opipljive rezultate&#8221;, zaključuje se u kraćem izvještaju o obrazovnim politikama u Hrvatskoj.</p>
<p>Među primjerima obrazovnih politika zemalja članica, istaknut je hrvatski prijedlog međupredmetnog kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja, objavljen u veljači 2016, te ishodi GOO-a prisutni u jedanaest predmetnih kurikuluma i šest međupredmetnih tema. Ističući sudjelovanje 430 učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i znanstvenika iz svih dijelova Republike Hrvatske, u izvještaju se zaključuje da je &#8220;hrvatski pristup &#8216;odozdo prema gore&#8217; izradi kurikuluma postavio visokokvalitetne temelje za daljni razvoj obrazovnih politika&#8221;.</p>
<p>Posebno je poglavlje cjelovitog izvješća za Hrvatsku posvećeno strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Kao najveće su prepreke istaknute zastarjeli kurikulum i ograničene mogućnosti za učenje kroz rad, što dovodi do neusklađenosti znanja i vještina. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u kolovozu 2016. otvorilo je <a href="https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=3909" target="_blank" rel="noopener">javnu raspravu</a> o Zakonu o obrazovanju odraslih koji bi, između ostalog, ističe se u izvještaju, trebao unaprijediti sustav priznavanja prethodnog neformalnog i informalnog učenja.</p>
<p>Javno je savjetovanje zatvoreno sredinom rujna, a izvješće o savjetovanju, unatoč brojnim komentarima, još nije objavljeno. Iz prijedloga zakona je prvenstveno vidljiva neusklađenost pojmova, pogotovo u kontekstu neformalnog i informalnog učenja, akreditacije i verifikacije programa te sudjelovanja organizacija civilnog društva u procesu obrazovanja odraslih. Nacrt Zakona se poziva na Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji propisuje da se postupak prijave, priznavanja i vrednovanja prethodno stečenih skupova ishoda učenja određuje Pravilnikom o priznavanju i vrednovanju neformalnog i informalnog učenja, no spomenuti Pravilnik još uvijek nije donesen. Također, obrazovanje odraslih ne prepoznaje volonterske kompetencije stečene suradnjom s udrugama, kao ni društveno korisno učenje.</p>
<p>Cjelovito izvješće za Hrvatsku potražite na istaknutoj <a href="https://ec.europa.eu/education/sites/education/files/monitor2016-hr_hr.pdf" target="_blank" rel="noopener">poveznici</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Kurikularna je prva reforma u kojoj su sudjelovali praktičari</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/kurikularna-je-prva-reforma-u-kojoj-su-sudjelovali-prakticari/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 10 Nov 2016 19:37:39 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[eksperimentalna provedba]]></category>
		<category><![CDATA[građanski odgoj i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[međupredmetna provedba]]></category>
		<category><![CDATA[osnovna škola]]></category>
		<category><![CDATA[sindikat učitelja]]></category>
		<category><![CDATA[vjeronauk]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=kurikularna-je-prva-reforma-u-kojoj-su-sudjelovali-prakticari</guid>

					<description><![CDATA[Tatjana Purić i Vesna Galamboš iz OŠ Ljubljanica govore o međupredmetnoj i eksperimentalnoj provedbi Građanskog odgoja te nepostojanju podrške nadležnih ministarstva i agencije.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Razgovarala: Matija Mrakovčić</p>
<p>Nacionalnim okvirnim kurikulumom (NOK) 2010. godine u središte odgoja i obrazovanja postavljen je razvoj kompetencija, uveden kurikulumski pristup&nbsp;planiranju i programiranju nastave, a građanski odgoj i obrazovanje određen kao obvezna međupredmetna tema. Nakon izrade Kurikuluma za građanski odgoj i obrazovanje, krajem 2013. godine osnovano je Stručno povjerenstvo za izradu modela njegovog uvođenja u škole koje je predložilo kombinaciju obveznog predmeta u nekoliko razreda osnovne i srednje škole i međupredmetnu provedbu u svim razredima. Nakon provedene javne rasprave čiji rezultati nisu nikada objavljeni, MZOS naglo okončava rad Povjerenstva i donosi odluku o uvođenju međupredmetnog modela bez stručne i analitičke podloge. Trenutno se GOO provodi kao međupredmetna tema u, barem načelno, svim školama, kao eksperimentalni izborni program u 30 osmih razreda, te u različitim oblicima &#8211; izbornim predmetima i izvannastavnim aktivnostima &#8211; u nekim školama. Nastavnici kažu da ih je međupredmetni model provedbe administrativno opteretio, nadležna Agencija za odgoj i obrazovanje nije im osigurala redovito stručno usavršavanje i podršku provedbi, a nadležno Ministarstvo preduvjete za rad.&nbsp;</p>
<p>Razgovaramo s <strong>Tatjanom Purić</strong>, vjeroučiteljicom, koordinatoricom Građanskog odgoja i obrazovanja u Osnovnim školama Ljubljanica i Voltino u Zagrebu, predavačicom GOO-a kao eksperimentalnog izbornog predmeta za 8. razrede i voditeljicom projekta Međugeneracijska solidarnost, te<strong> Vesnom Galamboš</strong>, predmetnom nastavnicom tehničke kulture i informatike i sindikalnom povjerenicom u Osnovnoj školi Ljubljanica, volonterkom udruge Centar inkluzivne potpore &#8211; IDEM.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Tatjana, koordinatorica si međupredmetne provedbe sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja u obje škole u kojima radiš. Na koji je način osmišljena provedba i s kojim se problemima najčešće susrećeš?&nbsp;</strong></p>
<p>T.P.: Međupredmetna provedba podrazumijeva da se svi profesori trebaju sastati kako bi odabrali neku zajedničku temu koju će moći provoditi na svim predmetima u sklopu svojih nastavnih jedinica. Naprimjer, tema GOO-a je &#8220;novac mjerilo rada &#8211; rad temeljna ljudska vrijednost&#8221;. Tu temu se može integrirati u nastavne sadržaje iz predmeta matematike, likovne kulture, kemije, povijesti, informatike, vjeronauka, tjelesne i zdravstvene kulture. Tijekom obrade nastavnih jedinica iz navedenih predmeta potrebno je učenicima naglasiti da je današnji sat, naprimjer povijesti &#8211; nastavna jednica &#8220;Djeca radnici u 19. stoljeću i djeca danas&#8221; &#8211; dio Građanskog odgoja i obrazovanja i povezati s zajedničkom temom, dati im zadatak da napišu svoje mišljenje o današnjem satu za domaću zadaću ili unaprijed osmišljen zadatak. Kada učenici budu imali naprimjer sat vjeronauka, nastavna jedinica &#8220;Poštivanje tuđe imovine&#8221;, u sklopu sata ću govoriti o vrijednosti rada i pravu na plaću, a učenicima naglasiti da je i ovo dio Građanskog odgoja i obrazovanja. U sklopu izvanučioničke nastave također je moguće integrirati zajedničku temu GOO-a. Na taj način se provodi zajednička tema i na ostalim nastavnim predmetima i tako će učenici shvatiti da se radi o svakodnevnim, primjenjivim stvarima i pojmovima iz svih predmeta.</p>
<p><strong>KP: Često čujemo da određeni predmetni nastavnici ne mogu u svoje sadržaje ukopiti GOO. Vesna, predaješ tehničku kulturu i informatiku. Kakva su tvoja iskustva po tom pitanju?</strong></p>
<p><strong></strong>V.G.: Na primjer, tema je &#8220;Proizvodnja upotrebnog predmeta&#8221;. Objasni se što je, čemu služi, ali upotrebni predmet se treba proizvesti, kako se proizvodi, napravi se skica, crtež, pribave se alati i materijali, nakon proizvodnje prototipa i ispitivanja, proizvod ide na tržište. Radilo se o serijskoj, masovnoj ili nekoj trećoj proizvodnji, kad se to prodaje &#8211; netko će tu zaraditi neki novac. Smisao je u ekonomskoj dobiti, i postavlja se pitanje kako ljudi žive od svoga rada, zašto im treba novac za preživljavanje i slično. Građanski je odgoj uvijek postojao u školama, ovo je samo nova terminologija, ali oduvijek su elementi GOO-a postojali u nastavi, od početka školovanja do kraja fakulteta. Svaka se dimenzija Građanskog može provesti na svakom predmetu. Pitam kolege što rade na sljedećem satu jer meni dolaze prije na informatiku. Na biologiji obrađuju šume pa na informatici naprave prezentaciju o njenim značajkama i važnosti.</p>
<p>T.P.: Na početku je bio problem što je bilo potrebno sjesti, planirati, pisati, osmisliti zajedničke teme i sve realizirati.</p>
<p>V.G.: Što se tiče dodatnih materijala i podrške škole, materijali nekada nisu ni potrebni. Učiteljici matematike kad radi postotke ne treba dodatni materijal da učenicima ukaže na važnost, korisnost i primjenjivost znanja računanja postotaka u životu.</p>
<p>T.P.: Za međupredmetnu provedbu nisu potrebni nikakvi dodatni izdaci niti postoje. Postoji preporuka da učenici imaju svoje mape u koje će, naprimjer, zapisivati što su radili iz Građanskog odgoja na pojedinim predmetima. Bitno je njima to osvijestiti, a to se može na svakom predmetu. Mi, srećom, u našoj školi, kao i u OŠ Voltino, imamo podršku što se tiče dodatnih materijala, tako da to nije problem.</p>
<p>V.G.: Jedino što nemam printer već četiri godine. Dobro, mogu nekako printati preko usb-a. Ali svog usb-a, škola ne da usb, jer nema se novaca (smijeh).</p>
<p><strong>KP: Osnovna škola je prvi susret djece s odgojno-obrazovnim sustavom i jedina je obavezna dionica školovanja. Iz te perspektive, kakvim bi ocijenile položaj nastavnika u osnovnim školama?</strong></p>
<p>V.G.: Osnovna škola je odgojno-obrazovna ustanova koja već dulje vrijeme više odgaja djecu nego što to čine njihovi roditelji. U posljednje vrijeme to se zaista vidi. Od rata se društvo podosta promijenilo i to se možda najbolje vidi u velikom gradu. Danas je tempo života takav da roditelji ne viđaju svoju djecu cijeli dan. Postoje slučajevi da dijete ide u produženi boravak do pet popodne, dok je majka kod kuće nezaposlena pa je i to dijete prepušteno učiteljima. Što se prosvjetnih radnika tiče, moje je mišljenje da 85 posto njih ne bi smjelo raditi u sustavu. Oni imaju znanja, ali to su ljudi kojima se ne bi mogao prepustiti odgoj te djece jer i sami nisu, manje-više, odgojeni. To se vidi u zbornici, na stručnim aktivima… u razgovoru. Biti učitelj ili profesor je poslanje. Izabrao si to zanimanje da ga uistinu obavljaš onako kako treba, da ti je to sastavni dio života, da o toj djeci brineš i skrbiš, da ih podučavaš i odgajaš. To je kompleksan posao i ne možeš samo doći i reći, ja za to nisam plaćen.</p>
<p>T.P.:&nbsp;Svatko tko odluči, izabere, odazove se pozivu rada u odgojno obrazovnom sustavu, svjestan je kako to nije posao u kojem će imati financijski napredak. Zato smatram da se uistinu radi o pozivu i odabiru, a ne samo o poslu. Što se tiče položaja nastavnika u osnovnoj, kao i srednjoj školi, mislim da nije lak, dovoljno poštovan. Osnovna škola je obvezna i često smo izloženi uvođenju promjena koje nisu dovoljno definirane, a nametnute su kao obavezne, dok financijske motivacije nema. Naprimjer, imali smo HNOS koji je propao, nakon nekog vremena ipak je izjavljeno da nije propao, nakon njega je uveden NOK, na temelju njega se radi školski kurikulum, predmetni kurikulum. Naravno da su prosvjetni djelatnici razočarani jer na početku uvođenja promjena sve zvuči kao da će to biti konačno rješenje problema. Nakon nekog vremena više se ne govori o uvedenoj promjeni, praćenju kvalitete i provedbe, nego se samo obavijesti o sljedećem uvođenju, naprimjer kreće kurikularna reforma. Čovjek se pri uvođenju i provođenju takvih promjena unaprijed osjeća frustirano i naravno da pretpostavlja kako radi nešto za što zapravo nije dodatno plaćen, a to će propasti.</p>
<p>Mi, koji se cijelo vrijeme educiramo, nastojimo te promjene provoditi, u praksi smo zapravo zadnji obaviješteni. U kurikularnoj reformi po prvi put su sudjelovali profesori, svi smo na svojim aktivima davali prijedloge što je primjer dobroga&#8230; S druge strane, biti učitelj nije više cijenjeno zanimanje. Sve više smo svjedoci da riječ učitelja o učeniku, njegovom radu, ponašanju, upućena roditelju biva rijetko ozbiljno shvaćena. Često smo izloženi pritiscima roditelja na ocjene radi upisa u srednju školu, svi znaju za pet ili su svi uzornog vladanja. Riječ uzoran sama za sebe govori, ali ponekad kad roditelj i učenik čuju da će imati dobro vladanje, automatski shvaćaju da je to nešto loše. Riječ dobro za sebe govori da je netko dobar, a ne loš, ali isto tako nije uzoran. Naravno, postoje roditelji i učenici koji cijene rad učitelja i njegove sugestije, prijedloge, i to je ono što me pokreće i veseli u odgojno obrazovnom radu.&nbsp;</p>
<p>V.G.:&nbsp;Nijedan čovjek koji živi na ovim prostorima ne bi došao liječniku i počeo se derati. Ako mora čekati u redu za informacije kod učitelja, poludi. Liječniku donese kavu i bombonijeru, i da je najživčaniji će trpiti i čekati. Kao i kad uđe u općinu na šalter. Kad dođu u školu, kao da polude, ne poštuju vrijeme informacija, upadaju u razred, izvlače učenike s nastave. Svatko sebi dozvoljava da se ponaša tako. Dijete mora završiti razred i on je gospodar tvoga posla &#8211; ako je dobro, dobro je po sebi, ako je loše, jedino si ti kao učitelj kriv. Zanima me kako se određeni učenici ponašaju kad krenu u srednju školu gdje ne moraju proći, koja nije obavezna. Otkad je uvedena važnost ocjena od petog razreda za upis u srednju, stvari su još gore. Pritisak sada kreće od petog razreda. Šalju ti inspekcije, inspekcija uvijek nešto nađe jer da ne nađe ispast će da ne rade svoj posao. Naravno da ljudi imaju odbojnost prema novome, jer doživljavaju previše lošeg u svakodnevnom poslu.</p>
<p>Važno je ovdje istaknuti još jednu stvar, a to je da postoji sve više djece s posebnim potrebama. Od intelektualnih poteškoća, fizičkog invaliditeta, do poremećaja pozornosti. Roditelji ne žele priznati da im djeca imaju poteškoće, pa iako postoje specijalne škole, roditelji inzistiraju da ih se upiše u redovne škole. Sad će se specijalne škole polako gasiti, postojat će mobilni interventni timovi, ali učitelji nisu educirani, ne znaju raditi s tom djecom. Postoje udruge koja imaju svoja učilišta, a pomoći od države nemaju. Organiziraju se edukacije, no učitelji to moraju sami platiti.</p>
<p><strong>KP: U školskoj godini 2014/15, Ministarstvo je uvelo Eksperimentalni izborni program Građanskog odgoja i obrazovanja za 8. razred u 30 osnovnih škola. Tatjana, predaješ GOO upravo na taj način. Kakva su tvoja iskustva i kako je tekla provedba? Kakva je bila podrška nadležnog ministarstva i agencije?</strong></p>
<p>T.P.: Nakon što smo se prijavili za eksperimentalnu provedbu, početkom devetog mjeseca došla je iz Ministarstva obavijest da smo izabrani. Počela je školska godina, sazvala sam roditeljski sastanak na kojem su bili i roditelji i učenici. Učenici su, uz suglasnost roditelja, izabrali GOO. Nastavu sam izvodila, kao i sve aktivnosti predviđene planom i programom, ali problem je bio što od Ministarstva nije došlo rješenje da, kao profesor, mogu izvoditi nastavu. Ravnatelj mi tako zapravo nije mogao dati u zaduženje sat GOO-a. Pisali smo i MZOS-u i Agenciji za odgoj i obrazovanje i Gradskom uredu, ali do prvog mjeseca 2015. pismeno rješenje nismo primili. Svaka institucija je odgovarala da netko drugi treba poslati rješenje. Imali smo skup u Agenciji gdje sam iznijela taj problem, no Agencija je rekla da ne može po tom pitanju učiniti ništa. MZOS i Agencija kao da su dva svijeta, a nalaze se u istoj zgradi. Zanimalo me što će se desiti ako netko dođe, a ja ilegalno provodim predmet, bez dopuštenja &#8211; ne postojim službeno kao provoditelj Eksperimentalnog izbornog programa! Dakle, radila sam u jednoj ustanovi moglo bi se reći &#8211; ilegalno.</p>
<p>U lipnju 2015. poslala sam upit hoće li se i u školskoj godini 2015/2016. nastaviti provoditi Eksperimentalni program. Upite sam poslala savjetnicima za GOO-a u Agenciji. Odgovor nisam dobila. Zvala sam i telefonski i saznala kako se ništa još ne zna od daljnjoj provedbi Eksperimentalnog programa. Početkom devetog mjeseca stigao je odgovor iz MZOS da se nastavlja provedba. To je značilo sljedeće: školska godina je počela, nemam učenike koji bi pohađali predmet, pa sam u devetom mjesecu morala sazvati roditeljski sastanak na kojem će biti i učenici i krenuti s izvođenjem nastave krajem mjeseca. Jer raspored, satnica, sve je već bilo napravljeno i potrebno je bilo pronaći idealno rješenje za učenike i uskladiti njihove aktivnosti s nastavom. Situacija ove godine također nije ništa bolja. Nastava počinje za pet dana, a još uvijek ne znam hoće li biti provedbe Eksperimentalnog programa jer nikakav dopis u školu nije došao.&nbsp;</p>
<p>Stručni skupovi se organiziraju, skupimo se i pričamo manje-više o istome, i prošle i ove godine tema je bila ista. Najvažnija su mi iskustva ljudi koji su prvi počeli uvoditi GOO, u Čakovcu i Međimurju, to su ljudi koji su me naučili raditi, ljudi koji imaju najviše iskustva i najviše primjera dobre prakse.&nbsp;</p>
<p>Predavati GOO je prekrasno, ali nisu djeca igračke. Prve sam godine imala 28 učenika na izbornom predmetu. Smatram kako sam trebala dobiti rješenje za dva nastavna sata, a dobila sam samo jedan sat nastave. Na jednom od stručnih skupova sam doznala kako su kolege koji imaju 7, 15 ili 32 učenika također dobili samo jedan sat nastave. Metode i oblici rada koji se koriste za provođenje Eksperimentalnog odgoja ne mogu se jednako i kvalitetno provoditi s 7 ili 28 učenika. Sve mi ostvarujemo i radimo, ali ako je riječ o Eksperimentalnoj provedbi, onda bi trebali postojati i drugačiji uvjeti rada, kao i satnica koja ne može svima jednako biti dodijeljena.&nbsp;</p>
<p>S učenicima sam odlučila raditi Projekt građanin jer su imali volje, interesa, ali da bih uspjela educirati učenike i usmjeravati i izraditi projekt, morala sam se posebno s njima nalaziti i raditi. Projekt nisam morala raditi niti sam za to plaćena, ali sam htjela jer su i učenici bili otvoreni za novi način rada, istraživanja, izrade projekta. I u provedbi projekta, edukaciji, pomogla mi je voditeljica Županijskog stručnog vijeća za GOO kojoj sam beskrajno zahvalna. Isto tako zahvaljujem na učenicima što su htjeli dodatno raditi i naučiti nešto novo što će moći primijeniti. Ipak, žalosno je što sam ja morala sebe motivirati, a time i učenike, da je projekt krasan primjer rada i provođenja GOO-a, a nije službeno bilo dovoljno vremena kako bih ga provodila u sklopu nastave. Zato smatram da bi Eksperimentalna provedba, pogotovo ona koja zahtijeva nove metode i pristupe, morala bi imati poseban status, kao i cijeli tim ljudi koji bi trebao surađivati s nama.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: U tom kontekstu, treba li nam kurikularna reforma?</strong></p>
<p>V.G.: Apsolutno nam treba kurikularna reforma.<strong> Boris Jokić</strong> je izuzetno pametan, otvoren, stručan, obrazovan čovjek i zato mu se desilo što mu se desilo, kao i cijeloj Ekspertnoj radnoj skupini. Da je bio agresivan, vjerojatno se ne bi to desilo. Slušala sam čovjeka nekoliko sati i s njim razgovarala iza toga, to su dobre stvari koje bi dovele kompletnu nastavu svih predmeta na jedan novi nivo građanskog odgoja. Više razgovora i praktičnog rada, da djeca više hodaju, a ne da sjede satima. No, za to je potrebno i strahovito puno novaca, a toga nikada nema za obrazovanje. Treba škole opremiti da se eksperiment uopće može provoditi. Dok su radili kurikularnu reformu dobili su garanciju od države da će novaca biti i da će biti odabrano 30 škola u Hrvatskoj gdje će tim stručnjaka dolaziti u škole i biti podrška provedbi, da će se škole opremiti. To je propalo jer je došla druga vlast i to je poražavajuće. To je bilo i očekivano.</p>
<p>T.P.: Kada se počelo govoriti o kurikularnoj reformi i uključenju profesora u izradu, pitalo se i nas učitelje na aktivima o postojećem planu i programu i što bi bilo potrebno mijenjati, svi smo baš bili radosni i govorili, napokon i nas, iz prakse, netko pita za mišljenje. Školska godina je tekla, stalno smo na aktivima slušali o ishodima i svim promjenama koje će se dogoditi. Slušala sam gospodina Jokića. Čovjek je hodočastio od nemila do nedraga preko cijele zemlje kako bi svima predočio što je kurikularna reforma, kako će se provoditi i uistinu s toliko entuzijazma da smo bili uvjereni da će se promjena dogoditi. Ishod znamo &#8211; ništa se nije dogodilo. Ponovno se desilo što i prije, propalo je. Ipak, nisam to očekivala. Kvaliteta sadržaja za određene predmete, koju se smatralo spornom, silne rasprave, prosvjedi, ništa nije dalo rezultat. Bilo da je netko bio protiv ili za.&nbsp;</p>
<p>Neću to uopće povezivati s vlašću, ne razmišljam politički u tom smjeru. Problem svega kod nas, čini mi se, nalazi se u traženju drugih modela izvan našeg okruženja &#8211; finski model, australijski model, a imamo naš mentalitet, naše škole, našu djecu &#8211; od tuda je trebalo krenuti.S jedne strane govori se kako je potrebna promjena jer sadržaj nije prilagođen, previše opterećuje učenike, a s druge strane kada se dogodi uspjeh na međunarodnoj razini, naprimjer iz fizike, matematike, informatike &#8211; tada svi plješću i ponosni su na naš obrazovni sustav u kojem, ispada, nešto funkcionira. Zato mislim da to sve propada, jer ne krećemo od sebe. Ako će to biti cjelovita reforma, moramo li ili ne sve promijeniti, što ćemo s ovim što je dobro i uspješno?</p>
<p>V.G.: Ali, kurikularna reforma je predvidjela promjene i izmjene. Ideja je bila uvesti kurikulume eksperimentalno u neke škole i u neke razrede, pa ih u hodu mijenjati. Ako vide da je nešto manjkavo, to bi se mijenjalo i uvodilo novo. To je pravi eksperiment, gdje netko nadzire proces i sudjeluje u njemu.</p>
<p><strong>KP: Tatjana, osim što predaješ Građanski odgoj i obrazovanje kao predmet, prvenstveno si vjeroučiteljica. U tom kontekstu, vrijednosti koje zagovara GOO, poput, naprimjer, jednakosti svih ljudi, mogu biti u suprotnosti s učenjima Katoličke crkve gdje je, naprimjer, odnos među homoseksualnim partnerima drugotan u odnosu na heteroseksualne odnose. Kako uspijevaš istovremeno predavati obje perspektive?</strong></p>
<p>T.P.:&nbsp;Homoseksualnost na satu vjeronauka obrađujem u sklopu nastavne jedinice &#8220;Spolnost &#8211; dar ili problem&#8221;. Kao što se pojam heteroseksualnosti i smisla ljudske spolnosti obrađuje, na isti način učenici se informiraju i upoznaju s pojmom homoseksualnosti. U udžbeniku iz vjeronauka u 8. razredu o homoseksualnosti ne piše ništa diskriminirajuće, nema poticanja nasilja i netolerancije prema homoseksualnim osobama. U udžbeniku piše, prema Katekizmu, &#8220;izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskirminacije&#8221;. Ukoliko bih na satu vjeronauka čula bilo kakvu uvredljivu rečenicu, naravno da ne bih to dopustila niti bih tolerirala vrijeđanje. Na nastavi GOO-a neću glumiti da nisam vjernik, kao što i učenici koji pohađaju nastavu vjeronauka i GOO ne trebaju skrivati svoje vjersko opredjeljenje. Na nastavi GOO-a tema o jednakosti i pravima će se obrađivati u kontekstu ljudskih prava, narušavanja istih, pronalaženja rješenja za probleme s kojima se susreću. I na nastavi GOO-a ću govoriti o poštivanju svih ljudi, i to očekujem i od učenika. Ne mijenjam svoj pristup problematici na ta dva sata. S obzirom da ja djelujem po kanonskom mandatu, prilikom prijave za provođenje Eksperimentalnog programa GOO-a pitala sam Ured za vjeronauk mogu li poučavati i GOO, za što sam dobila dozvolu. Tijekom Eksperimentalne provedbe jako je puno tema ponuđeno za obradu, a nemoguće je sve obraditi u 15 sati nastave. I iz toga proizlazi da ne moram neke teme obraditi, to jest da ću obrađivati, istraživati one teme za koje učenici pokazuju interes. S jedne je strane to dobro jer učenici zaista uče i postaju aktivni građani, a s druge strane kada se provodi međunarodno ispitivanje NCVVO-a u 8. razredima o GOO-u, mislim da rezultati ispitivanja ne mogu biti mjerljivi jer u svim školama ne obrađujemo iste teme.</p>
<p><strong>KP: No, kad bi GOO postao obvezni predmet, kad bi svi sadržaji morali biti obrađeni, bi li ga onda predavala?</strong></p>
<p>T.P.: Bih, ukoliko bih dobila dozvolu od Ureda za vjeronauk. Ako bi se u planu i programu smatralo nešto spornim, odstupila bih i predavao bi netko drugi.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Početkom prošle školske godine održan je štrajk u kojem nisu sudjelovali svi nastavnici i sve škole, a početkom ove Sindikat učitelja organizirao je prosvjed, kojem se nije pridružio sindikat Preporod, zbog netransparentnog zapošljavanja tehnoloških viškova. Vesna, sindikalna si povjerenica u svojoj školi. Kakvim ocjenjuješ nastavničko organiziranje?</strong></p>
<p><strong></strong>V.G.: Dugogodišnji sam član Sindikata hrvatskih učitelja pa samim time upoznata sa svim pravnim aktima istog, kao i s nekim statističkim podacima. Sindikat hrvatskih učitelja je udruga dragovoljno udruženih zaposlenika u osnovnom i srednjem školstvu u Republici Hrvatskoj. Sindikat djeluje preko županijskih povjereništava te četiri Područna ureda, u Splitu, Rijeci, Osijeku i Zagrebu. U SHU je učlanjeno 811 podružnica čije članstvo čini 28 199 članova u osnovnoškolskim ustanovama. Ove podatke navodim iz razloga što u zadnje vrijeme dolazi do, prema mome mišljenju, nepotrebnih razmirica između Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod i SHU-a. SHU je reprezentativni sindikat u odnosu na Preporod, po broju članova. Ne mislim time ni na koji način umanjiti vrijednost i djelovanje Sindikata Preporod, ali se na razini pregovaranja, jednako kao i na državnoj razini, uvijek pregovara sa strankom koja je reprezentativnija. Što se tiče netransparentnog zapošljavanja, to ne bih komentirala, jer nisam niti u jednoj komisiji koja je za taj segment zadužena. To trebaju rješavati imenovani članovi komisija i predsjednici oba sindikata, a ne sindikalni povjerenici, ili članovi. Ako ne mogu oni, neka to rješavaju institucije ove države kojima je to posao.</p>
<p>Organiziranje učitelja oko prosvjeda ponekad ni mene ne zadovoljava, no svatko ima svoj razlog u koji ne ulazim, jer je to privatna stvar svakog pojedinca. Svakom na dušu, rekao bi narod. Kao sindikalni povjerenik i kao član Sindikata odazovem se na svaki prosvjed, jer smatram da kao zainteresirana strana, kojoj se uskraćuju i ugrožavaju prava propisana Ustavom, Kolektivnim ugovorom i Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, moram to iskazati građanskim neposluhom. &nbsp;&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Učenicima treba dati priliku da odlučuju</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/ucenicima-treba-dati-priliku-da-odlucuju/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 03 Nov 2016 10:27:58 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[građanski odgoj i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[organizacije civilnog društva]]></category>
		<category><![CDATA[osnovna škola]]></category>
		<category><![CDATA[pedagogija]]></category>
		<category><![CDATA[siromaštvo]]></category>
		<category><![CDATA[vijeće roditelja]]></category>
		<category><![CDATA[vijeće učenika]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=ucenicima-treba-dati-priliku-da-odlucuju</guid>

					<description><![CDATA[Ivana Dragšić, pedagoginja i voditeljica Vijeća učenika u OŠ Antuna Bauera, govori o iskustvima koordinacije Građanskog odgoja i obrazovanja te životu djece u Vukovaru.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Razgovarala: Matija Mrakovčić</p>
<p>Inicijative za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole, odnosno obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, sežu u polovinu 1990-tih godina, no tek 2009. dolazi do eksperimentalne provedbe u dvanaest škola. Rezultati istraživanja eksperimentalne provedbe pokazali su značajne iskorake u podizanju razumijevanja učenika, stjecanju određenih znanja, a ponajviše ukazali na promjene u školskoj klimi, i to kroz oblikovanje kvalitetnijih odnosa među učenicima, pa i među učenicima i profesorima. Nakon godina rada na uvođenju GOO-a kao zasebnog predmeta koji će slušati svi, u resoru ministra <strong>Mornara</strong> odlučeno je da će se provoditi isključivo kao međupredmetna tema. Trenutno se GOO provodi u hrvatskim osnovnim i srednjim školama kao međupredmetna tema, eksperimentalni izborni program i izvannastavna aktivnost.</p>
<p>Razgovaramo s<strong> Ivanom Dragšić</strong>, stručnom suradnicom pedagoginjom, odnedavno mentoricom, u Osnovnoj školi Antuna Bauera u Vukovaru, koordinatoricom za Građanski odgoj i obrazovanje na razini škole i voditeljicom izvannastavnih aktivnosti iz tog područja, prvenstveno Vijeća učenika.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Koordinatorica si međupredmetne provedbe sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja na razini škole. Na koji je način osmišljena provedba i s kojim se problemima najčešće susrećeš?</strong></p>
<p>Koordinatorica sam dvije godine, otkako je došla uputa o provođenju GOO-a kao međupremetnog sadržaja. Prvo je postojala ideja da se provodi kao poseban izborni predmet, u tom slučaju ne bih ga provodila ja već netko od nastavnika. Također, provodim GOO kao izvanučioničnu nastavu i pod nekim satovima razrednika. Organiziram ekološke akcije prikupljanja starog papira, vodim Vijeće učenika, imamo učeničku zadrugu Golubica putem koje odgajamo učenike za poduzetništvo.</p>
<p>Što se tiče iskustva kao koordinatorice na razini škole, potrudila sam se na početku informirati učitelje i nastavnike, motivirati ih da pročitaju preporučene dokumente na stranici Agencije za odgoj i obrazovanje te da razmisle kako bi se mogli uključiti. Pošto je to međupredmetno svi bi trebali surađivati, što je jako teško, pogotovo ako je kolektiv veći. Svi bi trebali raditi kao tim jer se ista tema obrađuje u nekoliko predmeta. Postoje kvote koje se trebaju ostvariti i uvijek se bojim da se sve to svodi na papirologiju i to mi se ne sviđa. Svi moji učitelji tvrde da su veliku većinu toga već provodili samo što se to nije zvalo GOO, a sad to moraju dodatno opisivati i upisivati. Neki su nezadovoljni jer smatraju da nisu dovoljno educirani za određene teme.</p>
<p>Osobno sam nezadovoljna ovakvim načinom provođenja GOO-a. Mislim da bi bilo bolje da postoji jedna osoba za predavanje Građanskog odgoja, kao zasebni predmet bio bi puno funkcionalniji. Svi bi trebali slušati sadržaje i teme GOO-a, no nisam sigurna trebaju li od prvog razreda &#8211; pogotovo ako gledamo prema uputama za provođenje gdje bi svaki učenik trebao imati osobnu mapu GOO-a. Oni zaborave bilježnice sa zadaćom, a trebali bi nositi posebne mape. Realno, djeca se trebaju i igrati, a ne samo raditi, ići po tečajevima i slagati mape. Tako da, založila bih se za GOO kao obvezni predmet u srednjoj školi, a u osnovnoj možda kao izborni u sedmom i osmom razredu.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Koliko je važna uloga Agencije za odgoj i obrazovanje, kao tijela nadležnog za podršku nastavnicima i nadzor načina i kvalitete provođenja sadržaja?</strong></p>
<p>Sve su stavili na svoju web stranicu, napravili poseban odjeljak za materijale za GOO, tamo se nalaze svi dokumenti koje imaju i primjeri iz nekih škola. Bilo je i nekoliko edukacija, ali to nikako nije bilo dovoljno. Od škole do škole se GOO različito provodi. Na početku se puno o tome pričalo, bila je velika halabuka, a kako je došlo do treće godine provedbe, nitko iz AZOO nije pitao za to, ni kako ide, ni treba li kome pomoć, nitko nije istraživao iskustva učitelja. Oni rade s eksperimentalnim školama, no sve ostale škole koje nisu u tome snalaze se same. Ravnatelj dobije preporuke za provođenje iz Ministarstva i zadužen je da vodi brigu o tome.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Ipak, organizirane su edukacije u području Građanskog odgoja i obrazovanja. Kakva su tu iskustva nastavnika i koliko su im edukacije pomogle da steknu uvid u mogućnosti provođenja?</strong></p>
<p>Imamo u susjednoj školi kolegicu koja je koordinatorica GOO-a za našu županiju, imali smo dva ili tri puta zajednički sastanak koordinatora i vidim da je i koordinatorima sve bilo dosta nejasno. Svakako je bilo nedovoljno stručnih skupova i konkretnih primjera na tu temu. Znala sam da će koordinacija biti moj posao jer se nitko ne gura da preuzme takav posao. Na prvom sastanku koordinatora iz naše županije bila je rasprava oko načina ocjenjivanja GOO u sklopu predmeta, o načinima međupredmetne suradnje, o učeničkim mapama&#8230; Svi učitelji su na svojim županijskim vijećima također upoznati s temom GOO i načinima planiranja i pisanja ishoda, ali na kraju je opet sve na nastavnicima i školi.</p>
<p>U teoriji je dobro osmišljeno, ali u praksi ne ide baš glatko. Sve je tako nekako preko noći uvedeno i zato je takav kaos. Neki ravnatelji nisu ni znali koga trebaju zadužiti i kako se uopće provodi. U školama se Građanski i Zdravstveni odgoj provode međupredmetno, ali ima tu još tema &#8211; školski preventivni programi, projekti, pa druge tekuće stvari poput izleta ili ekskurzije, pedagoške radionice kad se nešto događa u razredu &#8211; a premalo je sati. U tih 35 sati razrednika trebalo bi svašta napraviti, a to je ipak sat razrednika gdje bi trebalo biti opuštenije, da učenici imaju vremena iznijeti svoje probleme, stavove, mišljenja. Razrednici su jako opterećeni i zato su s pravom nezadovoljni. Još sve to treba i zabilježiti, ispuniti papirologiju.</p>
<p><strong>KP: Učenici su najvažniji dio sustava obrazovanja, no njihova se uloga u praksi često potpuno zanemaruje ili marginalizira, a odluke koje utječu na njihov svakodnevni život donose se bez njihova sudjelovanja. U tvojoj školi postoji i aktivno je Vijeće učenika.</strong></p>
<p>Tako je, od prve godine rada u školi vodim Vijeće učenika. Na početku školske godine, na prvom sastanku Vijeća, svatko se predstavi, iznese svoje ideje o mogućim promjenama u školi, zatim učenici glasaju i izabiru predsjednika i podpredsjednika. Imamo sastanke nekoliko puta godišnje. Kad god organiziramo neki projekt, priredbu, sajam i slično, nalazimo se i imamo oluju ideja, zatim se dogovaramo koje su ideje najbolje i zajedno ih ostvarujemo. Smatram da dobro radimo, u nekim školama Vijeće učenika nije aktivno, a čini mi se da moji učenici dosta dobro funkciniraju. Već sada znaju da mogu otvoreno raspravljati o svemu, čim netko iznese ideju koju je moguće ostvariti, potrudim se rukama i nogama da to ostvarimo i uvijek im kažem da je to zbog njih, jer su oni to predložili. U početku mi je bilo teško jer su svi šutjeli, a sada već poprilično sudjeluju i otvaraju se, iznose stavove i prijedloge bez ustručavanja. Inače, učenici nisu navikli da ih se pita što žele i što bi mijenjali. U zakonu to sve fino piše, sudjeluju bez prava na odlučivanje, no iskreno, učenici ne sudjeluju u upravljanju školom. Prije nego što sam preuzela vođenje Vijeća, ono je postojalo samo na papiru.&nbsp;</p>
<p>Na početku prošle školske godine, udruga <a href="http://www.udrugaroditeljakpk.hr/" target="_blank" rel="noopener">Korak po korak</a> pokrenula je projekt <em>Organizacije koje brinu</em>, željeli su napraviti lokalnu politiku i strategiju za djecu i mlade. Pitali su djecu koje promjene trebaju u svojoj lokalnoj sredini, a oni su u kutiju s anketnim listićima ubacivali su svoje ideje. Zatim sam sudjelovala u radnoj skupini koja je nekoliko mjeseci izrađivala strategiju, a na kraju, na okruglom stolu gdje je bila javna rasprava, povela sam cijelo Vijeće učenika. Učenici su predlagali obnovu parkova u blizini njihovih kuća, čišćenje i uređenje igrališta i napuštenih zgrada. Bila sam jako ponosna na njih, nisu bili sebični, okrenuli su se lokalnoj zajednici. Bio je to pravi uspjeh. Ponekad učenici ostavljaju dojam da im je svejedno, no nije tako. Stalo im je i do škole i do zajednice. Samo ih treba uključiti i dati im priliku da sudjeluju, da odlučuju. Ni ne znaju da imaju na to pravo. Informacije su dostupne, samo ih treba naučiti kritički razmišljati i djelovati.</p>
<p>Jedini problem s Vijećem učenika &nbsp;je jednak kao i kod Vijeća roditelja &#8211; informacije se ne prenose, ne dolaze do svih. Vijeće roditelja vodi ravnatelj, no ja sam uvijek prisutna. Sastoji se od predstavnika roditelja svakog razrednog odjela u našoj školi, a održava se nekoliko puta godišnje. I oni sudjeluju, daju prijedloge i iznose svoja mišljenja. No, roditelji nisu međusobno povezani koliko bi možda trebali biti, a potrebno je da se roditelji više angažiraju. Uglavnom su aktivni oni koji su već upoznati s problemima i koji već sudjeluju u aktivnostima.</p>
<p><strong>KP: Osnovna škola Antuna Bauera počela je s radom nakon mirne reintegracije Podunavlja, s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu. S kakvim se problemima susrećete u školi? &nbsp; &nbsp;</strong></p>
<p>OŠ Antuna Bauera ima nastavu po hrvatskom programu, ali škola je multietnička, unutar škole postoje učenici srpske, rusinske, ukrajinske, makedonske, albanske, romske nacionalne manjine. Svi polaze nastavu na hrvatskom jeziku, ali mogu učiti i rusinski i ukrajinski jezik i kulturu. Imamo čak četiri vrste vjeronauka u programu. Nema nekih posebnih problema koje bi svi očekivali jer smo u Vukovaru. Ove godine imamo 364 učenika, no očito je da broj djece opada, puno se obitelji iseljava, u Njemačku, Švedsku, Irsku, odlaze i usred školske godine. Čini mi se da je najveći problem koji učenike sputava upravo ekonomski, neimaština, siromaštvo. Čim se pogleda u razred, vidi se tko dolazi iz više, a tko iz manje dobrostojeće obitelji. Danas moraš imati mobitel, hoćeš-nećeš, nekome možda ne treba mobitel, ali da bi imao nekakav status u društvu mora ga imati. Mislim da roditelji jako trpe, znam da neki ne mogu priuštiti djeci mobitel, no ipak im ga priušte, da bi se dijete uklopilo. To je tako bez obzira na sve što im govoriš i koliko god da radiš s njima. Popularnost se mjeri po broju lajkova na Facebooku, novom telefonu i novim tenisicama određene marke. U našoj školi je to puno veći problem nego nečija nacionalnost.&nbsp;</p>
<p>Ima učenika koji ne mogu ići na ekskurziju jer roditelji nemaju novaca, imamo školsku kuhinju u kojoj ne jedu sva djeca. Mjesečno je to do 100 kuna, no oni jednostavno za to nemaju, nakuplja im se dug i škola mora tog učenika ispisati iz prehrane jer onda škola gomila dug, ponekad se nakupi preko 20 tisuća kuna duga učenika koji ne mogu platiti. A i školi su smanjeni materijalni prihodi i jednostavno ne možemo to pokrivati. Tužno je to. Država bi to trebala preuzeti, da svi mogu besplatno jesti. Imali smo akcije, da netko plaća obrok za tuđe dijete, no ni to ne pokriva sve. I grad daje nešto, za 10 ili 20 učenika, ali njih je puno, puno više. Dugovi se gomilaju, a dijete se ne hrani. U školi prikupljamo i odjeću. Donose ju nastavnici i druga djeca. Tu dolazimo i do problema što su djeca različita, različite građe. Imamo učenike koji su puno deblji i dolaze iz siromašnijih obitelji. Govoriti takvima da se hrane zdravo je glupost, oni nemaju nego za rižu, tjesteninu, krumpir. Ponekad znam mjeriti učenike i kupovati im hlače.</p>
<p>Jedan dječak kasnio je u školu svaki dan, nekoliko sam puta pitala zašto, da bi mi na kraju priznao da nema što obući, pa se jako nervira zbog toga i zato kasni svaki dan. To me jako boli i pokušavam raditi na takvim akcijama solidarnosti tijekom cijele godine. Imamo i žene i djecu iz Sigurne kuće, koji su doživljavali nasilje i onda odu bez ičega i pokušavaju opet stati na noge, ispočetka. Siromašni ljudi se ne vole eksponirati, siromaštvo je sramota i tabu tema. A nisu oni krivi, pogotovo ta djeca nisu kriva za to. Mi ih moramo uočiti i pomoći im.</p>
<p><strong>KP: Može li u tom procesu osvještavanja pomoći Građanski odgoj i obrazovanje, posebno njegova dimenzija ekonomske pismenosti?</strong></p>
<p>Može pomoći, svakako, ali empatičnost i volja da se nekome pomogne dolazi prvenstveno iz kućnog odgoja, a zatim od osoba koje su djeci uzor (obitelj, tete u vrtiću, učiteljica). Djeca ne znaju odakle dolaze novci, bez obzira na to što se s njima o tome razgovara. Ne mogu dovoljno pojmiti zašto netko nema novaca, zašto netko ne radi, zašto netko mora biti gladan ako na svijetu ima dovoljno hrane. Radim uvijek s petašima radionicu o kućnom proračunu, što su njihove želje a što stvarne potrebe. Shvate uvijek što se od njih očekuje, naprimjer da je novi mobitel luksuz i da su režije skupe, no drugo je kad se radi o njihovom mobitelu, kad su osjećaji uključeni. Ali važno ih je odgajati u tom smjeru.</p>
<p><strong>KP: Kakav je tvoj stav o Novoj, interkulturalnoj školi u Vukovaru?</strong></p>
<p>To nije pitanje na koje se može odgovoriti s da ili ne. Manjine ju žele i misle da bi to bilo dobro, a većina smatra da nije potrebno jer i tako idu svi zajedno u školu. U novoj bi školi svi imali mogućnost učiti drugo pismo i drugi jezik, ali i sad kod nas se to može. Na primjer, ne uče samo Rusini rusinski. Mislim da Nova škola ne bi nešto posebno promijenila ako bi u njoj bili isti ljudi, isti učitelji i isti roditelji. Nova škola u lokalnoj sredini bila bi ona u kojoj bi svi učenici imali besplatni ručak, svi bi imali ormariće da ne vuku knjige svaki dan u školu, da roditelji ne moraju ništa kupovati za školu jer bi škola morala biti besplatna za sve, da se zadaće i svi zadaci rade u školi tako da kod kuće imaju vremena za sebe, obitelj, slobodno vrijeme. Informatika bi morala biti obavezan predmet za sve od prvog razreda. Metode poučavanje bi bile drugačije, klupe ne bi bile takve kakve jesu &#8211; u redovima, interakcija bi bila snažnija, postojala bi staklena vrata, a ne debeli zidovi među učionicama. Bilo bi puno više kauča, jedni od drugih bi puno više učili, učitelj bi bio koordinator i motivator, a ne bespogovorni autoritet. Učenici bi htjeli nešto učiti, istraživati i sve bi bilo više povezano sa životom. Specijalizacije bi dolazile puno kasnije.</p>
<p><strong>KP: U tom kontekstu, treba li nam reforma kurikuluma, reforma školstva?</strong></p>
<p>Naravno da treba. No, ovo što se planira i nije tako velika promjena, treba još puno toga mijenjati, ali opet su financije te koje ograničavaju neke značajnije promjene, naprimjer informatiku kao obavezni predmet ili prilagođenost škola osobama s invaliditetom. Studentima koji odabiru učiteljska zanimanja prvima treba govoriti o reformi jer će ju oni nositi u budućnosti, od njih treba krenuti, a postojeće kadrove polako educirati i prilagođavati.</p>
<p><strong>KP: Kakva su tvoja iskustva suradnje s organizacijama civilnog društva?</strong></p>
<p>Surađujemo s nekoliko udruga i imamo krasnih primjera. Evo, krajem prošle školske godine s udrugom <a href="http://thearto.hr/" target="_blank" rel="noopener">TheArto</a> organizirala sam kazališnu predstavu o nasilju &#8211; <em>Za nasilje nema opravdanja</em> <strong>Zijaha Sokolovića </strong>&#8211;&nbsp;za osmaše i roditelje dvije osnovne škole, bilo je 300 ljudi. Uvijek se rado priključimo kad neke udruge žele raditi u školama, no mislim da bi se trebali više povezivati i surađivati, razmjenjivati informacije i govoriti o potrebama. U Vukovaru škole imaju pedagoge i psihologe, no edukacijskih rehabilitatora i logopeda kronično nedostaje. Naprimjer, da postoji neka udruga koja bi imala logopede u Vukovaru, nama bi bilo puno lakše, i bilo bi puno posla. Tražili smo od Ministarstva takve kadrove, da bude barem jedan rehabilitator za sve škole, no nismo dobili odobrenje. Roditelje uvijek šaljemo u Osijek gdje su gužve ogromne i teško je doći na red. Imamo velikih problema jer nemamo gdje poslati dijete kojem je potrebna pomoć. Eto prilike za suradnju.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Građanski odgoj treba provoditi već od vrtića</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/gradanski-odgoj-treba-provoditi-vec-od-vrtica/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 27 Oct 2016 11:30:26 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[građanski odgoj i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[osnovna škola]]></category>
		<category><![CDATA[razredna nastava]]></category>
		<category><![CDATA[stručno osposobljavanje]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=gradanski-odgoj-treba-provoditi-vec-od-vrtica</guid>

					<description><![CDATA[Sa Suzanom Telar, učiteljicom razredne nastave u Osnovnoj školi Sela, razgovaramo o specifičnosti tog posla, reformi odgojno-obrazovnog sustava i važnosti Građanskog odgoja i obrazovanja.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Razgovarala: Matija Mrakovčić</p>
<p>Do ljeta 2014. godine bilo je izgledno da će Građanski odgoj i obrazovanje ući u hrvatske škole kao zaseban predmet, no nakon što je <strong>Vedran Mornar</strong> preuzeo funkciju ministra, <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/nemogucnost-drustvene-promjene" target="_blank" rel="noopener">naprasno je odlučeno</a> da će se provoditi isključivo kao međupredmetna tema, a tadašnji ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje poručio je da dosadašnji angažman organizacija civilnog društva više neće biti potreban. Uskoro MZOS donosi <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/u-skolske-kolektive-treba-ulagati" target="_blank" rel="noopener">odluku o uvođenju</a> GOO-a kao eksperimentalnog izbornog programa u 8. razredima u 30 osnovnih škola. Reformom kurikuluma koja je <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/tehnicki-ministre-suzdrzite-se" target="_blank" rel="noopener">zaustavljena</a> tijekom mandata <strong>Predraga Šustara</strong> GOO je također bio predviđen kao međupredmetna tema, među njih još šest. Nakon što je počela školska godina 2016/17, uskoro se promijenio i ministar obrazovanja, <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/stanje-potpunog-pravnog-kaosa" target="_blank" rel="noopener">diskreditiran</a> na početku mandata, a čije prve poteze oko kurikularne reforme i statusa GOO-a tek možemo očekivati. Trenutno se GOO provodi u hrvatskim osnovnim i srednjim školama kao međupredmetna tema, eksperimentalni izborni program i izvannastavna aktivnost. Pitanje njegova uvođenja kao obaveznog predmeta u osnovne škole, jedini stupanj obveznog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, tema je kojom ćemo se baviti i u predstojećem razdoblju. Nakon intervjua s nastavnicima u srednjim školama, <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/vidljive-su-posljedice-demokratskog-deficita" target="_blank" rel="noopener">Miljenkom Hajdarovićem</a> (Srednja škola Čakovec), <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/sustav-dozvoljava-da-sve-ovisi-o-pojedincu" target="_blank" rel="noopener">Tanjom Carić</a> (Gimnazija Pula) i <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/nasi-se-ucenici-osjecaju-dijelom-kulturne-scene" target="_blank" rel="noopener">Filipom Pintarićem</a> (Škola primijenjene umjetnosti i dizajna), ovim intervjuom otvaramo temat razgovora s nastavnicima u osnovnoj školi.</p>
<p>Razgovaramo sa <strong>Suzanom Telar</strong>, učiteljicom razredne nastave u Osnovnoj školi Sela gdje trenutno predaje učenicima drugog razreda. U Osnovnoj školi Sela radi od 1993. godine. Od 2002. godine sudjeluje u radu stručnih skupova iz područja ljudskih prava i demokratskog građanstva, odnosno građanskog odgoja i obrazovanja. Od 2007. godine kao vanjska suradnica Agencije za odgoj i obrazovanje, obnašala je dužnost voditeljice Županijskog stručnog vijeća za GOO za osnovne i srednje škole Sisačko-moslovačke županije. Iako od ove školske godine više nije na toj dužnosti, nastavlja raditi u području Građanskog odgoja i obrazovanja s djecom i odraslima.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Sela se nalaze u Sisačko-moslavačkoj županiji, na prometnici Sisak-Zagreb, a prema popisu stanovništva iz 2001. godine imaju 960 stanovnika. Možeš li nam ukratko opisati školski život u Selima?</strong></p>
<p>OŠ Sela je škola s dugom i bogatom povijesti. Jedna je od najstarijih škola u Hrvatskoj s tradicijom školstva dužom od 245 godina. Na žalost, svake godine imamo sve manje učenika tako da ove školske godine nastavu u našoj školi pohađa nešto više od 190 učenika. Taj broj obuhvaća centralnu školu u Selima i područne škole u Gredi i Žažini. Za mjesto i ljude koji u njemu žive važno je da škole nastave s radom, ma kako malene bile, jer kad se zatvore škole onda se i samo mjesto nepovratno mijenja.</p>
<p>U OŠ Sela nastava je zbog nedovoljnog broja učionica organizirana u dvije smjene koje se izmjenjuju svaki tjedan. Razredi broje od 12 do 18 učenika. Dio nastavnika predmetne nastave radi u dvije, tri škole kako bi popunili satnicu. Osim redovne nastave i nekoliko izbornih predmeta, u školi je ponuđeno i više izvannastavnih aktivnosti. Školska zadruga OŠ Sela ima dugu tradiciju i do sada je postizala odlične rezultate i na državnim smotrama školskog zadrugarstva. Građanski odgoj i obrazovanje kao izvannastavna aktivnost provodi se već desetak godina s učenicima uglavnom nižih razreda. Projekti učenika naše škole tri su puta predstavljeni i na Državnoj smotri iz područja ljudskih prava i demokratskog građanstva.</p>
<p>Što se tiče prometne povezanosti, škola se nalazi na županijskoj cesti koja povezuje Sisak sa Zagrebom. Samim time naš veliki problem je vrlo gust promet koji se odvija uz školu. Ove godine planiramo u okviru GOO-a provesti projekt kojim bismo još više skrenuli pažnju na opasnosti koje vrebaju učenike uz takvu prometnicu. Cilj nam je da koristeći znanja i vještine koje smo usvojili i iz područja GOO skrenemo pažnju na problem koji imamo i potaknemo odgovorne kako bi nam pomogli kvalitetno riješiti taj problem. Nadamo se da ćemo na taj način u neposrednoj blizini škole dobiti radar ili neki drugi uređaj koji će očitavati brzinu vozača i na taj način ih upozoriti na oprez, a možda i fizički usporiti i prisiliti motorizirane sudionike u prometu na pojačan oprez pri prolasku kroz naseljena mjesta i u blizini škole. Učenici, koji i u teoriji i u praksi, znaju sva njima bitna pravila ponašanja u prometu i ne smiju pod odmorima izvan škole i preko ceste, ponekad ih ipak previde. Na odraslima je da pojačanom brigom o najmlađim članovima našeg društva poduzmu sve aktivnosti i mjere koje su im dostupne kako bi im osigurali sigurno i bezbrižno odrastanje.</p>
<p>Od dodatnih kulturnih i sportskih aktivnosti, u školi nudimo najviše što možemo. Imamo sportsku dvoranu u kojoj se odvija određen broj uglavnom sportskih aktivnosti. Za one aktivnosti koje ne možemo ponuditi učenicima, roditelji voze djecu u Sisak, npr. na bazen, nogomet, u glazbenu školu&#8230; Velik broj roditelja dovozi djecu na nastavu. Imamo i organiziran prijevoz autobusom iz okolnih sela. Naša škola je u nadležnosti grada Siska, sve aktivnosti i financiranje idu preko grada. Dvoranu povremeno dijelimo i s odraslima koji igraju nogomet ili imaju neki drugi oblik aktivnosti i potreba za dvoranom. Kada bi škola bila u mogućnosti organizirati još pokoju aktivnost za učenike vjerujem da bi bilo učenika zainteresiranih i za te aktivnosti. Roditelji vole kada su djeca u školi, rado ih puštaju na sva događanja organizirana od strane škole, tj. nastavnika. Učenici rado sudjeluju u svim oblicima i nastavnog i nenastavnog rada. Po potrebi rado nam se pridružuju i roditelji.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Radiš kao učiteljica razredne nastave od 1993. godine. Možeš li nam opisati specifičnosti tog posla, kako je raditi s djecom kojoj je razredna nastava prvi kontakt s formalnim obrazovnim sustavom?</strong></p>
<p>Rad u nižim razredima osnovne škole sigurno je specifičan i razlikuje se umnogome od rada u svim ostalim godinama učenikovog školovanja. Pri tome mislim i na nastavne sadržaje i pristup njihovoj obradi kao i specifičan odnos koji se s godinama razvija između učenika i njihove učiteljice ili učitelja. Dio djece prije škole pohađa vrtić i tu se postepeno socijalizira i stječe određene radne navike. Dijete koje ne ide u vrtić roditelj je dužan prije prvog razreda upisati u malu školu. Djeca koja su se prije družila u vrtiću već imaju određeni odnos prema instituciji, osjećaju se sigurnije kad dolaze u školu jer imaju svoju grupicu, međusobno se prepoznaju kada dođu u razred. Prvih mjesec dana međusobno se upoznajemo i postepeno usvajamo pravila ponašanja u školi. Učimo se međusobno ophoditi, slušati se i uvažavati jedni druge. To je proces koji se proteže kroz svo vrijeme školovanja. Vezano uz nastavne sadržaje, moj je zadatak da ih u 1. razredu naučim čitati i pisati mala i velika tiskana i pisana slova, zbrajati i oduzimati do 20 i neka osnovna znanja iz prirode i društva. U 1. razredu svi kreću ispočetka, a djeci koja imaju više predznanja prilagodimo nastavne sadržaje, daju im se dodatni zadaci, za razliku od djece koja tek vježbaju držati olovku i pisati svoja prva slova i brojke. Djeci je dosta teško sjediti i raditi 45 minuta u komadu. Zato im često prilagođavamo način i sadržaje rada kako bi im bili što zanimljiviji i pristupačniji. Naravno, sve se to provodi u okviru važećeg Nastavnog plana i programa.&nbsp;</p>
<p>Trenutak kada djeca dolaze u školu u 1. razred neponovljiv je i za djecu i učiteljicu ili učitelja i najčešće ostaje u dječjem sjećanju za cijeli život. Mala smo škola i svake godine razmišljamo koliko ćemo djece upisati u prvi razred, hoće li ih biti dosta za jedan razred. Škola je često imala i kombinirane razredne odjele. Rad od 1. do 4. razreda je karakterističan, učenicima većinu predmeta predaje jedna učiteljica. Određeni broj sati imaju i predmetni nastavnici, strani jezik i vjeronauk. Građanski odgoj i obrazovanje se ne spominje izrijekom, ali ponašanje na satu, struktura škole, uporaba prostorija, osoblje koje susreću, sve je to nastava GOO-a. Od 1. do 4. razreda djeca su puno slobodnija, uvijek mogu i žele reći puno više i češće nego što to neki rade kod kuće. Zapravo, pola svoga dana oni provode s razrednikom ili razrednicom. To je suživot u kojem ima lijepih i smiješnih trenutaka, ali ima i plakanja i ljutnje, odmjeravanja snaga. To je uobičajen odnos u kojem treba naći sredinu i način da svi budu zadovoljni, da ostvarimo i odgojne i obrazovne zadatke u predviđenom vremenu.</p>
<p><strong>KP: Kad smo kod autonomije nastavnika te propisanih planova i programa, moram te pitati sljedeće. Je li nam potrebna kurikularna reforma?</strong></p>
<p>U naš odgojno-obrazovni proces svakako treba uvesti promjene, treba nam modernija nastava, prilagođena potrebama učenika koji žive u ovom vremenu. Mislim da nam je reforma svakako potrebna. U nju treba ući planski i s dobrom pripremom u svim segmentima prije samog uvođenja. Ono što je školama i sada svakako potrebno, to je snažna materijalno-tehnička podrška, tj. materijalna opremljenost i dostatna financijska sredstva za provođenje nastave i u sadašnjim oblicima. Kao županijski voditelj prošla sam dodatnu edukaciju vezanu uz kurikularnu reformu. Također sam istu provodila i za članove svoga županijskog vijeća. Mislim da treba doći do promjena, ali ono što uvijek čujemo jest da nam nedostaje novaca za provedbu. Ne mislim da nastavnici nisu dovoljno stručni, imamo vrijedne i entuzijastične ljude koji žele i vole raditi, ali mislim da ih koči materijalna podrška jer je stvarnost koju imamo u školama malo drugačija. Da bi provodili aktivnosti, da bi djeca kvalitetno odrađivala postavljene zadatke sama ili u okviru nastave, poput naprimjer izrade plakata, moramo imati i hamer papir, bojice i ljepilo, a vrlo često ih nemamo. Roditelji nam pomažu koliko mogu i žele. Kažemo da je osnovno školovanje besplatno. Koliko je besplatno &#8211; to svaki roditelj zna za sebe. Dakle, svakako nam treba reforma, treba nam više slobode, i nastavnicima i djeci. Ali, čini mi se da prvo treba dobro odraditi kompletnu pripremu, znati točno što, tko, kako, gdje i zašto, kao i odgovore na mnoga druga pitanja, a nakon toga krenuti u mijenjanje obrazovnog sustava.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Osim pripreme škola za provođenje kurikularne reforme, je li potrebna dodatna podrška osposobljavanju i edukaciji nastavnika? Na koji se način ona do sada provodila, i koliko je u tome sudjelovala Agencija za odgoj i obrazovanje, a koliko organizacije civilnog društva?</strong></p>
<p>Obaveza nastavnika je stalno godišnje stručno usavršavanje i o tome je svaki nastavnik dužan podnesti izvješće. Usavršavanje nastavnika provodi se u različitim oblicima, od individualnog usavršavanja &#8211; istraživanja i korištenja literature &#8211; do grupnog, što podrazumijeva i učiteljsko vijeće, različite aktive, županijska vijeća, neformalne edukacije. Na žalost, događa se da za to nema novaca. Ako to nema tko platiti, a škole često nemaju, sve ostaje na nastavnicima. Za nastavnike znamo koliko zarađuju i da su s obzirom na stručnu spremu i specifičnosti koje proizlaze iz radnog mjesta potplaćeni. Često sami plaćaju edukacije jer su entuzijasti i žele što više doznati i napredovati, da bi svojim učenicima prezentirali nove stvari. Vezano uz organizaciju rada škole, nastavnik ne može napustiti nastavu i otići na stručni skup. Treba ga netko stručan zamijeniti. Tada je to često pitanje ravnatelja, koliko je on tu fleksibilan, koliko ima mogućnosti dati nekome dozvolu da ode, može li se platiti zamjena.&nbsp;</p>
<p>Vezano uz kurikularnu reformu, voditelji županijskih stručnih vijeća iz svih područja kroz stručne skupove koje je su organizirali Agencija za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta educirani su i kroz radionice upućeni na načine kako članove svojih stručnih vijeća upoznati s kurikularnom reformom. Prema dobivenih uputama voditelji su organizirali stručne skupove u svojim županijama i nastavnike kroz predavanja i radionice upoznavali s načinom provođenja i sadržajima kurikularne reforme. Organizacije civilnog društva također često organiziraju različite stručne skupove i nastavnici rado učestvuju u njima. Upoznaju se s novim sadržajima i ljudima koji su stručnjaci u različitim područjima rada. Stručni skupovi su i prilika za razmjenu iskustava i iznošenje različitih primjera dobre prakse što je uvijek zanimljivo i daje ideje i poticaj za nove aktivnosti i pristupe nastavnom radu u svim područjima. &nbsp;</p>
<p><strong>KP: Koliko je djelovanje ravnatelja važno za školsku atmosferu, kakve su mogućnosti kolektivnog rada, suodlučivanja? Koliko u tome sudjeluju učenici i roditelji?</strong></p>
<p>O ravnateljima puno toga ovisi, on ili ona je prva osoba u školi, ništa ne možete napraviti bez dozvole ravnatelja i mislim da je to u redu. Ravnatelj svakako treba postupati po zakonu i unutar njega postići dogovor koji će sve zadovoljiti. Uvijek se puno može napraviti na lijep način, kroz razgovor i toleranciju, dogovaranje, može se naći nekakav kompromis. Zato su važna i Vijeća roditelja i Vijeća učenika. U školi imamo Vijeće roditelja, po jednog roditelja koji predstavlja razred, a učenici na demokratski način, primjenjujući znanja, metode i vještine iz područja GOO biraju po jednog učenika za Vijeće učenika. U prvom razredu sama sam predložila jednu učenicu za Vijeće učenika. Činilo mi se da nema strah od javnog nastupa, da razmišlja i rado iznosi svoje mišljenje. Također je spremna uvijek saslušati i tuđe, što je dosta zrelo za 1. razred. To se pokazalo točnim &#8211; na prvom Vijeću učenika učenica je rekla svoje mišljenje o nekom problemu. U razred se vratila s papirićem i olovkom i istraživala to što je bio zadatak za članove Vijeća. Bila sam jako ponosna na nju što se na taj način uključila u rad Vijeća i dala svoj doprinos, a time i doprinos cijelog razreda.&nbsp;</p>
<p>Što se tiče školske suradnje, mislim da je prvo i osnovno, tj. jako važno, da roditelj, nastavnik i učenik međusobno kvalitetno surađuju i komuniciraju. I ravnatelj treba biti upoznat sa svim bitnim događanjima. O toj suradnji ovisi i funkcioniranje cijelog sustava i mogućnost kvalitetnog rješavanja problema ukoliko se koji pojavi. U &nbsp;školi pokušavamo što više i bolje komunicirati s roditeljima. Roditelje pravovremeno informiramo o svemu važnome, no u kojem će smjeru ići sva ta saznanja, to ostaje na njima. Komunikacija i predlaganje su bitni, ali bez nametanja i s uvažavanjem svakog mišljenja.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Koliko je Građanski odgoj i obrazovanje važan u svemu tome?</strong></p>
<p>Po mome mišljenju GOO je jako važan. Da tako ne razmišljam ne bih već više od desetljeća bila aktivno uključena u razna događanja vezana uz njegovo provođenje u školama. Osobe s pravom glasa i one koje će ga tek dobiti trebaju se učiti demokraciji, a tome ih treba netko i podučiti. Kada sam s učenicima radila projekte iz područja ljudskih prava i demokratskog građanstva roditeljima su djeca znala donijeti određene zadatke, najčešće ankete. Poneki roditelji nisu htjeli u tome sudjelovati. Na upit zašto ne žele reći svoje mišljenje, rekli su da misle da i tako ne mogu ništa promijeniti. Ako doista mislimo da će netko drugi sve odraditi i da naš glas i mišljenje nije važno zaista nećemo ništa postići, a kamoli nešto promijeniti. Naravno, ako treba nešto mijenjati ili unaprijediti. Na toj svijesti trebamo raditi odmalena. Kako učenike postepeno upoznajemo s njihovim pravima, oni će se uvijek pozivati na njih, ali će biti svjesni i odgovornosti koje ta prava nose. Za petnaestak godina današnja djeca donosit će odluke i o našoj budućnosti. Treba ih podučiti kvalitetnom pristupu rješavanja problema, konstruktivnom i aktivnom, na demokratskim načelima i na pravi način. Lako je kasnije reći da nešto ne valja, ali mislim da se prije toga svaki pojedinac treba zapitati što sam ja učinio da se nešto ostvari, koji je moj doprinos rješavanju određene problemske situacije. Većinom ljudima nedostaje znanja u tom pogledu, a to je proces s kojim treba započeti od najranije dobi. Naravno, uz znanja treba razvijati i odgovarajuće vještine i formirati stavove.</p>
<p><strong>KP: Kakva su tvoja iskustva provođenja Građanskog odgoja i obrazovanja?</strong></p>
<p>Posljednjih godina sve više govorimo o GOO i on se postavlja tako da ga ljudi doživljavaju kao nešto novo. Ali, građanski odgoj i obrazovanje je i kad dijete tek počne govoriti pa ga učiš osnovnim komunikacijskim alatima. Većinu sadržaja iz područja GOO nastavnici odrađuju od prvog dana škole u okviru sata razrednika, prirode i društva, hrvatskog jezika, tjelesne i zdravstvene kulture&#8230; Ljudi nisu ni svjesni koliko je GOO već prisutan u njihovom radu i životima. Nastavnicima i djelatnicima u školskom sustavu treba osvijestiti da GOO, što se tiče konkretno satnice, nije novi sat i novo opterećenje, što se često zna reći, nego nešto što već postoji i već je ugrađeno u sadržaje predmeta koji predaju. Mislim da je najlakše to osvijestiti u razrednoj nastavi jer se toliko toga tamo radi &#8211; u grupnom radu kada se učenici trebaju dogovarati, kada svatko treba odraditi svoj dio posla, kada uče javno izlagati, prezentirati sadržaje, kada znaju toliko vremena imaju za predviđenu aktivnost i uče poštivanje satnicu, teme, govornika. Također, kada biraju predsjednika razreda ili predstavnika u Vijeću učenika, kada poštuju pravila ponašanja u različitim situacijama, kada idemo na izlet i dogovaramo se o destinaciji&#8230; Kasnije to proširujemo na prava potrošača, odnose među spolovima, poštivanje ljudskih prava, naravno prilagođeno dobi i uzrastu. Svaki predmetni nastavnik može pronaći određene elemente GOO-a u predmetu koji predaje.</p>
<p><strong>KP: Građanski odgoj i obrazovanje provodiš i kao izvannastavnu aktivnost.</strong></p>
<p>Imam tu sreću što je prije više od deset godina moja tadašnja i sadašnja ravnateljica GOO prepoznala kao zanimljivost i usmjerila me da se malo više aktiviram oko toga. Krenula sam na seminare i stručne skupove. Literatura je najčešće dolazila iz engleskog govornog područja, udruženje iz Marylanda nam je davalo materijale i financiralo prijevode. Naglasak je bio na osnovnim područjima demokracije: vlast, pravda, odgovornost i privatnost. Dosta surađujem i s Crvenim križem u Sisku i s Obiteljskim centrom. Kolegice su uvijek spremne doći i nešto pokazati, podijeliti literaturu. Materijala za rad ima dovoljno. Postoje različite igre, slikovnice i bojanke. Kada netko želi raditi sadržaje iz ovog područja može pronaći dosta materijala. Ti su sadržaji uglavnom primjereni učenicima nižih razreda. Izvannastavnu aktivnost provodim uglavnom sa svojim razredom, tj. od 1. do 4. razreda i na taj je način nekoliko generacija učenika steklo osnovna znanja iz područja GOO. Ti su razredi tri puta učestvovali na državnoj smotri projekata iz područja GOO-a i riješili zadani problem. Na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje ima i velik broj priručnika i primjera dobre prakse koje nastavnici viših razreda osnovne škole kao i srednjoškolski profesori mogu potražiti, prilagoditi i primijeniti svojim potrebama za rad s učenicima.&nbsp;</p>
<p>Nekoliko godina bila sam i sudac procjenjitelj na Državnoj smotri projekata i surađivala na izradi kurikuluma GOO. Učitelj sam medijator. U suradnji s Udrugom za brigu o djeci i mladima Novi svijet iz Siska vodim projekt <em>Bonaca </em>iz područja vršnjačke medijacije kroz koji zainteresirani nastavnici i stručni suradnici stječu osnovna znanja iz medijacije. Dolaskom u svoje škole isti provode edukaciju sa zainteresiranim učenicima i osnivaju timove koji provode vršnjačku medijaciju.</p>
<p>GOO je djeci zanimljiv jer, pogotovo kad govorimo i o kurikularnoj reformi, to su oblici rada, metode i tehnike, koji se njima sviđaju &#8211; neformalni su, na tekstu rade na zanimljiv način, igraju uloge, radi se na komunikaciji, vježbaju sukobe i rješavanje problema, daju nešto od sebe i njihovo mišljenje se uvažava. Učenici ne moraju uvijek mirno sjediti već mogu hodati, razgovarati, glumiti, otići u hodnik ili neki drugi prostor i odraditi zadatak.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Treba li GOO biti zasebni predmet ili ga treba nastaviti provoditi isključivo međupredmetno?</strong></p>
<p>Sadržaje iz područja GOO radim na oba načina. Toliko ga godina već provodim da mi sve izgleda jako jednostavno, no kada dođem među nastavnike i stručne suradnike, vidim da imaju dosta poteškoća. U prvom redu nastavnicima treba osvijestiti da se time već bave ili da se time mogu baviti u sklopu određenih nastavnih jedinica i tema koje već imaju u svome nastavnom predmetu. Nastavnici jako puno rade na svojim pripremama. I iz područja GOO se treba pripremati i stalno educirati. Znamo da je posao nastavnika zahtjevan. Vremena se mijenjaju i trebamo se trajno prilagođavati i učenicima i roditeljima i kolegama kao i oni nama. U okviru zadaća koje sam imala kao voditelj aktiva GOO stotine nastavnika sam upoznala s načinima provođenja GOO i modulima koji se pri tome koriste. Povratne informacije o aktivnostima nastavnika koje provode na ovom području su različite.</p>
<p>GOO treba provoditi već od vrtića i jasno povezati sadržaje za sve dobne skupine. Potrebna je i usklađena vertikalna povezanost od vrtića do fakulteta. Mislim da bi GOO trebao biti zasebni predmet u školama. O mogućnosti provedbe GOO kao zasebnog predmeta za sada se još uvijek razgovara. Ni naši dnevnici rada nisu tome prilagođeni. Za sada ga sve škole slušaju i provode kao međupredmetni sadržaj, no tu se postavlja pitanje koliko se to po školama zaista provodi. &nbsp;Postavlja se pitanje i educiranosti tj. stručnosti nastavnika koji bi GOO predavali kao poseban predmet.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Tehnički ministre, suzdržite se!</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/znanost_i_obrazovanje/tehnicki-ministre-suzdrzite-se/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 26 Aug 2016 12:32:16 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Znanost i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[anonimna rasprava]]></category>
		<category><![CDATA[good inicijativa]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[mzos]]></category>
		<category><![CDATA[predrag šustar]]></category>
		<category><![CDATA[strategija obrazovanja znanosti i tehnologije]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=tehnicki-ministre-suzdrzite-se</guid>

					<description><![CDATA[Bez zakonodavnog preduvjeta, javna je rasprava o kurikularnim dokumentima neobvezujuća za samo Ministarstvo, a bez financijskog okvira njeni rezultati neprovodivi.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Matija Mrakovčić</p>
<p>Po završetku javne rasprave o Okviru nacionalnog kurikuluma, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta od 16. lipnja do 29. srpnja otvaralo je <a href="https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/Dashboard?StatusFilterId=&amp;organizationFilterId=23&amp;TextFilterValue=&amp;WasOpenedDate=" target="_blank" rel="noopener">savjetovanja sa zainteresiranom javnošću</a> o preostalim kurikulumskim dokumentima: trima okvirima, pet razinskih dokumenata, sedam područnih dokumenata, sedam međupredmetnih dokumenata te 29 predmetnih kurikulumskih dokumenata, izuzev kurikuluma nacionalnih manjina.&nbsp;</p>
<p>No, kao što je još krajem lipnja bilo poznato, Ministarstvo nije ispunilo dva osnovna preduvjeta za nastavak procesa reforme. Nije osiguran institucionalni okvir reforme: članak 26. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje da se odgoj i obrazovanje ostvaruje temeljem nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa i školskog kurikuluma. Zakonodavni okvir nije prilagođen ideji sustava obrazovanja u kojem postoje nacionalni kurikulumi za sva područja obrazovanja i pojedini dokumenti na svim razinama odgoja i obrazovanja. S druge strane, nije osigurana financijska podrška: zbog ignoriranja provedbe Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije ugroženo je povlačenje 511 milijuna eura iz Europskog socijalnog fonda za razdoblje 2016-2020, namijenjenih reformi i razvoju obrazovanja, znanosti i tehnologije, s posebnim naglaskom na reformu strukovnog obrazovanja i cjelovitu kurikularnu reformu. Bez zakonodavnog preduvjeta, javna je rasprava neobvezujuća za samo Ministarstvo, a bez financijskog okvira njeni rezultati neprovodivi.</p>
<p>Kao što smo već <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/prijevoz-ili-jamcevina" target="_blank" rel="noopener">pisali</a>, odgoda kurikularne reforme nije najgore što se reformi može dogoditi. Najgore se dogodilo: privatizirao ju je tehnički ministar osnivanjem &#8220;povjerenstva&#8221; sastavljenog od &#8220;stručnjaka&#8221; koji će ocijeniti &#8220;što je dobro napravljeno, a što treba popraviti&#8221;. Tehnički ministar na čelo povjerenstva postavlja <strong>Dijanu Vican</strong> i <strong>Matka Glunčića</strong>, dok za članove povjerenstva imenuje najveće protivnike dotadašnjeg slijeda reforme, predstavnike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskog instituta za povijest, potom predstavnike Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, državnih agencija i samog ministarstva.</p>
<p>Takva se odluka ne poklapa sa Strategijom na kojoj se kurikularna reforma temelji i koja jasno propisuje raspisivanje javnog poziva za članove Ekspertne radne skupine te članove Posebnog stručnog povjerenstva za praćenje i provedbu Strategije. Ipak, Strategija ne govori ništa o cenzorskim povjerenstvima koji bi trebali nadgledati prilagodbu izrađenih dokumenata. Takva povjerenstva nisu uopće predviđena Strategijom i ministra, osim vlastitog položaja &#8211; tehničkog koji nema ovlast imenovanja na dužnost &#8211; te moralne odgovornosti, ništa nije priječilo da samostalno oformi novo tijelo.</p>
<p>Uz otvaranje rasprave, Ministarstvo donosi odluku bez presedana u novijoj povijesti sudjelovanja javnosti &#8211; 1. kolovoza odlučuju omogućiti svima onima &#8220;kojima bi javljanje imenom i prezimenom u javnu raspravu predstavljalo poteškoću zbog izlaganja pritisku okoline ili radnoga mjesta&#8221; <a href="http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=14903&amp;sec=3346" target="_blank" rel="noopener">anonimno slanje prijedloga i primjedbi</a> vezanih uz dokumente kurikularne reforme. Na taj je način dodatno narušena legitimnost postupaka Ministarstva jer javna rasprava, jedan od ključnih dijelova procesa donošenja odluka, treba biti transparentna, participativna i otvorena. Anonimni komentari na dokumente u javnoj raspravi otvaraju put neodgovornosti, lošim javnim politikama te korupciji. Ministarstvo i dalje ne priznaje vlastitu odgovornost za silne propuste te namjerno poduzetne radnje suprotno željama javnosti, već nakon raspisivanja anonimnog savjetovanja poziva javnost da se &#8220;aktivno i odgovorno uključi u javnu raspravu&#8221;.</p>
<p><span style="line-height: 20.8px;">Zbog svega navedenog, <a href="http://goo.hr/aktualna-rasprava-o-kurikulumima/" target="_blank" rel="noopener">priopćenjem</a> se oglasila i GOOD inicijativa, koja javnost i nadležne institucije upozorava da aktualna javna rasprava o prijedlozima kurikuluma nije u skladu s demokratskim procedurama te da organizacije i stručnjaci okupljeni oko inicijative neće u takvoj raspravi sudjelovati i traže ponavljanje javne rasprave, kad za to budu ostvareni uvjeti. &#8220;Oštro osuđujemo postupke ministra s tehničkim ovlastima <strong>Predraga Šustara</strong>, koji kao predstavnik izvršne vlasti postupa protivno odlukama donesenim u Hrvatskom saboru. Aktivnosti koji je ministar u svom kratkom osmomjesečnom mandatu proveo protivne su prihvaćenim dokumentima i demokratskim procedurama za koje se opredijelila Republika Hrvatska pri čemu prvenstveno mislimo na jasno opisane procedure definirane Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije, zakonima te pratećim pravilnicima i dokumentima, kao i standarde postavljene Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, kao i standardima koje je postavio Ustavni sud (u odluci) tumačeći propise vezane uz javna savjetovanja&#8221;, navode u GOOD inicijativi koja poziva ministra da se suzdrži od kršenja odluka Hrvatskog sabora i činjenja daljnje štete obrazovnoj reformi.</span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Prijevoz ili jamčevina</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/prijevoz-ili-jamcevina/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 01 Jul 2016 08:18:46 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[_kulturoskop_tekst]]></category>
		<category><![CDATA[HNS]]></category>
		<category><![CDATA[hrast]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[mzos]]></category>
		<category><![CDATA[predrag šustar]]></category>
		<category><![CDATA[strategija obrazovanja znanosti i tehnologije]]></category>
		<category><![CDATA[zakon o sportu]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=prijevoz-ili-jamcevina</guid>

					<description><![CDATA[Mladi su jedina poveznica triju sektora predanih na upravljanje Predragu Šustaru i koalicijskim partnerima iz Hrasta, i upravo je ta skupina obilježila njihov mandat.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<h2>Rekapitulacija rada MZOS-a</h2>
<p>Piše: Matija Mrakovčić</p>
<p>Politički pritisci doveli su do ostavke članica i članova Ekspertne radne skupine imenovane javnim pozivom, odugovlačilo se sa stručnom raspravom, a eksperimentalna provedba u sljedećoj školskoj godini za što se Vlada obavezala Europskoj komisiji u svom planu Nacionalnih reformi u 2016. godini, neće se dogoditi. U Državnom proračunu za 2016. godinu nisu osigurana odgovarajuća financijska sredstva za provedbu Cjelovite kurikularne reforme, a od predviđenih 12 milijuna kuna na potrebe kurikularne reforme potrošeno je tek 3,5 milijuna, dok nastavnici-članovi stručnih skupina još nisu vidjeli ni ugovor, kamoli honorare. Natječaj iz Europskog fonda za regionalni razvoj namijenjen Znanstvenim centrima izvrsnosti nije raspisan. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije se izjašnjavalo po pitanju provođenja Državnog pedagoškog standarda ili pak autonomije Sveučilišta i njenih sastavnica. Mjesecima je kasnilo s isplatama studentskih stipendija unatoč osiguranim sredstvima za isplatu u državnom proračunu, a nemar oko pokretanja Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu, čija su sredstva također osigurana u Državnom proračunu, direktno je utjecao na socijalno ugrožene obitelji.</p>
<p>Nakon turbulentnih šest mjeseci koji su rezultirali izglasavanjem nepovjerenja predsjedniku Vlade, time i kompletnoj Vladi, te samoraspuštanjem Sabora, Ministarstvo je otvorilo savjetovanje sa zainteresiranom javnosti o osam kurikularnih dokumenata, tri okvira i pet nacionalnih kurikuluma. No, kao što je na posljednjoj konferenciji za medije Ekspertne radne skupine istaknuto, a to je potvrdilo i Posebno stručno povjerenstvo za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, Ministarstvo nije ispunilo dva osnovna preduvjeta za nastavak procesa reforme. Nije osiguran institucionalni okvir reforme: članak 26. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje da se odgoj i obrazovanje ostvaruje temeljem nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa i školskog kurikuluma. Zakonodavni okvir nije prilagođen ideji sustava obrazovanja u kojem postoje nacionalni kurikulumi za sva područja obrazovanja i pojedini dokumenti na svim razinama odgoja i obrazovanja. S druge strane, nije osigurana financijska podrška: zbog ignoriranja provedbe Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije ugroženo je povlačenje 511 milijuna eura iz Europskog socijalnog fonda za razdoblje 2016-2020, namijenjenih reformi i razvoju obrazovanja, znanosti i tehnologije, s posebnim naglaskom na reformu strukovnog obrazovanja i cjelovitu kurikularnu reformu. Bez zakonodavnog preduvjeta, javna je rasprava neobvezujuća za samo Ministarstvo, a bez financijskog okvira njeni rezultati neprovodivi.</p>
<p>Svi će dokumenti do kraja ljeta zasigurno biti objavljeni jer su stručne radne skupine obavile dogovoreni posao. Stručna rasprava je završila tako da su svi koji su u njoj sudjelovali <a href="http://www.kurikulum.hr/strucna-javna-rasprava/" target="_blank" rel="noopener">dobili odgovor</a> &#8211; uvaženi su prijedlozi koji se tiču dokumenta, dok je ostalima ponuđeno obrazloženje ako se radi o pojedinostima koje pojedini kurikulum ne uređuje. Baš zbog takvih pojedinosti, javnu raspravu bi trebalo produljiti i na sljedeću školsku godinu. Mnogi još uvijek ne znaju da se predloženim kurikulumima određuju ishodi učenja i poučavanja, a ne popis nastavnih sadržaja, a da su ishodi odgojno-obrazovna očekivanja koja obuhvaćaju znanja, vještine i stavove. Radi se o drugačijem pristupu poučavanju gdje mjesto učenja postaje škola umjesto nadoknade kod kuće u vidu domaćih zadaća i učenja za ispite ili pak privatnih instrukcija i priprema za državnu maturu, tržišta koje je procvalo prvenstveno zahvaljujući nemogućnosti školskih programa da odgovore na potrebe obrazovnog sustava.&nbsp;</p>
<p>Uostalom, kurikulumi, bili u javnoj raspravi ili ne, dostupni su na stranicama Cjelovite kurikularne reforme i njima se u nastavi može služiti tko god hoće. Previše je osnovnoškolskih i srednjoškolskih učitelja preuzelo inicijativu u ovom procesu da bi ih odluka Ministarstva da neće formalno uvesti promjene u škole spriječila da predložene promjene implementiraju u svoju nastavu. Možda je ova kurikularna reforma iznjedrila neku drugu vrstu nastavnika koji će preuzeti naše škole, osvijestila neke učenike da se poredak može mijenjati, potaknula neke roditelje da razmisle o tome gdje im djeca provode vrijeme. Ipak, bez konkretne institucionalne potpore, svi su takvi pokušaji osuđeni na propast jer su upogonjeni isključivo individualnim entuzijazmom.</p>
<p>Odgoda svakako nije najgore što se reformi kurikuluma može dogoditi &#8211; može joj se dogoditi da ju privatizira tehnički ministar koji odluči osnovati &#8220;povjerenstvo&#8221; vezano uz mandat tehničke Vlade, sastavljeno od još neimenovanih stručnjaka koji će ocijeniti &#8220;što je dobro napravljeno, a što treba popraviti&#8221;. Iako se takva odluka ne poklapa sa Strategijom na kojoj se kurikularna reforma temelji i koja propisuje raspisivanje javnog poziva za članove Ekspertne radne skupine, Strategija ne govori ništa o novim povjerenstvima koji bi trebali nadgledati prilagodbu izrađenih dokumenata. Cenzorska povjerenstva nisu uopće predviđena Strategijom i zapravo ministra ništa ne priječi da samostalno oformi tijelo. Kao što ga ne priječi da huška svog posebnog savjetnika za povijest Domovinskoga rata protiv učitelja koji su na kurikularnim dokumentima radili, a za koje je Strategija propisala da moraju činiti većinu u stručnim radnim skupinama. Stoga do eksperimentalne provedbe definitivno neće doći sljedeće školske godine, što je jedino što je Ministarstvo i potvrdilo. Naime, u zgradi na Sveticama već dulje vrijeme nitko ne odgovara na pozive i upite javnosti, a javna savjetovanja otvaraju se ubrzanim postupcima. No, umjesto izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Ministarstvo je pokrenulo proces izmjena Zakona o sportu.&nbsp;</p>
<p>Osnovni <a href="https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=3543" target="_blank" rel="noopener">cilj izmjena</a> Zakona o sportu je ukinuti iznimke o reprezentativnosti članova skupština županijskih i nacionalnih sportskih saveza. Skupština je najviše tijelo saveza u kojem svaki član ima pravo na najmanje jedan glas. Izmjenama zakona u ljeto 2015. dodane su iznimke od tih pravila koje predviđaju da predstavnik pojedinog županijskog sportskog saveza raspolaže jednim glasom, a predstavnik pojedinoga sportskoga kluba koji sudjeluje u najvišem stupnju nacionalnoga sportskog natjecanja dvama glasovima, kao i da u radu skupštine sudjeluju predstavnici udruženja sportaša i trenera te predstavnici sportskih klubova na nižim stupnjevima natjecanja. Te je iznimke Hrvatski nogometni savez jedini odbio provoditi jer bi &#8220;postojeći zakon izmijenio arhitekturu HNS-ove moći i mehanizam izbora u županijskim bazama čiji glasači godinama daju legitimitet postavi koja vlada hrvatskim nogometom. Umjesto županijskih i političkih lobija, zastupnike u Skupštinu HNS-a davali bi klubovi, sukladno stupnju natjecanja&#8221;, kao što je <a href="http://www.index.hr/sport/clanak/vlast-uz-mamica-pada-zakon-o-sportu-idu-nove-izmjene-/891797.aspx" target="_blank" rel="noopener">istaknula</a> <strong>Dea Redžić</strong>.</p>
<p>Objašnjenje je Ministarstva da iznimke predstavljaju &#8220;nepotrebno nametanje brojčanog sastava skupština&#8221; i da je &#8220;dovoljno za osiguranje demokratičnosti&#8221; to što u zakonu piše da svatko ima pravo na glas. Svakom savezu dat će se mogućnost da autonomno odredi članove s većim pravom od jednog glasa što bi, smatra Ministarstvo, trebalo ovisiti o više kriterija, a ne samo o rangu natjecanja. Kriterij ranga natjecanja nekog sportskog kluba jednostran je kriterij jer, tako piše Ministarstvo, ne uvažava kriterij kvalitete. Osim zanimljivog implicitnog ukazivanja da rezultati natjecanja i bodovne ljestvice nisu uvjetovane kvalitetom natjecatelja, sve ukazuje na to da je ministar <strong>Predrag Šustar</strong> donio odluku u stranačkom interesu, ne u interesu javnosti, s obzirom da su većina Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza koji se jedini protivi donesenim iznimkama &#8211; članovi HDZ-a.&nbsp;</p>
<p>Obrazovna politika svršenog ministra je jasna. U kratkom i neslavnom mandatu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta doživjelo je da studenti odbijaju surađivati sa zagrebačkom nadbiskupijom i Velikim kancelarom te kampiraju ispred ulaza tražeći izmjene pravilnika o stipendiranju, doživjelo je sveučilišne profesore koji izglasavaju nepovjerenje dekanu fakulteta, te učitelje i učenike u masi od 50 000 ljudi u obrani kurikularne reforme. U taj resor spadaju i navijači na stadionu u Saint-Etienneu koji su tijekom utakmice Hrvatska-Češka na nogometni teren ubacili više bengalki i jedan topovski udar. Iako hrvatski prekršajni sudovi nemaju nadležnost nad prekršajima počinjenima u inozemstvu, četvorici mlađih punoljetnika uhićenih u Splitu, uz istražni zatvor <a href="http://vijesti.hrt.hr/341125/raste-broj-uhicenih-zbog-nereda-na-utakmici-hrvatska-ceska" target="_blank" rel="noopener">određene su</a> jamčevine od 40 do 60 tisuća kuna. Osječki sud na prijedlog tužiteljstva 27-godišnjaku je odredio jamčevinu od čak 50 tisuća kuna. Tu su još i 28-godišnjak, 25-godišnjak te trojica od 22 do 32 godine, desetak ljudi iz cijele zemlje u dobnoj skupini koju određujemo kao &#8220;mladi&#8221;.&nbsp;</p>
<p>Mladi su, zapravo, jedina poveznica triju sektora predanih na upravljanje Predragu Šustaru i koalicijskim partnerima iz Hrasta, i upravo je ta skupina obilježila njihov mandat. Nekoliko mjeseci ranije, na predstavljanju proračuna za 2016. godinu posebnu je pozornost izazvalo smanjenje izdataka za troškove međumjesnog prijevoza učenika za gotovo 29 posto u odnosu na 2015. godinu. Ministar je požurio opravdati se primjenom te odluke tek od sljedeće školske godine i to tako što će uvesti imovinski cenzus. Nakon što je saznao da je nemoguće provjeriti nečije potpuno imovinsko stanje zbog neujednačenosti katastra i zemljišnih knjiga, ministar je za jesen <a href="http://hr.n1info.com/a132457/Vijesti/Uskoro-odabir-povjerenstva-za-nastavak-kurikularne-reforme.html" target="_blank" rel="noopener">najavio</a> model koji će se temeljiti na dohodovnom cenzusu. Dohodovni će cenzus pak najviše pogoditi one koji žive od dohotka od nesamostalnog rada, od plaća, a ne one koji ostvaruju dohodak od imovine i kapitala.</p>
<p>Pitanje kojim je započeo Šustarov mandat, &#8220;evolucija ili kreacija&#8221;, tako je na njegovom kraju zamijenjeno pitanjem &#8220;prijevoz ili jamčevina&#8221;, na koje odgovor možemo očekivati tek sljedeće školske godine. Školske godine koja će započeti izvanrednim parlamentarnim izborima i u kojoj se kurikularna reforma neće eksperimentalno provoditi u hrvatskim školama.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Naši se učenici osjećaju dijelom kulturne scene</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/nasi-se-ucenici-osjecaju-dijelom-kulturne-scene/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 27 Jun 2016 08:46:10 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[Filip Pintarić]]></category>
		<category><![CDATA[građanski odgoj]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[obrazovanje u umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[škola primijenjene umjetnosti i dizajna]]></category>
		<category><![CDATA[ubu]]></category>
		<category><![CDATA[Udruga bivših učenika ŠPUD]]></category>
		<category><![CDATA[umjetničke škole]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=nasi-se-ucenici-osjecaju-dijelom-kulturne-scene</guid>

					<description><![CDATA[Filip Pintarić govori o specifičnostima obrazovanja u umjetnosti, kurikularnoj reformi, te drugačijem ustroju umjetničke škole u pogledu sudjelovanja učenika i školske hijerarhije.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Razgovarala: Matija Mrakovčić</p>
<p>Dipl.inž.arh. <strong>Filip Pintarić</strong> profesor je i voditelj Odjela unutrašnje arhitekture u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna (<a href="http://www.ss-primijenjenaumjetnostidizajn-zg.skole.hr/" target="_blank" rel="noopener">ŠPUD</a>) Zagreb, te predsjednik Udruge bivših učenika ŠPUD &#8211; <a href="https://www.facebook.com/UBU.Spud.Zg/" target="_blank" rel="noopener">UBU</a>. Razgovaramo o specifičnostima umjetničkog obrazovanja odnosno obrazovanja u umjetnosti u Hrvatskoj te položaju i dostupnosti kulture i umjetnosti širem društvu. Također, neizostavne su teme kurikularna reforma, njen proces i zaustavljanje. S obzirom da je ŠPUD, kao i većina umjetničkih škola, drugačije ustrojen u pogledu sudjelovanja učenika i školske hijerarhije, možda se radi o oglednom primjeru kako škole mogu postati demokratične ustanove.</p>
<p><span style="line-height: 20.8px;">&nbsp;</span></p>
<p><strong>KP: Sudjelovao si u procesu kurikularne reforme kao član stručne radne skupine za Nacionalni kurikulum za umjetničko obrazovanje. Je li postojao sličan dokument prije procesa Cjelovite kurikularne reforme, kako je izgledao te što je novo u dokumentu koji ste izradili? Kako je izgledao proces rada na kurikulumu?</strong></p>
<p>Kad govorimo o umjetničkom obrazovanju, govorimo o glazbenom i o likovnom obrazovanju, od predškolske do kraja srednjoškolske razine. Treba imati na umu da umjetničko obrazovanje u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, kvalitetno je i još uvijek je u dosta dobrom stanju.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Nacionalni kurikulum za umjetničko obrazovanje dokument je kojim se određuje i usustavljuje umjetničko obrazovanje kao vrijedan i poseban dio obrazovnog sustava RH. Postojali su i prije određeni pravilnici, ali ni jedan ovako cjelovit.&nbsp;</span><span style="line-height: 20.8px;">Što se tiče rada na samom kurikulumu, dogodila se fantastična sinergija i zaista sam zadovoljan proizvedenim dokumentom. Organizacija je bila kvalitetna, kolege u SRS izrazito profesionalni, radilo se bez pritisaka, slobodno i otvoreno.</span></p>
<p>Izrada NKUO nije krenula od toga da nužno treba uvesti neke nevjerojatne promjene, već da treba osvjestiti i zadržati postojeće vrijednosti, dokument uskladiti s postojećim okvirima te omogućiti fleksibilnost u budućnosti, odnosno otvoriti vrata razvoju i promjenama.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Konačno da se jedanput napravi jedan suvisli dokument koji govori što je to umjetničko obrazovanje i kako bi se trebalo provoditi.&nbsp;</span></p>
<p>Od nekih bitnijih promjena u organizaciji umjetničkog obrazovanja naveo bih po mom mišljenju vrlo vrijednu, a to je autonomija školskog kurikuluma. Odnosno, davanje školama mogućnosti da svoju nastavu u potpunosti organiziraju puno slobodnije nego danas, koristeći metode i oblike rada kao što su blokovska nastava, izvanučionička i projektna nastava&#8230; <span style="line-height: 20.8px;">Kad govorimo o likovnim umjetničkim školama, onda moramo imati na umu da je npr. Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, škola s velikim brojem učenika koja je blizu muzeja, blizu institucija, u centru grada. Dok recimo škole u Rijeci ili u Zaboku, u Osijeku, Dubrovniku, manje su škole s manje učenika, nemaju kapacitet i teže im je surađivati s raznim institucijama. </span></p>
<p><span style="line-height: 20.8px;">Autonomija školskog kurikuluma omogućila bi školama da se organiziraju na način koji njima odgovara s obzirom na njihov profesorski kadar, s obzirom na profil učenika, broj učenika, s obzirom na mogućnosti koje pruža neposredna i posredna okolina. Na taj način bismo dobili izrazitu različitost u pristupu i načinu rada među likovnim umjetničkim školama koja bi išla u korist učenika i nastavnika, a to bi moglo biti odlično.&nbsp;</span></p>
<p><span style="line-height: 20.8px;"></span><strong><span style="line-height: 20.8px;">KP: Možeš li mi dati komentar na događanja oko Cjelovite kurikularne reforme, od najave njenog zaustavljanja preko otkazivanja ugovora Ekspertnoj radnoj skupini, pa do masovnog prosvjeda 1. lipnja u brojnim gradovima diljem Hrvatske i svijeta?</span></strong></p>
<p>Zaista ne znam što bih rekao, sudjelovao sam i prije u izradi različitih dokumenata, nacionalnih strategija, planova, programa&#8230; kojima je prethodio sličan entuzijazam, a koji su doživjeli sličnu sudbinu. U Hrvatskoj kao da imamo neku nevjerojatnu potrebu da sami sebe kočimo i vraćamo unatrag. Prosvjedi su pokazali da veći broj ljudi pomalo postaje svjestan te činjenice i da im je dosta.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Što se tiče CKR, ogroman posao je odrađen, postoje dokumenti, naravno to je samo dio provedbe, ali imamo veliki broj stručnjaka koji su radili na CKR, koji su educirani i koji znaju kako i kamo dalje. Zaustavljati takvu mašineriju u ovom trenutku i prčkati po njoj zaista je besmisleno.</span></p>
<p><strong>KP: Vratimo se na specifično područje &#8211; koja je posebnost umjetničke škole, za razliku od strukovne škole?</strong></p>
<p>Strukovna škola je škola koja je usklađena s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom i cilja na tržište rada, što znači da obrazuje učenika prema 3 temeljna dokumenta. To su Standard zanimanja, Standard kvalifikacija i nastavni kurikulum. Ona obrazuje učenika za zanimanja za koja postoji direktna potreba na tržištu rada. Umjetničke škole svojim se programom ne bi smjele koncentrirati na potrebe tržišta rada koje traži zaposlenika, umjetnici bi trebali biti poduzetni i sami stvarati potrebu i tržište za vlastiti rad. Imamo tu priču o kreativnim industrijama gdje se uvodi termin industrije u domenu umjetnosti. Međutim, s tim treba biti oprezan jer vrijednost umjetnika je u tome da ne radi ni za koga, da je slobodan i da djeluje u umjetnosti. Industrijalizacija umjetnosti dokida samu umjetnost i ostavlja u najboljem slučaju obrt.</p>
<p>Mlada osoba koja upisuje strukovnu školu cilja na radno mjesto koje za nju postoji u neposrednoj okolini i računa da će se barem neki period svog života nakon završetka škole baviti tim poslom, dok se eventualno ne odluči prekvalificirati ili upisati fakultet ili višu školu. Umjetničke škole uglavnom privlače mlade koji imaju potrebu kreativno djelovati, koji se žele umjetnošću na neki način baviti i koji se žele u umjetnosti dalje obrazovati.</p>
<p>Naša trenutna situacija u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu je ta da, od 140-150 učenika po generaciji, možda njih 10 ne izražava želju za nastavkom studija. Devedeset i pet posto želi nastaviti studirati, velika većina njih na srodnim fakultetima. Kad se pogleda u prošlost, postoji određena razlika među našim umjetnicima, dizajnerima i arhitektima koji su završili Školu primijenjene umjetnosti i nakon toga srodni studij i onih koji su došli iz drugih škola. To nije neka različitost u smislu &#8220;ovi su bolji ovi su lošiji&#8221;, to je jedan drugi tip osobe. Drugi je tip onaj koji se u adolescenciji obrazovao u umjetnosti, a drugi je onaj koji je s 19 ili 20 godina počeo studirati i to mu je prvi kontakt s umjetnošću.&nbsp;</p>
<p>Danas u Hrvatskoj imamo poprilično dobru strukturu i ponudu &nbsp;umjetničkih škola i fakulteta. Kad bismo bili spremni uložili u razvoj i povezivanje, mogli bismo imati i fantastičnu vertikalu od četiri godine srednje škole gdje se učenici direktno obrazuju u umjetnosti, što znači da u periodu adolescencije razvijaju motoričke vještine, vještine obrade materijala, djelovanja u materijalu i tako dalje, i nakon toga se na studijima nastavljaju razvijati u kognitivnoj domeni. Danas na srodnim fakultetima postoji velika količina ponavljanja sadržaja za učenike likovnih umjetničkih škola, dok učenici gimnazija moraju dobar dio likovnog obrazovanja usvojiti kroz razne oblike tečaja i priprema prije samog studija.</p>
<p><strong>KP: Učenici koji upisuju ŠPUD obrazuju se na odjelu unutrašnje arhitekture, fotografskom, grafičkom, kiparskom, slikarskom, tekstilnom, aranžersko-scenografskom odjelu, odjelima za dizajn keramike i dizajn metala. Koje fakultete upisuju učenici ŠPUD-a?</strong></p>
<p>Upisuju likovne akademije, studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, Arhitektonski fakultet, studij dizajna na Grafičkom fakultetu, Tekstilno tehnološki fakultet, krajobraznu arhitekturu na Agronomiji, potom poduzetništvo, menadžment u kulturi, povijest umjetnosti i različite studije na Filozofskom fakultetu. Uglavnom, 80% njih ostane vezano uz umjetnost, na neposredan ili posredan način, a dosta njih se tijekom 3 do čak 4 godine nakon završetka škole odlučuje što će studirati.&nbsp;</p>
<p>Još uvijek postoji dosta prelazaka s fakulteta na fakultet, a to je sve skupa greška koja se dogodila prije desetak godina pod parolom &#8220;svatko će nešto studirati&#8221; i besmrtnom famom da ćeš, ako studiraš, imati bolju plaću, što u stvari nije istina. Imat ćeš bolju plaću ukoliko studiraš ono što te zanima i ako si u tome dobar, a izglednije je i da ćeš biti dobar u onome što te zanima.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Vrlo je često da dijelom pod pritiskom roditelja, a dijelom iz vlastitih uvjerenja, učenici smatraju da moraju upisati studij iste godine kada su maturirali. Ako ne prođu na prijemnom ispitu studija koji im je prvi izbor, oni upišu četvrti ili peti, na kojem nema prijemnog ispita ili je lakši.&nbsp;</span></p>
<p>Učenici se tako često nađu na studijima koji ih ne zanimaju i koji nisu njihov prvi odabir, a onda u narednih godinu &#8211; dvije shvate da to zaista nije za njih, odustanu i upišu neki drugi studij, ili paralelno sa studijem polažu prijemni ispit na željenom fakultetu dok ga ne polože te zatim pređu na isti.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Navedeni sistem nije baš financijski isplativ, ali evo još uvijek se događa. Vrlo rijetko se učenici, kao i njihovi roditelji, odlučuju na pauziranje ukoliko ne upišu željeni studij.&nbsp;</span><span style="line-height: 20.8px;">U Americi je taj problem rješen postojanjem koledža, gdje studenti tijekom 3 godine mogu isprobavati što im leži te zatim odlučiti da li će nastaviti obrazovanje na fakultetu ili ne.</span></p>
<p><strong>KP: Čini mi se da je uz to onda vezano i pitanje državne mature. U kakvom su položaju učenici ŠPUD-a nasuprot, recimo, gimnazijalcima?</strong></p>
<p>Državna matura je nama dosta slabo pogodovala, s obzirom na to da su svi naši ciljani fakulteti zadržali prijemne ispite. Učenik koji želi pohađati likovnu umjetničku školu nakon osmog razreda izlazi na provjeru likovnih sposobnosti kako bi se upisao u školu. Nakon drugog razreda polaže jedan mali prijemni ispit pri odabiru odjela. Na kraju obrazovanja brani završni rad koji je plod njegovog rada u četvrtom razredu čime stječe umjetničku završnost, i nakon toga ide na državnu maturu. S tom državnom maturom dolazi na fakultet na kojem ponovno ima prijemni ispit.</p>
<p>Istina je da su fakulteti poput studija dizajna i arhitekture maknuli matematiku i fiziku s prijemnog ispita, ali je na većini srodnih fakulteta i dalje prisutan obimni prijemni ispit. K tome, naša se umjetnička završnost ne boduje i nema skoro nikakav utjecaj na upis studija. Tako je nama državna matura više opteretila učenike nego što im je olakšala upis. Kako čujem, na sve više studija vraćaju se prijemni ispiti, a državna matura je, između ostalog, osmišljena da eliminira prijemne.</p>
<p><strong>KP: Koliko je nastavniku u umjetničkoj školi dostupno stručno usavršavanje? Gdje se educirate?&nbsp;</strong></p>
<p>Većina kolega koji predaju umjetničke predmete su likovni umjetnici, dizajneri ili arhitekti koji prakticiraju svoju djelatnost i time se permanentno usavršavaju kroz svoj rad, izložbe, projekte i slično. Stručno usavršavanje kod nas je nevezano uz sistem cjeloživotnog obrazovanja, vrlo je jako i aktivno. Što se tiče samog cjeloživotnog obrazovanja, tu ne mogu reći da smo baš nešto profitirali. Ima dosta načina na koje bismo se mi mogli usavršavati, ali jednostavno to nekako nije zaživjelo u pravom smislu te riječi.</p>
<p>Nove generacije učenika su potpuno drugačije. Imaju potpuno drugi sistem primanja i obrade informacija i mislim da je u tom segmentu cjeloživotno obrazovanje nastavnika nužno, kao i da će se pristup obrazovanju nastavnika, morati poprilično promijeniti u narednom periodu. Stare metode i oblici rada jednostavno sve slabije prolaze. Možemo mi pričati o tome kolika je količina gradiva koju učenici uče, na koje načine uče i koliko knjiga sa sobom u školu nose, ali sa svakom novom generacijom potrebno je značajno uštimavanje, nastavnici kao i struktura moraju na to biti spremni.</p>
<p><strong>KP: Kakvim bi dakle ocijenio položaj nastavnika danas?</strong></p>
<p>Situacija uopće s obrazovanjem i s nastavnicima nije takva od sada, niti od unatrag dvije, pet, petnaest, dvadeset godina. Situacija je kod nas takva 50 &#8211; 60 godina. Dosta često se sad čuje kako nastavnici nemaju kvalitetan status u društvu, ali oni ga nemaju posljednjih 50 godina. Besmrtna je priča o maloj satnici, dugačkom godišnjem odmoru i o poslu koji nije zahtjevan, a ustvari radi se o izrazito zahtjevnom i odgovornom poslu za kojeg je potreban određeni talent, odnosno ne može ga obavljati svatko. Vidim veliki problem u tome tko će se za 5 &#8211; 10 godina uopće odlučiti nakon srednje škole upisati studij kojim završava kao profesor u srednjoj školi. Tko će se odlučiti za to s obzirom na toliku odgovornost, stres, a i nemogućnost napredovanja. Kada se zaposlite u školi, kroz proces napredovanja nastavnika plaća vam može dodatno narasti 10-15 %, ali najvjerojatnije je da ćete završiti svoj radni vijek s plaćom koja je možda 30 % veća od vaše startne plaće.</p>
<p>Položaj nastavnika postaje sve gori i gori, dokidaju se bilo kakve ovlasti nastavnika. Kroz parolu zaštite učeničkih prava, sve više se učenike štiti upravo od obrazovanja. Žalbama, sistemima produženog pedagoškog tretmana, nepostojanjem nikakve realne nagrade i kazne, obrazovanje se trivijalizira na više nivoa. Roditelji su pretjerano uključeni u obrazovanje, daleko više nego što su bili prije. Djeca tu ustvari postaju pijuni u odnosu između roditelja, škole i budućnosti njihove djece. I na kraju krajeva od cijele te priče najviše nastradaju ta ista djeca.</p>
<p>Žalosno je da je tako u Hrvatskoj koja je mala zemlja i relativno je lako izvesti strateške intervencije u obrazovanju. Imamo kvalitetne nastavnike i kvalitetne učenike, kada bi smo tretirali obrazovanje kao primarni nacionalni interes i strategiju, uspjeh bi nam bio zagarantiran.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: ŠPUD je malo drugačije organiziran u hijerarhijskom pogledu od ostalih škola. Jesu li učenici puno više uključeni u sam rad škole i obrazovni proces? Kakav je odnos učenik &#8211; nastavnik?&nbsp;</strong></p>
<p>Predavati umjetničke predmete u ŠPUD-u zaista je ugodno zato jer si cijelo vrijeme u kontaktu s mladima koji su odabrali obrazovati se u umjetnosti, atmosfera poučavanja je dvostrana, ti njima predaješ znanje, a oni tebe obogaćuju novim trendovima i pružaju ti svojevrstan <em>reality check</em> pristupa umjenosti.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Odnos učenik &#8211; nastavnik u našoj školi zbilja je kvalitetan, pogotovo stoga što su dobar dio naših profesora bivši učenici škole, razumiju poziciju učenika s obzirom da su pohađali istu školu i znaju mu iz svog iskustva savjetovati što i kako dalje.&nbsp;</span></p>
<p>U ŠPUD-u imamo 9 odjela. Odjeli su poluautonomne jedinice i na odjelima vlada ozračje ateljea, studija, biroa. Kad pričamo o suvremenim metodama nastave, gdje svi vole spominjati nordijske zemlje, mi sličan pristup u umjetničkim školama imamo sigurno posljednjih dvadesetak godina. Na primjer, u obrazovanju u umjetnosti jako je bitan segment dokolice. Znači, u nekom momentu učenik jednostavno mora biti sa svojim radom, osjetiti ga i povezati se s njim, to je izrazito bitno za umjetnika. Kad bi ga netko promatrao sa strane, izgledao bi kao učenik koji sjedi ispred svoje skulpture dva i pol sata, bulji u skulpturu, pa bulji kroz prozor i tako dalje, i netko bi rekao &#8220;pa ovaj tu ne radi ništa&#8221;. Međutim, to je jedan vrlo bitan proces, koji je nužno razviti ukoliko se želimo baviti umjetnošću. Ono što je velika kvaliteta umjetničkih škola jest što naši učenici imaju priliku taj odnos razviti već u adolescenciji.</p>
<p>S druge strane, naša praktična umjetnička nastava nije praktična nastava kao, recimo, u strukovnim školama gdje postoji neki zadatak koji se treba izvesti s određenom preciznošću ili točnošću. Na nastavi umjetničkih predmeta nastavnik u klasi ima 8-10 učenika s kojima radi mentorski, sa svakim od njih mora biti na istoj valnoj duljini i nastojati izvući njegov individualni pristupu radu. Jer umjetnost podrazumijeva otvaranje nas samih i našeg viđenje svijeta prema nepoznatom korisniku. Podrazumijeva jednu određenu dozu hrabrosti, odvažnosti, upoznatosti sa samim sobom. Radi se o procesu koji je poprilično kompleksan i u tom procesu se isto tako razvijaju neke odgovornosti jer kad učenici taj rad prihvate kao zaista svoj, kao dio sebe, oni prema njemu izgrađuju odgovornost, izgrađuju odgovornost prema nastavniku, prema kolegama, prema odjelu, prema školi. Nema tu one situacije da kad zvoni &#8211; svi istrče van.</p>
<p><strong>KP: Slijedom toga, molim te za komentar o položaju kulture i umjetnosti u današnjem hrvatskom društvu?</strong></p>
<p>Do kvalitetnog položaja umjetnosti i kulture u društvu dolazi kad je stanovništvo zadovoljno i ne treba strahovati nad vlastitom egzistencijom. Imamo situaciju u Hrvatskoj, pogotovo zadnjih 25 godina, da se stanovništvo permanentno osiromašuje. Od rata koji je mnoge ostavio bez domova, preko kredita i loših mogućnosti ulaganja, većina ljudi u Hrvatskoj se danas bavi primarno svojom egzistencijom, odnosno hoće li ili neće preživjeti do sutra. Tu su kultura i umjetnost daleko izvan njihove interesne sfere. Vrlo često kad se priča o kulturi i umjetnosti spominje se finski model, no to je nešto o čemu mi ne možemo ni razgovarati s obzirom da nemamo civilnu strukturu niti standard koji imaju oni. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;</p>
<p>Recimo, kad gledamo umjetničke škole i studije kod nas, sve je veći broj ženske populacije, uglavnom se žene obrazuju u umjetnosti, što je isto tako u našoj sredini nekakav određeni pokazatelj. Pokazatelj toga što se očekuje od umjetnika i što će on biti. Kćer može biti umjetnica, ako ništa, udat će se, a sin se ipak treba baviti nečim što donosi zaradu. To je potpuno pogrešno, umjetnički/dizajnerski/kreativni sektor danas je u svijetu sve isplativiji i kod nas u Hrvatskoj konkretno postoji tisuću segmenata u tom području kojima se nitko ne bavi. Tko se počne time baviti, automatski je prvi i nema konkurencije u neposrednoj okolini. Ne kažem da bi se obogatio preko noći, ali je definitivno moguće raditi i pristojno zarađivati za život. Pogotovo kad uzmemo u obzir da smo u Europskoj uniji i da više nema granica koje su nas prije sputavale.</p>
<p>Opet, s druge strane, u cijeloj toj situaciji, i što se tiče obrazovanja u umjetnosti, i što se tiče kulturne i umjetničke scene, mi funkcioniramo zaista dobro. U redu, ne možemo pričati o cijeloj Hrvatskoj, ali možemo pričati o nekim centrima, o Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru, Varaždinu, Osijeku, gdje je kulturna ponuda zbilja velika. Ono što ljudi uglavnom ne znaju jest da iza te kulturne ponude stoje tisuće i tisuće sati volonterskog rada i da veliki broj ljudi to radi iz uvjerenja, iz želje, potrebe da bi i njima, a i svima drugima bilo bolje. Mislim da je Hrvatska s obzirom na kulturu i umjetnost izrazito uporna i jaka, s obzirom na naš opći standard, mislim da bi bilo gdje drugdje ljudi već odavno odustali.&nbsp;</p>
<p>Svake godine učenicima i njihovim roditeljima koji dođu na odjel čestitam što su imali toliko hrabrosti upisati se u ovu školu i odlučili se baviti umjetnošću danas i ovdje.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Kada bi kultura i umjetnost malo snažnije ušli u obrazovni sustav, od predškolskog odgoja i osnovne škole, bi li se situacija možda počela mijenjati u korist te kulture?</strong></p>
<p>Ne samo da uđu u obrazovni sustav, da uđu uopće u sve sfere društva. Ne radi se o tome da mi trebamo samo mlade i nove generacije obrazovati o bitnostima i vrijednostima kulture i umjetnosti. Imamo generacije koje imaju 35, 36 godina, a koje tu poduku i to obrazovanje nisu dobile, ne u dovoljnoj mjeri. Ali tu je opet problem novca, odnosno financiranja, stalno ti novci odlaze na neke druge strane. No, još uvijek postoji dovoljna količina entuzijasta koji pokušavaju pokriti ta područja, i s obzirom da smo mala zemlja, to se doista osjeti. Još uvijek postoji velika količina ljudi koja poklanja pažnju kulturi i umjetnosti. Treba voditi računa o tome da se sačuva postojeća publika i odgoji nova.</p>
<p>Tu dolazimo i do drugog problema. Kod nas je nepovezanost veliki problem, uvijek težimo tome da stvaramo neke svoje male enklave i plemena i vrlo je slaba komunikacija i između nas koji se bavimo kulturom i umjetnošću, a kamoli između nas i stanovništva koje o tom ne zna ništa. To je nešto na čemu treba raditi. Treba stanovništvo educirati i upoznati s vrijednostima suvremene kulture i umjetnosti, s načinima djelovanja u prostoru kulture. Onda će vjerojatno ta veza između kulture i obrazovanja, i implementacije kulturnih sadržaja i sadržaja koji stvaraju, grade jednu osobu koja živi u prostoru kulture i umjetnosti, postati smisleni. Jer će postojati podrška i u obitelji, i podrška u zemlji, i podrška u školi i podrška među kolegama.</p>
<p><strong>KP: Kad smo već kod volontera, entuzijasta i povezivanja, možeš li nas upoznati s pričom o UBU, Udruzi bivših učenika ŠPUD-a?</strong></p>
<p>UBU je Udruga bivših učenika ŠPUD-a Zagreb i sastavni dio umjetničke platforme Organizam. Nastao je tako da je u određenom trenutku postojala kritična masa ljudi koji su završili školu, nisu nužno željeli biti profesori u školi, ali su htjeli ostati u kontaktu sa školom i na neki način promovirati školu, postati nekakva produžena ruka škole u nekim segmentima u kojima škola sama ne može djelovati. Tako je 2008. godine osnovana i registrirana udruga koja se od tada bavi promocijom i vidljivošću škole u Hrvatskoj i u svijetu kroz različite domaće i internacionalne projekte, partnerstva i suradnje. U svoje djelovanje uključuje bivše i sadašnje učenike kao i profesore škole te niz stručnih suradnika. Do danas govorimo o nekih 60 &#8211; 70 projekata koje je udruga provela, a među njima su i dugoročni projekti UBU-a poput <em>U krugu Škole, Relict, UBUdućnost, Arhiva ŠPUD-a, Kamp Kulture, Park u parku, A Bubble, Teorija u Školi</em>&#8230;</p>
<p>Kad je UBU počeo s radom, dosta ljudi u Zagrebu uopće nije znalo da Škola primijenjene umjetnosti postoji, a što se točno tamo uči i kako izgledaju radovi učenika, nije znao gotovo nitko tko nije sa školom bio u nekoj neposrednoj vezi.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Možemo reći da je škola u zadnjih desetak godina postala vidljivija i prisutnija u javnom životu grada Zagreba i Hrvatske, i to zaslugom, na prvom mjestu, profesora i učenika entuzijasta koji ne zaziru od volonterskog rada, vodstva škole i naravno ekipe iz UBU-a.</span></p>
<p>Škola sad već skoro 6 godina kontinuirano sudjeluje na Ambijenti, redovito na &nbsp;Danu D, Tjednu dizajna, u Noći muzeja, na svim bitnim većim manifestacijama, u galerijama i u virtualnom prostoru. Polako se ostvaruju suradnje s muzejima kroz projekte i nastavu u muzeju kao recimo u Muzeju za umjetnost i obrt i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i Beogradu, ili pak s drugim inozemnim školama, fakultetima, poput School of Visual Arts u NY.&nbsp;</p>
<p>Sve skupa za rezultat ima da se naš učenik osjeća dijelom kulturne scene i Hrvatske i grada Zagreba, motivira svoju neposrednu izvanškolsku okolinu da postane publika, a osim toga izlazi s 18-19 godina iz škole noseći sa sobom portfolio koji nije zanemariv. Nakon mature učenički radovi ostaju u školi i izlažu se u sklopu raznih izložbi, učenički portfolio se i dalje puni, pa tako imate osobu s 18 godina koja je izlagala u Muzeju suvremene umjetnosti, u Muzeju za umjetnost i obrt, koja je pisala kritičke tekstove, surađivala sa europskim umjetnicima, radila plakate za Močvaru&#8230;</p>
<p><strong>KP: Građanski odgoj i obrazovanje trebao bi se provoditi kao međupredmetna i interdisciplinarna tema u svim osnovnim i srednjim školama u RH. Postoje li takvi sadržaji u ŠPUD-u, postoji li potreba za njima?</strong></p>
<p>Što se tiče Građanskog odgoja i obrazovanja, on je u medijima uglavnom prisutan kroz konflikt vezan uz spolni odgoj i tu se cijela priča završava. Cijeli ostali segment tog Građanskog odgoja nije uopće bitan i nije prisutan. Građanski odgoj kao međupredmetna tema je upravo ta varijanta o kojoj sam pričao. Samo to već podrazumijeva prilično žestoku infrastrukturu, odnosno educiranje nastavnika na koji način da te bitne teme postanu sastavni dio svakog predmeta.&nbsp;</p>
<p>Na koji način i kako? S obzirom na vrijeme u kojem živimo, na brzinu vremena i obaveze koje roditelji imaju i koliko se uopće roditelji svojoj djeci mogu posvetiti, jedan veliki dio odgoja izostaje kod kuće. Danas imamo potpuno nove oblike komunikacije (npr. virtualni prostor), koji otvaraju neke nove sfere kulture komunikacije i ponašanja, civilizacijskih vrednota i tako dalje.&nbsp;</p>
<p>Generacijski jaz je sve veći i veći. Generacije se potpuno mijenjaju unutar 2 ili 3 godine. I klinci koji dolaze su zbilja bitno drugačiji i imaju bitno drugačiji pristup svijetu, obrazovanju, primanju informacija, komunikaciji, od onih prije 7-8 godina, totalno drugi set vrijednosti. Građanski odgoj, međugeneracijsko razumijevanje i kultura međuljudskih odnosa postaju nužni sadržaji edukacije mladih kao i nužan dio cjeloživotnog obrazovanja.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Sustav dozvoljava da sve ovisi o pojedincu</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/sustav-dozvoljava-da-sve-ovisi-o-pojedincu/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 20 Jun 2016 08:14:28 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[demokratizacija škola]]></category>
		<category><![CDATA[građanski odgoj i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[mzos]]></category>
		<category><![CDATA[položaj nastavnika]]></category>
		<category><![CDATA[sindikati]]></category>
		<category><![CDATA[tanja carić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=sustav-dozvoljava-da-sve-ovisi-o-pojedincu</guid>

					<description><![CDATA[Tanja Carić, profesorica u Gimnaziji Pula, govori o sindikalnom organiziranju, participaciji nastavnika, roditelja i učenika u upravljanju školom, kurikularnoj reformi te građanskom odgoju.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Razgovarala: Matija Mrakovčić</p>
<p><strong>Tanja Carić</strong> profesorica je Sociologije i Politike i gospodarstva te Građanskog odgoja i obrazovanja u Gimnaziji Pula, voditeljica debatnog kluba, članica uredničkog tima emisije <em>Medionauti</em> <a href="http://www.pulskafilmskatvornica.hr/" target="_blank" rel="noopener">Pulske filmske tvornice</a>, te sindikalna povjerenica područnog odbora Istarske županije Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske. Razgovaramo o stanju školstva, sindikalnom organiziranju, participaciji nastavnika, roditelja i učenika u odlučivanju i upravljanju školom, Cjelovitoj kurikularnoj reformi, građanskom odgoju i obrazovanju te medijskoj pismenosti.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Predaješ sociologiju gotovo 25 godina. Kroz tvoje su ruke prošle mnoge reforme školstva, izmijenila su se obećanja svih garnitura vlasti o boljem statusu nastavnika te ponešto štrajkova jer ta obećanja nisu ispunjena. Kako procijenjuješ položaj nastavnika i stanje školstva danas?</strong></p>
<p>Nije se promijenilo apsolutno ništa. Odnosno stanje školstva nikada nije bilo dobro, pa nije ni danas. Ako su i napravljeni neki koraci, tada su napravljeni po principu jedan korak naprijed, dva unazad. Položaj nastavnika se globalno gledajući u društvu pokvario, odnosno sve je lošiji. Naša profesija je degradirana, nastavnik više nije osoba koju se poštuje u društvu, znanje se ne cijeni, pa se to naravno reflektira i na odnos učenika i roditelja prema školi. Međutim, sve je to posljedica odnosa politike prema obrazovanju. Iako često slušamo prazne priče o važnosti obrazovanja, niti jedna vlada do sada nije provela u djelo ono što svako razvijeno društvo zna, a to je da nema razvoja bez ulaganja u obrazovanje. Mi svake godine sve manje izdvajamo za obrazovanje i znanost, dakle, ne više, kao što bi trebalo, nego još se i smanjuju novčana sredstva.</p>
<p>Cijeli sustav obrazovanja prepun je problema: imamo stare i loše nastavne programe, škole su loše opremljene, metode rada su zastarjele, nastavnici su potplaćeni i nezadovoljni, nastavnički posao se sve više birokratizira, ne postoji povezanost škola i gospodarstva, učenici bubaju napamet itd.</p>
<p><span style="line-height: 20.8px;">Nastavnici su jako ogorčeni zbog cijele situacije, već nam je pomalo dosta toga da smo na marginama interesa politike i cijelog društva. Tretira nas se kao da smo neki državni službenici koji rade s papirima, a ne sa djecom i mladima koji će sutra biti odrasli ljudi. Ministarstvo nam iz godine u godinu povećava obim poslova, i to isključivo administrativne poslove, o samom sadržaju obrazovanja nitko ne brine.</span></p>
<p>Naši učenici se nama čude i malo tko od njih sanja o poslu u školi. Nastavnički posao nije poželjan mladim ljudima, vide da je to težak i odgovoran, a slabo plaćen posao i nedovoljno cijenjen u društvu.</p>
<p><strong>KP: Početkom školske godine održan je štrajk u kojem nisu sudjelovali svi nastavnici, sve škole, a i stav javnosti je bio podijeljen. Ti si sindikalna povjerenica u svojoj školi. Kakvim ocjenjuješ nastavničko organiziranje?</strong></p>
<p>Jedno je sigurno, da nema sindikata bilo bi nam puno gore. Obrazovanje je sindikalno organizirano već 25 godina i nikada se nije desilo da smo nešto dobili dobrom voljom naše vlade. Sindikati se mukotrpno bore, vršili su se pritisci, štrajkalo se, i samo takve akcije daju rezultate. Izborili smo se za koliko toliko kvalitetan kolektivni ugovor. Na nama se uvijek štedjelo, mi u obrazovanju smo uvijek bili prvi koji smo se puni razumijevanja odricali jer su uvijek neka teška vremena. &#8220;Kriza je, nema novaca u resoru – bit ćete prvi koji će dobiti kada bude sredstava&#8221; &#8211; toga smo se naslušali i previše. Teret krize se nikad nije ravnomjerno raspodijelio na sve, a znamo na koga najmanje.&nbsp;</p>
<p>Nastavnici su danas ogorčeni, razočarani i deprimirani nebrigom za obrazovanje. Pri tome, nikad ne mislimo samo na materijalna prava nas zaposlenih, nego na škole općenito, na ulaganje u znanje i znanost. Mi nastavnici smo uvijek zaostajali za plaćama ostalih u javnim službama, to mnogi ne znaju. Resor obrazovanja je prosječno najobrazovaniji sektor, jer ima daleko najviše visoko obrazovanih, a ima najniže plaće u usporedbi sa isto obrazovanima u drugim sektorima.&nbsp;</p>
<p>Što se štrajkova tiče, uvijek je bilo sredina i škola koje su više aktivistički i borbeno raspoložene, a ima i onih u kojima ili iz straha ili zbog inercije štrajkovi ne uspijevaju. Ja imam sreću da radim u školi, u Gimnaziji Pula, u kojoj smo gotovo svi u sindikatu, a kad su štrajkovi apsolutno svi (članovi i nečlanovi) štrajkamo do kraja – do ispunjenja zahtjeva ili do završetka štrajka. Takva nam je školska tradicija, radim sa kolegama koji su dobro informirani i osviješteni o našem položaju i političkoj situaciji. Veliko je zadovoljstvo raditi u takvoj sredini. Znam da nije svugdje tako, ima previše škola u kojima ravnatelji vedre i oblače i izigravaju šerifove u školama, vrše pritisak na zaposlene pa se oni teško odlučuju za sudjelovanje u štrajku. Ako postoji i lokalna politička podrška, nitko takvima ne može stati na kraj.</p>
<p><strong>KP: Kad govorimo o participaciji nastavnika, roditelja i učenika u odlučivanju i upravljanju školom, samostalnosti škola i njenih radnika, te horizontalnom funkcioniranju školskog sustava, govorimo o demokratizaciji škola.&nbsp;</strong></p>
<p>Prije svega mislim da je sam sustav loš zato što dozvoljava da sve ovisi o osobi odnosno o pojedincu. Sustav bi trebao biti takav da se kontroliraju i nadziru ravnatelji i sve ostale nepravilnosti koje se u sustavu dešavaju, u tretmanu djece i zaposlenih. Zakoni bi se svugdje trebali dosljedno primjenjivati, a ne da njihova primjena ovisi o osobi koja je nadređena. Svi znamo da je obrazovni sustav odraz društva, pa prema tome ono što se dešava u cijeloj Hrvatskoj, to se dešava i u školi &#8211; klijentelizam, politička podobnost, nepotizam, razni oblici korupcije i samovolja ljudi koji imaju moć. Određeni ravnatelji, jer su u političkoj stranci koja je u lokalnim razmjerima moćna, održavaju se na vlasti &#8211; čudno mi je reći da je netko na vlasti u školi, ali to je tako. O ravnateljima odlučuju školski odbori u kojima su tri od sedam članova članovi lokalne vlasti, pa je sve jasno. Zaposlenici se takvim ravnateljima ne žele zamjeriti jer se boje za svoju budućnost.&nbsp;</p>
<p>S druge strane, Zakon o odgoju i obrazovanju omogućuje različite načine sudjelovanja, i činjenica je da zakon nije loš, nego ga ljudi ne znaju koristiti ili su pasivni.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Ono što mene posebno ljuti jest da nema volje da se učenike uči demokraciji kroz funkcioniranje Vijeća učenika. To su formalna tijela koja postoje, a učenici niti znaju što mogu, niti ih bilo tko poučava u tome.&nbsp;</span></p>
<p>Većina nastavnika nije motivirana niti na bilo koji način stimulirana da se posvete svom poslu, odrađuju ono što moraju, a tako i u smislu borbe za svoja strukovna, radnička prava i sve ostalo. Na neki način bi ih se trebalo potaknuti, a mislim i da su mnogi jednostavno pod utjecajem atmosfere u društvu. Politička kultura naših građana, pa tako i nastavnika, nije na zavidnoj razini. Većina samo čeka da se nešto desi, a nisu spremni sami se angažirati i biti aktivni. Uvijek je netko drugi kriv za nevolje, ili vlada, ili EU, ili Sindikat… uvijek netko drugi, ali teško se uviđa da smo svi odgovorni jer šutimo i ne reagiramo.&nbsp;</p>
<p>Mnoga istraživanja to potvrđuju, a ja otvoreno zagovaram: nužno je uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja kao redovitog predmeta. Ako ne odgojimo buduće građane kao odgovorne i aktivne, ako ne steknu političku pismenost, crno nam se piše. Da bi demokracija funkcionirala kako bi trebala, svaku novu generaciju treba odgajati za sudjelovanje u takvom sustavu. Mislim da je danas većini jasno da se jedno odgovorno i otvoreno društvo ne dobiva preko noći donošenjem ustava i zakona. Moramo svi naučiti svaki dan se zalagati za društvo kakvo želimo.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Kakva je uloga roditelja u svemu tome?</strong></p>
<p>Mnogi će potvrditi da su danas roditelji vrlo često prepreka provođenju dobrih nastavnih programa i uvođenju nekakvih novih i kvalitetnijih odnosa u školu. Također, roditelji vrlo često utječu loše na djecu jer im ukazuju na to da kroz obrazovni sustav treba proći samo zato da bi se dobilo svjedodžbu ili diplomu, a ne šalju poruku djeci da je korisno imati kvalitetno obrazovanje. Djecu učimo da budu oportunisti, da je korupcija nešto sasvim normalno, mislim na sitnice, ali malo pomalo odgajamo ih koruptivno, da cilj opravdava sredstvo. Mislim da bi roditelji trebali, ako žele dobro svojoj djeci, shvatiti da je cjeloživotno učenje, koje je prije deset godina bilo obična fraza, danas očigledna budućnost. Fleksibilnost radnog mjesta i općenito radne snage i tržišta rada, danas prvenstveno znači &#8211; nesigurnost. Vidim da ih ne pripremaju za to. Mnogi nisu toga svjesni i trebalo bi raditi i s roditeljima, pomoći im u tom smislu.</p>
<p>Roditelje svakako treba više uključiti u odlučivanje o obrazovanju njihove djece. Međutim, u posljednje vrijeme suočeni smo s generacijom roditelja koja je previše okupirana poslom i borbom za materijalnu egzistenciju, te ne stižu ili ne žele stići brinuti se za svoju djecu. Većina današnjih roditelja neredovito prati rad svoje djece u školi, šalju mailove, sms-ove, kažu da oni sve znaju jer im djeca govore što se dešava u školi.. i misle da je to dovoljno. Svoj odnos prema školi prenose na naše učenike.&nbsp;</p>
<p>Većina roditelja ne doživljava školu kao instituciju otvorenu prema njima. Dolazi se uglavnom kad postoje problemi oko uspjeha djece u školi. Naravno da je za to najodgovornija škola. U posljednje vrijeme se u nekim školama stvari polako mijenjaju na bolje.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Međutim, dokle god roditelji svjesno podržavaju neopravdano izostajanje iz škole, što je veliki problem u srednjim školama, ne možemo govoriti o pravoj suradnji roditelja i škole. Zahvaljujući brojnim propisima koji se donose posljednjih godina, roditelji i učenici se često pozivaju na svoja prava, a zaboravljaju na obveze.&nbsp;</span></p>
<p><strong>KP: U tijeku je reforma kurikuluma. Nije prva, ali je prva cjelovita i temeljena je na Strategiji znanosti, obrazovanja i tehnologije koja je predvidjela promjene u cijeloj obrazovnoj vertikali, u smislu sadržaja, načina poučavanja, radnih uvjeta i upravljanja sustavom. Treba li nam reforma kurikuluma?</strong></p>
<p>Reformu pozdravljam jer je ovakav sustav loš. Djeca uče previše bespotrebnog gradiva, to je prva i osnovna stvar. Drugo, mislim da se autonomija nastavnika treba pojaviti, u smislu odabira sadržaja koje će raditi, metoda i općenito prilagodljivosti, jer samo nastavnik s obzirom na grupu s kojom radi može odabrati kako i što će raditi. Cjelovita kurikularna reforma će inzistirati na razvoju ne samo znanja, nego i potrebnih vještina koje su dosad bile zanemarene u našem obrazovanju, kao što su razmišljanje, kritičko mišljenje, povezivanje, snalaženje u sadržajima, a ne na reprodukciji činjenica bez razumijevanja. Svaki nastavnik, ako je imalo kritičan i samokritičan, mora priznati da i najbolji učenici imaju instant znanje koje jednom uđe i odmah izađe.</p>
<p>Ali velik broj mojih kolega skeptično je prema realizaciji reforme. Ne vjeruju u ikakvu reformu. Ljudi su doživjeli najave brojnih reformi i one se nisu ostvarile i ništa se nije pomaklo. Pitanje je koliko će ova reforma uopće imati učinka ako se cijelo društvo ne promjeni. Kurikularna reforma je samo dio potrebnih reformi u sustavu obrazovanja. Osim toga, ne vjerujem u promjenu obrazovnog sustava ako se ne dogode promjene oko njega, u ostalim sustavima. No bez obzira na sve strahove, sigurno je da treba od nečega početi.</p>
<p>Djeca upijaju kao spužve, to je tako jasno, ne možemo očekivati da će samo obrazovna reforma dovesti do velikih promjena budućih generacija, ako se ne suočimo sa ostalim problemima našeg društva, kao npr. korupcijom, ometanjem poduzetništva, nezaposlenošću itd.</p>
<p>Današnji mladi ljudi većinom su veliki konzumenti, žele što više novaca, ne zanima ih ni znanje ni sposobnost, a zašto bi ih zanimalo kad vide da im roditelji ne dobivaju posao na temelju sposobnosti već ga dobivaju oni s vezom. Naravno da se trudimo govoriti im da se unatoč tome trebaju truditi napredovati kao osobe. No, pitanje je koliko mi kao nastavnici možemo djelovati na njihov sustav vrijednosti, kad je sve ostalo protiv nas, odnosno iz ostatka društva dobivaju bitno drugačije poruke.</p>
<p>Da zaključim, sustav se nužno mora reformirati, već i onako kasnimo. Nakon cjelovite kurikularne reforme treba krenuti u reformu cijelog obrazovnog sustava. U Hrvatskoj se na primjer još uvijek učenici upisuju u srednje škole za zanimanja koja tržište rada uopće ne poznaje, tj. zanimanja koja su nestala. Još uvijek imamo maturante koji se ne znaju služiti osnovnim računalnim programima. To su sve nezamislive stvari koje imaju teške posljedice na budućnost cijelih generacija.</p>
<p><strong>KP: Možeš li mi dati komentar na događanja oko kurikularne reforme od otvaranja stručne rasprave te predviđanje budućnosti reforme, ali i provedbe Strategije?</strong></p>
<p>Ne mogu ne biti emotivna, jako sam ogorčena i razočarana. Zaustavljeno je nešto što smo čekali 25 godina, nešto što je bilo vrijedno i radilo se kako treba, stručno, transparentno i suradnički.&nbsp;</p>
<p>Nadam se da je nakon prosvjeda 1. lipnja 2016. većina upoznata s cijelim procesom stvaranja prijedloga kurikuluma i da je sad jasno kakav je to bio proces, koji uostalom nije završen. To je naročito važno za naglasiti jer su mnogi negodovali zbog nekih detalja u svojim predmetnim kurikulumima, ne razmijevajući da su to dokumenti koji se stalno mogu nadograđivati. Mi nastavnici smo mjesecima bili uključeni u cijeli proces, na nacionalnim vijećima , na županijskim stručnim vijećima, i to nekoliko puta.</p>
<p>Neshvatljivo je i suludo da jedna vlast samo zbog revanšizma prema prethodnicima koji su to započeli i zbog želje za političkom kontrolom zaustavlja jednu jedinu kvalitetnu promjenu koja se počela raditi u ovom našem tužnom društvu. Jedino dobro što se desilo je to da su se ljudi probudili i pokazali svoje nezadovoljstvo i izašli na ulice. &nbsp;Bilo je divno vidjeli toliko ljudi na trgovima. Mi u Puli nikad nismo imali tako veliki broj ljudi na nekom prosvjedu.&nbsp;</p>
<p>Što predviđam? Mogu reći što očekujem. Nadam se da će nakon izvanrednih parlamentarnih izbora doći jedna mudrija i sposobnija ekipa na vlast koja će nastaviti započetu reformu u pravom smjeru. Što se provedbe Strategije tiče, sljedeća vlada bi trebala &nbsp;početi više izdvajati za obrazovanje i znanost, bez toga nema provedbe Strategije. Ako to ne naprave mogu reći: &#8220;Laku noć, dragi građani&#8221;. Jer… nije pet do podne, nego podne i pol.&nbsp;</p>
<p><strong>KP: Kao jedan od osnovnih prigovora međupredmetnoj provedbi Građanskog odgoja i obrazovanja ističe se nedovoljna pripremljenost nastavnika, odnosno činjenica da je odgovornost raspršena na sve podjednako, a da mnogi nisu osposobljeni za njegovo provođenje. U novom je prijedlogu kurikuluma sada sedam međupredmetnih tema. Hoće li se nastavnici moći osposobiti za njihovo predavanje?</strong></p>
<p>Osobno smatram da su nastavnici jako poslušni. Previše. Oni će provesti sve što se od njih traži. Oduvijek je tako bilo. Kad ste čuli da su nastavnici pružili otpor nekoj odluci ministarstva obrazovanja? Nikad. Tako je bilo i još uvijek jest s nepripremljenim i nestručnim uvođenjem međupredmetnog GOO-a prije dvije godine.</p>
<p>Pitajte učenike koliko uče građanski odgoj i obrazovanje u nastavi i vidjet ćete što će odgovoriti. Većina pojma nema da to postoji u školi. Nastavnici administriraju te sadržaje, ali u svom radu su malo što promijenili. To ne čudi, jer prije svega nisu prošli nikakvu edukaciju, a programi njihovih predmeta su već prenatrpani. Ali oni koji su donijeli odluku o uvođenju GOO-a u sve predmete nisu o tome mislili, ili možda nisu nikad bili u nastavi, ne znam.</p>
<p>Sustavna i kvalitetna edukacija bila bi garancija uspješnog provođenja, i u tom slučaju bi je i nastavnici prihvatili. No, ne vidim gdje su financijska sredstva za takvu edukaciju. Drugo, Agencija za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo obrazovanja funkcioniraju kao dvije glave jednog tijela, vrlo često neusaglašene, te se bojim kakve će te edukacije biti. Čini mi se da su reforme potrebne i u te dvije institucije koje upravljaju našim obrazovanjem.</p>
<p>Mi, nastavnici društveno humanističkih predmeta već više od deset godina naglašavamo da sve ono najbolje od naše edukacije je edukacija koju provode organizacije civilnog društva. Nažalost po ministarstvo, to je tako. A o ravnatelju ovisi hoće li se nastavnik moći na takav način educirati ili ne. U mojoj školi nikad nisam imala takvih problema. Međutim, po mnogim školama ravnatelji to ne dopuštaju. Što je isto jedan od načina kako mnogi ravnatelji drže u poslušnosti nastavnike. Pa se odobravanje nečega što bi trebalo biti pravo nastavnika na edukaciju doživljava kao dobra volja ravnatelja. Jasno da se onda na takav način lako manipulira.</p>
<p><strong>KP: U novom prijedlogu kurikuluma građanski odgoj i obrazovanje jedna je od sedam međupredmetih tema, obuhvaća demokraciju, ljudska prava i civilno društvo. Sadržaji GOO-a porazbacani su i u ostalih šest tema: održivi razvoj, osobni i socijalni razvoj, zdravlje, medijska pismenost, financijska pismenost. Kako to komentiraš?</strong></p>
<p>Brojna su istraživanja napravljena, a i ne moramo istraživati mlade i njihove stavove, možemo se samo osvrnuti oko sebe da vidimo kakva nam edukcija treba, sve vapi za njom. Živimo u nezrelom društvu. Razina političke kulture, kulture građanskog aktivizma i svijesti o nužnosti toga da budemo aktivni građani su nešto što većina uopće ne prepoznaje. Ja vodim fakultativni program GOO-a i moram reći da predajem onoj djeci koja su već zainteresirana za te teme, koja su već motivirana i aktivna i donekle osviještena. Meni je kao profesoru divno raditi s njima. Problem je ona većina kojoj je nužno potrebna barem minimalna edukacija, a odbijaju je. Naša istraživanja pokazuju da imamo parohijalnu političku kulturu, da očekujemo od svevišnjeg da se neke promjene dese i zato je nužno potreban predmet koji će predavati stručni i educirani ljudi. Bila sam jako razočarana kad se odustalo od zasebnog predmeta Građanskog odgoja, a i dalje smatram da bi to bilo najbolje rješenje.</p>
<p>Što se tiče prijedloga kurikuluma međupredmetnih tema, mislim da je manje važno je li GOO porazbacan u više tema ili je cjelovit. Najvažnija je stvar da nastavnike treba educirati, a to je skup i dugotrajan proces.&nbsp;</p>
<p>Trenutno provođenje GOO-a u srednjim školama, moram reći istinu, nikakvo je ili loše. Ne znam zna li javnost što je međupredmetni GOO &#8211; to znači da je svaki nastavnik, bez obzira koji predmet predaje, obavezan u njega unositi sadržaj GOO-a. Svatko si razuman postavlja pitanje, a što oni znaju o građanskom odgoju? Ako i znaju nešto o njemu, ne znaju kako ga prenijeti. Ovo dvogodišnje iskustvo je jako loše. U većini škola to se odrađuje administrativno, rade se plahte, statistike, unose se jedinice u dnevnike rada, ali ništa se bitno ne mijenja u samoj nastavi. Tko ga je radio do sada, radi ga i dalje, oni koji nisu, to ne rade ni sada. Nitko to ne kontrolira, a i što bi kontrolirali kad nitko ne zna što i kako raditi.&nbsp;</p>
<p>Po meni, najbolje je rješenje uvođenje predmeta Građanski odgoj i obrazovanje kao obaveznog predmeta i to od prvog razreda osnovne škole. Predmet bi trebali predavati stručnjaci koji su prošli edukaciju za cijeli program. Kao što je i bilo planirano, prilagođeni sadržaji po razvojnim fazama djece u školi, od vještina komunikacije, nenasilja, osobnog i socijalnog razvoja, a kasnije unositi i druge teme. To je apsolutno nužno.</p>
<p>Satnica nije nikakav problem. Vjeronauk se u osnovnoj školi sluša po dva sata, u srednjoj jedan sat. Da bi postojala ravnoteža uvedena je etika, ali etiku sluša samo jedan dio učenika. Prostora ima i može se uvesti ako postoji volja, ali očigledno ne postoji volja. Što se preopterećenosti učenika tiče, to nije nikakva prepreka, jer ovaj predmet ne bi se radio ni učio klasičnim nastavnim metodama. Je li nekom u interesu da imamo neinformirane pasivne građane kojima možeš raditi što god ti padne napamet?</p>
<p>Imamo prekrasan primjer grada Rijeke koji od sljedeće godine uvodi građanski odgoj u škole. Počinju sa 5. razredom osnovne škole, a sljedeće se nastavlja i u 6. razredu.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Ja se samo nadam da će se i kod nas u Istri nešto slično pokrenuti, kad već centralne državne institucije ne smatraju to potrebnim.</span></p>
<p><strong>KP: Osim u školi, radiš u području građanskog odgoja i putem medija. Što su <a href="http://www.pulskafilmskatvornica.hr/medionauti-2/" target="_blank" rel="noopener"><em>Medionauti</em></a> i kako su nastali?</strong></p>
<p>Vjerojatno zato što vodim debatni klub i građanski odgoj i obrazovanje, Pulska filmska tvornica mi je ponudila suradnju na <em>Medionautima</em>. Urednički tim smo <strong>Marko Zdravković Kunac, Ivan Dobran</strong> i ja. Počeli smo s nedefiniranom idejom da želimo raditi TV emisije u kojima bi učenici stjecali građansku i medijsku pismenost. Svaka emisija traje pola sata i prikazuje cijeli proces koji učenici prolaze obrađujući određenu temu – interaktivnu radionicu, istraživanje zakona, medija, raspravu ili debatu, intervjuiranje građana i izradu socijalne reklame. U 2015. godini snimili smo 12 emisija u kojima su teme bile: diskriminacija homoseksualaca, utjecaj medija na mlade, pravo na privatnost, pravo na obrazovanje, korupcija, volontiranje, prava osoba s invaliditetom, eksploatacija ugljikovodika u Jadranu, rodna ravnopravnost, civilno društvo i građanski odgoj. Učenici su jako zadovoljni i potvrđuju da ovakvim oblikom neformalnog obrazovanja nauče mnogo više nego u klasičnoj nastavi.&nbsp;</p>
<p><em>Medionauti</em> su se emitirali na dvije lokalne istarske televizije, a nakon toga ih se može naći na <a href="https://www.youtube.com/channel/UCAqo7llkKJZHHusYE-obsAw" target="_blank" rel="noopener">Youtube</a>-u, kao i na našoj <a href="https://www.facebook.com/medionauti/?fref=ts" target="_blank" rel="noopener">Facebook</a> stranici.</p>
<p>S obzirom na naše mogućnosti i sva ograničenja, uložili smo puno truda i zadovoljni smo. U tehničkom smislu bi moglo biti sve puno bolje, ali to ni nije smisao ovog projekta.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Upravo spremamo novu sezonu od 8 epizoda u kojoj smo ponešto promijenili koncept emisije, a bavit ćemo se uglavnom medijskim temama, kao npr. krizom novinarstva, istraživačkim novinarstvom, govorom mržnje u medijima i slično, ali i nekim zapostavljenim temama kao što je socijalno poduzetništvo i beskućništvo.&nbsp;</span><span style="line-height: 20.8px;">Rad na ovakvom projektu je izuzetno (bez pretjerivanja) zahtjevan, od toga da je to rad s učenicima pred kamerama, ima puno tehničkih izazova, prostornih i vremenskih problema, ali je još veće zadovoljstvo.&nbsp;</span></p>
<p><span style="line-height: 20.8px;"><br /></span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Vrijeme je da Vlada odstupi</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/znanost_i_obrazovanje/vrijeme-je-da-vlada-odstupi/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Martina Domladovac]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 14 Jun 2016 14:06:43 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Znanost i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[Hrvatska može bolje - bez vas]]></category>
		<category><![CDATA[Inicijativa Hrvatska može bolje]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[ministarstvo obrazovanja]]></category>
		<category><![CDATA[prosvjedna akcija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=vrijeme-je-da-vlada-odstupi</guid>

					<description><![CDATA[<p>Nakon što se Vlada potpuno oglušila na glas građana i zahtjeve za nastavkom kurikularne reforme, održava se nova prosvjedna akcija <em>Hrvatska može bolje - bez vas</em>.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Martina Domladovac</p>
<p><a href="http://hrvatskamozebolje.org/" target="_blank" rel="noopener">Inicijativa Hrvatska može bolje</a> 16. lipnja u 18 sati na Trgu Sv. Marka organizira prosvjednu akciju, <a href="https://www.facebook.com/events/1066254766787732/" target="_blank" rel="noopener"><em>Hrvatska može bolje &#8211; bez vas</em></a>. U znak podrške ekspertnoj radnoj skupini i nastavku kurikularne reforme, 1. lipnja 2016. godine održani su masovni prosvjedi diljem Hrvatske, no s obzirom na to da su se vladajući potpuno oglušili na zahtjeve gotovo pedeset tisuća građana, organizirana je nova akcija namijenjena institucijama specifično, najavljuju iz Inicijative. <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/hrvatska-moze-i-zeli-bolje" target="_blank" rel="noopener">Podsjetimo</a>, uoči prvog prosvjeda Inicijativa je od Vlade i Sabora zahtijevala da se prije svega vjeruje stručnosti obrazovnih radnika i njihovoj predanosti ovom procesu. Također, da Sabor izglasa povjerenje nastavku reforme i odbaci cenzorska nastojanja Saborskog odbora, da se donese rezolucija o obrazovanju kao nacionalnom interesu te da se osiguraju sredstva za provedbu reforme.</p>
<p>&#8220;Od prosvjeda 1. lipnja do danas, nitko se nije niti jednom riječju izjasnio o našim zahtjevima. Vlada se potpuno oglušila i ignorirala glas građana i tako pokazala kako nema političke volje za provedbu obrazovne reforme na način na koji je zamišljena. Ovom akcijom zato im želimo poručiti da Hrvatska može bez njih, ali ne može bez nas &#8211; građana i građanki ove zemlje&#8221;, rekla je <strong>Eli Pijaca Plavšić</strong>, predsjednica <a href="http://www.fso.hr/" target="_blank" rel="noopener">Foruma za slobodu odgoja</a>, na konferenciji za medije. &#8220;Poruka ove simbolične akcije upućena je Vladi i Saboru u nadi da će nas konačno čuti. Onima koji su na vlasti poručujemo da je dosta i da je vrijeme da odstupe, a onima koji u budućnosti misle vladati ovom zemljom i obnašati bilo kakve odgovorne funkcije, da slušaju glas građana i da smo mi oni kojima odgovaraju&#8221;, naglasila je Pijaca Plavšić.</p>
<p><strong>Nikola Baketa</strong> nabrojao je sve probleme koje je Ministarstvo obrazovanja prouzročilo u posljednjih pet mjeseci od kad imamo novog ministra, istaknuvši kako je odnos prema kurikularnoj reformi tek jedan u nizu promašaja. Osim politizacije procesa odgojno-obrazovne reforme, koja je dovela do ostavke članova ekspertne radne skupine, odugovlačilo se sa pokretanjem stručne i javne rasprave, a nisu ni osigurana sredstva iz državnog proračuna za provedbu reforme. Dovedeno je u pitanje eksperimentalno provođenje kurikularne reforme u narednoj školskoj godini za što se Vlada obvezala Europskoj komisiji u svom planu nacionalnih reformi u 2016. godini. Ministarstvo je propustilo raspisati natječaj za sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj namijenjen znanstvenim centrima, čime je ugroženo povlačenje 50 milijuna eura kao i radna mjesta mladih znanstvenika, a ignoriranjem provedbe Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije ugrožava se povlačenje 511 milijuna eura iz Europskog socijalnog fonda u razdoblju od 2016. do 2020. godine. Baketa naglašava i kako je bilo potrebno da studenti danima prosvjeduju ispred Ministarstva kako bi počele isplate dodijeljenih stipendija za koje su sredstva već osigurana, kao i nemar oko pokretanja Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu, za koju su također osigurana sredstva, a što ima posebno velike posljedice za socijalno ugrožene obitelji.&nbsp;</p>
<p>&#8220;Od 1. lipnja stvari više nisu iste. Građani su poručili političarima da oni koji se igraju budućnošću obrazovanja, nemaju njihovu podršku. Unatoč tome, u razdoblju od dva tjedna od kad je bio prvi prosvjed, Hrvatski sabor na dnevni red nije uvrstio prijedlog o podršci Kurikularnoj reformi koji je podnijela grupa zastupnika&#8221;, ističe Baketa.&nbsp;<span style="line-height: 20.8px;">Uoči prošlog prosvjeda Inicijativa je naglasila da ako se njihovi zahtjevi ne ispune, vladajući moraju odstupiti, stoga se ovom prosvjednom akcijom zahtijeva ostavka Vlade, zaključila je Pijaca Plavšić.</span></p>
<p><span style="line-height: 20.8px;"><br /></span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Gore od ovog ne može</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/znanost_i_obrazovanje/gore-od-ovog-ne-moze/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 10 Jun 2016 10:59:30 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Znanost i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[ana tuškan]]></category>
		<category><![CDATA[ante nazor]]></category>
		<category><![CDATA[hrvatska može bolje]]></category>
		<category><![CDATA[ivana zanze]]></category>
		<category><![CDATA[kurikularna reforma]]></category>
		<category><![CDATA[mzos]]></category>
		<category><![CDATA[odgoj i obrazovanje]]></category>
		<category><![CDATA[predrag šustar]]></category>
		<category><![CDATA[sindikat hrvatskih učitelja]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=gore-od-ovog-ne-moze</guid>

					<description><![CDATA[Nedovoljan iz znanja, sramotno zalaganje i nepopravljivo vladanje te, slijedom toga, izricanje krajnje pedagoške mjere - isključenja - oneraspoložilo je mnoge saborske zastupnike.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Matija Mrakovčić</p>
<p>Hrvatski sabor je propustio ključnu priliku da spriječi štetnu politiku obrazovnih vlasti i usvoji zaključak o obrazovanju kao ključnom nacionalnom prioritetu, dok je Vlada nastavila krajnje neodgovoran odnos prema stručnim radnim skupinama koje su oblikovale proces reforme.</p>
<p>Zbog takvog odnosa prema cjelovitoj kurikularnoj reformi na posljednji nastavni dan ove školske godine inicijativa <a href="http://hrvatskamozebolje.org/" target="_blank" rel="noopener">Hrvatska može bolje</a> dijelila je saborskim zastupnicima svjedodžbe s ocjenom nedovoljan. Nedovoljan iz znanja, sramotno zalaganje i nepopravljivo vladanje te, slijedom toga, izricanje krajnje pedagoške mjere &#8211; isključenja &#8211; oneraspoložilo je mnoge saborske zastupnike iz pozicije i opozicije: nekako se nisu osjećali odgovornima za propuste čiji je niz nepregledan. Kao vid &#8220;potpore&#8221;, saborski zastupnici isticali su da i oni imaju djecu, a neki i da su sami učitelji po struci. Ipak ih vlastito iskustvo školovanja i školovanja djece nije spriječilo da sudjeluju u nanošenju direktne štete hrvatskom obrazovnom sustavu i budućnosti mlađih generacija.</p>
<p><img fetchpriority="high" decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2016/06/svjedodzba_630.jpg" width="630" height="433"></p>
<p>Oko 50 tisuća građana i građanki 1. je lipnja upozorilo Vladu i parlament da trebaju imati povjerenja u obrazovne radnike i omogućiti im autonomiju i slobodu u provođenju ključne reforme obrazovanja. Tisuće građana i građanki Republike Hrvatske dalo je podršku ovakvom modelu reforme, izabranom ekspertnom timu te stotinama nastavnika koji su radili, i još uvijek rade, bez ugovora i honorara, na kurikularnim dokumentima. Tisuće građana i građanki jasno je poručilo da više vjeruje svojim učiteljima nego izabranim političarima.</p>
<p>&#8220;Nakon prosvjeda smo očekivali da će ova saborska većina, Vlada i nadležno ministarstvo uvidjeti da postoji velika kritična masa građana i građanki koje žele da obrazovanje bude naš nacionalni interes. Očekivali smo da će biti dovoljno politički pametni da stave prijedlog zaključka podrške reformi i ekspertnom timu na izglasavanje. To se nije dogodilo, a u međuvremenu su se dogodila i daljnja obmanjivanja, vidimo da proces ide prema svome kraju. Možemo očekivati samo daljnje odgode i imenovanja cenzora te značajno pogoršanje dokumenata koji su napravljeni&#8221;, rekla je<strong> Ivana Zanze</strong> iz udruge RODA &#8211; Roditelji u Akciji.&nbsp;</p>
<p>Najava ministra<strong> Predraga&nbsp;Šustara</strong> da će reformu obrazovanja &#8220;staviti pod okrilje Ministarstva&#8221; direktno je kršenje Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije prema kojoj je za provedbu Cjelovite kurikularne reforme zadužena Ekspertna radna skupina. Zanze kaže da ministarstvo nema mandat donijeti takvu odluku, već da &#8220;jedino imaju mandat da razriješe same sebe, a ova reforma i dalje mora ostati izvan dnevne politike. Ovi su saborski zastupnici u posljednjih pet mjeseci pokazali nemar, bahatost, neodgovornost i prezir prema svima nama, prema našoj djeci, njihovoj budućnosti i obrazovanju&#8221;.&nbsp;</p>
<p><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2016/06/eksperimant_630.jpg" width="630" height="433"></p>
<p>Ni jedna dosadašnja reforma koja se provodila pod Ministarstvom nije provedena do kraja niti je zaživjela u punini, nego je štoviše samo opteretila obrazovni sustav. Iako je ministar izjavio kako kurikularna reforma ide dalje, članovi stručnih radnih skupina kažu da im 15. lipnja ističe imenovanje, uz to što je nekim službenicima zaduženim za istu reformu u MZOS-u već istekao ugovor, kao i članovima Agencija. Iz ministarstva nismo uspjeli dobiti očitovanje na ovu problematiku.</p>
<p><strong>Ana Tuškan</strong>, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja, ističe da je položaj nastavnika u najmanju ruku zanemaren: &#8220;Posljednjih se godina položaj nastavnika jako pogoršao, uzeli su nam prava, ne žele nam povećati osnovicu za plaće za šest posto prema sporazumu iz 2009. godine. Tek se nakon toga može planirati daljnje poboljšanje položaja nastavnika. Nastavnici i učitelji ne mogu ostvariti legitimna prava koja nam pripadaju. Sama praksa je neujednačena. Naprimjer, pri utuživanju jubilarnih nagrada, dva su drugostupanjska suda u identičnom predmetu donijela različite odluke. To su stvari koje se ne smiju događati&#8221;.</p>
<p>Na pitanje čini li joj se da je ovo kraj ovakvog procesa kurikularne reforme, kaže da se nada da to nije tako. &#8220;Želimo da se shvati da je obrazovanje bitno i jedno od najvažnijih područja. Učitelji su ti koji moraju pripremati buduće generacije za život. Sada se javljaju mnogi koji, kad je bio raspisan javni poziv, nisu bili toliko zainteresirani za obrazovanje. Mora postojati dijalog, no oni koji se sada javljaju nisu bili zainteresiirani za to u trenutku kad je nekoliko stotina učitelja odlučilo svoje slobodno vrijeme pokloniti ovoj reformi. Javna rasprava će biti pokrenuta, svi mogu dati primjedbe, ali jednostrano se uplitati u nešto što je određeno Strategijom nije utemeljeno ni u kakvim demokratskim praksama&#8221;.&nbsp;</p>
<p>Ministar Šustar je na dan velikog prosvjeda podrške nastavku kurikularne reforme imenovao<strong> Antu Nazora</strong>, ravnatelja Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, za posebnog savjetnika za povijest Domovinskoga rata, uz<strong> Davida Smitha</strong> postavljenog kao savjetnika za sport i <strong>Tomislava Krstičevića</strong> postavljenog kao savjetnika za istraživanje i razvoj. &#8220;Učitelji su praktičari, znaju što se događa na terenu svaki dan. Znaju koliko su djeca pretrpana, znaju koje stvari nisu potrebne, znaju da treba modernizirati informatiku, da neke stvari treba drugačije raditi, žele da djeci bude bolje u cijelom sustavu. Podjele se rade samo da bi se zatomilo neutralne stručnjake&#8221;, smatra Tuškan.&nbsp;</p>
<p><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2016/06/sabor_630.jpg" width="630" height="433"></p>
<p>No, bila je to samo posljednja u nizu dvojbenih i štetnih odluka.</p>
<p>Politiziranje procesa kurikularne reforme dovelo je do ostavke članica i članova Ekspertne radne skupine imenovanih javnim pozivom, odugovlačilo se sa stručnom raspravom, a javna rasprava još nije pokrenuta, te je dovedena u pitanje eksperimentalna provedba u sljedećoj školskoj godini, za što se Vlada obavezala Europskoj komisiji u svom planu Nacionalnih reformi u 2016. godini. U Državnom proračunu za 2016. godinu nisu osigurana odgovarajuća financijska sredstva za provedbu Cjelovite kurikularne reforme, natječaj iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) namijenjen Znanstvenim centrima izvrsnosti nije raspisan, čime su ugrožena radna mjesta mladih znanstvenika, ignorira se provedba Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije čime se ugrožava povlačenje 511 milijuna eura iz Europskog socijalnog fonda u razdoblju 2016-2020 namijenjenih reformi i razvoju obrazovanja, znanosti i tehnologije, posebice reformi strukovnog obrazovanja i cjelovitoj kurikularnoj reformi. Ministarstvo je mjesecima kasnilo s isplatama studentskih stipendija unatoč osiguranim sredstvima za isplatu u državnom proračunu, a nemar oko pokretanja Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu, čija su sredstva također osigurana u Državnom proračunu, direktno je utjecao na socijalno ugrožene obitelji.</p>
<p>Stoga, saborskim zastupnicima, Vladi i resornom ministarstvu &#8211; nedovoljan, a građanima &#8211; poticaj za daljnje organiziranje.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
