“Nema tu neke velike priče. Nitko od protagonista neće vam je ispričati tako. Jer, sve je skupa nastalo kao odgovor upravo na jednu takvu, veliku nacionalnu priču, onu čije je rasplitanje od Zagreba devedesetih godina napravilo grad u kojem je nositi vlastitu mladost bilo teže no inače.” Ovako vrijeme i okolnosti nastanka popularnog okupljališta mladih različitih supkultura i važnog kotača zagrebačke nezavisne kulture opisuje Ante Perković. Riječ je o kulturi koja nastaje u specifičnom momentu, kao reakcija na dominantnu, ideološki uvjetovanu i nacionalno obojenu kulturu tranzicije, a koja se, kako piše Dea Vidović, bori za pravo Drugog i po svojem alternativnom habitusu pruža otpor komercijalnom.

Crtice sjećanja protagonista tog vremena ipak su okupljene na jednom mjestu i nakon dugog iščekivanja objavljene u knjizi Močvara i priča o URK-u. Ovakav izdavački pothvat koji na gotovo petsto stranica obuhvaća osamnaestogodišnju povijest rada Udruženja za razvoj kulture i kluba koji je iz njega proizišao, iziskivao je predani angažman, ali i financijski napor pa je u njegovoj realizaciji pokrenuta i crowdfunding kampanja kojom je prikupljan novac za tisak knjige i popratne singl ploče Milana Manojlovića Mancea Mekani hitovi za mekani grad. Rezultat je obimna monografija koja, kako pojašnjavaju u Močvari, nije imala namjeru ispisati točnu i potpunu kronologiju događanja već zahvatiti ključne momente organizacije, dajući istovremeno pogled na širu scenu u kojoj djeluje.

Iako je inicijalno zamišljena tek kao pregled naslovnica Močvarinih programskih knjižica, knjizi su ubrzo pridodani i plakati koji su svojom specifičnom estetikom mijenjali vizuru grada, a ta je pak količina vizualnog sadržaja tražila i neki kontekstualni predah. “Zamislili smo da taj predah koji bi razbio monotoniju budu male priče o URK-u. Počeli smo tada popisivati teme i projekte važne za URK, ali smo vrlo brzo skrenuli u sporedne ulice u kojima smo sreli neke druge heroje i naše stare znance. Mance, žednouhi Bara, Zli bubnjari – da navedemo samo neke – oni su ti koji su pokretali mjehuriće uzavrele energije” piše u predgovoru knjige glavni urednik i jedan od pokretača URK-a Kornel Šeper.

Upravo se to skretanje s puta i zalazak u rukavce pretpovijesti, poput skvotiranja Kuglane ili kratke epizode Galerije ESCE početkom devedesetih kao Močvarine “sestrinske paralelne točke u vremenu”, pokazuje neizostavnim za njezino današnje razumijevanje. Tu su i zanimljive priče o prvim koncertima URK-a, o prvoj Močvari u Runjaninovoj ulici, o festivalu Ponikve i viškom Otokultivatoru. “Priče iz davnina” nadopunjene su kratkim portretima ključnih protagonista, “divnih autsajdera” koji su obilježili rad kluba, ali i osvrtima posjetitelja koji njihov rad godinama prate i donose uvid iz vanjske perspektive. 

Knjiga je i vizualna riznica plakata i programskih knjižica koje su s vremenom postale zaštitni znak URK-a i Močvare, posebno oblježeni ilustratorskim radom Igora Hofbauera Hofa. Na njih se u svojem tekstu osvrće povjesničar umjetnosti Feđa Vukić koji pojašnjava elemente Hofbauerovih ilustracija koje su postale neizostavan element zagrebačkog urbanog krajolika. “Na osnovi horror trash naslijeđa s dodanim sastojcima znanstveno-fantastičnog stripa i uz začin triler ilustracije, skuhana je interesantna mješavina sadržaja obavijena u tijesto lokalne spike, odnosno mitologije samog kluba i njegovih izvornih vrijednosti”, piše Vukić, a osobitost ove estetike zavrjeđuje i poseban naziv – močvaradelično. Močvarin dizajnerski tim pored Hofa čini i šira grupa autora pa su u knjizi zastupljeni i Darko Kujundžić, Marko Matošić i Željka Tkalčec, a tu su i nova dizajnerska lica poput Ene Jurov i kolektiva This Town Needs Posters. 

Gradnja Doma mladih započela je 1974. godine uoči Mediteranskih igara, uz još nekoliko kapitalnih projekata, no izgradnja je uskoro stala i čitavih petnaest godina prostor je bio prazan. Grad Split tek 1996. godine osniva Kulturno središte mladih Split kojem daje zgradu na upravljanje. Od 2004. do danas, još uvijek nedovršenom zgradom upravlja gradska ustanova Multimedijalni kulturni centar Split.

Godine 1994. u prostoru tada derutnog, neožbukanog i zapuštenog Doma mladih gerilski je organiziran Art Squat, trodnevna manifestacija koja je prerasla u višemjesečni program koncerata i performansa. Njemu je prethodilo dugotrajno čišćenje prostora. “Kroz tu akciju se gradskim vlastima pokušalo pokazati da Dom mladih postoji i da bi trebao biti funkcionalan s obzirom da u Splitu postoji velik broj pojedinaca i organizacija kojima je potreban prostor za rad”, opisao je tadašnje stanje na kulturnoj sceni mladih Darko Čop iz splitske Info zone. Krajem 1990-ih ponovno se aktualiziralo pitanje Doma mladih, kada je Grad osnovao Kulturno središte mladih, instituciju za upravljanje Domom, čiji ravnatelj je bio ujedno i predsjednik Mladeži HDZ-a. “Oni nisu radili ništa, već su se oslanjali na udruge mladih ili pojedince kojima bi ustupili prostor za koncerte, a kasnije su prikazivali te programe kao svoj rad. Činjenica je da zgrada Doma nije, iako smo mi to tražili, predana na upravljanje mladima ili nezavisnoj kulturi, već se sve svodilo na ustupanje prostora za koncerte, ali na način da mladi nemaju autononomiju da rade što bi htjeli, već je trebalo pregovarati oko svakog programa”, kaže Čop.

Nepostojanje prostora u kojem će mladi preispitati vlastite identitete i pronaći načine za kreiranje istih i činjenica da je zgrada Doma mladih više od dvadeset godina zjapila prazna i nedovršena potaknulo je 2001. godine građansku kampanju Dom mladih – mladima. Inicijativa je rezultirala potpisivanjem ugovora s Poglavarstvom Grada Splita čime se Koaliciji udruga mladih (KUM), prvoj koaliciji udruga u Hrvatskoj registriranoj te iste godine, dodijelio na korištenje betonski podrum Doma mladih, bez instalacija i infrastrukture. Taj prostor zamišljen je kao kotlovnica, a KUM-ove udruge su ga opremile za koncertnu, izlagačku i drugu djelatnost te on do danas djeluje pod nazivom Klub Kocka.

Trenutne udruge članice KUM-a su KLFM – radio u zajednici, Udruga mladih za promicanje aktivizma Aktivist, Kulturno-umjetnička udruga ROMB, Dišpet – udruga za nezavisne medije i kulturu, Studio ¾, Foto-audio projekt FAP, Mavena – 36 njezinih čuda, Noćna leptirica, SOK (Sustav Otvorenog Koda). Glavni izvori financiranja KUM-a su Ministarstvo kulture RH i Grad Split, a kao vlastiti izvor prihoda i kanal za bolje i potpunije funkcioniranje kluba, KUM također u vlasništvu ima firmu Agregat d.o.o. koja upravlja Kockinim šankom. Svi programi, sadržaji i poslovi ostvaruju se zalaganjem tridesetak volontera: administracija, organizacija, foto dokumentacija, održavanje prostora, tehnička podrška, dizajn, održavanje web stranice, dijeljenje promotivnih materijala. U Kocki se godišnje održi oko 100 dnevnih i 100 večernjih programa. Petnaestu godišnjicu rada obilježili su 21. svibnja svečanim zatvaranjem koncertne sezone uz nastup Dječaka, ABOP-a i Punčki.

“Svake dvije godine KUM mijenja svoje predsjedništvo, ali još je češća izmjena ljudi koji provode svoje vrijeme u prostorima kluba. Svako nekoliko mjeseci pojave se nova lica željna sudjelovanja, novi mladi organizatori, novi dizajneri, novi tehničari, tonci i knjižničari… Stotine mladih ostavile su svoj znoj i trud u klubu i u udrugama koje ga vode. Godinama se stvara ova velika zajednica: kroz prijateljstvo, rad, suze, svađe i smijeh izmjenjuju se generacije mladih koji žele stvarati zajedno i koji ne žele svoju kreativnost i društvenu odgovornost potratiti u roditeljskim kućama. Već 15 godina KUM je dom upornim licima koja daju sve od sebe kako bi se sačuvao taj prostor, kako bi i njihova djeca za 15 godina imala mogućnost biti dijelom te zajednice, kako bi se i drugi mogli pronaći među istomišljenicima, naći svoj smisao, interes, poziv, pa i ljubav. Nakon mnoštva uspješnih i neuspješnih programa, odobrenih i odbijenih projekata, kvarova i popravaka, ideja i spoticanja, uspona i padova, KUM želi zahvaliti onima koji su mu pomogli kada je bilo potrebno, kao i onima s kojima se više ne čuje ili ne slaže toliko dobro”, kaže Katarina Duplančić, dopredsjednica KUM-a.

Nastupaju NO MIND BAND (Zagreb), COUNTRY GURU (Zagreb), BORIS BEŠTAK (Zagreb), ŽEN (Zagreb), ZGUBIDANS (Zagreb), HLADNI LEM (Zagreb), ŠOK TERAPIJA (Zagreb), NEVEN DUŽEVIĆ (Zagreb) i nadolazeći gosti te na kraju BLACK SWAMP GANG (Zagreb).

Koncert/performans održat će se u četvrtak, 8. siječnja s početkom u 20.30.

Namjera Platforme Doma mladih je povećati vidljivost samog Doma mladih i organizacija koje u njemu djeluju kako bismo došli do šire publike naših programa, ukazali na potrebu hitnog rješavanja nedovršenosti Doma mladih te privukli nove mlade ljude i organizacije da nam se pridruže u radu i zagovaranju oko ovog prostora.

Platforma Doma mladih je zagovaračka platforma na lokalnoj razini koju čini šest udruga, organizacija i institucija u kulturi – Multimedijalni kulturni centar Split, Platforma 9.81, Koalicija udruga mladih KUM, Kulturna alternativa mladih Hram, udruga za ples i novoscenski pokret Style Force i eksperimentalna izvedbena kompanija Room 100 – uz potporu Zaklade Kultura Nova. Aktivnosti zagovaračke platforme uključuju: izradu dugoročnog plana rada i njegovo javno objavljivanje; razradu mehanizama modela funkcioniranja Doma mladih; osiguravanje participacije u donošenju odluka kroz model međusobne komunikacije; definiranje kriterija za djelovanje u Domu mladih. Platforma Doma mladih provodi zagovaračke aktivnosti s ciljem da se pozicionira kao bitan akter u kreiranju lokalne kulturne politike, a poseban naglasak stavlja na zagovaranje transparentnog dodjeljivanja sredstava za rad organizacijama u kulturi te praćenje investicija lokalne samouprave u zgradu Doma mladih.

Detaljan program manifestacije možete preuzeti ovdje.

Nedostatak vremena za cure, meditaciju, druženje i za sebe same – to su teme ove predstave. Svakodnevno čitamo ili čujemo kako je netko pukao i odustao od borbe. Kada Autopilot krene raditi svoj posao, stvari krenu svojim tokom.

Glume: Matea Kovač, Krešo Puklavec, Ljubiša, Marko i Aleksanndar Bratković. Redatelj je Tomislav Bratković.

Izvedba će se održati u utorak, 30. listopada u 20.30 sati, a ulaz je besplatan.

Glume Iva Vrbos, Branka Rešetar, Minsheng Pi, Lea Starčević, Dušan Došenović, Lino Ujčić i Angel Naumovski. 

Izvedba je zakazana za ponedjeljak, 16. travanj, s početkom u 21 sat.