Već više od deset godina koncept sudioničkog upravljanja u kulturi primjenjuje se u Zagrebu, Karlovcu, Čakovcu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku i Puli. U tim se gradovima razvijaju društveno-kulturni centri kao novi oblici kulturnih institucija gdje postoji dijeljena odgovornost za prostor i sadržaje između civilnog društva i javne uprave, ali i među korisnicima prostora.

Iako sudionički model upravljanja omogućuje integraciju i interakciju svih pripadnika zajednice, stvaranje sadržaja i sudjelovanje u donošenju odluka, koncept i praksa nedovoljno su prepoznati u široj javnosti, što uzrokuje oskudno i neinformirano praćenje tih tema te, posljedično, nedovoljno sudjelovanje različitih dobnih i interesnih skupina u radu društveno-kulturnih centara. Stoga je osnaživanje medijskih radnica ključno za opće razumijevanje važnosti sudioničkog pristupa upravljanju javnom infrastrukturom.

Udruga Kurziv – Platforma za pitanje kulture, medija i društva, nakladnik portala Kulturpunkt.hr i dugogodišnji provoditelj edukacijskog programa Kulturpunktova novinarska školica, organizira jednodnevnu radionicu za novinare, medijske profesionalce i medijske početnike, vanjske suradnike medija te nakladnike medija, o temama sudioničkog upravljanja, civilno-javnog partnerstva i infrastrukture za kulturno-društvene djelatnosti.

Nakon radionica održanih u Dubrovniku, Rijeci i Karlovcu, jesenski dio radionica bit će održan u Čakovcu (7. rujna), Splitu (30. rujna ili 1. listopada) i Puli (6. ili 7. listopada).

Svaka će radionica obuhvatiti uvod u navedene pojmove i primjere dobre prakse, case study lokalnog primjera sudioničkog upravljanja u kulturi te praktični rad na medijskim sadržajima. 

Za sudjelovanje u radionici potrebno je prijaviti se putem OBRASCA. 

Svim sudionicima radionice osigurani su ručak i osvježenje.

Radionica se održava u sklopu projekta “Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje” koji želi doprinijeti razvoju javne kulturne politike temeljene na sudjelovanju građana i civilnog društva u upravljanju lokalnim društveno-kulturnim centrima kao mehanizmu kojim se jača transparentnost, smanjuje korupcija i osigurava da se javnim resursima upravlja u interesu lokalne zajednice. 

Projekt “Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje” je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. 

Nositelj projekta je Operacija grad (Zagreb), a partneri Savez udruga Klubtura (Zagreb), Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (Zagreb), Platforma za društveni centar Čakovec (Čakovec), Savez udruga Kaoperativa (Karlovac), Platforma doma mladih (Split), Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Savez udruga Rojc (Pula), Savez udruga Molekula (Rijeka) te Mreža društveno-kulturnih centara (Zagreb). 

Već više od deset godina koncept sudioničkog upravljanja u kulturi primjenjuje se u Zagrebu, Karlovcu, Čakovcu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku i Puli. U tim se gradovima razvijaju društveno-kulturni centri kao novi oblici kulturnih institucija gdje postoji dijeljena odgovornost za prostor i sadržaje između civilnog društva i javne uprave, ali i među korisnicima prostora.

Iako sudionički model upravljanja omogućuje integraciju i interakciju svih pripadnika zajednice, stvaranje sadržaja i sudjelovanje u donošenju odluka, koncept i praksa nedovoljno su prepoznati u široj javnosti, što uzrokuje oskudno i neinformirano praćenje tih tema te, posljedično, nedovoljno sudjelovanje različitih dobnih i interesnih skupina u radu društveno-kulturnih centara. Stoga je osnaživanje medijskih radnica ključno za opće razumijevanje važnosti sudioničkog pristupa upravljanju javnom infrastrukturom.

Udruga Kurziv – Platforma za pitanje kulture, medija i društva, nakladnik portala Kulturpunkt.hr i dugogodišnji provoditelj edukacijskog programa Kulturpunktova novinarska školica, organizira jednodnevnu radionicu za novinare, medijske profesionalce i medijske početnike, vanjske suradnike medija te nakladnike medija, o temama sudioničkog upravljanja, civilno-javnog partnerstva i infrastrukture za kulturno-društvene djelatnosti.

Radionice se od lipnja do listopada 2022. održavaju u Dubrovniku (20. lipnja), Rijeci (27. lipnja), Karlovcu (30. lipnja), Čakovcu (rujan), Splitu (kraj rujna) i Puli (početak listopada).

Svaka će radionica obuhvatiti uvod u navedene pojmove i primjere dobre prakse, case study lokalnog primjera sudioničkog upravljanja u kulturi te praktični rad na medijskim sadržajima. 

Za sudjelovanje u radionici potrebno je prijaviti se putem obrasca. 

Svim sudionicima radionice osigurani su ručak i osvježenje.

Radionica se održava u sklopu projekta “Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje” koji želi doprinijeti razvoju javne kulturne politike temeljene na sudjelovanju građana i civilnog društva u upravljanju lokalnim društveno-kulturnim centrima kao mehanizmu kojim se jača transparentnost, smanjuje korupcija i osigurava da se javnim resursima upravlja u interesu lokalne zajednice. 

Projekt Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. 

Nositelj projekta je Operacija grad (Zagreb), a partneri Savez udruga Klubtura (Zagreb), Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (Zagreb), Platforma za društveni centar Čakovec (Čakovec), Savez udruga Kaoperativa (Karlovac), Platforma doma mladih (Split), Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Savez udruga Rojc (Pula), Savez udruga Molekula (Rijeka) te Mreža društveno-kulturnih centara (Zagreb). 

Fabrika 35 mali je multifunkcionalni društveno-kulturni centar u centru grada Hvara koji vodi Savez PlatFORma Hvar, a za svoje ga programe koriste pojedinci, udruge i inicijative koje djeluju u području kulturnih i društvenih djelatnosti. Otvaranje Fabrike 35 inicirano je u sklopu poziva Kultura u centru odnosno projekta DKC: Plan K gdje su Platforma i Grad Hvar bili partneri, uz još pet udruga i ustanova. Prostor je opremljen potrebnom računalnom opremom, prijenosnim i sklopivim namještajem te manjim inventarom potrebnim za održavanje raznolikih aktivnosti. Od 2019. Fabrika 35 razvijala se kao jedini prostor potpuno otvoren građanima, što se pokazalo posebno važnim tijekom zimskog perioda, kada je funkcionirala i kao kinodvorana, galerija, predavaonica te infrastruktura za aktivnosti organizacija civilnog društva, kojih na području Grada Hvara ima oko 90, od čega 21 djeluje u području kulture.

“Ono što je vodilo kreiranje ovoga projekta je svakako specifičnost života u Hvaru koji je iznimno sezonalan. Ljeti je grad preopterećen gostima, a lokalno stanovništvo u potpunosti zanemaruje sve svoje interese i hobije te se posvećuje poslu. Ljetna sezona traje čak 6 mjeseci i u to vrijeme grad obiluje društveno kulturnim sadržajima koje lokalno stanovništvo zbog preopterećenosti poslom jednostavno nema vremena konzumirati. Zimi se slika grada u potpunosti promjeni. U posljednje vrijeme dogodio se pozitivan pomak u kulturnom životu zimi, ali društveni život potpuno je nestrukturiran te se oslanja isključivo na fragmentirano djelovanje udruga”, ukratko je otočki kontekst pojasnila tadašnja voditeljica projekta Nena Kolak.

Četiri mjeseca nakon isteka partnerskog projekta, gradske su vlasti odlučivale o daljnjem korištenju prostora. Suočeno s protestnom akcijom zainteresiranih organizacija pred svojim vratima, Gradsko je vijeće odlučilo dodijeliti prostor Fabrike 35 na korištenje svim gradskim udrugama te Platformi na upravljanje na čak tri godine. Ugovor koji je potpisan početkom 2021. godine podrazumijeva da organizacija ne plaća najam prostora, a troškove režija i interneta pokriva Grad. Kad se pojavi potreba za većim prostorom radi provedbe nekih aktivnosti, Platformi je na raspolaganju veći broj reprezentativnih gradskih prostora, poput Venerande, Arsenala ili Loggie, isto kao i drugim organizacijama koje za to imaju potrebu. Suradnja s Odsjekom za kulturu (i odnose s javnošću, op.a.) kontinuirana je i stabilna, a gradski se činovnici odazivaju na događanja u organizaciji Platforme.

Platforma Hvar još je kao neformalna inicijativa 2016. predstavila ideju stvaranja javne ustanove u kulturi gdje bi civilno društvo bilo partner, te je dobila nevjerojatnu podršku lokalne zajednice i dvadesetak gradskih udruga. No, na Gradskom je vijeću bio presudan jedan glas protiv i ideja se nije ostvarila. Nakon odbijanja Grada da se partnerstvo legalizira, obaviješteni su 2018. da je projekt u sklopu natječaja Kultura u centru odabran za financiranje te je krenula potraga za prostorom. Grad im je namijenio manji, uredski prostor, no nisu na njega pristali. Prostor današnje Fabrike 35 koristio je gradski Crveni križ te je dogovorena zamjena prostora. 

Radi zagovaračkog rada, Platforma se morala registrirati gotovo preko noći kao udruga građana, umjesto kao savez udruga. Naknadni pokušaji da se savez oformi nisu rezultirali uspjehom. Nakon završetka projekta neke su udruge pokazale zanimanje da se uključe u Savez, međutim postavilo se pitanje hoće li taj savez biti Platforma Hvar ili neki novi savez, hoće li se udruge “utopiti” u postojećoj ili će osnovati neku novu i zadržati svoj identitet. Radi se o gotovo identičnim problemima koje muče “prave” saveze – neprepoznatljivost saveza zbog jakih članica ili nevidljivost članica zbog prominentnog saveza – no u pomalo drugačijoj varijanti jer se u slučaju prvih radi o stabilnim, etabliranim i dugogodišnjim partnerstvima, dok se u hvarskom slučaju radi o savezu koji je tek u nastajanju.

Većina udruga u gradu i na otoku manjeg je kapaciteta i prijavljuje se gotovo isključivo na gradske natječaje, eventualno pokoja na županijska sredstva. U tom je smislu Platforma Hvar jedina udruga s većim aspiracijama i kapacitetima, te se trenutno financiraju i putem Zaklade Kultura nova. U udruzi su zaposlene dvije osobe na pola radnog vremena, za koordinaciju prostora i administraciju. U tom smislu, daljnje kapacitiranje udruge je prva potreba hvarskih upravitelja prostora. Fabrika 35 živi dvanaest mjeseci u godini, ugošćuje mnogo programa, upiti za korištenje prostora su kontinuirani te svatko tko dolazi na otok Hvar upravo u Fabrici želi organizirati događanje, poput Deska Kreativne Europe u srpnju 2021. Također, Platforma je osmislila i u djelo provela interaktivni web kalendar događanja za cijeli otok, čija je posebnost mogućnost samostalnog unosa događanja što uvelike doprinosi boljoj komunikaciji organizatora s publikom te ažuriranosti samog kalendara. 

U protekle tri godine u Fabrici je održano preko 90 događanja, osim Platforme Hvar prostor je za svoja događanja i aktivnosti koristilo 37 udruga, a korisnika je bilo preko 4000. Koordinacija prostora u tom se slučaju pokazuje zahtijevnijom od pola radnog vremena jedne osobe. Želja je Platforme da Fabrika živi punih sedam dana u tjednu. Za sada ih održava volonterski entuzijazam i veliki broj mladih koji svoje vrijeme žele provoditi baš tamo. Za upravljanje Fabrikom i festival Serum u 2021. udruga je od grada financirana sa 16 tisuća kuna, što je najveći iznos dodijeljen udrugama u ovoj godini. U tom se kontekstu lokalna sredstva pokazuju kratkovidnim i donekle otežavajućim za rad jer organizacija događanja podrazumijeva i njegovu produkciju te adekvatne honorare izvođačima i sudionicima, bez kojih održavanje dugotrajnijih i stabilnih suradnji i partnerstava nije moguće.

Programski kriteriji korištenja prostora još uvijek nisu goruća tema kao u većini društveno-kulturnih centara u Hrvatskoj jer prostor djeluje u specifičnom otočkom kontekstu gdje šest mjeseci postoji sve, a drugih šest mjeseci samo Fabrika 35. U tom smislu, Fabrika i Platforma Hvar te organizacije koje koriste prostor ispunjavaju javni interes za kontinuiranim i svima dostupnim kulturnim programima. Stoga je opravdana bojazan da će gradska uprava na Fabriku prenijeti veća očekivanja nego što ih ona može ispuniti, a istovremeno neće adekvatno podržati taj rad. Također, Fabrika nikako ne može i ne bi smjela biti zamjena za isti takav kontinuirani i svima dostupan sadržaj gradske kulture već njen komplementaran dio, fokusiran na različite potrebe lokalne zajednice koja ima priliku sudjelovati u odlučivanju i upravljanju javnim resursom.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv. 

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Grad Koprivnica od 1970-ih u kontinuitetu je imao žive i posjećene javne prostore za programe izvaninstitucionalne, alternativne kulture i kulture mladih. U 1980-ima djelovao je Omladinski dom, u 1990-im Kuglana, do sredine 2000-ih Kugla i podrum Doma mladih, a nakon toga… gotovo ništa. 

“Tako smo 2010. u ožujku osnovali udrugu, a u prosincu napravili Winter Metal Festival i doveli bend Belphegor iz Austrije na što su metalci zinuli od šoka. Prošlo je odlično, u Domu Mladih bila je gomila ljudi (…) Tako je postupno i 2011. godine došla ideja da napravimo i prvi open air veliki festival u Koprivnici. Više nam dvorana Dom Mladih nije bila zanimljiva. Uz kamp i sve što ima pravi festival. Ideja je bila da se održi na sajmištu, popularnoj koprivničkoj Bašći, ali se u suradnji s gradskim vlastima odlučilo sve preseliti u bivšu vojarnu. Otišli smo tamo i shvatili da se zapravo radi o malom gradu unutar grada što nam je odgovaralo. Prvi open air bio je 2011. godine, tri dana, veliki pljusak sva tri dana, ali potpuna ludnica, super je prošlo”, prepričava Denis Košćak iz koprivničke udruge RockLive početak korištenja prostora bivše vojarne, popularnog Kampusa, za programe nezavisne kulture, od kada prostor postepeno postaje sve življa točka alternativne koprivničke scene. 

Rocklive, zajedno s udrugama Mamuze, Kopriva, Atelieri Koprivnica i Pod galgama, osniva 2014. Savez udruga Forum udruga nezavisne kulture (FUNK). Savez je osnovan kako bi s Gradom mogli pregovarati o zauzimanju dijela prostora vojarne u kojem bi samostalno i sustavno mogli provoditi vlastite programe. I zaista, za svoje programe Savez i njegove članice, inače najaktivnije udruge u kulturi u Koprivnici, kontinuirano dobivaju prostor u jednoj od zgrada u staroj vojarni, no isključivo na upit za pojedina događanja. Tek od 2018. godine, kada Savez u partnerstvu s Gradom ostvaruje financiranje projekta Centar izvan centra u sklopu poziva Kultura u centru, korištenje prostora više nije upitno. 

Cilj je projekta bila uspostava kulturnog centra FUNK, u kojem se odvijaju razne programske aktivnosti, no i izrada Strategije razvoja nezavisne kulture grada Koprivnice, a radi jačanja kapaciteta udruga i umjetničkih organizacija, zaposlenika javnih ustanova u kulturi te zaposlenika jedinica lokalne i regionalne samouprave u području sudioničkog upravljanja u kulturi. U sklopu projekta kupljena je oprema za programske aktivnosti, priključak za struju prilagođen je potrebama onih koji prostor koriste, no i dalje nisu osigurani sanitarni čvor i grijanje. Iz sredstava projekta plaćan je najam prostora. Tijekom dvije godine provedbe projekta FUNK kao klub i FUNK kao savez udruga zadobivaju konkretnu vidljivost u lokalnoj zajednici i etabliraju prostor i svoj rad kao nezaobilazno mjesto za nezavisnu kulturu u Koprivnici, ali i široj regiji. Povezuju se sa sličnim inicijativama u Varaždinu, Čakovcu, Križevcima, jačajući mrežu sjevernohrvatskih gradova koji razvijaju nezavisnokulturne programe, ali i u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Puli, šireći svoj utjecaj i suradnje izvan granica regije. 

Malo više od mjesec dana po završetku projekta, započinje provedba novog jednogodišnjeg ESF projekta, Centar+, opet u partnerstvu s Gradom Koprivnicom, kroz poziv Prostori sudjelovanja. U sklopu njega adaptiran je prostor, ugrađen sanitarni čvor, postavljena rampa na ulazu, akustički opremljena koncertna dvorana, te se nastavilo s kulturno-umjetničkim programima. Iznos najma ovaj se put prebija kroz ulaganje u prostor (oko 380 000 kuna) osigurano kroz projekt, te Savez za sada ima mirnih 8 godina korištenja prostora pred sobom. Ovaj je projekt omogućio stabilniji razvoj partnerstva civilnih aktera s javnom upravom te omogućio zamišljanje njegova razvoja u pravcu sudioničkog upravljanja tim gradskim prostorom. 

Prostor FUNK nalazi se u jednom od objekata bivše vojarne koju je tek 2007. država proglasila neperspektivnom, a vlasnik objekta i zemljišta ukupne površine 690 280 m² postao je Grad Koprivnica. Prostori su malo-pomalo dodjeljivani gradskim ustanovama i službama, ne za svakodnevni rad već za skladišta, otvoren je dječji vrtić, poduzetnički inkubator, planiraju se gospodarske djelatnosti. Godine 2011. u jedan od prostora ulaze Atelieri Koprivnica (sada članica Saveza) koja uz ateljee za rad umjetnika tamo otvara i Galeriju AK. Jedan od objekata koriste za probe lokalni bendovi povezani sa Savezom udruga, a kojih je broj u proteklih nekoliko godina narastao na više od 15. Nekoliko je objekata namijenjeno studentima Sveučilišta Sjever, koje je nastalo integracijom Veleučilišta u Varaždinu s Medijskim sveučilištem u Koprivnici, za koje je Grad Koprivnica isplatio Europapress Holdingu odnosno tvrtki Media uni (nositelju dopusnice) 2,9 milijuna kuna. 

Kampus, kako ga Koprivničani zovu (manje zbog ideje razvoja sveučilišnog centra, a više zbog naziva gradske tvrtke koja je njime upravljala), tako se ispostavlja kao novo središte razvoja Grada. U cijeloj konstelaciji korisnika prostora, kulturni odnosno društveno-kulturni centar kakav FUNK jest i kakav bi trebao biti, pokazuje se neizostavnim. Osim što ima kontinuitet rada i prepoznatljivost među lokalnim stanovništvom, ali i šire, sama ideja produkcije kulturnih i društvenih programa u kompleksu bivše vojarne nužna je kako bi unutar raznorodnih subjekata koji prostore koriste postojao i jedan zajednički prostor, kakav samo javna kultura može osigurati. Grad Koprivnica trenutno je u izradi Strategije razvoja te Kulturno-turističke strategije Grada za razdoblje do 2030. te bi u njima FUNK morao imati svoje mjesto, kao jedini prostor za kulturu i društvenost u Gradu koji nastaje na incijativu građana i koji tim građanima služi kao resurs.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv. 

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

DKC Kino, društveno-kulturni centar u Općini Sv. Filip i Jakov, osnovan je u kolovozu 2020. godine u prostoru starog kina u centru istoimenog mjesta. Kino je izgrađeno 1978. godine na mjestu dotadašnjeg društvenog doma, samodoprinosima građana kojima su se tada izgradili i dječji vrtić, samoposluga, stanovi, riva. Dvorana je otvorena 1980., a dan poslije prikazan je i prvi film, Valter brani Sarajevo. Kao i većina kinodvorana u manjim mjestima diljem obale, i ova je funkcionirala kao društveni centar, mjesto okupljanja zajednice, a svjedoci tvrde da se radilo o najboljem kinu u Dalmaciji. Kao i većinu dotadašnjih mjesta društvenosti, i ovaj je prostor krajem 1980-ih i tijekom 1990-ih bio djelomično zatvoren, nedostupan, zapušten. U novoj je državi naglasak stavljen na turističku i ugostiteljsku djelatnost koja generira privatni profit, a zajedničko i javno stavljeno je u drugi plan. Mladi su odselili, stari su ostarili.

Iako je prostor oko kina zadržao funkciju javnog mjesta okupljanja i druženja, pravo buđenje prostora počinje 2018., kada je kino digitalizirano sredstvima Ministarstva kulture, a saniran je i krov kinodvorane. Krajem iste godine projekt Udruge za kulturu i umjetnost U Pokretu, uz partnerstvo Općine Sv. Filip i Jakov te zadarske Zajednice udruga Centar nezavisne kulture, odabran je za financiranje kroz poziv Kultura u centru.

Projekt K.IN.O. – Centar za Kulturu, INovaciju i Obrazovanje preobrazio je staro kino u društveno-kulturni centar koji se sastoji se od unutarnjeg (497 m2) i dvorišnog prostora (134 m2). Unutarnji prostor čine kino dvorana s 200 sjedala i pozornicom, Tinel (foaje) koji služi kao dnevni boravak za građanstvo te dodatne prostorije. Osnovni cilj projekta bio je uključivanje građana u stvaranje većeg broja kulturnih i umjetničkih sadržaja u lokalnoj zajednici, uz paralelni cilj jačanja kapaciteta aktera civilnog i javnog sektora kako bi se zajednički kreirao model sudioničkog upravljanja u kulturi.

U Općini je registrirano 39 organizacija civilnog društva, od kojih 13 djeluje u području kulture i umjetnosti. U mjestu i općini postoje mnogi pojedinci i inicijative koje se bave kulturnim i umjetničkim sadržajima, kao što su ples, gluma, poezija, književnost, slikarstvo, fotografija, kinematografija, rukotvorine, glazba, folklor i kulturna baština. Pjesma, gluma i odlazak u kino imaju dugu tradiciju u Sv. Filip i Jakovu. Projekt K.IN.O. se nadovezao na tu tradiciju, nastojeći da podrži i nadogradi strast prema kulturi i umjetnosti te da postavi temelje suvremenog centra za kulturu, mjesto u kojem će lokalna samouprava, udruge i građani zajedno osmišljavati i stvarati sociokulturne i umjetničke programe.

U prostoru se održavaju koncerti, foto i video radionice, projekcije filmova, glazbene slušaonice, izložbe, neformalni sastanci, seminari, voloterski programi, dječje radionice i programi koje osmišljavaju djeca i mladi, čitaonica i dnevni boravak. Tinel je prostor okupljanja gdje se mještani sastaju, igraju društvene igre, slušaju glazbu, čitaju knjige, koriste opremu i klupski kafić. Kino u sklopu DKC-a je jedino javno kino u Zadarskoj županiji.

Radi sudioničkog upravljanja prostorom, kao rezultat projekta K.IN.O, oformljena je Platforma za Kino, neformalna inicijativa udruga i pojedinaca koji za svoje umjetničko, kulturno i društveno djelovanje koriste prostor DKC-a Kino. Platformu čini 6 članica organizacija civilnog društva i 37 pojedinaca. Platformom upravlja Skupština, koju čine predstavnici svih organizacija članica i individualni članovi Platforme, te je otvoreno novim korisnicima prostora DKC-a. Platforma ima dvije su-koordinatorice koje bira Skupština.

Potpora za koordinaciju Platforme osigurana je kroz podršku lokalnim zagovaračkim platformama pri Zakladi Kultura nova, a članice Platforme osiguravaju programska sredstva. Organizacije uključene u suradničku platformu su Umjetnička organizacija Irida, Udruga Super 8, Ženska klapa Karmel, SKUD Kreativac, Glazbena udruga Jeremije i Udruga U Pokretu. Neke udruge iz Platforme imaju pojedinačne ugovore za korištenje prostora, a kinoprikazivačku djelatnost vodi udruga Super 8, koja provodi i programe kinoteke te fotokluba. Podrška Zaklade Kultura nova obuhvaća i potporu za izgradnju kapaciteta članica za strateško promišljanje i participativno planiranje, izradu preporuka za integraciju suvremene kulture u lokalnu (kulturnu) politiku te preporuka za rad društveno-kulturnih centara po modelu sudioničkog upravljanja i javno-civilnog partnerstva u malim mjestima. 

Prostorom upravlja Koordinacija za Kino, koju je službenim aktom osnovala Općina Sv. Filip i Jakov. Koordinaciju čine dva predstavnika Općine (vlasnika prostora) i tri predstavnika Platforme (upravitelja prostora i programa). Odluke Koordinacije potvrđuje gradonačelnik. Općina osigurava troškove režija za prostor te podršku za obavljanje poslova vezanih uz rad društveno-kulturnog centra.

Specifičnost DKC-a Kino ogleda se u dvije važne stavke. Prvo, na pozivu Kultura u centru od 34 projekta odabrana za financiranje, tek su se 3 provodila u općinama. To su bile Šolta, Svetvinčenat i Sv. Filip i Jakov. Od te tri općine, jedino je u Filipjakovu zaživio prostor kao društveno-kulturni centar kojim se sudionički upravlja. S tim povezano, DKC Kino je prvi i za sada jedini društveno-kulturni centar sa sudioničkim modelom upravljanja koji se ne nalazi u gradu ili većoj urbanoj sredini u Republici Hrvatskoj. U tom je smislu važno što je DKC Kino od 2021. dio Mreže kulturnih centara u Europi (ENCC) koja broji preko 3500 članica.

“Mislim da činjenica što su u maloj sredini ljudi povezani na više razina pomoglo pri uspostavi kvalitetne suradnje. Učinci su odmah uočljivi, komunikacija je brža, manje-više svi dijele iste prostore i u najmanju ruku svi žele da djeca imaju mjesto za druženje i raznovrsne aktivnosti. Na kraju smo svi mještani, od načelnika, komunalnog radnika, učiteljice i majke do mularije. Jedan od težih aspekata bilo je osvješćivanje javnosti da je Kino u svim aspektima otvoreno za sve, ne za odabrane, da javno dobro pripada svima, njegovo korištenje je svačije pravo, ali i odgovornost. Naše društvo ima jednu dobru dozu nepovjerenja prema vlastima kao i sumnjičavost prema bezuvjetnom djelovanju, brzo se prikrpa niži motiv ako se nešto radi za javno dobro. Najljepše iskustvo je vidjeti ljude da se ponašaju kao u vlastitom domu. Uvijek se nađe netko da skuha čaj za šankom, predloži radionicu, prenese stolice i kaže djeci da pokupe smeće. Kulturu stvaramo svi mi zajedno, a sada nam je potrebna više nego ikada”, zaključuje koordinatorica Platforme i DKC-a Lucija Mikas.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv. 

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Kako bi potaknuli rješavanje niza problema proizašlih iz nebrige Grada Splita za vlastitu imovinu i građane, udruge koje koriste prostore Doma mladih i pojedine udruge koje ih ne koriste, a zalažu se za bolju organizaciju i transparentnu raspodjelu resursa za kulturu, 2012. godine okupile su se u savez Platforma Doma mladih (PDM). Osim zagovaranja, istraživanja i razvoja izvaninstitucionalne kulture i umjetnosti, cilj Platforme je osmišljavanje modela suupravljanja prostorom Doma mladih.

Dom mladih je jedini prostor u gradu Splitu koji svojim kapacitetima može na jednom mjestu ponuditi prostor za kreativno izražavanje i djelovanje nezavisne kulture i kulture mladih te civilnog društva. Mladi su 1990-ih godina najprije skvotirali prostor Doma mladih, a 2000-ih godina dobili na korištenje podrumski prostor kojim otada upravlja Koalicija udruga mladih (klub Kocka i Galerija Praktika). Nakon ulaska KUM-a u Dom mladih, u različitim vremenskim etapama u zgradu ulaze i druge udruge i kolektivi od kojih neki i danas koriste prostor, te ustanova u kulturi Multimedijalni kulturni centar koja od 2004. upravlja zgradom Doma mladih.

Zgrada Doma mladih nikad nije dovršena, a prostore su korisnici samostalno ili posredstvom MKC-a i Grada Splita uređivali sukladno svojim programima i potrebama. Grad nikada nije izdvojio znatnija sredstva za uređenje Doma mladih, pa su primjeri galerijskog prostora (Galerija MKC) i prostora za projekcije (Beton kino) primjeri parcijalnog uređenja Doma. Neke članice Platforme Doma mladih imaju ugovore za korištenje prostora, neke nemaju, neke koriste prostore u stalnom režimu, a neke povremeno. 

Osnovni problemi s kojima su se susretali od svog osnivanja moguće je podvesti pod dvije točke: izostanak kvalitetne kulturne strategije koja definira položaj nezavisne kulturne scene i scene mladih na kulturnoj slici grada te zatvorenost lokalne vlasti za demokratičnije oblike suradnje i međusektorsku suradnju. Tijekom godina, Platforma je u suradnji s upravom MKC-a radila na uspostavljanju kriterija za korištenje i upravljanje prostorom što se ispostavilo kao zahtjevan proces iz barem dva razloga. S jedne strane nisu zadovoljeni preduvjeti u smislu ulaganja u prostornu infrastrukturu i održavanje, a s druge su strane kompleksni načini korištenja prostora pridonijeli sporosti procesa.

Godine 2014. Grad Split i Platforma Doma mladih zajedno prijavljuju koncept korištenja Doma mladih kao društveno-kulturnog centra na pilot-program Prostori (su)djelovanja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a prijava je svrstana u kategoriju A – projekti “visoke razine spremnosti dionika za zajednički rad na gradskom društveno-kulturnom centru”. Grad Split je bio nositelj projekta, a Platforma Doma mladih imala je ulogu partnerske organizacije. Projekt nije donio neke značajnije pomake u odnosu lokalne uprave i organizacija, no omogućio je izradu dokumentacije za prijavu na fondove koji osiguravaju sredstva za infrastrukturne radove.

Suradnja se nastavlja 2018. projektom Gradimo Dom zajedno, u sklopu natječaja Kultura u centru. Ovdje je Platforma nositelj projekta, a Grad Split i MKC partneri. Projektom se kroz razdoblje od dvije godine trebala u Domu urediti co-working prostorija s kulturno-javnom svrhom (Razred), povećati kulturno-umjetnički i društveni program, te izraditi strateške dokumente kojima bi se konačno definirali kriteriji korištenja i plan upravljanja Domom.

Kao i sve projekte koji su se provodili kroz poziv Kultura u centru, i ovaj je snašla koronakriza, otkazivanje događanja i zatvaranje vrata posjetiteljima i korisnicima. Djelomično je program prešao online, no istovremeno je postao dostupan i program drugih organizacija i prostora izvan Splita te se u tom razdoblju vidljivost i posjećenost nije mogla izmjeriti. Dio Doma u kojem je zamišljeno da bude Razred je djelomično obnovljen, dok je finalizacija uređenja provedena kroz međunarodni projekt u kojem kao partneri sudjeluju MKC i Grad. Trenutno Razred funkcionira kao co-working prostor za rad u kojem se mogu rezervirati termini, za samostalan rad i za javna događanja. Platforma Doma mladih po prvi put ima šest zaposlenih osoba, no nema uredski prostor u Domu mladih.

Pravilnik za korištenje prostora kojim bi se uredili odnosi stanara (korisnika s ugovorom ili onih koji prostor kontinuirano koriste) i korisnika (stalnih i privremenih) te ustanove koja upravlja Domom nije dovršen, no postignuti su pomaci u pogledu vidljivosti pojedinih prostora i javne objave kontakata kojima se zainteresirani korisnici prostora mogu obratiti. Novi plan upravljanja Domom također nije još izrađen, no proces je promjenom lokalne vlasti na izborima 2021. dobio poticaj zainteresiranošću nove gradske vlasti za nastavak ulaganja u prostor i ljude Doma mladih.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv.  

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

KAoperativa, savez koji trenutno broji sedam karlovačkih udruga, s Gradom je Karlovcem 2014. godine provodila projekt definiranja modela održivosti budućeg društveno-kulturnog centra u zgradi Hrvatskog doma, a od travnja 2016. s partnerskim organizacijama službeno preuzima upravljanje Malom scenom Hrvatskog doma. Od tad se brine o uređenju, održavanju i programima u ovom dijelu zgrade, uz pokrivene režije i bez plaćanja najma. Sredinom 2020. godine, u sklopu projekta Hrvatski dom u centru koji je proveden kroz natječaj Kultura u centru, uređen je Urbani park u lijevom krilu Hrvatskog doma, kojim također upravlja, no odvojeno od prostora Male scene, iako se radi o jednoj zgradi. Ugovori za upravljanje jednim i drugim prostorom ističu 31. prosinca 2021.

Projekt Hrvatski dom u centru trajao je 24 mjeseca (do listopada 2020. godine), no sredstva iz projekta nisu bila namijenjena obnovi zgrade, već uspostavljanju dobre prakse u upravljanju javnim prostorom. Obnova zgrade je prepuštena vlasniku, Gradu Karlovcu, koji je prijavio projekt obnove cijele zgrade Hrvatskog doma na mehanizam ITU (integrirana teritorijalna ulaganja). Očekuje se da će Grad 2022. krenuti s izradom projekta obnove, no upitna je dinamika njegove provedbe. Grad Karlovac do sada nije obnovu Doma koncipirao u totalitetu, već prostor po prostor, a na taj način teško je postići da Hrvatski dom bude percipiran kao društveno-kulturni centar. Nužni pomak odnosi se na lijevo krilo zgrade, te potencijalno uređenje desnog krila. Urbani park je zamišljen kao nastavak djelovanja Male Scene u ljetnim mjesecima, kako bi se obogatio i oživio dio čestice uz lijevo krilo zgrade i omogućila realizacija sadržaja društvenog karaktera. 

Hrvatski dom je, kao i većina društveno-kulturnih centara u Republici Hrvatskoj, specifičan po tome što se radi o zadanim prostorima, kvadraturom i često namjenom, ali i postojanjem aktera koji su prostor koristili prije iniciranja zajedničkog upravljanja. Cilj projekta Hrvatski dom u centru, umjesto dovođenja zgrade u funkciju, bilo je jačanje civilno-javnog partnerstva radi ostvarivanja dugotrajne suradnje, ali i radi kreiranja kontinuiranog javnog sadržaja u području nezavisne kulture. Odnosi Saveza s Gradom Karlovcem na određeni su način kontinuirani – svake 4 godine nova je osoba zadužena za odnose s njima. Nakon lokalnih izbora u svibnju 2021, gradonačelnik je ostao isti, no njegova je zamjenica nova. Nakon provedbe projekta na kojem je Grad Karlovac bio partner, Savez je nastavio kontinuitet mjesečnih sastanaka s predstavnicima Grada.

Programsko vijeće Male Scene Hrvatskog doma postoji od uređenja prostora 2013., a 2020. je prošireno na predstavnike ustanova u kulturi. Od 2021. zove se Programsko vijeće Hrvatskog doma i čine ga po jedan predstavnik upravitelja i Grada Karlovca, tri predstavnika organizacija civilnog društva (koje ne mogu biti članice Saveza), tri predstavnika ustanova u kulturi kojima je osnivač Grad Karlovac, te jedan predstavnik Savjeta mladih grada Karlovca.

Savez udruga Kaoperativa osnovan je radi upravljanja prostorom Hrvatskog doma, a čine ga organizacije Carpe Diem, Eko Pan, Infinitum, KA-MATRIX, Kinoklub Karlovac, Polka i Poluga. Osnivanju Saveza prethodilo je uspostavljanje i djelovanje neformalne zagovaračke platforme Kaoperativa usmjerene na javne politike u području kulture, koja danas okuplja 9 udruga članica. Zahvaljujući projektu u sklopu Kulture u centru, podršci Zaklade Kultura nova zagovaračkoj platformi te institucionalnoj podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Savez je osigurao ljudske kapacitete za razdoblje pred njima.  

Većim se problemom ispostavlja činjenica da u Karlovcu ne postoji suviše ljudi koji su upoznati s povijesti i radom Saveza, sudioničkim upravljanjem Hrvatskim domom, a onda i radom u udrugama, projektnim financiranjem, pisanjem i provedbom europskih projekata. Trenutna koordinatorica Saveza došla je iz Zagreba, zamijenivši koordinatora koji je otišao u Zadar. Sljedeći je problem konstantno smanjivanje broja aktera na karlovačkoj sceni, ne nastaju nove organizacije, stare se gase. Uglavnom su sve opterećene projektnom administracijom što ostavlja malo prostora za bavljenje konkretnim aktivnostima. Stoga se često događa da ljudi iz manjih organizacija prelaze raditi u veće, gdje su bolji radni uvjeti zbog osiguranog financiranja, što zatvara krug (ne)mogućnosti stasanja novih aktera na sceni.

U Karlovcu postoji nekoliko aktivnih prostora za kulturu i mlade. Osim Hrvatskog doma i njegova tri krila, postoji društveni centar MUZA gdje radi udruga KA-MATRIX, dok udruga Carpe Diem vodi dva prostora u sklopu svojih projekata. Hrvatski dom za svoje aktivnosti koristi tek dio članica platforme – neke već imaju prostor za svoje aktivnosti, no ga većina ne koristi zbog neopremljenosti i neuređenosti ostatka prostora. Uz postojanje Male scene, Urbanog parka, ureda i prostorije za bendove, ostatak Doma trenutno nije adekvatan za događanja poput većih izložbi, predstava ili projekcija. Među članicama postoje različite ideje o društveno-kulturnom centru, kao i o samom pojmu sudioničkog upravljanja.

Savezu predstoji strateško planiranje gdje bi i takva pitanja trebala biti definirana te odgovorena u interesu prvenstveno korisnika prostora, ali i samih članica platforme. Platforma je zagovaračka i njen bi opseg djelovanja morao sezati od pitanja upravljanja prostorom Hrvatskog doma do pitanja šire gradske politike prema akterima u kulturi. Predstavnici Saveza dio su različitih radnih tijela pri gradskoj upravi pa se kao ključno ispostavlja pitanje pozicioniranja Saveza, a onda i Platforme čiji je Savez član, prema odlukama i nastojanjima gradskih vlasti. Za zagovarački rad čini se nužnim ponovno aktivirati kapacitete postojećih i novih aktera na sceni, kako sve ne bi ostalo na – Maloj sceni.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv.  

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Art radionica Lazareti (ARL) jedna je od organizacija koje djeluju u prostoru Lazareta u Dubrovniku, velikom kompleksu od deset zgrada (lađa) te dvorišta između njih. ARL je potpisnica ugovora o korištenju prostora posljednje tri lađa s Gradom Dubrovnikom (vlasnikom prostora), a u tim lađama djeluju ARL, Udruga DEŠA Dubrovnik, Studentski teatar Lero i Klub Lazareti. U dva prostora je smješten folklorni ansambl Linđo, a s pet prostora upravlja Grad Dubrovnik kroz tvrtku Baština d.o.o. Radi se o gradskom poduzeću koja je osnovano radi upravljanja nekretninama u vlasništvu Grada u kojima su smještene kulturne organizacije, kulturne institucije i drugi kulturni akteri. 

ARL koristi prostor od 1998, jedno vrijeme bez ugovora, pa s ugovorima na godinu dana, pa na dvije godine, pa na tri godine, a 2000. godine potpisan je ugovor na 25 godina. Otada se razvija ideja prostora Lazareta kao društveno-kulturnog centra. Prvo se zvao Nezavisni kulturni centar Karantena, kada je Gradu Dubrovniku predstavljena ideja da u njega uđu i ostale udruge, društva i umjetnici, ali i Umjetnička škola, koja tada nije imala riješen prostor za likovni i plesni odjel, a djelomično taj problem nema riješen ni dan-danas. Te 2000. godine prostor je bio potpuno urušen, nisu postojali cjeloviti krovovi ni podovi, te su organizacije koje su tada radile u Lazaretima (DEŠA, ARL, Klub Lazareti…) uložile veliku količinu kako vlastitih sredstava tako i sredstava sponzora i donatora (WMF, FACE Croatia i drugi). S turističkim boomom Dubrovnika svaka nekretnina je iz sekunde u sekundu postajala vrijednija, a time je i njihova ideja da Lazareti pokrivaju isključivo društveni, javni sadržaj bila sve više degradirana. 

Grad Dubrovnik je 2012. pokrenuo prvu obnovu kompleksa, i to dok su korisnici još bili u prostoru, bez prethodne najave, a izgledno kako bi te iste korisnike izbacili iz prostora. Udruge su se organizirale u neformalnu Platformu za Lazarete i uspjele spriječiti iseljenje. Iste godine organizirale su javnu tribinu sa svim kandidatima za gradonačelnika gdje je svaki potvrdio da će se zalagati da Lazareti ostanu društveno-kulturni centar, da se ne ide u smjeru turistifikacije i totalne komercijalizacije prostora. Platforma služi očuvanju prostora Lazareta i zato se prvenstveno radi o zagovaračkoj platformi.

Od studenoga 2015. do prosinca 2018. godine, Grad Dubrovnik provodi projekt Lazareti – kreativna četvrt Dubrovnika, kroz koji se obnavljaju tri lađe koje osim ARL koriste Udruga Deša, Teatar Lero i Klub Lazareti, te nabavlja oprema za provedbu kulturnih programa. Tijekom obnove korisnici su bili smješteni u zamjenske prostore u Lazaretima, a u srpnju 2019. vraćaju se u obnovljene prostore.

Bila je to i prva godina provođenja projekta Mjesto zajednice, kroz poziv Kultura u centru. Druga godina provedbe bila je obilježena pandemijom koronavirusa i zatvaranjem prostora za sve korisnike. U sklopu projekta, razvoj sudioničkog upravljanja bio je postavljen u dva koraka ili dvije faze. Prva se odnosila na jačanje sudioničkog upravljanja za organizacije Platforme, a druga na pažljivi korak prema integraciji svih korisnika u Lazaretima. Zahvaljujući mentoriranom procesu, organizacije Platforme za Lazarete zajednički su stvorile interni Pravilnik kao zajednički akt koji omogućuje unutarnji upravljački mehanizam, na način da djeluju zajednički i pojedinačno kao organizacije. U drugom koraku radilo se na prijedlogu više modela integracije svih korisnika koji može biti na suradnoj, partnerskoj ili sudioničkoj osnovi. 

S Gradom Dubrovnikom, odnosno gradskim poduzećem Baština d.o.o. kroz projekt je provedeno više radionica i sastanaka. Na razini svakodnevnog komuniciranja i upravljanja Lazaretima te na razini cijelog kompleksa postoje suradnja i koordinacija aktivnosti, no sudioničko upravljanje nikada nije uspostavljeno. Trenutno je odnos sa Gradom u fazi mirovanja, do 2024. kad će se vjerojatno početi aktualizirati tema najma, produžetka ugovora ili pitanje drugog prostora. Baština d.o.o. dobila je na upravljanje Lazarete kao društveni ili kulturni centar do 2029. godine. Stoga Lazareti ostaju do tada u toj funkciji, pod uvjetom da se ne mijenja urbanistički plan.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv. 

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Društveni centar Rojc, smješten u bivšoj vojarni u centru Pule, jedinstveni je prostor koji na jednome mjestu okuplja više od stotinu udruga iz različitih područja djelovanja. Početkom 1990-ih u dotadašnji vojni objekt smještene su izbjeglice i humanitarne organizacije te je za tu namjenu preuređeno južno krilo objekta. U to vrijeme i neposredno nakon njega, udruge iz područja kulture, zaštite okoliša, rada s mladima, nalaze prostore za djelovanje u Rojcu čije sjeverno i istočno krilo tijekom godina polako zauzimaju i druge udruge i inicijative. 

Prvi ugovori o korištenju prostora sklapaju se 1999. godine. Zgrada je do 2003. u vlasništvu MORH-a, a odonda u vlasništvu Grada koji sve do danas održavanje zgrade financira iz proračuna. Poslovi održavanja povjereni su javnom poduzeću Castrum, u vlasništvu Grada Pule. Prema Odluci o uporabi poslovnih prostora u objektu Društvenog centra Rojc iz 2013. prostori su namijenjeni neprofitnim organizacijama koje djeluju za opće dobro, organizacijama koje djeluju s ciljem zadovoljavanja potreba svojih članova te ostalim oblicima udruživanja građana od interesa za Grad Pulu. Prostori se daju na uporabu bez naknade u trajanju od deset godina, uz mogućnost produženja roka. Udruge moraju plaćati utrošenu električnu energiju prema stanju kontrolnog brojila svog prostora. 

Prema posljednjem neslužbenom popisu iz 2020. u Rojcu djeluje 116 korisnika. Najzastupljenije je područje djelovanja kultura i umjetnost s 53 udruge, slijede sport i rekreacija s 24 udruge, socijalna djelatnost s osam udruga, nacionalne manjine sa šest udruga, braniteljske udruge i stradalnici s pet udruga, te udruge iz ostalih područja. Prema tipu korištenja prostora, u Rojcu se nalaze produkcijski prostori (ateljei, studija, zanatske radionice), prostori za probe, sportsko-rekreacijski prostori, uredski, prezentacijski, radioničko-konferencijski i klupski prostori. Multifunkcionalni prostor Dnevnog boravka jedini je javni prostor u zgradi dostupan za korištenje, u neprofitne svrhe, bez naknade Rojčanima i svima drugima, uz prethodnu najavu i primjerenost sadržaja. U dijelu Dnevnog boravka smješten je i Radio Rojc – neprofitni medij zajednice.

Nezadovoljni načinom upravljanja i donošenjem odluka koje nisu u interesu korisnica, Rojčani 2008. iniciraju uspostavljanje zajedničkog tijela s ovlastima odlučivanja i upravljanja Centrom. U travnju 2008. godine oformljena je Koordinacija koju čine tri predstavnika udruga iz Rojca i tri predstavnika Grada Pule. Predstavnike Rojca bira Vijeće udruga Rojca, neformalno tijelo koje na dobrovoljnoj osnovi čine udruge korisnice. Sudioničko upravljanje u Rojcu inicirano je sviješću o nepostojanju plana razvoja, nedostatnim sredstvima u proračunu i njihovoj neracionalnoj potrošnji za održavanje i obnovu zgrade, te nepostojanju kapaciteta za osiguravanje dugoročne financijske stabilnosti i održivosti Rojca. Iz te je perspektive Društveni centar Rojc specifičan primjer zajedničkog, kolektivnog upravljanja prostorom do kojeg dolazi i prije oformljavanja tijela koje službeno reprezentira korisnike.

Djelovanje putem neformalnog Vijeća udruga s vremenom pokazuje svoje slabosti te udruge u lipnju 2011. godine osnivaju Savez udruga Rojca – SUR. Na osnivačkoj skupštini sudjeluje 18 udruga i odonda SUR bira predstavnike u Koordinaciji, osigurava međusobnu komunikaciju unutar same zgrade te brine za zajedničke interese i i zagovara potrebe udruga prema Gradu. SUR tako postaje legitimni predstavnik Rojčana u komunikaciji s Gradom. Reprezentacija je temeljena na aktivnom uključivanju, a ne brojnosti, legitimitet proizlazi iz otvorenosti procesa, a uključivanje u SUR je slobodno, a ne obavezno. Savez je otvaranjem i upravljanjem zajedničkim prostorom Dnevnog boravka započeo proces u kojem će Rojc dobiti veći broj zajednički korištenih i javno dostupnih prostora.

Tijekom 2020. provedeno je istraživanje percepcije DC Rojca među građanima Pule na reprezentativnom uzorku s malom statističkom pogreškom. Ono je pokazalo da čak 90,1 % stanovnika Pule zna za Rojc, a od njih ga je čak 90,2 % posjetilo, odnosno sudjelovalo u nekim sadržajima koje nudi. Kao najpozitivniju osobinu najčešće ističu da je Rojc dobar primjer reaktivacije bivših vojnih objekata te mjesto gdje sve kategorije građana mogu provoditi vrijeme. Čak dvije trećine građana smatra kako je Centar izrazito potreban Puli, a još 19 % potrebnost Centra ocjenjuje s četvorkom. Prosječna ocjena je vrlo visokih 4,5. 

U pogledu sudioničkog upravljanja, koje u Rojcu postoji još od 2008. godine, 2010. Gradu Puli predložen je model civilno-javnog partnerstva, odnosno osnivanja hibridne ustanove koja je definirana kao društveni centar kojeg su osnovali Savez udruga Rojca i Grad Pula. U sklopu projekta Zelene Istre, na posljednjoj od tri radionice na temu izgradnje novog modela upravljanja sudjelovali su i predstavnici Grada, izrazivši načelno pozitivan stav prema ideji javno-civilnog partnerstva u upravljanju Centrom. Tada je sastavljen prijedlog osnivanja javne ustanove koji je predstavljen nadležnom pročelniku. Nekoliko godina kasnije, u sklopu projekta Otvorena platforma Rojc opet je iznesen Prijedlog modela civilno-javnog partnerstva mješovite ustanove Društveni centar Rojc, kao i Okvirni prijedlog za uvođenje transparentnih kriterija i procedura za korištenje prostora u Društvenom centru Rojc.

Od 2018. do 2002. godine provedbom projekta Grad(imo) Rojc, u sklopu natječaja Kultura u centru, Savez nastavlja višegodišnje napore korisnika da unaprijede suradnju s Gradom Pulom oko upravljanja prostorom. Jedan od ciljeva projekta bio je u participativnom procesu razviti model javno-civilnog partnerstva u upravljanju društveno-kulturnim centrom Rojc. Radna grupa sastavljena od predstavnica Rojca i Grada s timom je stručnjaka održala više cjelodnevnih radnih sastanaka, a nizom se tribina omogućio konzultativni proces s korisnicima i zainteresiranom javnošću. U izradi plana važnu su ulogu imale ankete s korisnicima, ispitivanja javnog mnijenja, planski dokumenti te brojni stručni tekstovi.

Tako je 2021. izrađen (još jedan) Nacrt Plana upravljanja Društvenim centrom Rojc koji predlaže uspostavu mješovite civilno-javne ustanove u kulturi. U Planu su opisani daljnji koraci: nakon javnog predstavljanja potrebno je da Plan upravljanja usvoji Koordinacija. Zatim treba pristupiti izradi Ugovora o osnivanju Društvenog centra Rojc koji sukladno svojim statutima moraju usvojiti nadležna tijela obaju osnivača – Grad Pula i Savez udruga Rojca. Po usvajanju predstavnici osnivača potpisuju Ugovor o osnivanju. Od Ministarstva kulture RH potrebno je ishoditi rješenje o sukladnosti Ugovora sa zakonom. Nakon suglasnosti Ministarstva, ustanova se upisuje u Registar i može početi s radom. 

Iste godine kada je izrađen Plan upravljanja, dolazi do promjene vlasti u Puli. Nakon 30 godina Istarska demokratska stranka nije osvojila većinu u Gradskom vijeću, a novi je Gradonačelnik izabran s nezavisne liste. Njegova je lista s platformom Možemo i SDP-om formirala većinu u gradskom vijeću. Za predsjednicu Gradskog vijeća izabrana je Dušica Radojčić, koja je u svojstvu predstavnice udruge Zelena Istra imala istaknutu ulogu u osmišljavanju i uspostavljanju modela upravljanja Društvenog centra Rojc.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv.  

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Davne 2013. budućnost riječke nezavisne kulturne scene izgledala je svijetlo i prosperitetno. Grad Rijeka dodijelio je prostor kluba Palach, dio prostora zgrade Filodrammaticae i prostor Marganova na korištenje bez naknade Savezu udruga Molekula na 5 godina. Savez je osnovan 2008. radi zagovaranja za bolje prostorne uvjete članica i drugih organizacija na nezavisnoj kulturnoj sceni. 

Odjel gradske uprave za kulturu htio je da Palach, Filodrammatica i Marganovo budu novi centri nezavisne i studentske kulture radi osnaživanja programskih, organizacijskih i upravljačkih kapaciteta nezavisne kulturne scene, kao i poticanja Sveučilišta za osnivanje i rad Studentskog kulturnog centra. SKC tako preuzima vođenje galerijskog prostora Palacha. Grad je na sebe preuzeo režijske troškove grijanja, struje, vode i čišćenja za Filodrammaticu i grijanja za Palach. Dio prostora kluba Palach dan je u zakup za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Savez ne plaća najam i zauzvrat organizacijama civilnog društva i pojedincima u području suvremene umjetnosti i kulture te kulture mladih omogućuje korištenje prostora bez naknade. 

U tom periodu pojam društveno-kulturnih centara dobiva na važnosti, najavljuju se mogućnosti njihovog financiranja kroz programsko razdoblje 2014-2020 Europskog socijalnog fonda, u priču se uključuju Ministarstvo kulture, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Ured za udruge Vlade RH, Zaklada Kultura nova… Potom, 2016. Rijeka je proglašena Europskom prijestolnicom kulture za 2020. godinu te rastu očekivanja da će se upravo nezavisna scena kao proizvođač većine kulturnih događanja u gradu kroz taj program profilirati kao neizostavan akter kulturne slike grada, koji također zaslužuje i (su)upravljati “svojom” ustanovom ili institucijom. Krajem studenog 2017. otvoren je poziv za potporu razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi pod nazivom Kultura u centru, u sklopu Europskog socijalnog fonda, namijenjen financiranju daljnjeg razvoja modela sudioničkog upravljanja u kulturi ili razvoju aktivnosti suradnje i umrežavanja, uspostave ili razvoja modela gdje on još ne postoji.

Za projekt Žiroskop su Drugo more i partneri (Savez udruga Molekula, udruge Filmaktiv, Ri Rock i Prostor plus te Grad Rijeka) osigurali 2.416.102,66 kuna. Osim osmišljavanja boljeg modela upravljanja prostorima nezavisne kulture, iznos je to namijenjen za niz edukacijskih aktivnosti i rad community internetskog Radija Roža, a iz potrebe rješavanja problema nestabilnosti korištenja prostornih resursa za sve izvaninstitucionalne aktere u kulturi. Ishod su trebali biti ojačani kapaciteti organizacija civilnog društva i javne uprave za sudioničko upravljanje te ojačan socijalni dijalog s posljedičnom uključenosti građana u upravljanje javnim resursima. 

Tijekom provedbe projekta Molekuli je istekao ugovor za upravljanje prostorima i on nikada nije ponovno potpisan – čeka se raspis novog natječaja. Do tog trenutka prostor Marganova zbog neadekvatnosti više nije u upotrebi niti se tamo organiziraju događanja, a Palach ostaje bez ugostitelja što povratno utječe na učestalost i posjećenost događanja. Od isteka ugovora o suupravljanju prostorima Molekula je partner s Gradom na različitim projektima te se temeljem njih produljuje korištenje tih prostora. U međuvremenu je izvršena revizija ugovora o su-upravljanju te je zaključeno da korisnici prostora trebaju plaćati sve režije osim struje te su one došle na naplatu retrogradno, za određene prostore čak do 2013. godine, što je dodatno otežalo, a u nekim segmentima i onemogućilo djelovanje i poslovanje Saveza.

Prijedlozi modela upravljanja do kojih su u sklopu projekta Žiroskop došli u Molekuli su javno-civilna ustanova po uzoru na zagrebački Pogon; dosadašnji model kojem bi se pridodalo Vijeće korisnika, odnosno uspostavio mehanizam participacije u odlukama oko vođenja prostora onih korisnika koji nisu u SU Molekula, ali rade programe u navedenim prostorima; te pronalaženje novog, trećeg prostora za nezavisnu scenu koji upravljački ne bi imao veze s Gradom. Prema pisanju Jelene Androić, u Gradu su odbacili mogućnost osnivanja hibridne ustanove iz nekoliko razloga. Nova ustanova u kulturi koju 2020. osniva  Grad, Hrvatski kulturni dom na Sušaku, u svom statutu već ima “skrb” za izvaninstitucionalnu kulturu odnosno na pojedinim programima surađuje s nezavisnom scenom i ustupa joj korištenje nekih prostora. Nadalje, u slučaju osnivanja mješovite ustanove, Grad bi morao reorganizirati upravu odnosno delegirati zaposlenika da zajedno sa Savezom operativno sudjeluje u upravljanju prostorima, a za to nema kapaciteta. Naposljetku, Grad smatra da bi se osnivanjem hibridnog tijela nezavisna kultura institucionalizirala odnosno približila javnom sektoru. 

Ostaje za vidjeti na koji će način biti koncipiran novi natječaj za upravljanje prostorima Filodrammaticae i Palacha, no za sada je vidljivo da se kulturna politika Rijeke kreće u smjerovima komplementarnim onima na nacionalnoj razini. S jedna strane događa se intenzivna komercijalizacija sektora kroz naglasak na razvoj kreativnih industrija, s druge veće ulaganje u institucionalni oblik kulture, a oba su najveći zamah dobili kroz projekt Europske prijestolnice kulture. Projekt Žiroskop započeo je paralelno s pripremama za EPK. I kao što je globalna pandemija zaustavila događaje u Rijeci koji su trebali obilježiti kulturnu 2020. godinu, tako se i projekt većinom odvio u atmosferi zabrane okupljanja, fizičkog kontakta i zajedničkog rada. 

Pandemija je u sektoru kulture suštinski promijenila uvriježene modele rada te većinu događanja prebacila u online prostor, stoga je i koncept društveno-kulturnih centara, fizičkih mjesta okupljanja i razmjene zajednice, donekle izgubio na važnosti kod lokalnog stanovništva. Polovicu programa koji se odvijaju u prostorima kojima upravlja Savez organiziraju članice, dok drugu polovicu organiziraju vanjski korisnici. Savez nema programske aktivnosti jer se time bave pojedine članice zasebno: Drugo more suvremenom umjetnošću i diskurzivnim programom, RiRock glazbenim, Prostor plus scensko-izvedbenim, Filmaktiv audiovizualnim programom, a Delta 5 je umjetnički kolektiv.  

U sklopu projekta Forget Heritage, zajedno s Gradom je pokrenut projekt RiUse u prostoru u staroj zgradi Molekule na adresi Delta 5, za aktivnosti edukacije djece i mladih o temama klimatskih promjena i reciklažnih praksi te umjetničko-istraživački segment koji se bavi iskorištavanjem i ponovnom uporabom drvnog i plastičnog otpada. U prostoru na istoj adresi kojim je nekada upravljao Savez sada se nalaze umjetnički ateljei i prostori za probe, za koje pojedinci plaćaju najam. 

U kontekstu novih zahtjeva koji se postavljaju pred aktere nezavisne kulturne scene, pitanje zagovaranja za bolje i pravednije upravljanje javnim resursima te osiguranja održivosti kroz programe Europske unije, prvenstveno Europskog socijalnog fonda, ispostavljaju se ključnima za daljnji razvoj i održanje Saveza, uz uključivanje novih organizacija i korisnika u programe i prostore kojima Savez upravlja te će, ovisno o uvjetima natječaja čije se raspisivanje čeka kroz cijelu 2021, i nastaviti upravljati.

Članak je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Kurziv.  

Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.