U 1990-im godinama mreže su postale popularne organizacijske strukture u kulturnom sektoru Europe. Kao što piše Mary Ann DeVlieg, smatra se da su kulturne mreže “komunikacijska infrastruktura europske kulturne suradnje”, a prema definiciji Raimunda Minichbauera i Elke Mitterdorfer, kulturna je mreža “struktura i način rada koju karakterizira nehijerarhijska, horizontalna suradnja, transnacionalna orijentacija, povezanost najširih društvenih slojeva, nereprezentativni značaj, raznolikost i odsutnost centara moći”. Minimalni zahtjev da bismo nešto mogli nazvati mrežom, smatra Aleksandra Uzelac, jest da je struktura stvorena za dugoročnu suradnju, a ne samo radi realizacije određenog projekta, da postoji cilj koji se želi realizirati, da se održavaju povremeni fizički susreti i da mreža ima članove. Još jedno obilježje mreža koju ističu brojni autori jest dobrovoljno sudjelovanje u mreži te nerigidna struktura koja svoje funkcioniranje može nastaviti i ako neki član odluči ne sudjelovati više u mreži.

Međunarodna federacija umjetničkih vijeća i kulturnih agencija (IFACCA) objavila je izvještaj o međunarodnim mrežama organizacija u kulturi. Izvještaj predstavlja različite načine na koje mreže u kulturi djeluju, uključujući njihove resurse, članstvo, financiranje i aktivnosti, poglede na svrhu osnivanja, izazove i njihova potencijalna rješenja, kao i viziju budućnosti. Izvještaj autorice Annamari Laaksonen uključuje odgovore više od 50 mreža iz 32 zemlje svijeta, kao i uvodna poglavlja Aleksandre Uzela i Anne Steinkamp koja obuhvaćaju teorijski kontekst konceptualnog i upravljačkog okvira mreža kulturnih organizacija.

Neki od zaključaka izvještaja upućuju na to da je većina mreža manjih organizacijskih kapaciteta, a da 70 posto njih zapošljava do deset ljudi. Najveći dio financiranja mreža dolazi od donatora dok mreže s većim organizacijskim i ljudskim resursima prikupljaju i članarine te obavljaju gospodarske djelatnosti. Tri dominantna područja aktivnosti mreža jesu povezivanje, istraživanje i izgradnja kapaciteta. Iako digitalna komunikacija igra značajnu ulogu u njihovom radu i planovima za buduće aktivnosti, osobni kontakt ostaje od velike važnosti. Iako kao najveće izazove mreže ističu financijsku i ekonomsku nestabilnost, većina je uvjerena u svjetlu budućnost i rast članstva na međunarodnoj i regionalnoj razini. 

Cjeloviti izvještaj možete pronaći ovdje.