Europska mreža kulturnih centara Trans Europe Halles (TEH), koju su osnovali umjetnici i građani, okuplja 58 multidisciplinarnih kulturnih centara i 17 pridruženih organizacija u tridesetak europskih država. Koristeći podatke prikupljene kvalitativnim upitnikom u 45 nezavisnih kulturnih centara koji djeluju u 27 europskih država, izvještaj pod nazivom “Kreativni poslovni modeli: Uvidi u poslovne modele kulturnih centara mreže Trans Europe Halles” analizira pojam kreativnih modela u kulturnim organizacijama i pruža informacije i uvide u njihovo poslovanje, upravljanje i organizacijske modele. 

Među 45 nezavisnih kulturnih centara mreže TEH, naprimjer, nizozemski Melkweg ima budžet od 12 milijuna, dva puta veći od sljedećeg centra po veličini. Stoga izvještaj uključuje rezultate koji poslovanje tog centra uzimaju u obzir, ali i rezultate bez njegova sudjelovanja. Što se tiče strukture centara, 82% su neprofitne organizacije dok 18%  ima profitnu legalnu strukturu. Konkretnije, 54% centara vode udruge, 18% zaklade, 2% humanitarne organizacije, 22% društava s ograničenom odgovornošću i 2% u partnerstvu. Što se tiče lokacije centara, od onih koji djeluju u urbanom kontekstu, njih 53% nalazi se u centru grada, dok ih je 38% na gradskoj periferiji. Vlasništvo nad centrima pokazuje da ih je 53% javno, 42% privatno, a 5% centara vlasnici su prostora u kojima rade i djeluju. 58% ih plaća najam. U prostorima centara u 78% slučajeva nalazi se bar, u 47% kafić, 33% restoran, 22% dućan, 24% prodajna galerija, dok 16% centara nema takve ili slične prostore.

Od 2008. godine, javna izdvajanja za umjetnost i kulturu izrazito su smanjena uslijed financijske i ekonomske krize. Umjetničke i kulturne institucije i organizacije nalaze se na prekretnici, navodi se u izvještaju, gdje moraju pronaći nove načine upravljanja i financiranja. Na koji način mogu povećati vlastite prihode ili izvore za razvijanje održivih praksi bez kompromitiranja svojih vizija, misija i neprofitnih vrijednosti? Izvještaj o poslovnim modelima kulturnih centara većinom je usredotočen na kreativne i kulturne industrije, čiji je pojam i zamah mnogo snažniji i razrađeniji u Europi nego na domaćem terenu. No, izvještaj nije fokusiran na multinacionalke, velike korporacije ili poduzeća IT sektora, koliko na mala i srednja poduzeća i neprofitne organizacije koje djeluju u kulturnom sektoru. Izvještaj obrađuje tipologiju organizacijskih struktura i modela upravljanja, prostora u kojima rade, najčešće programske i s njima povezane menadžerske aktivnosti, ekonomska i financijska pitanja te pitanja vezana uz usluge koje organizacije pružaju i gospodarske djelatnosti koje obavljaju.

Izvještaj preuzmite ovdje.

S obzirom da se 315 milijuna Europljana svakodnevno služi internetom, jedinstvenim digitalnim tržištem (Digital single market, DSM) ostvarilo bi se do 415 milijardi EUR dodatnog rasta, otvorilo stotine tisuća novih radnih mjesta i stvorilo dinamično društvo temeljeno na znanju, tvrdi Europska komisija. Nedavno predstavljena Strategija DSM-a postavlja tri cilja i s njima povezanih šesnaest mjera.

“Bolji pristup potrošača i poduzeća robi i uslugama” uključuje zabranu geoblockinga (uskrata pristupa na temelju lokacije), deregulaciju e-trgovine, novi okvir autorskih prava koji pobija teritorijalnost copyrighta i zabrane distributera, izmjenu zakononodave regulative država članica u pogledu poreznih politika. “Odgovarajući ravnopravni uvjeti za napredne digitalne mreže i inovativne usluge” uključuje regulaciju cijena telekomunikacijskih usluga, investicije u digitalnu infrastrukturu i radijski spektar (širokopojasni internet i 4G tehnologije), uklanjanje “nezakonitog sadržaja” iz pretraživača i društvenih medija, zaštitu osobnih podataka. “Iskorištavanje punog potencijala rasta digitalnog gospodarstva” radi povećanja kompetitivnosti uključuje standardizaciju, Big Data (tzv. podatkovno gospodarstvo) i e-društvo (e-zdravlje, e-prijevoz, e-vlada…). 

Audiovizualna djelatnost jedan je od sektora koje obuhvaća Strategija DSM-a. U njoj je najavljena revizija Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMS) koja obuhvaća instrumente poput javnih subvencija, financijskih obaveza onih koji emitiraju sadržaje, oporezivanja kino-ulaznica, ugovora o koprodukciji. Stoga je Hrvatsko audiovizualno vijeće početkom lipnja sazvalo javnu sjednicu na kojoj su članovi HAVC-a (predstavnici telekoma, komercijalnih i javne televizije, distributera i kinoprikazivača, filmskog saveza i filmskih cehova) upozorili javnost da bi model jedinstvenog digitalnog tržišta mogao ugroziti dosadašnje poslovanje AV sektora. On, naime, ovisi o sustavu temeljenom na teritorijalnoj ekskluzivnosti licenciranja sadržaja, a predloženom Strategijom te bi se ekskluzivnosti revidirale.

Ravnateljica produkcije HRT-a Marija Nemčić istaknula je da bi male zemlje članice Europske unije kroz članstvo u EU trebale “profitirati u širenju kulturne raznolikosti, a ne da se desi obrnuto”. No, svrha AVMS-a jest štititi i promovirati kulturnu i jezičnu raznolikost, s čime se Strategija DSM-a zapravo ne kosi. Naime, kao što države-članice profitiraju “očuvanjem” kulturne raznolikosti (sustavom kvota, javnim subvencijama, poreznim politikama) pod nacionalnim zakonodavstvom, tako i Europska unija jedinstvenim digitalnim tržištem konkurira na svjetskom tržištu, “štiteći” različitost kulturnih izraza radi boljeg plasmana tih kulturnih proizvoda. 

Posebna je stavka DSM-a poticanje razvoja malih i srednjih poduzeća koja bi trebala biti zamašnjak ekonomskog razvoja, a permanentno su u krizi uslijed nepoticajnih nacionalnih regulativa. No, kao argument u korist DSM-a često se ističe da će temeljem njega stotinu najvećih proizvođača u EU-u ostvariti uštede u vrijednosti od 425 milijardi eura, a iako nisu spomenuti u strategiji, očekivano je da će se, recimo, Google, Amazon, Facebook ili Netflix najlakše snaći na novouspostavljenom jedinstvenom digitalnom tržištu. Isto tako, profitni kulturni proizvodi, proizvodi kulturnih industrija malih i srednjih zemalja (zemalja udaljenih od centara akumulacije kapitala) slabije će proći u tržišnoj utakmici. Na kraju, pozicija neprofitnih aktera koji nude drugačije modele zadovoljavanja društvenih potreba, u potpunosti je istisnuta iz razmatranja o budućnosti vrlog novog svijeta.

Simpozij je prvenstveno bio namijenjen akterima na nezavisnoj kulturnoj sceni jer je ona u svom djelovanju “vrlo propulzivna i otvorena za razne modele djelovanja, ali je iz niza razloga poprilično zatvorena prema kulturnim industrijama”. Simpozij je zamišljen kao dijeljenje iskustava, a želja organizatora bila je afirmacija nezavisne scene i u onom prostoru koji označavamo kao kulturne industrije.

Preklapanje polja

Simpozij je prije otvaranja najavio tekst Davora Miškovića, predsjednika udruge Drugo more i mreže Clubture. Mišković je istaknuo da suradnja između nezavisne scene i kulturnih industrija cijelo vrijeme postoji jer često isti ljudi i organizacije djeluju u oba prostora, što dovodi do pitanja koliko je uopće moguće u Hrvatskoj povući crtu razdvajanja između različitih modela rada i odrediti ih da pripadaju ovom ili onom području. Naime, većina filmskih, pa i glazbenih festivala u Hrvatskoj nastaju na nezavisnoj sceni, ali zbog uključenosti u svijet filma ili glazbe kojima na globalnoj sceni dominira model kulturnih industrija u svom radu slijede pravila tih industrija.

Tako su prvog dana na simpoziju, na panelu o modelima kulturnih industrija u Hrvatskoj, sudjelovali Danko Stefanović iz Dallas Recordsa, Danijel Sikora-Six iz Moonlee Recordsa i Geenger Recordsa i Oliver Sertić iz Restarta, predstavljajući specifičnosti izdavaštva i distribucije filmskih i glazbenih kulturnih proizvoda. Oliver Sertić govorio je o stvarnosti hrvatskih filmskih festivala, od financiranja do korisnika, te istaknuo važnu ulogu HAVC-a u osjećaju sigurnosti koji imaju subjekti koji se bave proizvodnjom i distribucijom filmova pod ingerencijom tog tijela. Slijedom toga, nije izbjegnuto pitanje ZAMP-a kao instituta koji prikuplja i distribuira novac, no ne sudjeluje u proizvodnji novih sadržaja. Six je iznio ideju da bi se i nezavisni glazbenici trebali učlaniti u ZAMP jer bi im to s jedne strane omogućilo koliki-toliki profit od djelatnosti kojom se bave, a koju ZAMP svejedno naplaćuje na koncertima te pretplatama na koje obvezuje ugostiteljske prostore, te zbog organiziranja unutar institucije koje bi možda moglo utjecati na povoljniji položaj koji danas nezavisni glazbenici i izdavači nemaju. 

Kao predstavnici bendova koji su, možda jedini u hrvatskoj glazbenoj stvarnosti postali brendovi, govorili su Damir Martinović – Mrle iz benda LET 3 i Saša Antić iz benda The Beat Fleet. Prvoga dana simpozija temeljito je obrađena proizvodnja glazbenih kulturnih proizvoda u hrvatskom kontekstu, točnije riječkom, gostovanjem predstavnika Dallas Recordsa i njihovih najjačih uzdanica, Leta 3 i TBF-a. Stoga iznenađuje da na simpozij nije pozvan nitko iz područja produkcije, prakse i izdavanja elektronske glazbe. Radi se o gradu koji je poznat kao proizvodna meka kulture elektronske glazbe, štoviše, kada govorimo o kulturnim proizvodima koji imaju izlaz na vanjsko tržište, mogli bismo reći da je upravo elektronika najjača riječka izvozna grana. Ipak, s njome prelazimo i na područje novih tehnologija čije su korištenje i distribucija rijetko ili nikako regulirane hrvatskim zakonima, te na područje nečega što bismo mogli zvati i kreativnim industrijama.

O promjeni tehnološke paradigme govorio je Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta na zatvaranju simpozija. Prijelazom na digitalne tehnologije reprodukcije i distribucije različite su industrije doživjele strukturnu krizu, pa tako svjedočimo krizi diskografa, izdavaštva, tiskanih medija. Isto tako, različiti su sektori različito reagirali na krizu, a prema Medaku, najbolje su reagirali oni koji su bili manje fragmentirani i manje prepušteni tržištu, zapravo oni koji su bili već dijelom poticane javne kulture. S druge strane, u slučaju kreativnih industrija nove tehnologije djeluju kao generator i objedinjujući faktor, a njihova je problematika upravo u propadanju starih tehnologija proizvodnje.

Kulturne i kreativne industrije

U problematiku kulturnih industrija u Hrvatskoj uveli su nas Jaka Primorac s Instituta za razvoj međunarodnih odnosa i Hrvoje Hribar iz Hrvatskog audiovizualnog centra. Jaka Primorac istaknula je da je tema kulturnih industrija vruća tema već dvadesetak godina, a kod nas je posebno aktualna iz perspektive javnih politika. Središnji dio izlaganja Jake Primorac bilo je istraživanju o kulturnim i kreativnim industrijama koje su na Institutu proveli još 2008. godine, uzimajući u obzir i kontekst ideje Kreativne Europe, a iz perspektive položaja kulturnih radnika i radnica u kulturnim i kreativnim industrijama, odnosno iz perspektive borbe s kontradikcijom između umjetničke kreativnosti i zahtjeva tržišta.

U svom završnom izlaganju, Tomislav Medak je istaknuo da kreativna industrija nije pojam identičan kulturnim industrijama. Kreativne industrije nov su i skupni pojam za neke stare djelatnosti poput dizajna, produkt dizajna, grafičkog dizajna, modnog dizajna, arhitekture, marketinga i PR-a, medija i računalnih igara, koje su možda najnovije polje. Dok kulturne industrije stvaraju autonomni kulturni proizvod, kreativne imaju i vanjsku svrhu, funkcionalnost naspram drugih industrija i njihovih proizvodnih procesa i koje dodaju nekakvu marginalnu vrijednost njihovom proizvodu odnosno proizvodu starijih industrijskih grana poput tekstilne industrije, građevinarstva ili IT industrije. 

Medak smatra da je pojam kreativnih industrija donekle prazan pojam jer mu nedostaje baza, odnosno ne postoje kreativne industrije bez industrije, tehnološkog ‘know-how-a’, sofisticiranih proizvodnih tehnologija i dovoljno velikog tržišta. Stoga, kada se kreativne industrije smještaju u područje kulture, “promašili smo ceo fudbal”, jer one su prvenstveno pitanje industrijske politike, politike zapošljavanja i politike istraživanja i razvoja. 

Tako je i simpoziju prvoga dana nedostajalo stvarnih paralela s aktualnim stanjem kreativnih industrija, pogotovo u gradu koji je taj termin načeo ovo ljeto, organiziranjem festivala Republika. Slabljenju dojma da se radi o zasjedanju istomišljenika pridonijelo bi sudjelovanje nekoga iz gradskog ureda za kulturu koji je razvoj kreativnih industrija stavio kao prioritet budućeg kulturnog razvitka grada te pojedinaca s riječkog Sveučilišta kao strateškog partnera istog tog programa razvitka. 

Drugog dana simpozija na temu festivala i kulturnih industrija govorili su Vedran Meniga iz pulske udruge Seasplash, organizator festivala Seasplash, Outlook i Dimensions, te Petar Milat iz Multumedijalnog instituta, organizator Human Rights Film Festivala. Milat je svoje izlaganje započeo upravo referiranjem na Republiku kao primjer festivalizacije koja uništava kulturu koju riječki kulturni akteri njeguju dugi niz godina, dok je Meniga zaključio da festival mora doći odozdo, od lokalne zajednice jer podrazumijeva okupljanje već postojećih inicijativa u specifičnom prostoru.

U tom kontekstu, Meniga je istaknuo da je do legalizacije njihove festivalske djelatnosti, odnosno osnivanja poduzeća došlo zbog povećanja opsega posla, a ne zbog ostvarivanja profita, te da je festival zaista proizvod kulture, dok je zabava tek njegova posljedica. Milat je naglasio važnost filmskih festivala kao drugačijeg iskustva i mjesta socijalizacije filma nakon kraja kina.

Ima li strategije kulturnog razvoja na vidiku?

Kao osnovne probleme s kojima se kulturne industrije u Hrvatskoj danas susreću Tomislav Medak istaknuo je tehnološku mijenu, stvarnost postjugoslavenskog perioda smanjivanja tržišta te problem javnih politika i njihovih učinaka s obzirom na različitu konstituciju polja. Naprimjer, odnos kulturne politike audiovizualne umjetnosti i kulturne politike na području muzike kojima nije pokriven veliki segment mimo glazbe, termina koji je predložio Valent Samardžija iz udruge Vibra da bi opisao veliko polje glazbene produkcije koja prolazi mimo etera, šire publike i kulturnih politika.

Zaključujući temeljno pitanje simpozija, odnos nezavisne scene i kulturnih industrija, Medak je istaknuo da nezavisni sektor dijelom participira u njima, no jezgra aktivnosti organizacija postavljena je u stabilnosti djelovanja, dužem vremenskom roku, koju ona održava pomoću klasične forme javne kulture koja dolazi odozdo i nije prepuštena brzim promjenama tržišta. S druge strane, budući da se kulturne industrije moraju brzo prilagođavati i mijenjati prema formi ukusa, dolasku novih festivala i proizvoda, one često gaze u teritorij kojim se bave organizacije nezavisne scne i takav sadržaj često opstoji tek kratko vrijeme i biva brzo potrošen.

Tijekom simpozija višestruko je naglašena potreba suradnje, što u polju kulturnih industrija, između proizvođača, izdavača i distributera kulturnih proizvoda, što na široj sceni nezavisne kulture koja svojom djelatnošću zalazi u polje kulturne industrije. Također, u jednom su se složili svi sugovornici, ali i prisutna publika: primarni je problem cjelokupnog domaćeg kulturnog polja nepostojanje specifičnih sektorskih strategija, a onda i sveobuhvatne kulturne strategije koja bi reagirala na trenutnu situaciju problema održanja kulturnog sustava koji je došao do svog ekonomskog kraja.  

No, situacija nije zabrinjavajuća samo kod kuće. Novi program Europske unije za kulturni, kreativni i audiovizualni sektor pod nazivom Kreativna Europa od 1. siječnja 2014. naslijedit će trenutni program Kultura 2007–2013. Na simpoziju održanom u Mimari u svibnju, povodom predstavljanja novog programa, Sergej Pristaš istaknuo je kao problem cjelokupnog programa Kreativna Europa manjak poticanja umjetničke produkcije, a višak fokusa na publiku, tržište i popularizaciju kulture. Na istom je simpoziju Emina Višnić navela da je potrebno osmisliti domaću kulturnu strategiju prije nego što se obvežemo onim europskim, no kako se siječanj nove godine bliži, a kulturne strategije nema na vidiku, možemo se barem nadati nekom novom simpoziju na kojem ćemo sami osmisliti što nam je činiti.

Simpozij je prvenstveno namijenjen akterima na nezavisnoj kulturnoj sceni koja je u svom djelovanju vrlo propulzivna i otvorena za razne modele djelovanja, ali je iz niza razloga poprilično zatvorena prema kulturnim industrijama. Otkrivanje ovih razloga i perspektive uključivanja nezavisne kulturne scene u model kulturnih industrija ili pak odmak od ovog modela teme su koje će dominirati simpozijem.

“Suradnja između nezavisne scene i kulturnih industrija cijelo vrijeme postoji, često isti ljudi i organizacije djeluju u oba prostora, i to nas dovodi do pitanja koliko je uopće moguće u Hrvatskoj povući crtu razdvajanja između različitih modela rada i odrediti ih da pripadaju ovom ili onom području. Naime, većina filmskih, pa i glazbenih festivala u Hrvatskoj nastaju na nezavisnoj sceni, ali zbog uključenosti u svijet filma ili glazbe kojima na globalnoj sceni dominira model kulturnih industrija u svom radu slijede ova pravila. Globalna kulturna industrija stvara pravila koja se prelijevaju ne samo na proizvodnju i distribuciju nego i u tehnologiju tako da je zapravo iluzorno očekivati da možemo ostati po strani, izvan svijeta kulturne industrije”, dio je najavnog teksta simpozija koji potpisuje Davor Mišković, predsjednik udruge Drugo more i mreže Clubture.

Simpozij će biti održan 12. i 13. studenog u prostoru kluba Molekula, Delta V/1, Rijeka. Ovdje pronađite program susreta.

Moderatori su simpozija Antonija Letinić i Davor Mišković, a na panelima sudjeluju Jaka Primorac, Hrvoje Hribar, Danko Stefanović, Danijel Sikora-Six, Oliver Sertić, Damir Martinović – Mrle, Saša Antić, Vedran Meniga, Petar Milat i Tomislav Medak.

Sva pitanja Clubtureu možete postaviti putem adrese elektroničke pošte.

Izvor: Clubture / Fotografija: Molekula, bivša zgrada IVEX-a

Istraživanje teme iz ekonomske i umjetničke perspektive te perspektive kreiranja politika daje interdisciplinarni pristup ovim djelatnostima na globalnoj razini, čineći pritom značajnu razliku između kulturnog sektora – proizvoda koji se konzumiraju na licu mjesta, kao što su koncerti ili plesne predstave – te kreativnog sektora koji generira umjetničke proizvode koji nude dugotrajniju interakciju, npr. dizajn, arhitektura i oglašavanje.

Autori ovih nude nove koncepte i gledišta o poduzetničkoj dimenziji kulturnih i kreativnih industrija u 16 zemalja iz Europe, Sjeverne i Južne Amerike, uključujući Kinu, te istražuju kako razvoj urbanih područja, nove tehnološke inovacije i obrazovanje utječu na ove industrije koje kontinuirano rastu. 

Izvor: Culturenet