Konferencija pod nazivom Strengthen•ing Culture (Jačanje kulture), koja će biti održana 21. i 22. rujna u Prištini, okupit će regionalne i međunarodne stručnjake te aktere institucionalne i nezavisne scene. Konferencija je posvećena kulturnoj politici i ulozi kulture u održivom razvoju društava na području Balkana. Konferenciju organiziraju Ured EU na Kosovu, Interarts, Culture Action Europe (CAE) i ARCS-Arci Cultura e Sviluppo. Konferencija će povezati donositelje odluka u području kulturne politike i aktere kulturne scene na Kosovu s kolegama iz regije i Europe radi razmjene iskustava i znanja.

Uz predstavnike fondacija i organizacija iz Italije, Španjolske, Belgije, Mađarske i Grčke, među sudionicima konferencije su i upraviteljica Zaklade Kultura nova Dea Vidović, Aleksandra Uzelac iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), koordinatorica mreže Clubture Katarina Pavić i predsjednica Upravnog odbora Regionalne platforme za kulturu Kooperativa Milica Pekić. Programom konferencije predviđeno je da se sudionicima obrate i predstavnici kosovskog Ministarstva kulture, omladine i sporta, a među temama koje će biti obrađene iz teorijske i praktične perspektive jesu izgradnja kulturnog sustava koji potiče i povezuje kulturne institucije, inicijative i građane te uloga obrazovanja u izgradnji umjetničkog učenja između škola i operativaca u području kulture.

Konferencija je organizirana u okviru treće faze projekta Kultura za sve (Culture for all) koji organizacije provode na Kosovu, a program potražite ovdje.

Intervju s Darkom Ciglarom, voditeljem koordinacijskog tima čakovečke Inicijative 1729/2, o stvaranju Društvenog centra Čakovec na dijelu prostora bivše vojarne Nikola Šubić Zrinski možete čitati ovdje, a o riječkim modelima upravljanja prostorima Palacha, Filodrammaticae i Marganova te suradnjama i mogućnostima riječke nezavisne kulturne scene razgovarali smo s Damirom Batarelom, predsjednikom Saveza udruga Molekula. Prije intervjua s organizacijama i inicijativama iz Splita, Karlovca, Pule i Zagreba, donosimo razgovor sa Samantom Stepčić, koordinatoricom zadarske platforme Okret potpora.

KP: Možete li nam ukratko predstaviti kronologiju i kontekst u kojima nastaju Savez udruga Centar za nezavisnu kulturu, usredotočen na prostor starog kazališta lutaka kao izvedbenog i radnog prostora određenih udruga, te suradnička platforma Okret potpora usmjerena jačanju vidljivosti nezavisne scene?

S.S.: Koncem 1990-ih razvijaju se različite inicijative i udruženi oblici nezavisnog kulturnog djelovanja s fokusom na suvremene glazbene, kazališne, plesne i vizualne umjetničke prakse. Tad su nekad zabilježene i prve javne akcije zagovaranja potreba mladih, alternativne kulture i vaninstitucionalnog umjetničkog stvaralaštva zadarske i novije hrvatske povijesti. Udruge Zadarski plesni ansambl, Zadar snova, ZVUK, Teatro VeRRdi, Glam i pridruženi mladi kreativci samoorganizirano nastoje pronaći prostore koji bi poslužili ostvarivanju kontinuiteta nezavisnog kulturno-umjetničkog programa i/ili tek bivanja, odnosno kreacije šireg društvenog konteksta unutar kojeg se urbani kulturni život realizira (spomenimo Kulturno ljeto u Kinu Zadar (2002), hangari na Ravnicama, neformalni Savez udruga Sv Nikola (2004), Artikultura u Kinu Pobjeda (2008), Tehnička škola..).

Politička stranka koja upravlja gradom je HDZ, a prva veća javna “bura” nastaje odlukom Grada da se Dom hrvatske mladeži (DHM), sagrađen 1980-ih samodoprinosom građana, dodijeli zadarskom Sveučilištu na upravljanje (2007). Organizirane su tribine, pisani zahtjevi i peticije da se o takvoj odluci pitaju građani, no podrška i potpisi bivaju ignorirani. Nestaje tako DHM, a nastaje Poslovni centar Sveučilišta u Zadru. Godinu 2008. obilježava pokretanje projekta Artikultura kojim 6 zadarskih udruga vraćaju kulturni život gradu u prostoru napuštenog kina Pobjeda. Godinu pamtimo i po odluci Grada o zabrani održavanja programa u Providurovoj palači na koju su reagirali i stručnjaci Odjela za sociologiju komunicirajući stanje i odnos gradskih vlasti prema alternativnoj sceni i mogućnostima za mlade. Krajem 2010. godine gasi se Artikultura. Prostor kina pokazao se prezahtjevnim u troškovima i održavanju, a udružene organizacije šalju prijedlog mogućeg “idealnog” rješenje, a to bi bila zgrada Zaraušek. Par mjeseci kasnije zgrada se do temelja ruši i ustupa se prostor gradskom parkiralištu. Otvoreno pismo udruge Šigureca i akcija Zvizdan Zaraušek – Čuvajmo mjesta iznova šalju vlastima istu poruku.

 Udruga ZVUK, Sprovod urbane kulture, 2002.

Sljedeća prilika na horizontu pokušaja zgrada je Kazališta lutaka (KLZ Jazine) od trenutka u kojem se finalizira nova zgrada kazališta i uprava seli. U tom kontekstu nastaje Savez udruga Šigureca, Eko-Zadar, Teatar Dragon, Zdanje, IZadar pod nazivom Centar za nezavisnu kulturu. CNK je iniciran prvo fazom lobiranja prostora, tijekom mandata gradonačelnika Vrančića 2011. godine, potom potrebom formalizacije međusobnih odnosa te odnosa s Gradom u trenutku javnog početka djelovanja u prostoru 2013. godine. KLZ Jazine je danas, kao i prije tri godine, u skvotu. Ugovor s Gradom, sada pod vođenjem gradonačelnika Kalmete, nije postignut zbog uvjeta u kojem se stavlja na raspolaganje na 3 godine, dok raskid ugovornih obveza može uslijediti bilo kad. Zgrade KLZ Jazine naime nema na prostornom planu grada, predviđena je za rušenje radi realizacije nekih drugih gradskih planova. Iznova se kristalizira interes i stav čelnih ljudi Grada za racionalnim rješavanjem kulturnih potreba.

Aktualizacija ove problematike, koja je kamen spoticanja suvislom djelovanju dugi niz godina i koja je u jasnoj vezi s neresponzivnim lokalnim gradskim vlastima, postala je tako poziv platforme Okret potpora. Platforma je mrežna struktura nezavisnih organizacija (Zadar snova, Šigureca, Teatro VeRRdi, Zadarski plesni ansambl, Dragon Teatar, Eko-Zadar, Porat, Mavena, U pokretu), pridruženih stručnjaka i neformalnih građanskih inicijativa. Potaknuta je programskim pozivom Zaklade Kultura nova 2013. godine koji držimo direktnim poticajem i pomoći udrugama u stvaranju boljih uvjeta za organizacijsku i programsku održivost. 

Kontekst u kojem se razvija kultura lažnih ljetnih spektakala okrenuta profitu, turizmu, komercijalizaciji i pizzacutizaciji povijesne jezgre, ostavila je okus gorke pizze, opustošila i uništila identitet i atribute gradskog bića. U zadarskom su slučaju lokalne političke strukture odgovorne za kulturnu sliku grada, a cilj je platforme vratiti kulturu kulturnim akterima, u javni prostor i na mjesto u zajednici koje joj pripada.

KP: Na nedavnom natječaju Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom bile su ponuđene Šepurine i Hotel Iž. Kakve su prostorne mogućnosti bivših vojnih nekretnina u Gradu, a kakva zainteresiranost civilne scene za njih?

S.S.: U pitanju je infrastruktura pozamašne kvadrature koja bi stavljena na raspolaganje zajednici zadovoljila potrebe različitih udruga. Objekti u užem centru grada interes su udruga i građanskih inicijativa već neko vrijeme, a ima i više od spomenutih. Sve redom resursi koji su nekad davani po principu “ključ u ruke” danas stoje devastirani, opljačkani i prepušteni propadanju. U plamenu novih nastojanja s prefiksom dugoročnosti, tinja tako Hotel Iž za čiju je adaptaciju i namjenu prijedlog platforme Okret potpora upućen DUUDI-ju, dok su u bivšem vojnom kompleksu S. Radića dva jednakovrijedna pažnje skvota. 

Prije: novi prostor u nekadašnjem vojnom kompleksu u ulici Stjepana Radića 11…

Kakve su mogućnosti da država/županija/grad prepoznaju naš dugogodišnji rad kao razvojni resurs u čijoj biti leži interes za razvoj kulture/umjetnosti/društva u duhu suvremenih evropskih i svjetskih praksi, i u koji bi valjalo utopiti raspadnute nekretnine i pritom biti od bezrezervne pomoći i podrške?

I poslije: tribina platforme Okret potpora, 14. studenog 2014.

KP: Kao preduvjet prijave na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za financiranje gradskog društveno-kulturnog centra gradovi su morali iskazati interes da unaprijede i/ili uspostave suradnju s organizacijama civilnoga društva. No, zadarska se gradska uprava prijavila sama i njen je projekt ocijenjen kao projekt B kategorije. Kako je moguće da Grad nije uključio organizacije civilnog društva?

S.S.: Lako. Nepostojeće veze Grada i udruga ne mogu preko noći postati suradničkima i bilo bi pogrešno prikazivati ih u drugačijem svjetlu. U ovom je slučaju poštivanje minimalne procedure, neophodne za bilo kakav vid suradnje, npr. elementarne komunikacije i razmjene osnovnih informacija, izostalo.

U pitanju je projekt naziva Centar za mlade koji je idejno nastao negdje nakon gorespomenute situacije s DHM-om. Njegova se realizacija odgađa od 2008. godine. Tijekom tog perioda nijedna članica platforme nije kontaktirana, konzultirana, niti su se promjene na kulturnoj sceni grada “osluhnule” prije pripreme dokumentacije čija se izrada zadnje dvije godine financira iz proračuna Grada u iznosu od gotovo milijun kuna, većem od svih programa nezavisne kulturne scene svih udruga zajedno.

Do stava platforme može se doći u dva klika, javno je poručen na tribini Okret prostora i podvučen u medijima. Tražimo decentralizaciju tzv. Centra za mlade koji je po svemu sudeći još jedna gradska institucija i model nužnog širenja gradske knjižnice. Polovična rješenja programskog karaktera i institucionalnih uvjeta, i bez fantomskog centra, imamo. Još važnije, za inicijative koje svoje djelovanje svrstavaju neovisno od institucionalnih i uvriježenih ideoloških programa, to nije i ne može biti prostor horizontalne strukture i proaktivne participacije u kojem se re-generiraju nove vrijednosti. 

 Pop Up razglednice, Okret potpora, 2014.

KP: Prema vašem sudu, kakve su stvarne zagovaračke mogućnosti organizacija civilnog društva u Zadru i okolici? Koliko je zadarska scena u javnosti?

S.S.: Da, nakon svih i svakojakih poduzetih radnji postaje lakrdija što još uvijek nismo u Obećanoj zemlji. Ipak. 

Platforma Okret potpora, Centar za nezavisnu kulturu i projekt Bhive za jačanje kapaciteta udruga, nude krovne organizacijske strukture i mogućnosti za civilnu i kulturnu scenu, kakve do sada nismo imali. Stvaramo suradničke odnose među različitim akterima, područjima i sektorima, koje prije nisu postojale. Provodimo istraživanja i analize te ukazujemo na manjkavosti i poboljšanja u lokalnim proračunima za kulturu, kojima se dosad nitko nije bavio. Organiziramo javne rasprave o kulturnim politikama, sudbini javnih i prostora za kulturu s ciljem da se probudi uspavani interes i uključenost građana u demokratske i participativne procese. Suradničke veze šire se i izvan granica Zadra upravo po pitanjima jačanja zagovaračkih procesa, razmjene iskustva s drugim gradovima, a sličnosti ne nedostaju. Perspektiva takvih nastojanja moguće su pozitivne promjene za buduće generacije kojima ne želimo sudbinu “marginaliziranih grupa” i “kulturnih beskućnika”.

Koliko je zadarska scena u javnosti smo prebrojali. Preko 130 programskih sadržaja tijekom godine (istraživanje Platforme za 2012. i 2011.), što samo u lokalnim medijma s minimalno tri objave iznosi oko 400 objava za javnost godišnje, ili u prosjeku svaki treći dan.

KP: Što za vas znači društveno-kulturni centar, kakav sadržaj podrazumijeva, a kakav model upravljanja? Postoje li primjeri realiziranih civilno-javnih partnerstava, u domaćem i stranom kontekstu, za koje smatrate da mogu poslužiti kao primjer?

S.S.: Ukratko, društveno kulturni centri su prostori suvremenih kulturnih, umjetničkih i društvenih praksi integriranih u društvo kao sredstvo ili modus operandi mobiliziranja resursa radi kritičkog propitivanja stvarnosti, generiranja inovativnih sociokulturnih silnica i kulturnog određenja/identiteta u svrhu odgovornog, sveobuhvatnog i ubrzanog razvoja zajednice. Sadržaj takvih prostora rezultat je rada i interesa nezavisnih organizacija/pojedinaca koji ga vode te uz profiliran kulturno umjetnički i edukacijski program, servisira niz društvenih potreba građana, posebno mladih, koji se njime služe, u njemu borave i čije se mišljenje, potrebe analiziraju, a sudjelovanje inicira, jer je važno.

Inovativni model i primjer neprofitnog centra u kulturi je zagrebački Pogon, sa zanimanjem pratimo kako se razvija riječki Palach, dok s međunarodne scene sa suzom u oku gledamo u Teatro Valle.

KP: Postoje li na sceni novi modeli organizacija u kulturi ili kulturnih inicijativa i nove potrebe za prostorima? Kakve su mogućnosti prenošenja znanja iskusnijih organizacija na nove?

S.S.: Novi modeli i nove potrebe su zapravo stari modeli i stare potrebe predvođene novim mladim ljudima. Spomenuli smo dva skvota, skejt park Menza i Nigdjezemska te napredniji model umrežavanja CNK koji uz programe članica Saveza pomaže realizaciju programa neformalnih građanskih incijativa. Znanja organizacija “veterana scene” bezrezervno se prenose, incijative i programi se pomažu logistički, tehnički, administrativno, u ljudstvu, opremi. Mi znamo kako se snaći u divljini.  

I’MM_ je Media lab osnovan kao dio programa Kulture promjene pri SC-u, nastao je kao rezultat uspješne radionice Artduino predstavlja Arduino. Početkom 2014. godine programsko vođenje I’MM_ Media laba preuzima novoosnovana Udruga za razvoj “uradi sam” kulture – Radiona, sastavljena od osnivača Media laba. Radionu možete pratiti na službenim stranicama. O spoju umjetnosti, znanosti i tehnologije iz različitih perspektiva, smanjenju komunikacijskih pukotina između kreativnih entuzijasta i umjetnika te inženjera, tehničara i znanstvenika, Radioni kao tolerantnom prostoru za dijeljenje i izmjenu znanja za ljude svih generacija i profesija, istraživanju Amplitude slika i zvuka te suradnji s Tehničkim muzejom razgovarali smo s projektnom menadžericom udruge i kustosicom Deborah Hustić.

KP: Što je Radiona, kako je osnovana, na kojim temeljima i tko ju je osnovao? Čime se sve bavi udruga i koji su joj primarni interesi?

D.H.: Udruga za razvoj “uradi-sam” kulture – Radiona osnovana je u kolovozu 2013, na neki način kao ekstenzija aktivnosti jezgre ljudi okupljenih oko osnivača I’MM_ Media laba. On je osnovan dvije godine ranije pri Kulturi promjene – SC u Zagrebu nakon radionice Arduino mikrokontrolera pod vodstvom Ivana Marušića Klifa i Igora Brkića kojoj su neki od nas prisustvovali. Klif je tada dobio ponudu Kulture promjene da nastavi priču i dogovorili smo se među sobom kako ćemo funkcionirati organizacijski zbog dnevnih obaveza i realnog života. Osnovali smo lani udrugu Radiona zbog potrebe širenja kulture koja se naziva open source hardware i želje za stvaranjem konkretne organizacije koja će na neki način biti neko naše živo i hibridno biće u koje ćemo ulagati svoja iskustva i strast prema stvarima koje nas zanimaju, te promatrati i podupirati to stvorenje u svojem razvoju.

Jednostavno, u Hrvatskoj do tada nije postojala organizacija koja bi se sustavno bavila pitanjima povezivanja edukacije i produkcije novomedijskih i intermedijskih umjetnosti u kombinaciji s “uradi-sam” kulturom i inovativnim znanstvenim i tehnološkim praksama koja je opet imala svjetski uzlet prije nekoliko godina i nastavlja se kontinuirano razvijati s razvojem dostupne jeftinije tehnologije. Prema sad već trogodišnjoj praksi iza nas, čini se da se ljudima i stručnoj javnosti sviđa to što radimo. Bavimo se spojem umjetnosti, znanosti i tehnologije iz različitih perspektiva, što znači da se u naš program mogu uključiti ljudi različitih profila i interesa, neovisno o prethodnom znanju ili neznanju. Ono što želimo je da se ljudi jednostavno prestanu toliko bojati tehnologije. Jedini način na koji to možete jest da tehnologiju u potpunosti demistificirate, da ju rastavite. Rastavljajte pokvarene uređaje i zavirite unutra, vidite čega tu ima.

DIY / DIWO koncepti našim geografijama nisu strani, mi smo svi u regiji na neki način proistekli iz socijalističke “uradi-sam” i “sam svoj majstor” kulture, kao i Hrelića, tako da je sve ovo što radimo duboko inspirirano i tim pojavama. Mislim da ne postoji sunčana nedjelja u Zagrebu, a da nećete nabasati na bar nekoliko ljudi iz našeg laba na Hreliću. Osim toga, postoje i vrlo praktični aspekti zbog kojih smo se okupili… Naime, jedan od naših ciljeva je i smanjiti komunikacijske pukotine između kreativnih entuzijasta i umjetnika s jedne strane, te inženjera, tehničara i znanstvenika s druge strane. Tako postoji nas dvoje, troje u labu koji sebe zovemo ljudi-interface između gore navedenih profesija.

Naši su članovi umjetnici, elektroničari, programeri, dizajneri, biolozi, ekonomisti, arhitekti, glazbenici, tekstilci… Ono što je specifično za Radionu jest činjenica da ne želimo samo “profesionalce” na našim radionicama i izložbama, želimo “obične” ljude s ceste (što god to značilo) podjednako dovesti u naš kreativni ekosistem gotovo u sve participativne procese. 

Radionica Babygnusbuino by Marc Dusseiller, listopad 2013.

KP: Osim organiziranja izložbi i produkcije performansa, Radiona ima i edukativni program. Možete li nam reći nešto više o njemu?

D.H.: Edukativni program od samih je početaka naš primarni program. Zbog toga smo se u biti okupili u jednu takvu zajednicu, zbog interesa za edukaciju koju smo sami željeli proći. I to se pokazuje dobitnim ulogom u kvalitetnom izboru i programu laba, jer naravno za sebe želite dobre stvari, posebno kad ih još donosite i drugima. Ta se vrsta intermedijske edukacije događala godinama koje su prethodile osnivanju laba, međutim djelomično i sporadično, ali svakako ne tako ciljano, u Zagrebu, Čakovcu i Rijeci. Prvi smo, primjerice, doveli u Hrvatsku radionice biohakiranja i uopće cutting edge povezivanja biologije i elektronike, na čemu i dalje nastavljamo kontinuirano raditi, a neki su naši članovi pronašli svoj put i nastavili samostalno djelovati u toj sferi. Također, prvi smo u Hrvatskoj organizirali recimo radionicu vezanu uz 3D printanje.

Uvijek me iznimno zanimalo područje edukacije, da li kroz prizmu autodidakta ili neformalne edukacije, i na taj je način zapravo program radionica od početaka bio slagan, jednostavno slijedi neki narativ, posebice u kontekstu kontinuiteta, samoodrživosti i participativnosti. Pri slaganju programa radionica iznimno vodim računa o tome da u jednakoj mjeri zastupamo inozemne i domaće snage, jer ulaganjem u domaće energije osiguravate održivu budućnost laba i dobivate povratnu informaciju o napretku. Osim toga promovirate ljude koji faktički zaslužuju jednaku pažnju kao i razvikana međunarodna imena koja su vam opet potrebna u programu jer donose međunarodnu referencu i nove, najčešće do tada nepostojeće sadržaje na domaćoj sceni.

Naravno, kad gledate iz pozicije onog što mi doista jesmo po svom habitusu – makerspace, hackerspace, jasno je da smo jednostavno tolerantni prostor za dijeljenje i izmjenu znanja za ljude svih generacija i profesija bez ikakvog etiketiranja. Ljudi kroz naše sekcije dobivaju mogućnosti za rad na nivou sličnih institucija u inozemstvu, tj. u mnogim stvarima spadamo među jače igrače. Tako su prisutne sekcije: Mikrokontroleri i hands-on elektronika, DIY protetika, Robotika i hakiranje, BIOsekcija, Audio sekcija, 3D printanje, Nosiva tehnologija i eTekstil, Processing, Balkansko raketarstvo. Radionice su nam podijeljene u grupe kao međunarodne, domaće, radionice Skrivene tajne (drže ih samozatajni ljudi, “uradi sam” genijalci koji godinama stidljivo i skromno u svojim garažama i podrumima anonimno razvijaju sjajne stvari), radionice za djecu i mlade, te Lemni piknici namijenjeni radionicama u javnim prostorima i prirodi.

Lemni piknik, kolovoz 2013.

KP: Također, udruga od početka 2014. godine provodi istraživanje za koje je dobila potporu Zaklade Kultura nova. O kakvom se projektu radi?

D.H.: Silno me razveselilo kad smo dobili grant Kultura Nove za istraživanje. Aplikacija je rađena temeljito, zahtijevala je nešto veći trud u usporedbi s ostalim domaćim aplikacijama s kojima se susrećem, međutim na neki način zorno demonstrira što očekuje naše umjetnike i kulturne djelatnike pri prijavama na natječaje koje svi danas vole zvati “EU fondovi”. Bez muke nema nauke, i to je stvar koja mi se silno sviđa kod Zakladinih aplikacija. Vrlo sam emo po tom pitanju, to je bio prvi grant koji je Radiona dobila u periodu kad je organizacija formalno još bila praktički beba i, iskreno priznajem, malo sam se pravila važna kad sam vidjela Radionu s najvišim brojem bodova i na prvom mjestu za potporu. Jednostavno je super kad znaš da je situacija čista, ocjenjuje se kvaliteta projekta i svaki pojedini segment posebno uz ozbiljnu argumentaciju.

Istraživanje Amplitude slika i zvuka nastalo je imajući u vidu nedostatak dviju grana dizajna: interaktivnog dizajna koji je u povojima, te interakcijskog dizajna kojeg uopće nema u Hrvatskoj. Ako nemate mogućnost učiti od nekoga kod kuće jedino što vam preostaje jest putovati po novomedijskim festivalima i konferencijama u inozemstvu, a to ponekad nije baš financijski izvedivo za prosječan džep i ljude koji nisu umreženi u nešto veće. Logično, uvijek vam je na raspolaganju internetska edukacija. Stoga su Amplitude slika i zvuka osmišljene zbog pokretanja tih područja od čiste nule. Naravno nikada ne krećete od čiste nule, jer su sam interes i svijest o tome već neki potencijal od kojeg krećete i niste više na čistoj nuli.

Ukratko, Amplitude slike i zvuka je istraživanje sonoloških i vizualno-perceptivnih aspekata interaktivnog generativnog dizajna. U nekoliko etapa rada kroz jednogodišnji intenzivni istraživački proces grupa umjetnika izrađuje i testira audio-vizualne uređaje i instrumente, proučava teoriju slike i zvuka u odnosu prema neurološkim procesima, istražuje područja društveno-humanističkih znanosti koja se bave teorijama mase i percepcije, savladavaju računalne programe iz područja generativnog dizajna, obavljaju terenska snimanja zvuka i slike, organiziraju edukativne i istraživačke radionice s područja sound arta i interaktivnog dizajna, izrađuju testni audio uređaj – kit koji će polaznici radionice slagati i testirati. Jedan od ciljeva istraživanja je i utvrditi ponašanje mase na jednostavne pozitivne i negativne auditivne podražaje kako bi se došlo do rezultata društvenih i socijalnih interakcija i mijena te prikupilo povratne informacije od građana i dobilo uvid o tome kako vide sebe. Na kraju istraživanja grupa će krenuti u proces izrade nekoliko audiouređaja i touch screen instalacija u dvije razvojne faze V.01 i V.02 koje će biti instalirane u javnim prostorima zainteresiranih gradova.

Istraživanje je podijeljeno u nekoliko faza i podgrupa zbog kompleksnosti područja koja želimo spojiti zajedno, te su u proces u ovom trenutku uključeni Ivan Marušić Klif, Damir Prizmić, Gjino Šutić, Tin Dožić, Ana Horvat, Vana Gaćina, Hrvoje Spudić, Igor Brkić, Davor Jadrijević, Bruno Blažinč, Goran Mahovlić, Franka Tretinjak, Ana Labudović, Dominik Markušić, Igor Cvetanović, Igor Petrović i ja. 

Radionica Circuit Bending s Claudeom Winterbergom, Tehnički muzej

KP: Radiona je u 2014. godini započela i suradnju s Tehničkim muzejom. Možete li nam reći nešto pobliže o njoj, zašto je kao partner izabran Tehnički muzej i što se u sklopu muzeja organizira?

D.H.: Inicijativa suradnje došla je prije dvije godine iz Tehničkog muzeja od tada nove ravnateljice, Markite Franulić. Započeli smo, zapravo nastavili suradnju iz 2012/13. godine dok smo djelovali pod nazivom I’MM_ Media lab kroz izložbu SoundART / BioART i radionicama Circuit bending 1 Clauda Winterberga, radionicom za djecu Blink!Blink! koje su u planu kao serije kroz niz godina. Mislim da Tehnički muzej ima tu sretnu okolnost da ima kao ravnateljicu Markitu Franulić koja je vrlo otvorena osoba za nove umjetničke prakse i njihovu simbiozu s nostalgičnom kolekcijom muzeja na koju smo svi s DIY scene navučeni. Dogovor između Muzeja i Radione je da pokušamo unijeti u prostor Muzeja sadržaje koji se tiču primarno zvuka, te još biohakiranja i hakiranja gaming naprava, opet sve u kontekstu zvuka. I ove godine nastavit ćemo suradnju s Tehničkim muzejom u vidu edukacije, izložbe i posebnog programa koji je rađen s naše strane za mrežu Clubture.

Prateći situaciju u svijetu većina Tehničkih muzeja otvara se prema novim praksama, gotovo podjednako kao i nešto što je karakteristično za našu regiju poput zajednica tehničke kulture i sl. Ovdje moramo napraviti distinkciju između novije pojave, a to su znanstveni muzeji koji su doživjeli pravi boom u posljednje vrijeme, i to baš u simbiozi s maker i hacker kulturom. Naravno, postoje i veliki Tehnički muzeji u modernim europskim zemljama koji nisu otvoreni prema novim praksama, tako da je naš Tehnički muzej u ovom trenutku jedan od progresivnijih u smislu novih umrežavanja.

Uz Tehnički muzej od početaka našeg laba imamo odličnu suradnju s Kontejnerom – biroom suvremene umjetničke prakse, zatim s Krunom Joštom i njegovom udrugom UKE – Urbana kultura i edukacija, Martinom Mezak kroz Galeriju Nano, a od naših dvorišnih suradnika i domaćina posebno bi izdvojila suradnju s Davorkom Begović kroz Muzički Salon SC-a tj. Izlog suvremenog zvuka i našom prvom podrškom u SC-u, Silvijom Stipanov iz Kulture promjene kroz Ganz Novi Festival i Velesajam Kulture. To su nekako bili prve i najjače suradnje koje smo imali i na kojima radimo i dalje u različitim oblicima.

MMessy Oscillators @ ArtJam, HDLU

KP: Koje nam daljnje planove možete najaviti i na koji se način zainteresirana javnost može uključiti u Radionine projekte?

D.H.: Nedavno smo dobili jaka pojačanja u svoju momčad, sve mahom hard-core elektroničari, za koje također moramo osmisliti program kako bi imali dovoljno izazova ostati s nama i dalje. Možemo reći da se radi o prvoj ligi elektroničara koji se bacaju na najteže zadatke, te će se u ovoj godini u našem labu između ostalog izrađivati Radionin 3D printer pod vodstvom Filipa Kovačića Popova. Krajem prošle godine pokrenuli smo podgrupu restauriranja elektroničkih vintage orgulja Dr. Böhm Professional 2000 u sklopu audio sekcije koje ćemo predstaviti u Tehničkom muzeju početkom studenoga na izložbi Kreativna sonologija – Zvučni hibridi. 

Očekuje nas uzbudljiva godina s hackathonom Suptilne tehhnologije – bio-elektroničke dimenzije koji će se zbivati u svibnju u Tehničkom muzeju i Studentskom centru, u kolovozu u Lici, te u listopadu u Osijeku u suorganizaciji s udrugama UKE i Istok. Polazne točke hackathona bit će solarna energija, samoodrživi sustavi, biohakiranje i sl. U sklopu svih događanja ugostit ćemo pravu hrpicu zanimljivih radionica elektronike, prezentacija, predavanja i sl. O svemu ćemo obavještavati javnost pravovremenim javnim pozivima kao i do sada. Također, predviđeno je gostovanje naše izložbe Weird Sciences – Powered by Radiona u suradnji s Drugim morem u Rijeci tijekom lipnja, dok ćete naš bend MMessy Oscillators slušati i gledati tokom cijele godine na cijelom nizu festivala.

Ipak, najbolji način za uključivanje u naš rad jesu redovne sesije laba utorkom u 20 sati i subotama od 18 sati, te mjesečne međunarodne i domaće radionice. Dođite i zamažite ruke!

U uvodu kojim je istaknula posebnosti i značaj Zaklade te njezinih programa i načina rada u hrvatskom kontekstu, Ana Žuvela naglasila je kako su tribine primarno prostor za pružanje informacija o radu ove institucije. Napomenula je dobro poznatu činjenicu da u Hrvatskoj kulturna politika kao jedinstven dokument koji bi prikazivao stanje te davao smjernice i razvoj naprosto ne postoji, a da se ona može iščitati tek analizom suhoparnih financijskih dokumenata te naslutiti kroz politike zemalja EU. Žuvela je ukratko je skicirala proces nastanka Zaklade kroz sedmogodišnji zagovarački proces aktera sa nezavisne kulturne scene. Neke od temeljnih smjernica kulturnog razvoja kojima svojim djelovanjem doprinosi i Zaklada su decentralizacija kulturne politike te diversifikacija izvora financiranja. Još jedan od specifikuma Zaklade jest i odstupanje od tradicionalnih kategorija nadograđenih kategorijama koje se mogu prijaviti za financiranje. Zaklada u tom kontekstu predstavlja pomak prema policentričnom razvoju kulture i svojim djelovanjem potiče i podržava polja koja su nedovoljno zastupljena ili pak u potpunosti izostavljena u postojećim programima. Moderatorica je za kraj još pripomenula kako Zaklada čini i kritičku sponu između progresivnih aktera u kulturi i drugih birokratskih tijela.

Emina Višnić je govorila o načelima, svrsi i usmjerenju Zaklade. Temeljna karakteristika ove institucije je usmjerenost na civilni sektor, na kulturu definiranu u širokom smislu odustajući od definicija prema umjetničkim poljima i disciplinama. Nadalje, prezentira širu ulogu kulture, potiče suvremenost te premošćuje jaz između civilnog i javnog sektora. Važna napomena koju je Višnić još jednom podvukla jest komplementarna, a ne zamjenska uloga Zaklade u odnosu na postojeća tijela javne i lokalnih vlasti. I za sljedeću godinu Zaklada osigurava operativne potpore kojima je cilj pomoći organizacijama da osiguraju stabilnost u obavljanju svojih djelatnosti; zatim potpore za razvoj programa (razvoj umjetničkih ideja, istraživanja, uspostavljanje suradnje, selekcija), a koje ne osigurava nijedan drugi mehanizam u sustavu. Iako Zaklada ne može riješiti sve probleme organizacija civilnog društva, osigurala je program potpora za njihove zagovaračke aktivnosti na lokalnim razinama kojima je svrha dugoročno poboljšanje položaja ovih subjekata. Zaklada podržava i programe razmjene i partnerskih inicijativa u svrhu decentralizacije kulturne proizvodnje i distribucije. Kao jedno od naprednih svojstava Zaklade, Višnić je izdvojila kontinuiran rad na razjašnjavanju kriterija, jasnom uspostavljanju ciljeva i procedura čime Zaklada uvodi promjene u način dodjele sredstava u čitavom sustavu.

Dea Vidović detaljno je predstavila prijedlog ovogodišnjeg programa podrške, a nacrt s kalendarom objavljen je na stranicama Zaklade. Promjene u ovogodišnjem programu unesene su nakon konzultacija sa zainteresiranom javnošću. Svi detalji bit će dostupni u vodiču za prijavu, najobuhvatnijem dokumentu Zaklade proisteklom iz niza akata koji stoje u temeljima ove institucije.

Pored niza preinaka u odnosu na prošlogodišnji Pilot program potpore, ove godine Zaklada će ponuditi i četvrti program potpore koji se odnosi na regionalnu suradnju. Formuliranje ovog programa je u tijeku i bit će objavljen u ovoj godini.

Natječaj će ove godine biti otvoren dulje od 3 mjeseca; njegovo otvaranje najavljeno je za 3. lipnja, a ostat će otvoren do 10. rujna. Trenutno je u izradi nova verzija službene stranice zaklade na kojoj će biti dostupni svi dokumenti kao i obrasci za prijavu. Vidović je ovim putem pozvala sve zainteresirane da sudjeluju u testiranju online obrasca koji će biti dostupan u drugoj polovini svibnja te obavijeste Zakladu o svim nedostatcima i problemima kako bi u samom procesu prijava bilo što manje poteškoća.

Antonija Letinić

Zaklada poziva predstavnike zainteresirane i stručne javnosti da do 29. siječnja dostave svoje prijedloge i komentare isključivo putem obrasca na adresu e-pošte. Svi prilozi javnom savjetovanju, dostavljeni putem obrasca, bit će objavljeni na mrežnim stranicama Zaklade.

Nakon provedenoga javnog savjetovanja Zaklada će pristupiti redefiniranju programskih područja, a sve s ciljem provođenja što kvalitetnijih programa podrška. Na temelju prikupljenih komentara i prijedloga Upravni će odbor definirati sljedeće programe podrške (ciljeve, kriterije, uvjete, pravila, procedure itd.) koje će s predstavnicima zainteresirane i stručne javnosti raspraviti na javnim tribinama u Rijeci, Osijeku, Splitu i Zagrebu u proljeće, kada će biti organizirana druga faza javne rasprave o narednim programima podrške Zaklade.

Izvor: KN

Veliki broj pristiglih prijava još jednom je potvrdio svrsishodnost ovakvih oblika podrške organizacijama civilnog društva koje djeluju na području suvremene kulture i umjetnosti. Međutim, budući da je riječ o Pilot programu s izrazito ograničenim i skromnim sredstvima, mnogim zanimljivim, vrijednim i kvalitetnim prijavama nije bilo moguće dodijeliti financijsku podršku. Temeljem objavljenih javnih poziva pristiglo je sveukupno 208 prijava. Ukupno je 147 prijava zadovoljilo formalne uvjete i kriterije prihvatljivosti i isključenja koje je, na temelju propisanih kriterija odabira i kriterija za dodjelu sredstava, ocjenjivalo Povjerenstvo za procjenu kvalitete prijava – od toga je u prvom programskom području bilo 77 prijava, u drugom 54 prijave, a u trećem 16 prijava. Sveukupno je odobrena podrška za 38 projekata / programa, što čini 26% od ukupnog broja prijava koje je procjenjivalo Povjerenstvo.

Rezultati su dostupni ovdje.

Izvor: Kultura nova

Dea Vidović završila je studij komparativne književnosti i indologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagreba gdje trenutno završava poslijediplomski doktorski studij s temom doktorske disertacije Razvoj novonastajućih kultura u gradu Zagrebu od 1990. do 2010. U deset godina profesionalnog angažmana radila je kao novinarka i urednica te organizatorica, producentica i voditeljica mnogobrojnih kulturno-umjetničkih projekata, uglavnom u polju nezavisne kulture. Autorica je brojnih članaka o nezavisnoj kulturi te (su)urednica nekoliko publikacija.

Zakladu “Kultura nova” osnovala je Vlada RH sa svrhom promicanja i razvoja civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnost. Kako je zamišljeno, ova zaklada će pružati stručnu i financijsku potporu programima organizacija civilnog društva u kulturi koji potiču razvoj produkcijskih i organizacijskih kapaciteta nositelja programa, podižu razinu profesionalnog djelovanja putem neformalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja, potiču uspostavljanje međusektorske suradnje, pospješuju programsko umrežavanje i suradnju na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, potiču umjetničko stvaralaštvo i kulturno djelovanje mladih.

Izvor: Zaklada “Kultura nova”