Riječ je o Smjernicama koje su izdali Društvo hrvatskih prevoditelja znakovnog jezika, Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra za translatologiju, udruga Kultura svima svugdje, Ministarstvo titlova i Društvo hrvatskih audiovizualnih prevoditelja.

Na predstavljanju u prostoru Crvenog salona, prisustvovao je dio autorskog tima u sastavu: Viktor Smiljanić, Nevio Reiter, Sendi Kontošić, Katarina Šturik, Tina Suvajac, Marko Godeč i Maja Ogrizović uz prevoditelja za HZJ, Damira Heregu te savjetnicu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Teu Rubešu. 

Na prezentaciji knjižice Smjernice za inkluzivne titlove, Marko Godeč iz Ministarstva titlova istaknuo je kako ovaj dokument predstavlja “temelj za standardizaciju prakse kojom u publiku napokon kvalitetnije uključujemo i gluhe/nagluhe osobe”, te da je važan jer “na jednom mjestu pruža sve relevantne informacije pomoću kojih filmske i druge sadržaje možemo učiniti dostupnijima široj publici.”

Kako je pojašnjeno u knjižici, Smjernice su namijenjene prevoditeljima i autoricama titlova, urednicima i lektoricama, medijskim kućama i pružateljima audiovizualnih usluga te obrazovnim i kulturnim ustanovama i svim zainteresiranima s ciljem sustavnog unapređenja pristupačnosti, jer je njihova svrha “premošćivanje jaza između deklarativne inkluzije i njezine stvarne, svakodnevne primjene u praksi”.

Preporuke za inkluziviranje titlova sadrže upute za formatiranje poput instrukcija o sinkronizaciji, čitljivosti i trajanju, dok je za sadržaj posebno istaknuta važnost označavanja promjene govornika. Jezična raznolikost također je spomenuta kao važan faktor “doživljajne ravnopravnosti s čujućom publikom”, stoga se preporučuje pisanje dijalektizama i žargonizama ispred hrvatskog standardnog jezika. Sadržajni aspekt titlova dodatno je razložen poglavljima o promjeni jezika, prepričavanju, unutarnjim monolozima, paralingvističkim elementima te oznakama za glazbu i neverbalne zvukove.

Kako piše u uvodu knjižice, njena uloga nije samo tehnička, jer Smjernice za inkluzivne titlove “nisu samo dokument posvećen njihovoj tehničkoj izvedbi, već su i zagovarački dokument za korištenje inkluzivnih titlova te promišljanje o svima onima kojima je potrebno otvoriti vrata različitim sadržajima iz društvenog i kulturnog života”.

Smjernice u online formatu možete preuzeti ovdje.

Predstava je opremljena inkluzivnim titlovima, prijevodom na hrvatski znakovni jezik i audiodeskripcijom te dostupna gluhim i nagluhim kao i slijepim i slabovidnim osobama. Na rasporedu je u četvrtak, 5. veljače u 19:30 u HNK Ivan pl. Zajc.

Roman Nigdje, niotkuda autofikcionalno je djelo u kojem se Sejranović bavi temama identiteta, pripadanjem, migracijama i potragom za domom. Radnja je smještena u Brčkom, Rijeci i Norveškoj, a prati ključne događaje iz autorovog života, od djetinjstva do odlaska u Norvešku.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Karlovačka projekcija se provodi u suradnji s Kinom Edison te Udrugom gluhih i nagluhih Karlovačke županije. Film Gluha, koji je na španjolskom te španjolskom znakovnom jeziku, opremljen je inkluzivnim titlovima, a kino dostupno i osobama koje se kreću pomoću kolica. Radi se o filmu redateljice Eve Libertad koji je polubiografska priča o glavnoj glumici Miriam Garlo.

Koristeći španjolski znakovni jezik i dosjetljive zvučne efekte, film autentično prikazuje život gluhe žene koja se suočava s odgojem djeteta u svijetu kojem osjeća da ne pripada. Premijera filma održala se u sklopu prošlogodišnjeg programa Panorama filmskog festivala u Berlinu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film.

Ulaz na projekciju je slobodan uz preuzimanje ulaznica putem linka ili na blagajni kina.

U tom povodu, u utorak, 2. prosinca Kultura svima svugdje u suradnji s Hrvatskim kulturnim domom na Sušaku i Galerijom Kortil organizira inkluzivno vodstvo izložbom Šuma u meni, autorice Darije Žmak Kunić.

Isti dan Film svima gostuje u programu Revije inkluzivnog filma Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku projekcijama inkluzivnih filmova iz vlastite medijateke te predavanjem inicijatorice i voditeljice inkluzivnih programa Maje Ogrizović.

U srijedu, 3. prosinca, Film svima, projekt udruga Filmaktiv, Kultura svima svugdje, Udruge gluhih i nagluhih PGŽ te Udruge slijepih i slabovidnih PGŽ u riječko Art-kino donosi inkluzivnu premijeru dokumentarnog filma Lekcije mog tate redateljice Dalije Dozet.

Lekcije mog tate dokumentarni je film nastao u produkciji Hulahop, a premijerno je prikazan na 21. ZagrebDoxu. Film je nastao nakon smrti oca redateljice, a temelji se na nizu snimaka kojima je on desetljećima bilježio svoj život i svakodnevicu.

U subotu, 6. prosinca, Film svima gostuje u Zagrebu inkluzivnom premijerom filma Drugi dnevnik Pauline P. koji u suradnji s Novim prostorima kulture i Knjižnicama grada Zagreba donosi u MO Horvati—Srednjaci.

Više detalja o kampanji koju provode Filmaktiv i Kultura svima svugdje pronađite na njihovim službenim stranicama.

U srijedu, 24. rujna s početkom u 18 u riječkom Art-kinu bit će prikazan film Zečji nasip, redateljice Čejen Černić Čanak. Film je dobitnik niza nagrada na ovogodišnjem Pula Film Festivalu, uključujući nagradu Breza na najboljeg debitanta. Zečji nasip je opremljen prijevodom na hrvatski znakovni jezik, inkluzivnim titlovima te audiodeskripcijom.

U subotu, 27. rujna s početkom u 19 sati u novouređenom UGIN Filmskom vrtu Udruge gluhih i nagluhih PGŽ na adresi Viktora Cara Emina 9 bit će održana riječka premijera filma Gluha, redateljice Eve Libertad o suživotu dviju kultura — kulture Gluhih i kulture čujućih osoba.

Program se odvija u okviru festivala Film svima, jedinog filmskog festivala u Hrvatskoj posvećenog inkluziviranju. Ulaz na program se ne naplaćuje.

Drugim riječima, suzbijanje dezinformacija neraskidivo je povezano s borbom protiv isključenosti iz informacija. Za one koji nemaju priliku doći do jasnih, razumljivih i pristupačnih sadržaja, informacijski prostor često ostaje nedostupan, što ih čini ranjivijima na poluistine, manipulacije i propagandu. Stoga razvoj inkluzivnih komunikacijskih praksi – od prilagodbe jezika i vizualnih materijala do aktivnog uključivanja osoba s invaliditetom – nije tek pitanje etičkih standarda, nego i temelj stvaranja medijskog prostora koji omogućuje informirano i ravnopravno sudjelovanje svima.

O temi medijske reprezentacije osoba s invaliditetom i njihova uključivanja u prostor javnog medijskog servisa raspravljalo se na panel-diskusiji Osobe s invaliditetom u medijima – s obje strane objektiva, održanoj sredinom svibnja u organizaciji Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO i In Portala. Tijekom razgovora novinarka HRT-a i Radio Studenta Iva Habek istaknula je da je važno inzistirati na vidljivosti osoba s invaliditetom, “ne samo kada se radi o problematici OSI populacije, nego i o svim ostalim društvenim pitanjima – od unutarnje i vanjske politike, do kulture, sporta, društvenog života“.

Mjesec dana kasnije, neovisno o panel-diskusiji, objavljena je informativna knjižica Smjernice za inkluzivno komuniciranje, koju je udruga Kultura svima svugdje izdala u okviru projekta Mediji svima. Autorski tim, koji čine Maja Krištafor, Tino Vodanović, Damir Herega i Maja Ogrizović, u uvodu ističe da je povod za njezino nastajanje upravo razdoblje takozvane superizborne godine, tijekom koje su predsjednički, europarlamentarni i parlamentarni izbori u Hrvatskoj dodatno istaknuli duboko ukorijenjene prepreke pristupu informacijama. Nedostatak titlova, prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika i prilagođenih informacija tijekom kampanja i izbornih programa mnogim je osobama s invaliditetom onemogućio pravodobno praćenje političkih procesa i sudjelovanje u raspravi o temama koje ih se neposredno tiču.

U okviru istog projekta prethodno je izdana knjižica namijenjena kulturnim radnicima i radnicama, dok je novo izdanje proizašlo iz zaključka da značajan dio naših sugrađana_ki i dalje nailazi na strukturne prepreke u pristupu informacijama od javnog značaja. Kroz devet poglavlja autori_ce u ovoj knjižici donose niz smjernica i preporuka za poboljšanje komunikacije novinara_ki i urednika_ca, prijedloge prilagodbe medijskog sadržaja, pregled zakonskog i etičkog okvira, rječnik preporučenih termina te literaturu za daljnje informiranje. 

Pojašnjavajući osnovna načela inkluzivnog komunicranja na kojima se Smjernice temelje, autori_ce navode da je riječ o pristupu koji kombinira socijalni i ljudskopravaški model invaliditeta. Ti modeli polaze od stajališta da “invaliditet nije isključivo posljedica oštećenja ili bolesti, već rezultat prepreka i barijera u društvu koje onemogućuju osobama s invaliditetom potpunu ravnopravnost i sudjelovanje.” 

U tom kontekstu ističu važnost uključivanja osoba s invaliditetom kao izvora i sugovornika, te priznavanje širine njihova identiteta. Upozoravaju na loše prakse svođenja invaliditeta na jedini ili najvažniji aspekt nečijeg identiteta, kao i na senzacionalistički ili patetični ton izvještavanja. Suprotno tome, potiču ravnopravno sudjelovanje u razgovoru i zagovaraju jasnu i konkretnu komunikaciju koja ostavlja vremena za odgovor i uvažava tuđu privatnost ne namećući vlastite interpretacije. 

Središnja poglavlja knjižice nadovezuju se na savjete iz prošle godine izdanih Smjernica za inkluzivne kulturne prakse, donoseći niz uputa za komunikaciju i prijedloge prilagodbi ovisno o vrsti invaliditeta, te ističu važnost pristupačnosti sadržaja.

Kod pristupačnosti digitalnog i online sadržaja, autori_ce navode niz konkretnih uputa za prilagodbu sučelja, poput promjene veličine i prilagođavanje vrste fonta, postavljanja jasnog i prilagodljivog kontrasta između teksta i pozadine, alternativnih tekstualnih opisa za slike, grafove i druge vizualne elemente, jasno označenih poveznica, titlova te pregledne strukture sadržaja. Također preporučuju implementaciju widgeta za individualne postavke pristupačnosti te poštivanje međunarodnih standarda. 

Zaključno, autori_ce apeliraju na informiranje i dosljedno poštivanje zakonskog i etičkog okvira pri izvještavanju, ističući dokumente poput UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Europskog zakona o pristupačnosti, te hrvatske zakone i propise kojima se jamči ravnopravnost svih građana i zabranjuje diskriminacija. Uz postojeće obvezujuće dokumente, u publikaciji je predstavljen i mali rječnik pojmova vezanih uz različite vrste invaliditeta.

Smjernice za inkluzivno komuniciranje mapiraju važan dio medijskog prostora koji često previđa značajan dio naših sugrađana_ki. Osim što nude niz savjeta kojima medijski profesionalci_ke mogu doskočiti jezičnim ejblizmima i stereotipima u reprezentaciji, opetovano podsjećaju na potrebu za uključivanjem osoba s invaliditetom u procese informiranja. Postavljanjem Smjernica u kontekst minule superizborne godine, autori_ce podsjećaju da na rješenjima treba raditi strukturno i dugoročno. 

Da bi društvo bilo inkluzivnije, neophodno je razvijati alate kojima su relevantni sadržaji – kao što su informacije o političkim programima i procesima – jasni, dostupni i razumljivi svima, a previđeni glasovi ravnopravno zastupljeni u kreiranju javnih politika. To je, riječima autora_ica, moguće jedino ako na njima radimo zajedno jer inkluzija ne smije biti privilegija, već civilizacijska norma.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Predstava Četiri, pet, šest godišnjih doba inspirirana je djelom suvremenoga klasičnog skladatelja Maxa Richtera, Nova Četiri godišnja doba. Peto i šesto godišnje doba koje dodaju “ne pripadaju samo izmijenjenim ciklusima prirode, već također ulaze u nesrazmjer između kronološke i razvojne dobi, u prostor gdje vrijeme postaje apstraktno i neuhvatljivo. U tom neskladu, granice između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti počinju nestajati, a prostor postaje fluidan – svaki trenutak istovremeno počinje i završava, a tijelo, oslobođeno od linearnih pravila, postaje nositelj neograničenih mogućnosti”, stoj u najavi predatve.

Autorski tim Petog ansambla čine Monia Ambrić, Nataša Antulov, Nataša Bačić, Veronika Biber, Ana Buneta, Mila Čuljak, Adrijan Fumić, Goran Galogaža, Matea Glavan, Vid Gržalja, Leonardo Iličić, Leo Kovačević, Jelena Lopatić, Zvonimir Materljan, Damir Orlić, Deni Pezelj, Lovro Pršić, Luka Rončević, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jan Šokčević, Maja Veranič i Clara Višić.

Više informacija potražite ovdje.

Program Film svima omogućuje publici gluhih i nagluhih te slijepih i slabovidnih osoba da u kinodvoranama gledaju filmove opremljene inkluzivnim titlovima, audiodeskripcijom i prijevodom na hrvatski znakovni jezik. Tijekom 10 godina postojanja, ovaj program sustavno inkluzivira filmove nastale na hrvatskom jeziku.

Dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, kroz atipičan stil progovara o (široj javnosti) nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke, tematizirajući 16-mjesečnu okupaciju grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika i dandyja Gabrielea D’Annunzija. Više o filmu doznajte u tekstu Davida Čarapine.

Ulaznice za projekciju su besplatne, a moguće ih je preuzeti od četvrtka, 29. svibnja.